Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2401/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnik VĐ, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnica ZĐ, dipl.iur., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi od 17. listopada 2025., poslovni broj Pn-62/2025-7, 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 17. listopada 2025., poslovni broj Pn-62/2025-7.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.727,30 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03293037969), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja ovaj sud nalazi da u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 10.727,30 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana utuženja do isplate, na ime naknade štete i to 70% isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2022. do 31. kolovoza 2025. koju je tužitelj isplatio osiguraniku SĐ s obzirom da je NĐ iza kojeg je ostvareno pravo na obiteljsku mirovinu smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Među strankama nije sporno:

- da je 29. lipnja 2007. u Bukovlju došlo do prometne nezgode u kojoj je osiguranik NĐ smrtno stradao,

- da je nezgodu skrivio UĐ osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg oznake [registarska oznaka],

- da je EĐ rješenjem tužitelja od 4. lipnja 2013. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počev od 1. rujna 2018. kao članu obitelji umrlog osiguranika NĐ,

- da je osiguranik tužitelja NĐ doprinijeo nastaloj šteti u dijelu od 30%.

8. Polazeći od izloženog pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio uz primjenu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP).

8.1. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno kada su izvršene isplate mirovine i to odredbe čl. 27. ZOOP-a, a koje shvaćanje je izraženo u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a pak propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenog osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radi."

10. U konkretnom slučaju prema mišljenju ovoga suda obveza tuženika postojala bi samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu (tako i Rev- 936/2023-2, Rev-444/2023-2, Rev-469/2022-2 i Rev-822/2022.).

11. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost, prvenstveno financijskim vještačenjem na temelju kojeg bi sud utvrdio postoji li obveza tuženika i u kojoj visini, to je s pravom prvostupanjski sud iz navedenog razloga odbio tužbeni zahtjev.

11.1. Naime, teret dokaza o tome postoji li obveza tuženika za isplatu predmetne naknade štete i u kojoj visini je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a i po mišljenju ovog suda na tužitelju, a tužitelj predloženim dokazima nije dokazao navedene činjenice.

12. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 11. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Katica Krajnović