REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1366/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja OPTIMUM PROJEKT d.o.o. Jelenjak (Desinić), Jelenjak 5, OIB: 12073100810, kojeg zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, II Barilovićka 7, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i zamjenicu punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 3.394,01 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 3.394,01 EUR od 2. ožujka 2023. do 15. studenog 2023.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.280,40 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.053,46 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik s tuženikom kao osigurateljem sklopio policu kasko osiguranja br. 03-0506805-01, za razdoblje osiguranja od 20. lipnja 2022. do 20. lipnja 2023., predmet koje police je vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], marke Volvo XC60 2.4 D4, godina proizvodnje 2017., broj šasije [broj šasije]. Navodi da se dana 2. ožujka 2023. dogodio osigurani slučaj - prometna nezgoda po predmetnoj polici osiguranja. Tvrdi da je na predmetnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] uslijed predmetnog štetnog događaja nastala šteta u ukupnom iznosu od 4.214,01 EUR, što je vidljivo iz Ponude popravka izdane od strane MAXX AUTO d.o.o. PJ ŽITNJAK VOLVO broj: 127- 002/01/24 od dana 22. siječnja 2024., međutim, tvrdi da je tuženik istu štetu priznao i isplatio u bitno manjem iznosu, točnije u iznosu od 820,00 EUR, dok je ostatak štete u visini od 3.394,01 EUR odbio isplatiti. Radi navedenog tvrdi da mu je tuženik dužan isplatiti osigurninu po predmetnoj polici osiguranja u visini od 3.394,01 EUR sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023., kao datuma primitka odštetnog zahtjeva tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 2. ožujka 2023. bilo osigurano kod tuženika Policom cestovnog kaska broj 03- 0506805-01, te time i svoju pasivnu legitimaciju. Također ne spori da je tužitelju na ime imovinske štete na vozilu isplatio iznos od 820,00 EUR, međutim, tvrdi da je tom isplatom u cijelosti ispunio obvezu po predmetnoj polici cestovnog kaska zbog čega spori osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik također osporava uzročno posljedičnu vezu između nastalih oštećenja na desnom reflektoru i felgi vozila tužitelja i dinamike nastanka štetnog događaja. Navedeno obrazlaže time da oštećenje desnog dijela prednjeg branika ne ide do donjeg ruba desnog reflektora, a gdje je vidljivo oštećenje u vidu blagih napuklina donjeg ruba reflektora, a koja oštećenja su vidljiva i na lijevom reflektoru. Dakle, tvrdi da to nije posljedica udara reflektora o zaštitnu ogradu jer branik nije oštećen do ruba reflektora, već je to posljedica lošeg materijala reflektora, što je vidljivo i na lijevom reflektoru. Tvrdi da kod prikazanih oštećenja desne felge, karakter oštećenja vidljiv na fotodokumentaciji je takav da nije mogao nastati udarom u zaštitnu metalnu ogradu. Tuženik spori i utuženi tijek zatezne kamate.

3. Tuženik je nakon provedenog prometnog vještačenja ostao kod osporavanja uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i oštećenja desne svjetiljke te je od cjelokupnog iznosa predračuna za popravak vozila učinio nespornim iznos od 2.508,93 EUR bez PDV-a, a kako je već u mirnom postupku platio iznos od 820,00 EUR, učinio je nespornom visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.688,93 EUR bez PDV-a. Osporio je tužiteljevo pravo na 50% PDV-a iz razloga što tuženik kao obveznik PDV-a može koristiti odbitak pretporeza u visini od 50% slijedom čega čini nespornim iznos PDV-a po predračunu u iznosu od 304,62 EUR. Zaključno, tuženik je nakon provedenog vještačenja učinio spornom jedino stavku pod rednim brojem 9. navedenu u predračunu za popravak vozila na listu 7. spisa, odnosno trošak desnog fara (862,28 EUR uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno 1.077,85 EUR).

4.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Zahtjev za isplatu osigurnine od 19. ožujka 2024. (list 5. do 6. spisa), predračunski nalog broj 127-002/01/24 od 22. siječnja 2024. (list 7. do 8. spisa), Polica cestovnog kaska broj 03-0506805-01 (list 9. spisa), prigovor tužitelja od 29. siječnja 2024. (list 10. spisa), izvid štete od 27. rujna 2023. (list 11. spisa), prijava štete po kasko polici (list 12. do 13. spisa), e-mail korespondencija (list 14. do 15. spisa), fotografije štetnog događaja (list 16. do 21. spisa), preslika prometne i vozačke dozvole (list 22. do 25. spisa), sudska praksa (list 42. spisa), izvid štete s fotografijama od 27. rujna 2023. (list 44. do 71. spisa), proveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja (iskaz na listu 101. spisa) te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje na listu 87. do 89. spisa).

4.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede financijsko vještačenje pa sud taj dokaz nije provodio, a sud nije smatrao potrebnim pribavljati štetovni spis tuženika i fotoelaborat jer relevantni dijelovi predmetnog štetovnog spisa te fotografije već prileže spisu. Sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo novo prometno vještačenje iz razloga koji će biti navedeni kasnije u presudi.

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na utuženu glavnicu.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom preostalog dijela osigurnine u iznosu od 3.394,01 EUR temeljem Ugovora o osiguranju sklopljenog između stranaka, odnosno Police cestovnog kaska 03-0506805-1 od 29. lipnja 2022.

7. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku na ime štete na vozilu 21. lipnja 2023. isplatio tužitelju nesporni iznos od 820,00 EUR.

8. Među strankama je prvotno bila sporna uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i oštećenja na desnom reflektoru i felgi vozila tužitelja, dok je nakon provedenog prometnog vještačenja i usmenog iznošenja nalaza i mišljenja tuženik osporavao uzročno posljedičnu vezu samo između predmetnog štetnog događaja i oštećenja desne svjetiljke-fara.

9. Među strankama je prvotno bila sporna i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je nakon provedenog vještačenja tuženik učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.688,93 EUR (bez PDV-a) te iznosa PDV-a od 304,62 EUR. Dakle, nesporna je visina tužbenog zahtjeva u dijelu utuženog iznosa od 1.993,55 EUR, dok je sporna u preostalom utuženom iznosu do iznosa od 3.394,01 EUR, odnosno sporna je visina tužbenog zahtjeva u dijelu utuženog iznosa od 1.400,46 EUR.

10. Tuženik je nakon provedenog vještačenja učinio nespornim sve stavke po predračunu za popravak vozila na listu 7. spisa, osim stavke pod rednim brojem 9. - desni far, koja glasi na iznos od 862,28 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 215,57 EUR (ukupno 1.077,85 EUR) te je osporio 50% iskazanog PDV-a na navedenom predračunu.

11. Među strankama je sporan i utuženi tijek zatezne kamate.

12. Sud je na sporne okolnosti proveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ĐP (iskaz na listu 101. spisa). Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi da je on osobno na dan štetnog događaja upravljao predmetnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] te se kretao kolnikom iz smjera Miljane do Desinića, da je kolnik bio sklizak zbog susnježice zbog čega u jednom trenutku otklizao i udario ogradu koja se nalazila s desne strane kolnika u njegovom smjeru kretanja. Iskazuje da je vozilom udario u ogradu prednjim desnim dijelom vozila kojom prilikom je došlo do oštećenja prednjeg branika, desnog blatobrana, desnog dnevnog svijetla, desne lampe-fara, kao i zaštite kotača, odnosno obloge koja se nalazi unutar desnog branika iznad kotača. Iz iskaza proizlazi i da je društvo tužitelja u sustavu PDV-a. Sud je prihvatio navedeni iskaz jer je u skladu s ispravama u spis i provedenim vještačenjem.

13. Nadalje, sud je na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze između nastalih oštećenja na vozilu tužitelja i predmetnog štetnog događaja, s posebnim osvrtom na oštećenja na desnom reflektoru i felgi vozila tužitelja, kao i na okolnost ukupno nastale štete na tužiteljevom vozilu, proveo i prometno vještačenje po društvu EREŠ VJEŠTAČENJA d.o.o., a koje društvo je nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2025. izradilo po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje na listovima 87. do 89. spisa). Sud je ovakav zadatak vještaku postavio s obzirom da je tuženik tek nakon provedenog vještačenja, kako je to već ranije navedeno, osporavao samo uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i oštećenja desne svjetiljke.

14. Vještak je u okviru nalaza analizirao opće podatke o vozilu tužitelja, analizirao je i utvrđivao visinu štete nastale na tužiteljevom vozilu te je u okviru nalaza iznio i da je oštećenje donjeg ruba prednje donje svjetiljke u vidu ogrebotina moglo biti posljedica predmetnog štetnog događaja, dok oštećenje prednjeg desnog naplatka u vidu ogrebotina nije moglo biti posljedica predmetnog štetnog događaja, a što je istovjetno zaključku procjenitelja tuženika prilikom izvida štete. Naime, vještak je mišljenja da uslijed naleta na metalnu zaštitnu ogradu obloga prednjeg branika mogla je biti dovoljno potisnuta prema unutrašnjosti tako da donji rub prednje desne svjetiljke dođe u minimalni kontakt s metalnom zaštitnom ogradom, dok položaj i oblik oštećenje na prednjem desnom naplatku u vidu radijalnih ogrebotina ne bi mogao biti posljedica naleta vozila u pokretu na metalnu zaštitnu ogradu. Nakon tako provedene analize vještak je iznio mišljenje da su sve stavke iz računa ponude popravka realno obračunate u skladu s Izvidom štete i dinamikom nastanka štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa na način da je vozilo tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na metalnu zaštitnu ogradu, a što znači da visina štete na vozilu tužitelja s PDV-om prema mišljenju vještaka iznosi 4.214,01 EUR, odnosno 3.371,21 EUR bez obračunatog PDV-a.

15. Tuženik je djelomično prigovorio nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 4. veljače 2025., dok tužitelj na nalaz i mišljenje nije imao prigovora.

16.1. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 13. veljače 2025. kojom prilikom je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

16.2. U odnosu na podnesak tuženika od 4. veljače 2025. kojim je tuženik istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje, vještak se očitovao da je u odnosu na stanje spisa u tehničkom smislu dopustio mogućnost nastanaka oštećenja prednje desne svjetiljke, i to njezinog donjeg ruba, koji je mogao biti u kontaktu sa metalnom zaštitnom ogradom, dok je isključio mogućnost nastanka oštećenja prednjeg desnog naplatka, a kako je to utvrdio i procjenitelj tuženika prilikom izvida štete. Vještak je napomenuo i da je procjenitelj tuženika u svom izvidu štete na listu 11. spisa predvidio zamjenu prednje desne svjetiljke pa da je stoga na neki način i ovakvo utvrđenje procjenitelja tuženika u suprotnosti s istaknutim prigovorima tuženika. Eventualna činjenica da je prednja lijeva svjetiljka oštećena na sličan način u tehničkom smislu ne isključuje njegov raniji zaključak da je oštećenje prednje desne svjetiljke moglo biti posljedica predmetnog štetnog događaja. Vještak se nadalje očitovao kako se u nalazu jasno navodi da oštećenje naplatka prednjeg desnog kotača, odnosno felge, kako to navodi tuženik na pripremnom ročištu, nije bilo posljedica predmetnog štetnog događaja, dok je obloga kotača jedan potpuno drugi dio koji je u izvidu štete opisan u točki 11. kao obloga kućišta kotača prednjeg desnog, a koji dio se nalazi sa prednje gornje i stražnje strane prednjeg desnog kotača i ima funkciju zaštite unutrašnjosti motornog prostora i prednjeg desnog blatobrana od blata, kamenčića, vode i sličnog, prilikom vožnje. Vještak se također očitovao da se prednji desni naplatak, odnosno felga, niti ne nalazi u ponudi popravka pa da stoga niti na koji način sudjeluje u utvrđenoj visini štete.

16.3. Nadalje, vještak se očitovao da nije oštećen gornji rub prednjeg branika uz donji rub prednje desne svjetiljke iz razloga jer i branik predmetnog vozila nije tako oblikovan ravno da bi na tom gornjem rubu morala nastati oštećenja, a da je moglo doći do utisnuća branika prema sredini vozila i kasnije kontakta donjeg ruba prednje desne svjetiljke sa zaštitnom ogradom, dok se u konačnici branik koji je plastičan vratio u nekakav svoj približno prvobitan položaj.

17. Kako je to već ranije navedeno, nakon što se vještak očitovao na istaknute prigovore tuženika, tuženik je i dalje ostao kod prigovora u odnosu na uzročnu vezu između predmetnog štetnog događaja i oštećenja desne svjetiljke te se očitovao da je od ukupnog iznosa predračuna koji glasi na 4.214,01 EUR u mirnom postupku platio tužitelju iznos od 820,00 EUR, a da od cjelokupnog iznosa predračuna tuženik ne spori iznos od 2.508,93 EUR bez PDV-a pa stoga čini nespornom visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.688,93 EUR bez PDV-a te spori na sveukupni iznos pravo na 50% PDV- a iz razloga što tuženik kao obveznik PDV-a može koristiti odbitak pretporeza u visini od 50%. Tako tuženik ističe da je nesporni iznos PDV-a po predračunu u iznosu od 304,62 EUR. Stoga tuženik ističe kako je jedina sporna stavka po predračunu na listu 7. spisa trošak desnog fara pod rednim brojem 9. koji glasi na 862,28 EUR uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno 1.077,85 EUR.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine te je usmenim očitovanjem s uspjehom otklonio istaknute prigovore tuženika. Zbog navedenog sud nije smatrao potrebnim provoditi novo prometno vještačenje koje je tuženik predložio.

19. Ovaj sud je stoga u skladu s provedenim vještačenjem utvrdio da u tehničkom smislu postoji mogućnost nastanka oštećenja prednje desne svjetiljke (fara), i to njezinog donjeg ruba koji je mogao biti u kontaktu sa metalnom zaštitnom ogradom, pa je stoga sud ocijenio neosnovanim tuženikovo osporavanje uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i oštećenja prednje desne svjetiljke, a popravak koje je jedina stavka po predračunu za popravak predmetnog vozila tužitelja koju je tuženik (u konačnici) osporio. Navedeno utvrđenje proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja, ali je u skladu i sa fotografijama koje prileže spisu te posebno s sadržajem tuženikovog Izvida štete. Naime, uvidom u navedeni Izvid štete (MAK-230003468- OSNOVNI+2. NAKNADNI, list 11. spisa) utvrđeno je da je i sam tuženik po svojem procjenitelju predvidio zamjenu i desnog dnevnog svijetla i desnog fara (stavke 8. i 9. Izvida štete na listu 11. spisa).

20. Stoga je ovaj sud, a imajući u vidu i mišljenje vještaka, utvrdio da su sve stavke iz Predračunskog naloga za popravak tužiteljevog vozila (list 7. spisa) u skladu s dinamikom nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i u skladu s tuženikovim Izvidom štete. Slijedom toga je utvrđeno da ukupna visina štete na vozilu iznosi 3.371,21 EUR uvećano za pripadajući PDV, odnosno iznosi 4.214,01 EUR.

21. Tuženik je osporio pravo tužitelja na 50% iznosa PDV-a navodeći da on kao obveznik PDV-a može koristiti odbitak pretporeza upravo u navedenom postotku, međutim, sud je navedene tvrdnje tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a koji stav ovog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013.

22. Među strankama je nesporno da je tuženik u mirnom postupku od ukupno zahtijevanog iznosa po predračunu za popravak tužiteljevog vozila isplatio 820,00 EUR, a kako je temeljem provedenog vještačenja utvrđeno da ukupna visina štete na vozilu iznosi 4.214,01 EUR, ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva isplatu osigurnine u utuženom iznosu (razlika između ukupno utvrđene nastale štete na vozilu tužitelja i iznosa koji je tuženik isplatio u mirnom postupku) te je u skladu s odredbom članka 943. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odredba članka 943. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali, ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavak 3. propisuje da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma. Stavak 4. propisuje da ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u ranije navedenim rokovima da tada duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

24.1. U konkretnom slučaju za utvrđivanje postojanja osiguravatelje obveze ili njezina iznosa bilo je potrebno stanovito vrijeme s obzirom da je i tuženikov procjenitelj nakon prijave štete morao pregledati vozilo i izraditi izvid štete pa je stoga sukladno citiranoj odredbi ZOO-a tuženik bio dužan isplatiti osigurninu u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva ili ga u tom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Kako je to razvidno iz korespondencije na listu 14. i 15. spisa te iz Izvida štete na listu 11. spisa u konkretnom slučaju bio je izrađen i osnovni i drugi naknadni izvid štete. Tuženik je u mirnom postupku nesporno isplatio tužitelju iznos nespornog dijela svoje obveze. S obzirom da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate osigurnine temeljem štete nastale na tužiteljevom vozilu u predmetnom štetnom događaju on stoga duguje tužitelju zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Tužitelj je u tužbi naveo da mu je tuženik u obvezi plaćanja zatezne kamate od 16. studenog 2023. kao datuma primitka odštetnog zahtjeva, međutim, tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu zatezne kamate od 2. ožujka 2023. pa do isplate. Spisu prileži na listovima 12. i 13. spisa Prijava štete po kasko polici iz koje ne proizlazi datum kada je prijava štete izvršena, već se samo na gornjem lijevom dijelu nalazi podatak o tome da je zakonski zastupnik tužitelja navedeni dokument proslijedio punomoćniku (13. ožujka 2024.), ali kako tuženik nije osporio činjeničnu tvrdnju tužitelja da je odštetni zahtjev zaprimio 16. studenog 2023. sud je u skladu s ranije citiranom odredbom članka 943. stavak 4. ZOO-a zateznu kamatu dosudio od navedenog dana pa do isplate slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je odbio zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 2. ožujka 2023. do 15. studenog 2023. slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

24.2. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 103. i 104. spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

26. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 30. rujna 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 5. studenog 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,20 EUR,

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,20 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.280,40 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

27. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva iz razloga što je sama stranka neposredno, a ne putem punomoćnika, prijavila štetu tuženiku (Prijava štete po kasko polici, list 12. i 13. spisa) pa punomoćniku tužitelja taj trošak nije ni nastao. Punomoćnik tužitelja je putem e- maila naknadno ponovo Prijavu štete dostavio tuženiku 19. ožujka 2024. (list 15. spisa) te je istaknuo prigovor na ponudu tuženika u mirnom postupku, ali te radnje nisu bile potrebne u smislu vođenja ovog konkretnog postupka. Nadalje, tužiteljev zahtjev je odbijen u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 7. veljače 2025. iz razloga što je isti predan neposredno prije održavanja ročišta 13. veljače 2025., za pristup na koje je tužitelju priznata zatražena nagrada u cijelosti, a na kojem ročištu je tužitelj mogao i morao iznijeti sve navode iz navedenog podneska tim više što u bitnome tužitelj tim podneskom navodi da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka već samo citira dijelove istoga, kao i u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude iz razloga što na navedeno ročište nije ni pristupio pa mu taj trošak nije ni nastao. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi iznos troška sudske pristojbe na tužbu iz razloga što je tužitelj bio u obvezi kao korisnik e-komunikacije plaćanja naveden sudske pristojbe prilikom podnošenja tužbe u polovici propisane dužne sudske pristojbe pa je nepravovremenim plaćanjem iste sam skrivio snošenje razlike do punog iznosa dužne pristojbe te plaćanje dodatne pristojbe. Slijedom navedenoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen za iznos od 1.053,46 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.