Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-320/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Skorić Rojc, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6629/2021-30 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6629/2021-30 od 13. siječnja 2025. pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška žalbenog postupka od 486,50 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.962,94 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako slijedi:

- 6,52 eura (49,14 kn) od 28. studenog 2008.g. do isplate

- 8,80 eura (66,33 kn) od 13. prosinca 2008.g. do isplate

- 10,45 eura (78,72 kn) od 16. siječnja 2009.g. do isplate

- 11,19 eura (84,32 kn) od 13. veljače 2009.g. do isplate

- 9,34 eura (70,36 kn) od 14.ožujka 2009.g. do isplate

- 9,74 eura (73,37 kn) od 09. travnja 2009.g. do isplate

- 6,54 eura (49,27 kn) od 16. svibnja 2009.g. do isplate

- 4,18 eura (31,53 kn) od 16. lipnja 2009.g. do isplate

- 4,81 eura (36,25 kn) od 14. srpnja 2009.g. do isplate

- 6,05 eura (45,60 kn) od 15. kolovoza 2009.g. do isplate

- 5,94 eura (44,79 kn) od 09. rujna 2009.g. do isplate

- 4,69 eura (35,33 kn) od 15. listopada 2009.g. do isplate

- 7,04 eura (53,07 kn) od 14. studenog 2009.g. do isplate

- 8,93 eura (67,30 kn) od 15. prosinca 2009.g. do isplate

- 11,62 eura (87,53 kn) od 16. siječnja 2010.g. do isplate

- 11,00 eura (82,89 kn) od 30. siječnja 2010.g. do isplate

- 14,65 eura (110,35 kn) od 02. ožujka 2010.g. do isplate

- 13,96 eura (105,15 kn) od 01. travnja 2010.g. do isplate

- 15,30 eura (115,30 kn) od 01. svibnja 2010.g. do isplate

- 26,97 eura (203,18 kn) od 10. srpnja 2010.g. do isplate

- 24,57 eura (185,09 kn) od 03. rujna 2010.g. do isplate

- 31,90 eura (240,36 kn) od 17. rujna 2010.g. do isplate

- 29,37 eura (221,26 kn) od 11. studenog 2010.g. do isplate

- 25,29 eura (190,55 kn) od 02. prosinca 2010.g. do isplate

- 33,89 eura (255,36 kn) od 13. siječnja 2011.g. do isplate

- 44,83 eura (337,81 kn) od 16. veljače 2011.g. do isplate

- 37,08 eura (279,42 kn) od 25. veljače 2011.g. do isplate

- 39,80 eura (299,90 kn) od 31. ožujka 2011.g. do isplate

- 36,35 eura (273,86 kn) od 01. svibnja 2011.g. do isplate

- 36,97 eura (278,54 kn) od 02. lipnja 2011.g. do isplate

- 51,64 eura (389,06 kn) od 25. lipnja 2011.g. do isplate

- 53,07 eura (399,83 kn) od 05. kolovoza 2011.g. do isplate

- 65,32 eura (492,17 kn) od 03. rujna 2011.g. do isplate

- 59,03 eura (444,74 kn) od 23. rujna 2011.g. do isplate

- 52,13 eura (392,81 kn) od 09. studenog 2011.g. do isplate

- 51,40 eura (387,24 kn) od 29. prosinca 2011.g. do isplate

- 50,86 eura (383,24 kn) od 25. siječnja 2012.g. do isplate

- 54,15 eura (408,01 kn) od 16. veljače 2012.g. do isplate

- 57,02 eura (429,60 kn) od 14. ožujka 2012.g. do isplate

- 57,40 eura (432,49 kn) od 12. travnja 2012.g. do isplate

- 55,42 eura (417,56 kn) od 12. svibnja 2012.g. do isplate

- 56,76 eura (427,64 kn) od 21. lipnja 2012.g. do isplate

- 57,67 eura (434,54 kn) od 21. srpnja 2012.g. do isplate

- 56,13 eura (422,93 kn) od 21. kolovoza 2012.g. do isplate

- 56,54 eura (425,99 kn) od 02. listopada 2012.g. do isplate

- 55,38 eura (417,28 kn) od 10. listopada 2012.g. do isplate

- 52,89 eura (398,48 kn) od 14. studenog 2012.g. do isplate

- 55,55 eura (418,52 kn) od 12. prosinca 2012.g. do isplate

- 56,83 eura (428,15 kn) od 17. siječnja 2013.g. do isplate

- 55,93 eura (421,40 kn) od 15. veljače 2013.g. do isplate

- 50,91 eura (383,58 kn) od 02. ožujka 2013.g. do isplate

- 55,17 eura (415,71 kn) od 11. svibnja 2013.g. do isplate

- 55,55 eura (418,52 kn) od 04. lipnja 2013.g. do isplate

- 53,88 eura (405,93 kn) od 04. lipnja 2013.g. do isplate

- 48,68 eura (366,76 kn) od 04. lipnja 2013.g. do isplate

- 49,86 eura (375,69 kn) od 07. lipnja 2013.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.482,26 eura sa zateznim kamatama tekućima od 13. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 284,10 eura, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu plaćanja parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 486,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Neosnovano tuženik ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer je suprotno žalbenim navodima po utvrđenju ovog suda obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom odredbom.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda (na koje se tužitelj poziva u činjeničnim navodima svoje tužbe) donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 te utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta, time da visina tog iznosa među strankama nije sporna.

9. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno se pozvao i na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na to utvrđenje pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

13. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 14. lipnja 2006. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

14. Na žalbene navode kako je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita uz valutu EUR ili CHF, valja odgovoriti kako iz iskaza tužitelja jasno proizlazi kako nitko od zaposlenika tuženika nije prije zaključenja ugovora o kreditu ukazivao tužitelju na tu mogućnost i obrazložio mu razlike u pogledu izbora valuta, već ju je pripremljeni ugovor o kreditu, kojim je kupljeno osobno vozilo, čekao u banci, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika odbijeni kao neosnovani te njima nije doveden u sumnju iskaz tužitelja tim više što je sam tuženik odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka čije saslušanje je predlagao na navedenu okolnost.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 14. lipnja 2006., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je ugovorna odredba u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF ništetna, slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.962,94 eur osnovan, pa su stoga žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno, odbijeni kao neosnovani.

16. Kako je sud prvog stupnja u postupku financijskim vještačenjem utvrdio da je tužitelj temeljem ugovorene valutne klauzule u valuti CHF preplatio tuženiku iznos od 1.962,94 eur, pravilno je primijenio materijalno pravo i kada je tuženiku naložio da joj isplati taj iznos sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Tuženik matematičkom izračunu vještaka nije prigovorio, a na žalbene navode kako je sud morao u obzir uzeti i negativne razlike u mjesecima kada je tečaj u odnosu na valutu CHF bio niži, valja odgovoriti kako tužitelj za mjesece kada je tečaj CHF bio niži od početnog na dan zaključenja ugovora o kreditu i nije postavila bilo kakav zahtjev za isplatom. Nadalje, u ovome postupku tuženik ni nakon provedenog financijskog vještačenja u kojem su utvrđene i tzv. negativne tečajne razlike nije postavio određen zahtjev s tog osnova bilo kao protutužbu, procesno pravni prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja, slijedom čega prvostupanjski sud nije imao niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika s osnova restitucije vezanih uz negativne tečajne razlike temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovno broj: Rev 549/2023-2 od 18. prosinca 2023.).

18. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa iz navedenog proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Neosnovano tuženik smatra kako bi se zbog činjenice da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen na sporni odnos imala primijeniti odredba čl. 19. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) jer iz navedene odredbe suprotno stavu tuženika ne proizlazi da bi zakonodavac smatrao da između potrošača koji su svoje kredite otplatili i banaka kao vjerovnika nije postojala znatna neravnoteža na strani potrošača, jer navedeno ne proizlazi iz naveden odredbe.

20. Neosnovano tuženik smatra kako je za potraživanje tužitelja nastupila zastara. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 pravomoćno je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost valutne klauzule kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, to zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018.) slijedom čega za tužbu koja je u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. kolovoza 2021. nije nastupila zastara.

21. Neosnovano tuženik osporava pravilnost odluke o trošku postupka jer je isti dosuđen u skladu s odredbama čl. 154. st 1. i čl.155. ZPP, što paušalnim navodima kojima tuženik odluku o trošku pobija samo zato što smatra da tužitelj nije trebao uspjeti u sporu, nije dovedeno u sumnju.

22. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

24. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude i u dijelu rješenja sadržanog u presudi, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365.st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos