Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-349/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P-5/2021-21 od 16. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P-5/2021-21 od 16. ožujka 2022. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik, za cijelo, nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pov. 3159 m², k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana u skici izmjere vještaka Zlatana Polića od 3. veljače 2022. g, likom 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 1, kao i vlasnik, za cijelo, nekretnine č. zgr. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pov. 160 m², a koja nekretnina je prikazana u skici izmjere vještaka Zlatana Polića od 3. veljače 2022. g, likom 14-15-16-17-18-19-34-1, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je ista ovlaštena temeljem ove presude i prijavnog lista, po njenoj pravomoćnosti, postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenim nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.650,00 kuna u roku do 15 dana, dok se u preostalom dijelu postavljeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano tuženica žalbom ukazuje da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih je nije moguće ispitati.

6. Prije svega, usporedbom skice izmjere vještaka Zlatana Polića od 3. veljače 2022., koja je sastavni dio pobijane presude i same te skice proizlazi da je prvostupanjski sud, utvrđujući tužiteljicu vlasnicom čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 160 m2, taj dio nekretnine prikazao likom koji vezuju točke 14-15-16-17-18- 19-34-1, iako predmetna nekretnina u skici mjerničkog vještaka tim točkama nije određena. Naime, u pravu je tuženica kada ukazuje da između točaka 34 i 1 ne postoji poveznica i da stoga nekretnina kako je ista označena izrekom pobijane presude ne čini zatvorenu cjelinu koja bi mogla biti predmet utvrđenja prava vlasništva.

7. Nadalje, osnovano tuženica žalbom ukazuje da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o tome predstavlja li dio sporne nekretnine i u kojem dijelu nerazvrstanu cestu.

7.1. Naime, tuženica je tijekom postupka dostavila potvrdu Grada Vrgorca Klasa: 940-01/21-01-05, Urbroj: 2195/01-08-04/16-21-2 od 8. ožujka 2021. prema kojoj sporna nekretnina, u dijelu prikazanom na položajnom nacrtu vještaka Zlatana Polića iz studenog 2020. s lista 9 spisa, ima karakteristike nerazvrstane ceste sukladno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 148/13. i 92/14. – dalje: ZC), ali prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke ne daje nikakve razloge o odlučnoj činjenici – je li i u kojem dijelu sporna nekretnina u uporabi nerazvrstana cesta bez obzira na evidencije katastra.

7.2. Naime, sve ceste koju su se na dan stupanja na snagu Zakona o cestama iz 2011. upotrebljavale za promet vozila po bilo kojoj osnovi i bile pristupačne većem broju korisnika, a koje u smislu tog Zakona nisu bile razvrstane kao javne ceste, postale su nerazvrstane ceste, koje se onda u zemljišnim knjigama upisuju kao javno dobro u općoj uporabi i neotuđivo su vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

7.3. S obzirom na to da iz skice izmjere od 3. veljače 2022. (list 81 spisa) proizlazi da sporna nekretnina graniči s asfaltnom cestom, dok iz očitovanja Grada Vrgorca od 8. ožujka 2021. (list 38 spisa) proizlazi da bi ta cesta u jednom dijelu mogla presijecati spornu nekretninu, što na licu mjesta prilikom uviđaja s vještakom nije raspravljeno, ostaje nejasno presijeca li i u kojem njezinom dijelu spornu nekretninu asfaltirana cesta i koja je njezina namjena – koristi li nju samo tužiteljica kao pristupni put do svoje kuće (u kojem slučaju ista ne bi predstavljala nerazvrstanu cestu) ili se ista koristi za promet vozila i pristupačna je većem broju korisnika (u kojem slučaju bi se radilo o nerazvrstanoj cesti). Ako je riječ o nerazvrstanoj cesti, potrebno je uz pomoć vještaka taj dio nekretnine posebno označiti, jer bi sporna nekretnina u tom slučaju i u tom dijelu predstavljala javno dobro u općoj uporabi (članak 101. stavak 1. ZC).

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva geometrijski određenog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. U postupku je utvrđeno da je sporna nekretnina u posjedu obitelji tužiteljice još od pradjeda tužiteljice, pok. IZ, rođenog 1875., koji je na njoj sagradio kuću, da je ista na terenu jasno razgraničena suhozidima i potpornim kamenim i betonskim zidovima, da je u podjeli između nasljednika pok. IZ predmetna nekretnina pripala ĐZ (djedu tužiteljice), a iza njegove smrti da je ista pripala KZ (ocu tužiteljice), koji je onda tu nekretninu tužiteljici darovao ugovorom od 11. prosinca 2020.

10. Polazeći o navedenih utvrđenja, a uvažavajući činjenicu da predmnijeva poštenja posjeda tužiteljice i njezinih prednika nije oborena, prvostupanjski je sud, primjenjujući odredbu članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 7/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), zaključio da je tužiteljica vlasništvo spornih nekretnina, preko svog pradjeda IZ, djeda ĐZ i oca KZ, stekla primjenom paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., jer je vrijeme potrebno za dosjelost proteklo do 6. travnja 1941.

10.1. Međutim, sve i da se vrijeme posjedovanja pok. IZ u vrijeme potrebno za dosjelost ne uračunava, pa da vrijeme potrebno za dosjelost do 6. travnja 1941. nije proteklo, shvaćanje je prvostupanjskog suda da su u svakom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, računajući vrijeme potrebno za dosjelost od 1918. (kada je rođen djed tužiteljice pok. ĐZ) do 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZVDS sa svojom izvornom odredbom članka 388. stavak 4., i to bez obzira na to što je ta odredba ukinuta 17. studenoga 1997. odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97. To stoga što nitko drugi, osim prednika tužiteljice, nije polagao vlasnička prava na spornim nekretninama.

11. Imajući na umu sve provedene dokaze, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja nije odlučno to što u rješenjima o nasljeđivanju iza smrti prednika tužiteljica sporna nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja, odnosno to što prednici tužiteljice nisu bili upisani kao (isključivi) posjednici iste u katastru.

11.1. Naime, podaci iz katastra zemljišta upravo potvrđuju navode iskaza saslušanih svjedoka o tome da su nasljednici pok. IZ, osim sina ĐZ, živjeli u [adresa], odnosno Novom Zelandu i da je još među njima postignuta dioba na način da je sporna nekretnina pripala djedu tužiteljice, pok. ĐZ. Jednako tako, iskazi svih saslušanih svjedoka i sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐZ (prema kojemu su sve nekretnine u k. o. [katastarska općina] osim onih upisanih u posjedovnom listu broj 72 pripale KZ) potvrđuju tvrdnju tužbe da je između oca tužiteljice i njegovih sunasljednika, nakon smrti pok. ĐZ, postignut sporazum da sporna nekretnina pripadne njemu, a braći i sestrama stara kuća u blizini sporne.

12. Iako su svjedoci KZ, ŽZ, DZ i BZ suglasno iskazivali da je kuću na spornoj nekretnini sagradio još pok. pradjed tužiteljice IZ, rođen 1875., iz provedenih dokaza nije moguće nedvojbeno utvrditi kada je započeo njegov posjed. Za zaključak o tome da je vrijeme potrebno za dosjelost proteklo do 6. travnja 1941. po pravnim pravilima bivšeg OGZ bilo je potrebno utvrditi da je ono započelo najkasnije 6. travnja 1901. godine, što se u konkretnom slučaju može pretpostaviti, ali nije dokazano, imajući na umu da točnih podataka o gradnji kamene kuće (za koju je i vještak utvrdio da se radi o staroj kamenoj gradnji) u spisu nema, a svi su svjedoci 2022. iskazivali da je kuća građena prije više od 100 godina, što opet ne potvrđuje njezinu izgradnju prije 1901.

13. Međutim, kako iz isprava u spisu proizlazi da je pok. djed tužiteljice ĐZ rođen 1918. u toj kući, u kojoj kući je živio sve do svoje smrti (2002.) i koji je spornu nekretninu posjedovao na isti način na koji je to činio njegov otac (održavanje suhozida i zasada trešanja, maslina, smokava i loze), ocjena je ovog suda da su u svakom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani prednika (djeda) tužiteljice koji je bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu predmetne nekretnine dulje od četrdeset godina. Stoga se može zaključiti da je on, temeljem članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., ex lege postao vlasnik spornog zemljišta 1. siječnja 1997. kada je taj Zakon stupio na snagu.

13.1. Dakle, i bez obzira na to što su sporne nekretnine prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kada ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi, u vrijeme dosjelosti treba računati i vrijeme proteklo prije toga.

14. Žalbeni prigovori tuženice da sud nije uzeo u obzir potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. s lista 37 spisa u onom dijelu u kojem se potvrđuje da je dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćen Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, valja reći da navedena potvrda, s obzirom na razdoblje na koje se referira (1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2021.) nije odlučna, pa propust prvostupanjskog suda da istu posebno cijeni nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

14.1. Naime, prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/90 – pročišćeni tekst), šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske ukoliko su se nalazile u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. Dakle, za ocjenu je li neko zemljište prema svojim obilježjima (u smislu članka 4. stavak 1. Zakona o šumama) predstavlja šumu mjerodavno je stanje na dan 16. listopada 1990. (kada je stupio na snagu Zakon o šumama), a ne neko kasnije razdoblje (konkretno se potvrda Hrvatskih šuma referira na razdoblje od 2012. do 2021.). Iz provedenih dokaza proizlazi da se radi o zemljištu koje je jasno razgraničeno od šumskog zemljišta starim suhozidom, na kojem su zasađene druge kulture (vinograd, masline, trešnje, orah) i koje je već na dan stupanja na snagu Zakona o šumama bilo u privatnom vlasništvu.

15. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, pobijanu je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne postupovne povrede zbog kojih je pobijana presudu ukinuta, na način da će pozvati tužiteljicu da tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odredi brojčanim oznakama u skladu s skicom izmjere vještaka Zlatana Polića od 3. veljače 2022. kako bi ista činila zatvorenu cjelinu, nakon čega je potrebno raspraviti i utvrditi presijeca li i u kojem točno dijelu spornu nekretninu cesta i o kakvoj se točno cesti radi, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

17. Tuženici valja ukazati da tužiteljica svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenog prava vlasništva nad fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar (članak 5. stavak 1. ZVDSP), pa je stoga sud ovlašten prihvatiti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva fizički individualiziranog dijela nekretnine prema skici lica mjesta, a tužiteljica bi, pored tako pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, bila ovlaštena zahtijevati provedbu parcelacije zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva.

17.1. Pritom se ističe kako je sud apsolutno nadležan za odlučivanje i o dijelu zahtjeva kojim se tužiteljica ovlašćuje na provedbu parcelacije i uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici primjenom odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narode novine“, broj: 153/13., 65/17., 114/18., 38/19. i 98/19.).

18. S obzirom na to da je još uvijek neizvjestan konačan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, dok je odluka o troškovima žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, ostavljena za konačnu odluku.

U Sisku 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja