Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-673/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30A, protiv tuženika FĆ, A. i V 7, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Nova Ves 50, radi utvrđenja ništetnosti, utvrđenja sklopljenog sporazuma i poništenja nasljedničke izjave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 10. svibnja 2024. poslovni broj P-157/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tužiteljice VĆ te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru od 10. svibnja 2024. poslovni broj P-157/2023-10 u točki I. stavak I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se djelomično presuda Općinskog suda u Zlataru od 10. svibnja 2024. poslovni broj P-157/2023-10 u točki I. stavak III. (greškom označeno stavkom I.) a kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za poništavanjem nasljedničke izjave tužiteljice i u točki II. izreke-odluci o troškovima postupka.

II. O troškovima žalbenog postupka ostavlja se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 10. svibnja 2024. poslovni broj P-157/2023-10, suđeno je:

" I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice VĆ, koji glase:

„I. Utvrđuje se ništetnom nasljednička izjava tužiteljice VĆ, dana pred javnim bilježnikom Vlastom Podgajskim, Zabok, Matije Gupca 70, u ostavinskom postupku poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/2020, iza pokojnog oca EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom se tužiteljica VĆ odriče nasljedstva u korist tuženika.

II. Utvrđuje se da je između stranaka sklopljen sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva iza pok. EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici 10.603,05 EUR/80.000,00 kn u roku od dvije godine od sklapanja sporazuma o diobi i načinu diobe nasljedstva ostavinske imovine, sklopljenom pred javnim bilježnikom Vlastom Podgajskim 1. veljače 2021., temeljem koje je doneseno rješenje o nasljeđivanju od 1. veljače 2021., UPP-OS- 139/20, O-1058/2020 iza pokojnog oca EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2023. pa do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a tuženiku pripada u vlasništvo sva imovina, pokretna i nepokretna iza pokojnog oca EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

I. Poništava se nasljednička izjava tužiteljice VĆ, dana pred javnim bilježnikom Vlastom Podgajskim, Zabok, Matije Gupca 70, u ostavinskom postupku poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/2020, iza pokojnog oca EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom se tužiteljica VĆ odriče nasljedstva u korist tuženika.“

II. Nalaže se tužiteljici VĆ da tuženiku FĆ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućima od 10. svibnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Na prvostupanjsku presudu žalbu je pravovremeno uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te navodi da se tužiteljica nije odrekla nasljedstva u korist brata već su isti dogovorili kod javnoga bilježnika sporazum da će brat nju isplatiti iz ostavine u iznosu od 80.000,00 kn, a da u zapisniku nije navedeno točno očitovanje nasljednice. Navodi da je bila u zabludi kada je potpisala nasljedničku izjavu na zapisniku u ostavinskom postupku pred Javnim bilježnikom jer je tužiteljica smatrala kao potpisuje sporazum kojim su se stranke sporazumjela o načinu i diobi ostavinske imovine iza pokojnoga oca na način da nekretnine i pokretnine pripadnu tuženiku, a tuženik se obvezuje isplatiti tužiteljici iznos od 10.603,05 eura /80 000,00 kn u roku od 2 godine od sporazuma o diobi i načinu diobe. Ističe da je sud izvršio uvid u spis O-1058/2020, no da nije naveo kakve je zaključke iz njega izveo. Navodi da, ukoliko se pročita pisano očitovanje tuženika u ostavinskom spisu, je razvidno da je tuženik priznao postojanje ovakvog sporazuma, a koji tuženik sada u parnici poriče, a tužiteljica je dovedena u zabludu davanjem nasljedničke izjave kojom se odriče svega u korist brata ovdje tuženika. Navodi da na raspravi od 20. veljače 2023. je tuženik izjavio da osporava sporazum jer je njegova sestra uzela traktor pa smatra da iz navedenoga proizlazi kako je postojao sporazum stranaka, a koji je naknadno tuženik osporio radi traktora koji uopće nije bio dio ostavinske imovine. Ističe da je navode iz tužbe potvrdio i javni bilježnik, a da je tužiteljica nasljedničku izjavu dala u zabludi. Predlaže da sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak odnosno da preinači je u korist tužiteljice .

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe. Ističe da je prvostupanjski potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo i pritom nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ustraje u navodu da nije postignut sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva iza njihovog pok. oca EĆ i to na način da će tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 10.603,05 eura /80.000,00 kn u roku od dvije godine od sporazuma. Ističe da je sud pravilno analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te je svoju odluku obrazložio jasnim, određenim i uvjerljiv razlozima, a suprotno navodima tužiteljice i u potpunosti i ispravno utvrdio činjenično. Smatra žalbene navode tužiteljice paušalnim i neutemeljenim te usmjerenim na odugovlačenje postupka i dovođenje suda u zabludu oko bitnih činjenica. Izričito osporava da je ikad priznao postojanje bilo kakvog sporazuma s tužiteljicom. Predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te naložiti tužiteljici da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok na druge bitne povrede žalba tužiteljice niti ne upućuje.

6. No, osnovano žalba tužiteljice navodi da u svojoj odluci prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa zbog pogrešnog pravnog pristupa je i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je u predmet istog suda poslovni broj O-80/2023 vođen ostavinski postupak iza pok. EĆ, oca stranaka, a koji postupak je povjeren javnom bilježniku kao sudskom povjereniku, da je na ročištu održanom 1. veljače 2021. javni bilježnik utvrdio da je ostavitelj u trenutku smrti bio udovac te da su njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, ovdje stranke, da nije utvrđeno postojanje oporuke, da je utvrđena ostavinska imovina, da su nasljednici poučeni prema odredbama Zakona o nasljeđivanju o neopozivosti jednom danih nasljedničkih izjava a nakon čega se tužiteljica prihvatila svog zakonskog nasljednog dijela i ustupila ga tuženiku, a koji se prihvatio i zakonskog i ustupljenog mu dijela te je javni bilježnik donio rješenje da se nasljednikom ostavitelja temeljem zakona i ustupa utvrđuje FĆ, sin ostavitelja, u cijelosti i da su obje stranke potpisale zapisnik,

- da je javni bilježnik istoga dana izradio pisani otpravak rješenja o nasljeđivanju te je rješenje istoga dana neposredno uručeno nasljednicima, što su oni potvrdili svojim potpisima na izvorniku rješenja o nasljeđivanju,

- da je 9. veljače 2021. tužiteljica predala na poštu preporučeno prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, navodeći da se nije odrekla svog nasljednog dijela u korist svojeg brata i da ne zna iz kojega razloga je samo brat proglašen nasljednikom jer su nasljednici imali sporazum da će naslijediti ostavitelja u jednakim dijelovima, a da će potom podijeliti ostavinu na način da ju tuženik isplati iz ostavinske imovine i da očito pred javnim bilježnikom očitovanje nije zabilježeno u skladu s voljom nasljednika,

- da je nakon primitka prigovora javni bilježnik odredio ročište za dan 8. travnja 2021. radi pokušaja postizanja sporazuma između nasljednika, navodeći da je ročište odredio jer se sjeća da je na ostavinskoj raspravi između stranaka bilo govora o tome da kćerka ostavitelja, ovdje tužiteljica, ustupi sinu ostavitelja, ovdje tuženiku, svoj zakonski dio, a da će joj on isplatiti 80.000,00 kn u roku od oko dvije godine, javni bilježnik je naveo da je problem bio u tome da ako se tužiteljica prihvati nasljedstva i nakon isplate prenese svoj dio na brata, tada podliježe obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina,

- da je nakon toga punomoćnica tuženika izjavila je da je ostaviteljeva kćerka, tužiteljica, iz dvorišta ostavitelja otuđila traktor IMT, koji nije bio predmet ostavinske rasprave te trimer za šišanje trave i da je tuženik voljan isplatiti sestru prema procjeni vještaka, a da su rješenjem o nasljeđivanju raspoređene neke nekretnine koje više nisu u posjedu ostavitelja te da ukoliko bi tužiteljica vratila traktor, tada bi se moglo govoriti o sporazumu,

- da je na ročištu održanom 2. lipnja 2021. kod javnog bilježnika tuženik naveo je da je tužiteljica uzela traktor te da nikakvog sporazuma između njih nema i da je potom javni bilježnik dostavio predmet sudu, radi donošenja odluke o prigovoru protiv rješenja o nasljeđivanju,

- da je pravomoćnim rješenjem ovog suda, poslovni broj O-80/2023 od 20. veljače 2023. ukinuto je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, poslovni broj UPP-OS-139/20, O-1058/20 od 1. veljače 2021., prekinut je ostavinski postupak iza pok. FĆ te je tužiteljica upućena na parnicu radi utvrđenja je li između nasljednika postignut sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva te slijedom toga je li tužiteljica nasljedničku izjavu dala u zabludi,

- da je tužiteljica u svom iskazu pred prvostupanjskim sudom iskazala je da su tijekom ostavinske rasprave kod javnog bilježnika tuženik i ona dogovorili da će se ona odreći nasljedstva u njegovu korist, a da će joj on za uzvrat isplatiti 80.000,00 kuna u roku od dvije godine, da je takav dogovor postignut na temelju inicijative tuženika, odnosno on je dao takav prijedlog koji je ona je prihvatila i tražila je da se taj njihov dogovor zabilježi na zapisnik o ostavinskoj raspravi, no da je kasnije vidjela da to nije zabilježeno na zapisniku zbog čega je podnijela prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju, da je potpisala zapisnik o održanoj ostavinskoj raspravi, a tek kada je dobila rješenje o nasljeđivanju, uočila je da dogovor između nje i brata nije zabilježen na tom zapisniku, iskazala je da nakon što ih je javni bilježnik poučio o pravu na zakonsko nasljeđivanje, da je tuženik dao prijedlog da se tužiteljica odrekne u njegovu korist, a da će joj on isplatiti gore navedeni iznos novca, što je tužiteljica povjerovala svom bratu, s time da se ne bi odrekla svog zakonskog nasljednog dijela u njegovu korist da on nije iznio takav prijedlog, vezano uz činjenicu da je u zapisniku navedeno da su poučeni o neopozivosti nasljedničke izjave, izjavila je da ne zna što to znači, prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju podnijela je jer je shvatila da ju je brat prevario i doveo u zabludu te je shvatila da ju neće isplatiti kao što je to predložio na ostavinskoj raspravi, a da je shvatila da je neće isplatiti kada je otišla kod brata da se dogovore o isplati i tada su ju brat i šogorica izbacili iz kuće, a šogorica je izjavila da ništa neće dobiti. Nakon toga je podnijela prigovor protiv rješenja o nasljeđivanju jer je shvatila da ju brat neće isplatiti kao što je to obećao,

- da je u svom iskazu tuženik iskazao je da se tijekom ostavinskog postupka iza pokojnog oca tužiteljica odrekla nasljedstva, da bi nakon toga došla s ispravom od svoje odvjetnice te je tražila da ju isplati jer da ne bi bilo u redu da on ima više nego što ima ona, da je tužiteljica postavljala različite zahtjeve, prvotno je postavila zahtjev na 200.000,00 kuna, da bi kasnije tražila isplatu od 80.000,00 kuna, ali on nije pristao na nikakav njezin zahtjev za isplatu, da ona nije htjela na navedenu ispravu navesti iznos isplate već da će to naknadno dopisati, što znači da je on teoretski mogao potpisati obvezu za isplatom, a tužiteljica bi kasnije prema svojoj volji mogla u tu ispravu upisati iznos koji bi htjela, da mu se tužiteljica obratila sa zahtjevom za isplatom nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju, da on tužiteljici nije potpisao nikakvu ispravu kojom bi se obvezao da joj isplati bilo koji iznos, da tijekom prvog ročišta ostavinske rasprave tužiteljica i on nisu razgovarali ništa u smislu toga da bi joj on isplatio 10.000,00 eura, a da se ona zauzvrat odrekne nasljedstva u njegovu korist, a nakon što mu je predočen sadržaj zapisnika od 8. travnja 2021. u dijelu u kojem je javni bilježnik rekao da se sjeća da je na ostavinskoj raspravi između stranaka bilo govora o tome da kćerka ostavitelja sinu ostavitelja ustupi svoj zakonski dio, a da će joj on isplatiti 80.000,00 kuna, izjavio je da se bilježnik nema pravo miješati u njihove razgovore, a zašto je to naveo u zapisniku, to bi trebalo pitati njega.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud odbija dio zahtjeva tužiteljice kojim ista traži da se utvrdi da je ništetna nasljednička izjava tužiteljice jer se radi o prividnoj izjavi koja prikriva sporazum stranaka, pravilnom primjenom odredbe članka 285. stavka Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Naime, iz provedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka, a to prvenstveno iskaza stranaka, ali i navoda javnog bilježnika, proizlazi da tužiteljica, dajući spornu nasljedničku izjavu nije istu dala protivno svojoj volji, već vjerujući da će joj nakon takve izjave, od strane tuženika biti isplaćena stanovita suma novca na ime njezina nasljedničkog dijela, a koji je ustupila tuženiku. Kako je kod prividnog ugovora riječ o neskladu između volje i očitovanja, a koji nesklad u konkretnom slučaju nije utvrđen, osnovano prvostupanjski sud odbija dio zahtjeva tužiteljice kojim traži utvrđenje ništetnosti svoje izjave zbog prividnosti i utvrđenje sporazuma između stranaka, a koji sporazum, iako je tužiteljica opravdano vjerovala da postoji, između stranaka nije postignut. Stoga razloga je ovaj sud u tom dijelu odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom njezina nasljednička izjava te da se utvrdi postojanje sporazuma između stranaka te je temeljem članka 368. ZPP potvrdio u tom dijelu prvostupanjsku odluku i odlučio kao u izreci presude.

10. Međutim, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje nasljedničke izjave tužiteljice zbog zablude, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa i pogrešne primjene materijalnog prava nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega u ovoj fazi postupka odluku suda prvog stupnja nije moguće preinačiti.

11. Naime, iako tuženik u svome iskazu osporava da bi između stranaka bio postignut bilo kakav sporazum o isplati tužiteljice, takav iskaz tuženika protivi se drugim provedenim dokazima a prvenstveno zapisniku javnog bilježnika od 8. travnja 2021. a u kojem se navodi identičan sadržaj navoda stranaka na tom ročištu kako ga tužiteljica opisuje u tužbi opisuje (isplata 80.000,00 kn u roku od dvije godine) i to prije davanja nasljedničke izjave tužiteljice, a koja činjenica upućuje na zaključak da je sada iskaz tuženika dan u ovom parničnom postupku povodom prigovora tužiteljice, neistinit i usmjeren na postizanje uspjeha u ovom postupku. Iako iz zapisnika javnog bilježnika, a koja je odlučujuća činjenica u ovom postupku, ne proizlazi tko je predložio takvu isplatu i je li se isplata samo spominjala ili je bila iznesena kao realni prijedlog koji je prihvaćen (dakle sporazum) sud prvog stupnja ne otklanja takvu nedoumicu saslušanjem javnog bilježnika koji je predložen kao svjedok, već odbija dokazni prijedlog za saslušanje zbog pogrešnog pravnog pristupa.

12. Naime, suprotno zaključku suda prvog stupnja, a zbog kojeg minorizira navode javnog bilježnika o "govoru" stranaka o isplati tužiteljice iznosom od 80.000,00 eura u roku od dvije godine, da ukoliko je i postojao kakav sporazum između stranaka, isti nije u smislu članka 145. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN) valjan jer isti nije sastavljen u skladu s odredbama članka 145. ZN (u pisanoj formi), sporazum o isplati (razvrgnuću temeljem isplate), ukoliko su se strane suglasile o svim bitnim sastojcima takvog sporazuma, nije uvjetovan pisanom formom jer istim tužiteljica ne stječe vlasništvo nekretnine (kako je to propisano člankom 115. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst , 94/17. – ispravak pročišćenog teksta i 52/25., dalje: ZV), već samo pravo na isplatu u određenom roku. Ukoliko se razvrgnuće isplatom temelji na dobrovoljnom sporazumu stranaka, za valjanost takvog sporazuma i prava nasljednika na isplatu, nije uvjet pisana forma, već postojanje sporazuma koji je rezultat stvarne volje stranaka. Osim iznesenog u konkretnom slučaju na mogućnost razvrgnuća i samo razvrgnuće tijekom ostavinskog postupka primjenjuju se odredbe članka 142. ZN (a ne članak 145. ZN), a koji u stavku 4. propisuje da se razvrgnuće provodi uz odgovarajući primjenu pravila o razvrgnuću suvlasništva, odnosno u konkretnom slučaju odredaba ZV. U smislu članka 49. stavka 1. ZV razvrgnuće sporazumom nasljednika dopušteno je u okviru mogućeg i dopuštenog, a u smislu članka 51. ZV razvrgnuće isplatom je moguće i dopušteno, slijedom čega dobrovoljno razvrgnuće sporazumom o isplati u smislu članka 48. stavka 2. ZV nije uvjetovano pisanom formom.

13. Ovdje sud napominje da u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz stanja spisa, tijekom ostavinskog postupka nije došlo do fizičke diobe ostavinske imovine, niti tužiteljica to tvrdi, a u kom slučaju bi javni bilježnik imao obvezu u zapisnik unijeti sadržaj takvog sporazuma, već se radilo o diobi prema odredbama ZV u svezi članka 142. ZN. Naime, prema navodima tužiteljice, sporazum stranaka je bio da tuženiku pripadne cjelokupna ostavinska imovina a da tuženik isplati tužiteljicu u roku od dvije godine, dakle prema pravilima razvrgnuća između suvlasnika u skladu s odredbama ZV. Činjenica da se neosnovano i netočno spominjala obveza plaćanja poreza na promet nekretninama kod razvrgnuća (jer u smislu članka 13. točke 8. Zakona o prometu na nekretninama, "Narodne novine" broj: 115/16. i 106/18., dalje: ZPN, su suvlasnici oslobođeni plaćanja istog), nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari (bitnost zablude), već eventualno može biti relevantno kod utvrđenja namjere sudionika (malicioznost ili nehaj) prilikom postupanja. Pritom ovaj sud ovdje ističe da u smislu članka 280. stavka 2. ZOO (koji se u konkretnom slučaju ima primjenjuje obzirom na trenutak davanja izjave) za poništenje nasljedničke izjave je bitno utvrditi samo je li zabluda bitna, a ne i stupanj pažnje koju je tužiteljica pritom primijenila (a kako je bilo ranije propisano člankom 61. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) pa se stoga prvostupanjski sud i neosnovano i nepotrebno poziva na propust primjene dužne pažnje (ispričiva zabluda).

14. S druge strane članak 145. ZV (a koji sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje) propisuje prijenos nasljednog dijela jednog nasljednika na drugog prije diobe (dakle upravo izjave o ustupu), a ne na konkretno razvrgnuće isplatom.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije utvrđivao relevantne činjenice, a to je li prije davanja nasljedničke izjave tužiteljica bila u zabludi da će, ukoliko svoj nasljedni dio ustupi tuženiku, joj on u roku od dvije godine isplatiti 80.000,00 kn ili je eventualno svjesno dovedena u takvu zabludu od strane tuženika, je li sadržaj isplate (iznosom i dospijećem) bio ponuđen od strane tuženika i prihvaćen od strane tužiteljice prije davanja nasljedničke izjave i je li tužiteljica imala opravdani razlog smatrati da se radi o ozbiljnoj ponudi koju je prihvatila ili se radilo samo o načelnom razgovoru, a koje činjenice je prvostupanjski sud, obzirom da su iskazi stranaka u bitnom različiti, mogao jedino utvrditi saslušanjem treće nepristrane stane, a u konkretnom slučaju predloženog svjedoka javnog bilježnika.

16. Naime, u svome iskazu tužiteljica tvrdi da joj je isplata ponuđena u određenom iznosu i u određenom roku (a koji iznos i rok potvrđuju i navodi javnog bilježnika iz zapisnika) te da je upravo zbog takve ponude svoj nasljednički dio ustupila tuženiku. Dakle, tužiteljica ističe upravo odlučujući razlog davanja nasljedničke izjave u sadržaju kakav je naveden na zapisnik kod javnog bilježnika od 8. travnja 2021. (bitnost zablude). No, kako bi sud mogao točno utvrditi (provođenjem drugih dokaza, izvan iskaza stranaka) postojanje ponude (a koja je mogla biti dana kao ozbiljna ponuda ili kao svjesno navođenje tužiteljice u zabludu u cilju davanja izjave sadržaja kakav je dan) i njezin sadržaj, inicijatora takve ponude te postojanja prihvata takve ponude i njezinih uzroka (davanja nasljedničke izjave), neophodno je bilo saslušati i predloženog svjedoka, a što sud prvog stupnja nije učinio zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

17. Slijedom iznesenog ovaj sud je temeljem članka 370. ZPP ukinuo prvostupanjsku odluku u dijelu kojom je odbijen zahtjev tužiteljice da se poništi dana nasljednička izjava zbog mana volje odnosno zbog zablude, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovo suđenje.

18. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak saslušanjem predloženog svjedoka, javnog bilježnika te iznova ocijeniti provedene dokaze, u okviru adekvatne primjene materijalnog prava, a potom ponovno odlučiti o osnovanosti preostalog zahtjeva tužiteljice. Na kraju ovaj sud napominje da u svom zahtjevu tužiteljica traži poništenje nasljedničke izjave, iako nedvojbeno pozivajući se na točan poslovni broj zapisnika javnog bilježnika na kojem je takva izjava dana, no pogrešno označavajući ju kao odricanje, iako iz sadržaja zapisnika javnog bilježnika proizlazi da se radi o izjavi o ustupanju (prihvaćanju nasljedstva te ustupanju sunasljedniku, dakle čak niti sadržajno se ne radi o odricanju u korist drugog nasljednika), a o čemu je potrebno u nastavnom postupku voditi računa.

19. Obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je u smislu članka 166. u svezi članka 154. ukinuti i odluku o troškovima postupka.

20. Stoga razloga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

21. Obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, o troškovima žalbenog postupka ostavljeno je, a u smislu članka 166. stavka 3. ZPP, odlučiti konačnom odlukom.

U Sisku 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja