Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2440/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici po zaposlenju ŠČ, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupan po punomoćniku Damjanu Kriviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Gugić, Kovačić & Krivić iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7046/2024-8 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7046/2024-8 od 24. listopada 2025.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi: "Tuženik Triglav osiguranje d.d. dužan je platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 9.026,19 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Triglav osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u članku 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode i predložio da se žalba kao neosnovana odbije, a njemu dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a žalitelj ne navodi konkretno neku od bitnih povreda odredbi parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu od tuženika iznosa od 9.026,19 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete u visini isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HČ za razdoblje od 1. prosinca 2021. do 30. studenog 2024., priznate s osnove ozljede na radu od 50%, nastale u prometnoj nesreći od 11. kolovoza 2007. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Nesporno je među strankama da je osiguraniku tužitelja zbog ozljeda u štetnom događaju koje je skrivio osiguranik tuženika, priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja od 25. kolovoza 2014. i to s osnova ozljede na radu 50%, a s osnova bolesti 50%, te da je isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 18.052,37 eura u razdoblju od 1. prosinca 2021. pa do 30. studenog 2024., a da tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 9.026,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom, jer je predmetna ozljeda na radu uzrok invalidnosti osiguranika tužitelja u visini od 50%.

8. Među strankama je sporan osnov i visina potraživanja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09. , 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), pa stoga istaknuti žalbeni navodi tužitelja za primjenu odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15., 95/15., 120/16., dalje: ZOMO) nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

10. To stoga što i sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz niza odluka (npr. Rev-235/2023, Rev-12/2022 i dr.) za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11. Naime, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da društvo osiguranja obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a st. 2. istog čl. je propisano što se smatra stvarnom štetom i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3. istog čl. propisan je način određivanja razmjernog iznosa mirovine prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između većeg iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

13. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji šteta kao razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćena i iznosa koji bi bili isplaćeni na ime invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP-a), to je tužbeni zahtjev s pravom odbijen kao neosnovan.

14. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u primjeni materijalnog prava, jer tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza.

15. Zbog izloženog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila nužna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš