Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-663/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog EL i II okrivljenog BL, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama oba okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K-475/2025-48 od 21. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe I okrivljenog EL i II okrivljenog BL kao neosnovane i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavka 1. točke 3., u svezi članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 - dalje: ZKP/08) protiv I okrivljenog EL i II okrivljenog BL produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-402/2025-3 od 12. srpnja 2025., te je na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08., određeno da se u istražni zatvor I okrivljenom EL se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja 11. srpnja 2025. u 12,05 sati, pa nadalje, a II okrivljenom BL od trenutka uhićenja 10. srpnja 2025. u 22,00 sata, pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio I okrivljeni EL po branitelju Andru Marijanoviću, odvjetniku u Zagrebu, iz svih zakonskih razloga. Predlaže da nadležni Županijski sud ukine istražni zatvor protiv I okrivljenika.

2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i II okrivljeni BL po branitelju Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Predlaže da nadležni Županijski sud u Karlovcu pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili pobijano rješenje preinači odnosno izrekne mjeru opreza.

3. Žalbe I okrivljenika EL i II okrivljenika BL nisu osnovane.

4. I okrivljeni u žalbi navodi, u bitnom, da pobijano rješenje nema nikakve veze sa stvarnom procjenom okolnosti konkretnog slučaja, dinamičnim pristupom procjenjivanja takvih okolnosti i potrebe da se pri svakom oduzimanju slobode od pojedinca izvrši test razmjernosti između potrebe da se okrivljeniku oduzme sloboda i da se zaštiti javni poredak. Pri tome se ima u vidu da je razlog za produljenje istražnog zatvora kod I okrivljenika isključivo njegova ranija osuđivanost. Na taj način proizlazi kako prvostupanjski sud produljenjem istražnog zatvora zapravo želi kazniti I okrivljenika zato što do sad izricane sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na njega da više ne čini kaznena djela, koji stav je u suprotnosti sa svrhom koju je zakonodavac imao na umu prilikom propisivanja osnova za određivanje istražnog zatvora. Rješenje o produljenju istražnog zatvora mora sadržavati osobite i konkretne okolnosti koje ukazuju na realnu i razboritu opasnost da bi okrivljenik na slobodi ponovio kazneno djelo. Činjenica da je I okrivljeni do sada osuđivan, predstavljat će doživotnu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, no ona kao takva nije dovoljna i dostatna da bi ga se držalo u istražnom zatvoru. Konkretna realna opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi počinio neko novo kazneno djelo nije životno, logično i realno.

4.1. II okrivljenik u žalbi prigovara da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Dalje, neosnovano sud prvog stupnja navodi da je istražni zatvor jedina adekvatna mjera kojom se može otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Međutim, okrivljenik stalno prebiva u [adresa], dostupan je državnim tijelima, tako da bi se iteracijska opasnost mogla otkloniti mjerom opreza obveze redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu ili zabranom približavanja određenoj osobi. Sud pogrešno ocjenjuje i da opasnost od ponavljanja djela proizlazi zbog ranijeg ponašanja, ali okrivljenik nije ranije osuđivan zbog počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja. II okrivljenik, iako mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o lakim tjelesnim ozljedama, pa kako on oštećenika ne poznaje, niti je s njim bio u bilo kakvom sukobu, nije jasno zašto se produljuje istražni zatvor kada se može i drugim, blažim mjerama postići svrha određivanja istražnog zatvora. Osim toga, II okrivljenik uzdržava svoju maloljetnu djecu i njegovim boravkom u istražnom zatvoru dovedeno je u pitanje njegovo zaposlenje i egzistencija. U konačnici navodi da je u istražnom zatvoru preko četiri mjeseca što je neshvatljivo za nanošenje lakših tjelesnih ozljeda.

5. Osnovana sumnja kao osnovna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 proizlazi iz činjenica utvrđenih nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja.

6. Suprotno žalbenim navodima I i II okrivljenika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da postoji posebna pretpostavka iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 za određivanje istražnog zatvora – osobite okolnosti koje upućuju da bi I i II okrivljenici, da su na slobodi, mogli počiniti novo, teže kazneno djelo, te da se iteracijska opasnost može prevenirati samo istražnim zatvorom kao najtežom mjerom, za što je naveo valjane, potpune i neproturječne razloge, tako da se pobijano rješenje može ispitati i njime nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koju se žalitelji opisno pozivaju.

6.1. Suprotno navodima žalbe I okrivljenog, posebna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 nije samo postojanje kaznenih osuda, već to što ranija osuđivanost okrivljenika za kaznena djela s elementom nasilja upućuje na sklonost činjenja takvih vrsta kaznenog djela, da on nije izvukao pouku iz tih postupaka koji su se ranije vodili protiv njega, te da presude donesene u tim postupcima, od kojih neke na bezuvjetnu kaznu zatvora, nisu utjecale na okrivljenika da korigira svoje ponašanje na bolje. Stoga navedeno upućuje na realnu opasnost da bi okrivljeni počinio novo, teže kazneno djelo, osobito kada se uzme u obzir još i upornost i bezobzirnost pri počinjenju konkretnog kaznenog djela.

6.2. U odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za određivanje istražnog zatvora na strani II okrivljenog BL, ističe se da za odluku povodom žalbe nije relevantna tvrdnja da je II okrivljeni, prema njegovu mišljenju, počinio kazneno djelo tjelesne ozljede, a ne teške tjelesne ozljede za koju je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja proglašen krivim i osuđen. Neosnovano II okrivljenik prigovara da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje bi upućivale da bi on počinio novo, teže kazneno djelo jer on do sada nije osuđivan. Naime, prema podatcima iz e-spisa proizlazi da se protiv II okrivljenika vodi kazneni postupak kod Općinskog suda u Karlovcu zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 u kojem je optužnica potvrđena rješenjem tog suda poslovni broj Kov-303/2025-14 od 10. lipnja 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, u kojem postupku je optužnica potvrđena rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Kov-776/2023-10 od 20. ožujka 2024., te zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11, u kojem je optužnica potvrđena rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Kov-217/2017-13 od 14. veljače 2018. Navedeno, uz poštivanje načela nedužnosti II okrivljenog, upućuje na sklonost II okrivljenika činjenju kaznenih djela s elementom nasilja, a kada se tome doda osam osuda za prekršaje, od kojih su tri osude po zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, jedna osuda po zakonu o suzbijanju zlouporabe droga i jedna osuda zbog prekršaja iz zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, realno je za očekivati, kao i kod I okrivljenog, da bi II okrivljeni, boravkom na slobodi počinio novo kazneno djelo. Stoga je odluka suda prvog stupnja o produljenju istražnog zatvora protiv II okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, pravilna.

7. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih prigovora da se svrha radi koje je određen istražni zatvor može ostvariti i mjerama opreza, ističe se u odnosu na oba okrivljena da utvrđene posebne okolnosti na njihovoj strani i to težina i okolnosti počinjenja konkretnog kaznenog djela gdje su okrivljenici iskazali visoki stupanj kriminalne volje, te izostanak pozitivnog učinka ranijih kaznenih postupaka na I i II okrivljenike (kod I okrivljenog i kaznene osude) kako bi promijenili ponašanje i uskladili ga s pozitivnim društvenim propisima, ovaj su smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se iteracijska opasnost na strani I i II okrivljenih može prevenirati isključivo najtežom mjerom – istražnim zatvorom.

8. U odnosu na žalbeni navod II okrivljenika da bi boravkom u istražnom zatvoru bile ugrožene egzistencija njegove djece koju uzdržava, ističe se da je protiv II okrivljenog u tijeku kazneni postupak kod Općinskog suda u Karlovcu zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11, počinjenog na štetu njegovog djeteta ZL, u kojem je potvrđena optužnica rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Kovm-81/2024-8 od 2. listopada 2024. što, opet uz poštivanje načela nedužnosti okrivljenika, upućuje na stupanj zabrinutosti II okrivljenika kada je u pitanju uzdržavanje i dobrobit njegovog djeteta.

9. U odnosu na žalbeni prigovor II okrivljenika da je on u istražnom zatvoru preko četiri mjeseca, utvrđuje se da on ustvari prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. U tom pogledu se utvrđuje, a isto se odnosi i na I okrivljenika, da daljnjim produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti, cijeneći težinu kaznenog djela za koje su I i II okrivljenici proglašeni krivima nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja, obzirom na kazne koje su im izrečene tom nepravomoćnom presudom, kao i potrebom produljenja istražnog zatvora, s time da nisu iscrpljeni rokovi maksimalnog trajanja istražnog zatvora propisani odredbom članka 133. ZKP/08.

10. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje I i II okrivljenici ističu u žalbi pa kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević