Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-247/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Samiru Ilijaziju, odvjetniku u Rijeci, radi iseljenja, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ps-18/2022-34 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice, ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ps-18/2022-34 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu, toč. I. izreke i toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu toč. II. izreke u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za više zatraženi parnični trošak (iznad dosuđenog troška od 625,00 EUR), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku SO iseliti i predati u posjed tužiteljici TO slobodnog od svojih stvari stan u [adresa], stan broj 1, u prizemlju, koji stan se sastoji od: tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika, degažmana i drvarnice, ukupne površine 92,03 m2, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da se žalba usvoji, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu.

2.2. Kako se iz žalbe ne vidi u kojem dijelu tužiteljica pobija presudu, ovaj sud uzima da pobija presudu u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojem joj je naloženo isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, dok ne pobija presudu u toč. II. izreke u dijelu u kojoj je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Nakon što je konstatirao da je u postupku nesporno:

- da je tužiteljica kao najmoprimac sklopila sa Gradom Rijeka kao najmodavcem 21. kolovoza 2006. ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom broj 20/2006 na neodređeno vrijeme, kojim joj je dat u najam stan u [adresa], time da je u čl. 2. navedeno da će tužiteljica kao najmoprimac stan koristiti zajedno s članovima obiteljskog domaćinstva, a tu su navedeni (sada bivši) suprug UO te kćeri ZO, ČO i OO, a čl. 17. ugovoreno je da u slučaju smrti najmoprimca ili ukoliko najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti iz ugovora prelaze na osobe iz čl. 2. ugovora i to na SO,

- da je brak stranaka razveden rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: R1

Ob-450/2019 od 11. rujna 2019. i

- da nakon razvoda oboje (tužiteljica i tuženik) žive u navedenom stanu, prvostupanjski sud navodi da je sporno da li su odnosi između stranaka teško i trajno poremećeni do nepodnošljivosti na način da je njihov suživot nemoguć i da li tuženikovo pozivanje na pravo na dom ima utjecaja na zahtjev tužiteljice, kod čega su tijekom postupka obje stranke isticale da su žrtva ponašanja druge strane odnosno da druga strana ometa sukorištenje predmetnog stana.

5.1. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud u toč. 19.-23. obrazloženja utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da su parnične stranke razvele brak 11. rujna 2019., a tužiteljica je podnijela tužbu za iseljenje tuženika 15. studenog 2022. navodeći da suživot s njim nije moguć uslijed njegovog ponašanja i teško poremećenih odnosa,

- da tuženik i njihova zajednička kćer ČO smatraju da je suživot u istom stanu moguć jer se radi o stanu velike površine u kojem svatko ima svoju sobu te zajednički koriste određene prostorije (kupaonicu, WC i hodnik), a svaka stranka kuha u svojoj posebnoj prostoriji,

- da tužiteljica dugi niz godina ima problema s alkoholizmom u vidu ovisnosti pa i određenih psihičkih poremećaja izazvanih alkoholizmom,

- da ne postoje dokazi o fizičkim napadima tuženika na tužiteljicu jer medicinska dokumentacija priložena spisu o operativnim zahvatima tužiteljice na nozi u Klinici za ortopediju Lovran kao i o ozljedi nosa i šake ne dokazuju same po sebi da je uzrok ozljeda fizički napad tuženika, već je sama tužiteljica iznijela liječnicima način ozljeđivanja što su oni zabilježili u nalazu,

- da je tuženik istaknuo pravo na dom jer nema gdje otići što potvrđuje svjedokinja ČO, a po svjedoku VO, nećaku tužiteljice, predmetni stan je strankama jedina opcija za život,

- da bi se u slučaju pozivanja stranke na pravo na dom moglo ocijeniti je li taj prigovor osnovan (u konkretnom slučaju da li bi nalog za iseljenje tuženika kao člana domaćinstva predstavljao neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom), potrebno je provesti test razmjernosti, dakle utvrditi činjenice na temelju kojih je moguće odgovoriti na pitanja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu,

- da je pravo na dom zaštićeno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN br. 18/97; 6/99; 14/02; 13/03; 9/05; 1/06 i 2/10; dalje: Konvencija), koju je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenog 1997. te je od tog dana Konvencija dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona,

- da tuženik živi u navedenom stanu pa postoji dovoljno stalna i trajna veza s tom nekretninom da bi se ona mogla smatrati njegovim domom,

- da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego i obveze, i to prije svega obveze plaćanja režija i ostalih troškova koji terete stan, kao i obvezu plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku (u konkretnom slučaju zaštićenu najamninu vlasniku Gradu Rijeci), a u postupku je utvrđeno da tuženik snosi svoj dio troškova,

- da je tuženik osoba u dobi od 81 godine, ima niska primanja (mirovinu) pa bi iseljenje iz predmetnog stana predstavljalo ugrožavanje njegove sigurnosti,

- da iako je miješanje tužiteljice u pravo na dom tuženika utemeljeno na zakonu ono nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja niti je bilo nužno u demokratskom društvu, tako da iseljenje tuženika nije ni nužno ni legitimno,

- da stranke imaju na raspolaganju stan dovoljno velike površine da mogu urediti suživot bez miješanja u život onog drugog pod pretpostavkom da i dalje suglasno podmiruju troškove održavanja stana i režijske troškove na jednake dijelove,

- da se uređenje njihovih odnosa može postići blažom mjerom od iseljenja tuženika koji nema drugi dom, tim više što su stranke međusobno utvrdile način sukorištenja stana i određenih prostorija,

- da tuženik u visokim godinama života ne može otići u podstanarstvo kako to sugerira tužiteljica jer za takvo nešto nema ni godine života ni dovoljno financijskih sredstava, pa zbog izloženog pravo tuženika na dom preteže nad pravom tužiteljice na mirno korištenje čitavog stana,

slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, sadržajem žalbe tužiteljica upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te posljedično pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7.1. Stoga je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

8. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud najprije utvrdio da su odnosi između parničnih stranaka (bivših bračnih drugova koji su nakon razvoda nastavili živjeti u istom stanu) teško i trajno poremećeni do nepodnošljivosti na način da je njihov suživot nemoguć zaključak suda da tuženikovo pravo na dom preteže nad pravom tužiteljice na korištenje čitavog stana za sada se ne može prihvatiti kao pravilan jer u tom pravcu činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa se na taj žalbeni razlog tužiteljica osnovano poziva u žalbi.

9. Prije svega, prvostupanjski sud u toč. 23. obrazloženja zaključuje da se uređenje odnosa između parničnih stranaka može postići „blažom“ mjerom od iseljenja tuženika, ali ne navodi koja bi to bila mjera jer u tom dijelu ne utvrđuje odlučne činjenice, već samo konstatira da tuženik nema drugi dom (iako u tom pravcu nije provodio dokaze) i da su stranke utvrdile način sukorištenja stana i određenih prostorija (iako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da zbog činjenice da stranke žive u istom stanu, dakle neovisno o bilo kakvom dogovoru o sukorištenju stana, između njih dolazi do stalnih sukoba, kako verbalnih, tako po tvrdnji tužiteljice i fizičkih). Nadalje, sud konstatira da je tuženik u visokim godinama života (tuženik je rođen 1943.), ali ne obrazlaže zbog čega, usprkos godinama, ne može otići u podstanarstvo i nije jasno zbog čega bi godine života, same po sebi, bile prepreka života u podstanarskom statusu. U tom dijelu sud još navodi da tuženik nema ni dovoljno financijskih sredstava i da je to također razlog zbog kojeg ne može otići u podstanarstvo, ali uopće ne utvrđuje činjenice o imovnom stanju tuženika.

10. Tužiteljica navodi u žalbi da je ocjena prvostupanjskog suda o razlozima poremećenih odnosa i nepodnošljivosti zajedničkog života u kontekstu zlouporabe prava u potpunosti izostala pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, kod čega tvrdi da prvostupanjski sud u tom dijelu nije cijenio dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 7. lipnja 2023. i zapisnik Centra za socijalnu skrb od 10. studenog 2020., iz kojih proizlazi da se ona obraćala tim institucijama zbog odnosa s tuženikom.

10.1. Tako se prvostupanjski sud u toč. 11. i 12. obrazloženja osvrnuo na navedeni dopis odnosno zapisnik, kod čega ovaj sud primjećuje da u toč. 11. obrazloženja sud najprije djelomično reproducira sadržaj zapisnika Centra za socijalnu skrb Rijeka od 2. veljače 2021. (02.02.2021.) da bi zatim naveo:

„Potom se tužiteljica javila Centru za socijalnu skrb kako to slijedi iz zapisnika od 10.11.2020.g. navodeći da je upoznata sa sadržajem izjave tuženika dane pred Centrom 02.02.2021.g. te da su to neistine.“,

iz čega nije jasno koji je to zapisnik Centar za socijalnu skrb prvostupanjski sud imao na umu, s obzirom da tužiteljica u zapisniku od 10. studenog 2020. svakako nije mogla biti upoznata sa sadržajem izjave tuženika koju da je on dao pred Centrom gotovo tri mjeseca kasnije (2. veljače 2021.).

10.2. Iako se prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja poziva na zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 7. ožujka 2023., posebno ne ocjenjuje njegov sadržaj (izjavu tužiteljice) u kojem se navodi:

„Došla sam u ovaj područni ured kako bih izjavila da je moj bivši suprug dok je ulazio u kupaonu naglo otvorio vrata te su me ta vrata odgurnula i ja sam pala u kadu. Zamolila sam supruga da me podigne iz kade, a on je rekao da će me slikati da me vide da sam pijana. Sada nedavno (znam da je to bilo 30.05.2023.godine) kada nam se pokvarila mašina, pozvala sam susjeda da nam ju pogleda. Za vrijeme dok je susjed pregledavao vešmašinu, ja sam također bila u kupaonici kada je moj bivši suprug naglo ušao u kupaonu i tada su me vrata udarila u uho, rame i nogu“.

10.3. Nadalje, prvostupanjski sud u toč. 18. obrazloženja reproducira dio stranačkog iskaza tuženika koji je negirao da bi ikada udario tužiteljicu, ali da ju je udario jednom nehotice kada je otvorio vrata od kupaonice, a da je tužiteljica s jednim prijateljem bila iza njih. Tvrdi da je tužiteljica lažirala ozljedu uha na način da ga je malo protrljala da pocrveni i potom pozvala kćer ČO da slika uho. Međutim, u postupku niti jedna od parničnih stranaka nije navela tko je, uz tužiteljicu, te zgode bio u kupaonici koju koriste stranke, iako je ta osoba bila očevidac događaja od 30. svibnja 2023., ali prvostupanjski sud nije posebno cijenio tu okolnost, iako je opće poznato da se sukobi između osoba koje žive u istom stanu u pravilu događaju bez svjedoka (dok je u ovom postupku postojala mogućnost da se kao svjedok ispita osoba koja je bila prisutna događaju na koji se poziva tužiteljica, u prilog svojih tvrdnji da ju je tužitelj i fizički napadao).

11. Također, za sada se ne može prihvatiti niti utvrđenje prvostupanjskog suda iz toč. 21. obrazloženja da ne postoje dokazi o fizičkim napadima tuženika na tužiteljicu jer medicinska dokumentacija priložena spisu o operativnim zahvatima tužiteljice na nozi u Klinici za ortopediji Lovran kao i ozljede nosa i šake ne dokazuju same po sebi da je uzrok ozljeda fizički napad tuženika, jer je tužiteljica liječnicima iznijela uzrok ozljeđivanja što liječnici bilježe u nalazu, ali da nitko od saslušanih svjedoka nije niti prisustvovao niti vidio eventualni fizički napad tuženika na tužiteljicu, kod čega sud konstatira da se protiv tuženika ne vodi ni prekršajni ni kazneni postupak zbog nasilja u obitelji ili fizičkog napada, nanošenja tjelesne ozljede ili sl.

11.1. Ovdje ovaj sud primjećuje da je prvostupanjski sud u toč. 14. obrazloženja reproducirao dio iskaza svjedokinje ČO koja je navela da otac (tuženik) nikada nije fizički napao majku (tužiteljicu) i da ona to nije nikada vidjela, ali se svađao s njom verbalno. Međutim, u prvostupanjskom spisu (list 62) nalazi se nalaz od 25. ožujka 2014. u kojem uređujuća liječnica kao razlog dolaska tužiteljice navodi:

„Dolazi u pratnji policije. Saznajem da je kćerka zvala policiju jer se roditelji tuku.“,

ali prvostupanjski sud nije niti pokušao utvrditi koja je kćerka parničnih stranaka zvala policiju (da li je to bila svjedokinja ČO), jer su se roditelji (ovdje tužiteljica i tuženik) tukli.

12. Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za sada nije moguće prihvatiti niti primjenu materijalnog prava, konkretno da u ovoj pravnoj stvari pravo tuženika na dom preteže nad pravom tužiteljice za mirno korištenje čitavog stana.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a uvažena je žalba tužiteljice, ukinuta pobijana presuda u toč. I. izreke te posljedično u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će sa parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora te će ocijeniti predložene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a kako bi potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, imajući u vidu utvrđenja iz ovog rješenja te odgovorio na pitanje da li u konkretnom slučaju pravo tuženika na dom preteže nad pravom tužiteljice za mirno korištenje čitavog stana. Potrebno je u cijelosti utvrditi kvalitetu odnosa između parničnih stranaka (te položaj svakog od njih u tom odnosu), koji kao bivši bračni drugovi žive u istom stanu zbog čega, izvan svake sumnje, dolaze u stalne sukobe, neovisno o činjenici da su dogovorili neke aspekte života u istom stanu (plaćanje režijskih troškova, korištenje pojedinih prostorija), ali koji dogovor očito nije doveo do njihovih usklađenih odnosa, već su ti odnosi i dalje teško i trajno poremećeni. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski će sud obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne ponovne žalbe mogao odlučiti o njenoj zakonitosti.

14.1. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun