1                      Poslovni broj Gž-611/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-611/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Željke Sebelić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. B. iz M., ..., OIB: ..., II. tužitelja M. B. iz M., ..., OIB: ... i III. tužiteljice N. B. iz P., ..., (ranije M., ...), OIB: ..., kao nasljednici iza pok. tužitelja I. B., OIB: ..., koje zastupa pun. A. Š., odvjetnica iz Č., protiv tuženika R. A. d.d. Z., ..., OIB: ..., kojeg zastupa pun. M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & partneri d.o.o. u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-166/2021-32 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-166/2021-32 od 13. siječnja 2023., u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke).

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I.              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., ..., OIB: ... da tužiteljima: D. B., M., ..., OIB: ..., M. B., M., ..., OIB: ... i N. B., P., ... , (ranije M., ...), OIB: ... solidarno isplati iznos od 3.811,62 EUR-a / 28.718,64 kuna (tri tisuće osamsto jedanaest eura i šezdeset dva centa/dvadeset osam tisuća sedamsto osamnaest kuna i šezdeset četiri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

iznos od 10,29 EUR-a/77,53 kuna od 16. listopada 2009. godine

iznos od 11,81 EUR-a/88,99 kuna od 17. studenoga 2009. godine

iznos od 15,87 EUR-a/119,58 kuna od 16. prosinca 2009. godine

iznos od 0,36 EUR-a/2,69 kuna od 29. prosinca 2009. godine

iznos od 19,61 EUR-a/147,73 kuna od 16. siječnja 2010. godine

iznos od 24,53 EUR-a/184,81 kuna od 16. veljače 2010. godine

iznos od 23,40 EUR-a/176,32 kuna od 16. ožujka 2010. godine

iznos od 29,91 EUR-a/225,34 kuna od 16. travnja 2010. godine

iznos od 29,32 EUR-a/220,88 kuna od 18. svibnja 2010. godine

iznos od 0,05 EUR-a/0,37 kuna od 01. lipnja 2010. godine

iznos od 31,37 EUR-a/236,33 kuna od 16. lipnja 2010. godine

iznos od 1,01 EUR-a/7,60 kuna od 01. srpnja 2010. godine

iznos od 52,02 EUR-a/391,97 kuna od 16. srpnja 2010. godine

iznos od 0,08 EUR-a/0,63 kuna od 01. kolovoza 2010. godine

iznos od 48,15 EUR-a/362,78 kuna od 17. kolovoza 2010. godine

iznos od 62,53 EUR-a/471,10 kuna od 16. rujna 2010. godine

iznos od 0,03 EUR-a/0,26 kuna od 01. listopada 2010. godine

iznos od 57,33 EUR-a/431,93 kuna od 16. listopada 2010. godine

iznos od 50,04 EUR-a/377,04 kuna od 16. studenoga 2010. godine

iznos od 0,98 EUR-a/7,39 kuna od 01. prosinca 2010. godine

iznos od 64,88 EUR-a/488,87 kuna od 16. prosinca 2010. godine

iznos od 2,30 EUR-a/17,34 kuna od 01. siječnja 2011. godine

iznos od 82,65 EUR-a/622,73 kuna od 18. siječnja 2011. godine

iznos od 69,13 EUR-a/520,86 kuna od 16. veljače 2011. godine

iznos od 3,84 EUR-a/28,97 kuna od 18. veljače 2011. godine

iznos od 75,35 EUR-a/567,71 kuna od 16. ožujka 2011. godine

iznos od 1,47 EUR-a/11,10 kuna od 23. ožujka 2011. godine

iznos od 69,29 EUR-a/522,08 kuna od 03. svibnja 2011. godine

iznos od 72,04 EUR-a/542,81 kuna od 31. svibnja 2011. godine

iznos od 97,04 EUR-a/731,11 kuna od 01. srpnja 2011. godine

iznos od 102,84 EUR-a/774,82 kuna od 02. kolovoza 2011. godine

iznos od 117,74 EUR-a/887,09 kuna od 31. kolovoza 2011. godine

iznos od 105,89 EUR-a/797,83 kuna od 01. listopada 2011. godine

iznos od 113,53 EUR-a/855,39 kuna od 25. listopada 2011. godine

iznos od 97,83 EUR-a/737,08 kuna od 23. studenoga 2011. godine

iznos od 96,85 EUR-a/729,70 kuna od 20. prosinca 2011. godine

iznos od 102,91 EUR-a/775,39 kuna od 19. siječnja 2012. godine

iznos od 108,20 EUR-a/815,20 kuna od 15. veljače 2012. godine

iznos od 108,90 EUR-a/820,54 kuna od 14. ožujka 2012. godine

iznos od 104,15 EUR-a/784,74 kuna od 17. travnja 2012. godine

iznos od 108,81 EUR-a/819,84 kuna od 15. svibnja 2012. godine

iznos od 109,41 EUR-a/824,32 kuna od 16. lipnja 2012. godine

iznos od 106,56 EUR-a/802,91 kuna od 15. srpnja 2012. godine

iznos od 106,83 EUR-a/804,88 kuna od 17. kolovoza 2012. godine

iznos od 105,67 EUR-a/796,12 kuna od 13. rujna 2012. godine

iznos od 100,58 EUR-a/757,81 kuna od 17. listopada 2012. godine

iznos od 105,48 EUR-a/794,77 kuna od 20. studenoga 2012. godine

iznos od 107,84 EUR-a/812,52 kuna od 18. prosinca 2012. godine

iznos od 106,19 EUR-a/800,08 kuna od 11. siječnja 2013. godine

iznos od 96,93 EUR-a/730,33 kuna od 06. veljače 2013. godine

iznos od 104,80 EUR-a/789,59 kuna od 10. ožujka 2013. godine

iznos od 105,48 EUR-a/794,77 kuna od 10. travnja 2013. godine

iznos od 102,40 EUR-a/771,54 kuna od 11. svibnja 2013. godine

iznos od 92,81 EUR-a/699,31 kuna od 06. lipnja 2013. godine

iznos od 92,57 EUR-a/697,47 kuna od 10. srpnja 2013. godine

iznos od 94,13 EUR-a/709,23 kuna od 11. rujna 2013. godine

iznos od 99,61 EUR-a/750,52 kuna od 28. rujna 2013. godine,

a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12%

godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., ..., OIB: ... da tužiteljima D. B., M., ..., OIB: ..., M. B., M., ..., OIB: ..., N. B., P., ..., (ranije M., ...), OIB: ... naknadi troškove parničnog postupka postupka u iznosu od odnosno 1.954,28 eura / 14.724,50 kuna (tisuću devetsto pedeset četiri eura i dvadeset osam centi / četrnaest tisuća sedamsto dvadeset četiri kune i pedeset lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

III.              Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom preostalog troška u iznosu od 536,52 eura."

 

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. i II.) izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijano dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili prednik tužitelja sada pok. tužitelj I.B. kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u kojem je ugovorena valutna klauzula otplate kredita vezano za CHF, na isplatu od tuženika na iznos od 3.811,62 eur/28.718,64 kn na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate sve s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate.

 

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 10. kolovoza 2006. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje kredit u visini od 32.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF te da je otplata kredita vezana uz tečaj CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

 

9. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

10. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

12. U provedenom postupku (kolektivni spor) utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

 

13. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12., dalje: ZZP/07) u čl. 138.a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

14. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe prema čl. 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koju je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

15. Pravilno se prvostupanjski sud na temelju izloženog pozvao na utvrđenje iz pravomoćne presude u kolektivnom sporu i njezin izravan učinak na predmet spora i zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

 

16. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da postoji razlika u iznosu od 3.811,62 eur/28.718,64 kn, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan korištenja kredita, koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a navedeni nalaz je s pravom prvostupanjski sud prihvatio.

 

17. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 3.811,62 eur/28.718,64 kn na ime razlike do koje je došlo zbog promjene tečaja CHF s zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća preplaćenog iznosa pa do isplate prema čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u toč. I. izreke presude.

 

18. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik, koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

 

19. Istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 28. svibnja 2020. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

 

20. Žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju status potrošača prednika tužitelja koji proizlazi iz samog ugovora o kreditu (fizička osoba i namjena kredita – kupnja motornog vozila), a tuženik tijekom postupka ne obrazlaže i ne okrepljuje prigovore koje bi dovele u sumnju status potrošača na kojem je teret dokaza tih činjenica (čl. 7. st. 1. te čl. 219. st. 1. ZPP-a).

 

21. Time što se deklaracija ništetnosti ne nalazi u petitu tužbenog zahtjeva ista nije nužna, jer se o ništetnosti ugovora ili pojedine odredbe ugovora pazi po službenoj dužnosti te se o tome može odlučiti kao o prethodnom pitanju.

 

22. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da su odredbe o valutnoj klauzuli isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi čl. 84. ZZP-a, obzirom da tuženik u kolektivnom sporu nije dokazao da je kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a niti je u predmetnom sporu predlagao dokaze koji bi bili od značaja za presuđenje ove pravne stvari.

 

23. Odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, a tuženik istu samo paušalno osporava.

 

24. Slijedom izloženog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II.) izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

25. U nepobijanom odbijajućem dijelu (toč. III. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

 

Osijek, 19. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                                               Predsjednik vijeća

                                                                                                            Branka Guljaš, v.r.