Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Stalna služba u Petrinji
Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12
Poslovni broj: P-177/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika FURNIR PALAVRA d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB 57350071033, Vladimira Nazora 16, 44250 Petrinja, zastupanog po punomoćnicima iz OD Jelavić&partneri j.t.d., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 27. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zam. punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Furnir Palavra d.o.o. Petrinja, V. Nazora 16, OIB 57350071033, isplatiti tužitelju ZP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 1.195,83 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.
II Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja ZP u iznosu od 4,17 eura.
III Nalaže se tuženiku Furnir Palavra d.o.o. naknaditi tužitelju ZP troškove parničnog postupka u iznosu od 668,68 eura u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 281,25 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj ZP podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika Furnir Palavra d.o.o., radi isplate. U tužbi je naveo kako su tužitelj i tuženik dana 1. listopada 2022. sklopili ugovor o najmu stambenog prostora u stambenoj zgradi na razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. travnja 2023. (sedam mjeseci). Iznos najamnine ugovore je u iznosu od 800,00 eura mjesečno u protuvrijednosti kuna., plaćanje unaprijed za svaki mjesec do petog u mjesecu na žiro račun. Tuženik je bio neuredan i neažuran platiša. Tako je tuženik u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. travnja 2023. izvršio plaćanja najamnine u iznosu od 6.032,10 kn dana 22. studenog 2022., u iznosu od 13.589,00 kn dana 30. studenog 2022. i u iznosu od 1.800,00 eura dana 15. ožujka 2023., što ukupno iznosi 4.404,17 eura. Budući je tuženik bio u obvezi za sedam mjeseci najma platiti iznos od 5.600,00 eura, a platio je ukupno 4.404,17 eura, tužitelj predlaže da Sud obveže tuženika platiti iznos od 1.200,00 eura za zakonskim zateznim kamatama.
2. U svom odgovoru na tužbu, tuženik Furnir Palavra d.o.o. je naveo kako je točno da je postojao pravni odnos najma između tužitelja i tuženika, ali je gruba neistina da je tuženik bio neuredan platiša, i da je ostao dužan za plaćanje najma. Upravo suprotno, tužitelj je višekratno dolazio u sjedište tuženika, vikao, prijetio te tražio isplatu u gotovini za dio najamnine, nakon čega je odgovorna osoba tuženika, postupajući u dobroj vjeri, pred svjedocima, isplatila tužitelju na njegovo inzistiranje, iznos od 1.200,00 eura u gotovini. Slijedom izloženog, tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu troška zastupanja.
3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u ugovor o najmu stambenog prostora (str. 3-4 spisa), porezno rješenje (str. 5-6 spisa), plan dospijeća poreznih obveza (str. 7-8 spisa), promet po računu (str. 9-10 spisa), ispis SMS poruka (str. 24- 25 spisa), saslušani su tužitelj ZP, zakonski zastupnik tuženika Furnir Palavra d.o.o. i svjedok GP (str. 49-51 spisa) te je izvršen uvid u izvadak o promjenama i stanju na računu (str. 54-60 spisa).
4. Tužitelj ZP u svom je iskazu naveo kako ostaje u cijelosti kod svoje tužbe i obrazloženja iz tužbe s rokovima plaćanja kako je to navedeno. S tuženikom je sklopio ugovor o najmu, a tuženik nije plaćao najamninu u dinamici kako je to ugovoreno. U četiri navrata je platio najamninu za razdoblje od ukupno osam mjeseci, koliko je tuženik bio ukupno u najmu njegovog prostora počev od 1. listopada 2022.. Ugovorena je najamnina u iznosu od 800,00 eura mjesečno i tuženik je bio dužan za cijelo razdoblje najma platiti ukupno 5.600,00 eura. Tuženik je uplatio iznos od 4.400,17 eura i to u četiri puta. S tuženikom je sklopio ugovor o najmu 1. listopada 2022. i u najam je dao prizemlje obiteljske kuće koji se sastoji od tri sobe i kuhinje, sanitarnog čvora ukupne površine 80 m², pomoćne zgrade i parkirnih mjesta. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, zašto onda u ugovoru o najmu piše drugačije nego što sada iskazuje, tužitelj je odgovorio da se radi se o pet ležajeva u te tri spavaće sobe, a pokraj ovog dijela prizemlja kuće nalazio se još jedan apartmančić koji je također bio sastavni dio ugovora o najmu s tuženikom i stoga je sve ukupno površina ovog prizemlja koje je tuženik unajmio iznosila 125 m². Tuženik je pristao na cijenu od 800,00 eura koju je predložio i tako je ugovoreno navedenim ugovorom. Ugovor o najmu je sklopljen na razdoblje od 1. listopada 2022. do 30. travnja 2023., odnosno ukupno osam mjeseci, odnosno sedam mjeseci. Ugovoreno je da će tuženik najamninu plaćati na njegov račun otvoren u Erste banci. Tuženik je najamninu trebao plaćati do svakog 5. dana u mjesecu za prethodni mjeseci. Tuženik je plaćao najamnine na njegov račun ali nije plaćao uredno. Dao je izvod iz banke s evidencijom kada je tuženik izvršio plaćanje najamnine. Obraćao se tuženiku za najamninu koju mu nije platio i to za mjesec travanj 2023. godine koju je trebao platiti do 5. svibnja 2023. Obraćao mu se na način da je otišao osobno kod tuženika i tamo mu je rečeno da je sve plaćeno. U pismenoj komunikaciji s tuženikom prvo je rečeno da će platiti, a onda je rečeno da neće platiti. Tuženik ga je zapravo tražio da mu vrati određeni iznos. Tuženik je bio dužan za sedam mjeseci najma njegovog prostora uplatiti ukupno iznos od 5.600,00 eura, a uplatio do danas 4.400,00 eura. Ostao je dužan iznos od 1.200,00 eura. Tuženik mu nikada nije platio nikakav novac za ugovorenu najamninu u gotovini već je sav iznos koji je platio uplatio na njegov račun. Radnici tuženika cijelo vrijeme trajanja najma boravili su u njegovoj nekretnini, jedino je bila razlika u njihovom broju. Plaćao je porez na najam za cijelo razdoblje najma, a porez je plaćao po dobivenom rješenju putem svog računa, odnosno pojašnjava taj je porez plaćao gotovinom na račun. Nije u Poreznoj upravi odjavio ugovor o najmu prije njegova isteka.
5. Zakonski zastupnik tuženika ČP u svom je iskazu naveo kako tužitelj govori neistine. Sporni ugovor o najmu nije potpisao već ga je potpisao GP. Unajmili su od tužitelja tri sobe i neki kućarak pokraj kuće, a apartman koji tužitelj spominje on je držao za sebe. Tužitelja je sreo tri puta od kojih dva puta samo u prolazu, a treći put kada je došao kod tuženika s pitanjem da mu nije uplaćen najam u cijelosti. Ne zna na koji rok je sklopljen ugovor o najmu jer taj ugovor nije vidio. Najamnina je tužitelju plaćena u cijelosti, a plaćena mu je i komunalna naknada koju je tražio. Nije tužitelju ostao dužan ništa. Kada je tužitelj došao k tuženiku, galamio je, ističući kako mu je ostao dužan 1.200,00 eura, a što je bilo u prisutnosti LP i GP, djelatnika tuženika. Budući je galamio, a on u tom trenutku nije u računovodstvu tuženika, koje se nalazi u BiH, mogao provjeriti uplate najamnine, tužitelju je u gotovini dao 1.200,00 eura i rekao mu da će provjeriti uplate i ako je sve uredno plaćeno ovaj iznos mu mora vratiti. Provjerio je u računovodstvu i utvrdio da je najamnina tužitelju u cijelosti plaćena, zato mu je poslao poruku da mu mora vratiti iznos od 1.200,00 eura. Tužitelj ga je zapravo za taj iznos prevario. Nema nikakvu potvrdu da je tužitelju u gotovini isplatio iznos od 1.200,00 eura ali ima svjedoke koji su to vidjeli. Puno radi s ljudima i ide na povjerenje, pa stoga nije od tužitelja tražio potvrdu jer je smatrao kako je ozbiljan, stariji čovjek. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, koliko je bio dužan platiti najamnine, a koliko je najamnine tuženiku platio, zakonski zastupnik tuženika odgovara kako ne pamti cifre budući radi s milijunima. Postoji dokumentacija kod tuženika da je tužitelju sva najamnina plaćena, a misli da je dokumentacija dostavljena u spis.
6. Svjedok GP iskazao je kako zna za sporni ugovor o najmu sklopljen između stranaka budući je isti on potpisao. Potpis na ugovoru o najmu na mjestu najmoprimca je njegov potpis. Tuženik je tužitelju na ime najamnine plaćao iznos od 600,00 eura mjesečno i plaćao mu je još 600,00 eura mjesečno na ime komunalne naknade. Uopće nije čitao ugovor o najmu koji je potpisao jer nije niti dogovarao najam njegove kuće, već je to učinio OP. Inače ima običaj potpisati nešto što ne pročita i to u ime nekog drugog točnije tuženika. OP ga je nazvao da dođe potpisati ugovor na parking ispred kuće tužitelja, došao je i ugovor potpisao na haubi automobila. Nije gledao analitičku karticu tuženika tako da ne zna da li je tužitelju sve plaćeno. Zna da je tužitelj dolazio kod tuženika tražeći z.z. tuženika, a vezano za neplaćenu najamninu i to svaki dan. Vidio je kada je z.z. tuženika tužitelju dao iznos od 1.200,00 eura da više ne šeta i ne urla po firmi, a zato što je tužitelj tvrdio da mu nije plaćen najam kuće. Nije čuo razgovor između z.z. tuženika i tužitelja jer je otišao kada su se oni raspravljali. Vidio je da je z.z. tuženika dao navedeni iznos u eurima ali nije vidio u kojim apoenima. Nije tužitelju dao nikakvu potvrdu o isplaćenom iznosu jer kroz godinu dana nikada nikome nisu davali potvrde o isplaćenim novcima. Nije vršio isplate s računa tuženika, a niti je vidio analitičke kartice tuženika o isplatama. Nije siguran da li je isplati bila prisutna i ŽP. Zna da je z.z. tuženika tužitelju poslao poruku da mu vrati plaćenih 1.200,00 eura nakon provjere uplata najamnina, na što se tužitelj oglušio.
7. Uvidom u ugovor o najmu stambenog prostora u stambenoj zgradi sklopljen između tužitelja ZP, kao najmodavca, i tuženika Furnir Palavra d.o.o., kao najmoprimca, dana 1. listopada 2022., utvrđeno je kako su stranke ugovorile da najmodavac daje u najam najmoprimcu stambeni prostor u prizemlju stambene zgrade za smještaj svojih radnika ukupno 7 ležajeva. Ugovoreno je da će najmoprimac iznajmljeni prostor koristiti isključivo za smještaj svojih radnika u vremenskom razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. travnja 2023. Ugovorne strane ugovorile su najamninu od 800,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po tečaju HNB, plaćanje unaprijed, za svaki mjesec do petog u mjesecu na žiro račun najmodavca. Troškovi potrošene električne energije, vode, zagrijavanja stana (centralno grijanje) i drugi režijski troškovi padaju na teret najmodavca. Prava i obveze iz ovog ugovora nastaju danom njegova potpisivanja.
8. Uvidom u izvod prometa po žiro računu tužitelja ZP od 8. svibnja 2023., za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. i od 1. siječnja 2023. do 8. svibnja 2023., proizlazi kako je tuženik Furnir Palavra d.o.o. izvršio uplate po ugovoru o najmu stambenog prostora dana 22. studenog 2022. u iznosu od 6.032,10 kuna, dana 30. studenog 2022. u iznosu od 13.589,00 kuna i dana 15. ožujka 2023. u iznosu od 1.800,00 eura.
9. Uvidom u izvadak o promjenama i stanju računa tuženika Furnir Palavra d.o.o. od dana 22. studenog 2022., dana 30. studenog 2022. i dana 15. ožujka 2023. utvrđeno je kako su evidentirane uplate tužitelju ZP dana 22. studenog 2022. u iznosu od 6.032,10 kuna, dana 30. studenog 2022. u iznosu od 13.589,00 kuna i dana 15. ožujka 2023. u iznosu od 1.800,00 eura.
10. Odredbom čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024; dalje: ZNS) propisano je da se ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu. Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana.
11. Odredbom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.
12. Iz među strankama sklopljenog ugovora o najmu stambenog prostora u stambenoj zgradi dana 1. listopada 2022. jasno proizlazi obveza tuženika Furnir Palavra d.o.o. kao najmoprimca da je za uporabu stana tužitelja ZP, kojeg je bio u najmu u razdoblju od 1. listopada 2022. do 30. travnja 2023. (sedam mjeseci), bio dužan plaćati najamninu u ugovorenom iznosu od 800,00 eura mjesečno, što ukupno iznosi 5.600,00 eura, i to na žiro račun najmodavca.
13. Nesporno je između stranaka da je tuženik Furnir Palavra d.o.o. izvršio uplate tužitelju ZP na njegov žiro račun ukupan iznos od 4.404,17 eura (fiksni tečaj konverzije 1,00 eura=7,53450 kuna), a što proizlazi i iz dokumentacije dostavljene u spis predmeta.
14. Sud nije poklonio svoju vjeru navodima tuženika da je tužitelju izvršio plaćanje, pored gore navedenog, i iznosa od 1.200,00 eura u gotovini. Naime, tuženik ničim nije potvrdio plaćanje iznosa od 1.200,00 eura u gotovini jer nije naveo kojeg je dana to bilo, niti u kojim apoenima je plaćanje izvršio, a niti posjeduje ikakvu potvrdu o izvršenom plaćanju. Neuvjerljivi su navodi kako su ovom plaćanju bili nazočni njegovi djelatnici ŽP i GP, a niti da bi tuženik kao pravna osoba čije se poslovanje vrši isključivo preko računa, vršio bilo kakva plaćanja u gotovini, bez evidencije kroz poslovne knjige. Za predloženu svjedokinju ŽP tuženik nikada nije dostavio točnu adresu boravišta iako se radi o njegovoj djelatnici, a iskazu svjedoka GP Sud nije poklonio svoju vjeru jer ga smatra neuvjerljivim i kontradiktornim. Naime, isti svjedok je u svom iskazu naveo kako je tuženik tužitelju na ime najamnine plaćao iznos od 600,00 eura mjesečno i plaćao mu je još 600,00 eura mjesečno na ime komunalne naknade. Iz ovog je jasno da ovaj svjedok nema saznanja što je između stranaka ugovoreno, iako je on osobno izvršio potpisivanje spornog ugovora o najmu stana, a niti ima saznanja što je tuženik zapravo plaćao tužitelju jer njegov navod nije u skladu s materijalnom dokumentacijom koju su u stranke predale u spis predmeta. Neuvjerljiv je iskaz ovog svjedoka budući da navodi kako je vidio kada je z.z. tuženika tužitelju dao iznos od 1.200,00 eura, ali nije čuo razgovor između njih jer je otišao kada su se oni raspravljali. Nije jasno kako je ovaj svjedok vidio je da je z.z. tuženika dao upravo navedeni iznos od 1.200,00 u eurima ali nije vidio u kojim apoenima te kako je vidio da se nije radilo o drugoj valuti. Slijedom navedenog, iskaz ovog svjedoka Sud nije uzeo kao vjerodostojan.
15. Slijedom svega navedenog, Sud smatra dokazanim da je tuženik tužitelju platio ugovorenu najamninu za cijelo razdoblje najma stana od sedam mjeseci u ukupnom iznosu od 4.404,17 eura, dok je ostao dužan tužitelju ugovorenu najamninu 1.195,83 eura. Stoga je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.195,83 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
16. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a). Slijedom toga tuženik je dužan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos, a koja teče od dana dospijeća ukupnog iznosa ugovorene najamnine, dana 30. travnja 2023. kao zadnjeg dana ugovorenog najma, kako je tužitelj potraživao.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kojima je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenje postupka. Sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su stoga, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznati troškovi za zastupanja na ročištima 12.11.2024. i 13.03.2025. u iznosu od 150,00 eura za svako ročište temeljem Tbr. 9.1. Tarife, za sastav podneska od dana 20.06.2025. u iznosu od 150,00 eura temeljem Tbr. 8.1. Tarife te sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 668,68 eura. Sud nije priznao tužitelju trošak za sastav podneska od dana 27. listopada 2025. budući da ova radnja nije bila potreba za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti za zastupanje na ročištu za objavu presude budući da na ovo ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio.
U Petrinji, 11. prosinca 2025.
Sutkinja
Blaženka Navara
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1 .Tužitelj ZP, po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku iz Zagreba 2. Tuženik FURNIR PALAVRA d.o.o., po punomoćnicima iz OD Jelavić&partneri j.t.d., odvjetnicima iz Zagreba
