Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1227/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Romani Mihalić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-122/2025-10 od 2. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-122/2025-10 od 2. rujna 2025. te preinačava rješenje istog suda na način da se Općinski sud u Karlovcu proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupa na suđenje nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.
II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će mjesno nadležni sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je presudom pod točkom I. izreke utvrdio ništetnom odredbu čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103755164 od 13. prosinca 2007. sklopljenog 18. prosinca 2007. između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora a koja glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kuna, obračunate s datumom Ugovora“, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 782,40 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2007. pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 867,77 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2025. pa do isplate. Rješenjem istog suda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova tuženiku, odnosno podredno da istu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, dok u pogledu pobijanog rješenja ne predlaže postupanje suda po žalbi.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Odlučujući o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, isti sud ističe da je prilikom odlučivanja o istom imao u vidu Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. te Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) navodeći da prema čl. 1. st. 3. navedene Direktive opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te da se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja, pa da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi navedeni uvjeti, jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, na unaprijed formuliranom obrascu i da se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima tužitelj kao stranka nije imao mogućnosti pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj.
6. Osim toga pozivajući se na odredbe čl. 49., 50. i 55. st. 1. ZZP/14 sud smatra da odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnosti suda u sjedištu tuženika predstavlja situaciju iz toč. 19. čl. 50. ZZP/14 te da se ista ima smatrati nepoštenom, jer je istom ugovorena nadležnosti suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača, čime je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava pred sudom. Osim toga smatra da obzirom da o istoj nije posebno pregovarano, da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, a posebice u nastalim troškovima i gubitku vremena jer prebivalište tužitelja nije u nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, s time da sud posebno napominje kako je u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH - ???) pored opće mjesne nadležnosti suda sjedišta tuženika postojala i izberiva nadležnost suda područja na kojem se nalazi poslovna jedinica tuženika, a što je upravo bilo mjesto prebivališta tužitelja.
7. U žalbi u odnosu na navedenu odluku tuženik ističe da ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na okolnost ugovaranja odredbe o mjesnoj nadležnosti, a prilikom čega će u obzir uzeti različite okolnosti kao što su sjedište suda, odnosno prebivalište stranaka, prirodu spora, visinu predmeta spora te je li za očekivati da će stranka uzeti punomoćnika i druge relevantne okolnosti, a da sud nije izveo ni jedan dokaz na te okolnosti. Brani tezu da, sve i da je prvostupanjski sud iz bilo kojeg razloga imao smatrati da je odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnom Ugovora o kreditu nepoštena, pa time i ništetna, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio navedeni prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda jer da nije bila ugovorena nadležnost suda u [obrt] u slučaju spora između stranaka, u ovom postupku, da bi opet za suđenje u ovoj pravnoj stvari bio nadležna sud u [adresa] i to sukladno odredbama čl. 46 i 48. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pa smatra da sklapanje sporazuma o mjesnoj nadležnosti ne isključuje niti otežava pravo tužitelja kao potrošača ostvariti svoja prava iz Ugovora pred navedenim sudom. Ujedno smatra da nema mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP-a jer poslovna jedinica tuženika u [adresa] nije upisana u sudski registar. Stoga ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima valja istaći da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a s obzirom da ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
9. Naime, valja istači kako se sukladno odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 i 125/07, dalje - ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora 13. prosinca 2007., sporna ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom samo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.), s time da identične odredbe sadrži i čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“ broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22, dalje: ZZP/22), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a ovi Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, valja istači da tužitelj u tužbi u svezi mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda ne iznosi nikakve činjenice niti okolnosti zbog kojih je smatrao da je upravo Općinski sud u Karlovcu mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ne prigovarajući pri tome ni nepoštenosti odredbe čl. 16. Ugovora o kreditu kojom je između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika kao banke.
10. Međutim, pravilno ukazuje tuženik u svojoj žalbi da i ako se utvrdi da bi navedena odredba o prorogacijskoj nadležnosti bila nepoštena da o pitanju nadležnosti valja primijeniti odgovarajuće odredbe ZPP-a, pa kako tužitelj uopće tijekom postupka ne tvrdi da je izabrao prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 59. ZPP-a, a iz stanja spisa jasno proizlazi da je Ugovor sklopljen u Rijeci jer je i tužitelj u vrijeme sklapanja istog imao prebivalište u [adresa], pa u pogledu istaknutog prigovora o mjesnoj nadležnosti valja primijeniti odredbu čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a ovaj sud je stava da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište tuženika, a to je Općinski sud u Rijeci.
11. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a preinačiti pobijano rješenje na način da se Općinski sud u Karlovcu proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te predmet ustupio nadležnom Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu prema odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a, dok je posljedično navedenom primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu u cijelosti uz napomenu da se ovaj sud se neće posebno osvrtati na preostale žalbene navode.
12. U ponovljenom postupku Općinski sud u Rijeci provest će postupak sukladno odredbama ZPP-a, sa strankama raspraviti sva sporna pitanja i prigovore, provesti predložene dokaze te ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.
13. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će mjesno nadležni sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
U Varaždinu 11. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
