REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2508/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po odvjetniku Marku Zečeviću iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. iz Zagreba, protiv tuženika GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 8. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te tuženika, na ročištu za objavu održanom 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.272,28 EUR, sve uvećano za zatezne kamate tekuće na te iznose od 16.03.2021 pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 21. ožujka 2021. tužitelj tvrdi da je tuženiku 20. lipnja 2016. pozajmio 100.000,00 kn i 3.000,00 eura što se potvrđuje priznanicom koju prilaže tužbi. Usprkos traženju tužitelja da mu vrati pozajmljeni novac to tuženik nije činio do podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako sa tužiteljem imao zaključen sporazum u kojem je jasno navedeno što će biti sa isplaćenim sredstvima ukoliko ne dođe do realizacije tog sporazuma.

3. U ovom predmetu nije sporno da je tužitelj predao tuženiku iznos od 100.000,00 kuna i 3.000,00 eura već da li predani iznos predstavlja zajam ili ispunjenje obveze iz ugovora o suradnji.

4. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici rboj Gž-224/2025 od 6. svibnja 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1126/2021 od 21. siječnja 2025.

5. Tijekom postupka sud je izvršio dokaz čitanjem priznanice GC od 20. lipnja 2016. ( list 8 spisa, Ugovora o suradnji od 8. srpnja 2014. ( list 41-42 spisa), te saslušanjem parničnih stranaka ŠC i GC ( list 34-37 spisa). U ponovljenom postupku izveden je dokazu dopunskog saslušanja tuženika GC (list 70-73 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,)

7.1. Člankom 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

7.2. Člankom 504. propisano je da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

8. Sukladno odredbi članka 7. stavka 1., članka 2019. stavka 1., članka 221. a i članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.), prema kojima je naš pravni sustav utemeljen na raspravnom načelu u odnosu na prikupljanje činjenične i dokazne građe spora, a teret inicijative za prikupljanjem dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, pa je pregledom priložene i predložene dokumentacije utvrđeno:

- Čitanjem priznanice od 20. lipnja 2016. utvrđeno je da je GC s osnova ugovora o suradnji od ŠC primio iznos od 100.000,00 kn i 3.000,00 eura.

- Člankom 1. Ugovora o suradnji zaključenim 8. srpnja 2014. između OC i trgovačkog društva MANTEX ALFA d.o.o. zastupano po direktoru ŠC utvrđeno je da OC, supruga tuženika, ima novčano potraživanje prema Republici Hrvatskoj u iznosu od 20.819.781,00 kuna na način kako je specificirano u tužbenom zahtjevu u parničnom predmetu P-18/2012 koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu. Ugovorom je nadalje konstatirano da je vođenje dugotrajnog parničnog postupka financijski iscrpilo tužiteljicu OC zbog čega će joj trgovačko društvo MANTEX ALFA d.o.o. financijski pomoći te joj ujedno osigurati i svu dodatnu stručnu pomoć kako bi se što prije naplatilo predmetno potraživanje. Točkom 7 ugovora o suradnji utvrđeno je da je već tužiteljici uplaćeno 50.000,00 kn. Člankom 10. Ugovora utvrđeno je da ugovorne strane po uspješnom okončanju parničnog postupka naplaćeni iznos dijele na jednake dijelove, a u slučaju neuspjeha trgovačko društvo MANTEX ALFA d.o.o. neće potraživati uložena sredstva od tužiteljice OC.

9. Tužitelj ĐC u iskazu navodi da je tuženiku kojeg poznaje od 2010. godine posudio 100.000,00 kn i 3.000,00 eura jer da mu je novac hitno trebao. Sam je tuženik tražio priznanicu, a ona mu predstavlja dokaz da mu je zaista i predao novac. Tužitelj negira da bi taj zajam imao ikakve veze sa nekim drugim pravnim poslom. Potvrđuje da je trgovačko društvo MANTEX ALFA d.o.o. čiji je osnivač zaključilo sa suprugom od tuženika OC ugovor o suradnji kojim se obvezao financijski pomoći obitelji OC jer da ga je tuženik molio. Temeljem tog ugovora tuženiku je posudio ukupno 1.000.000,00 kuna za potrebe parničnog postupka kojeg je tuženik zajedno sa suprugom vodio protiv Republike Hrvatske, ali je sud u drugom stupnju preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev. Predmet ovog spora je zajam za koji nije dao nikakav poseban rok već je očekivao da će mu tuženik vratiti kada se financijski oporavi.

9.1. Tuženik u iskazu navodi kako je pokrenuo parnični postupak protiv Republike Hrvatske zbog naknade štete koja je nastala počinjenjem kaznenog djela službenika Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju jer je ugovor o kupnju većeg broja objekata za peradarstvo kupio od nevlasnika. Kako je bio u lošoj financijsko situaciji sa tužiteljem je zaključio ugovor o suradnji temeljem kojeg je tužitelju trebalo pripasti polovina iznosa iz spomenutog parničnog postupka. Potvrđuje da mu je tužitelj s tog osnova predao ukupno 1.000.000,00 kn s kojima je on podmirivao odvjetničke troškove. Kako je tuženik znao da se tužitelj bavi otkupom potraživanja on mu se zbog toga i obratio, te ga je tom prilikom prvi put i upoznao. Potvrđuje da je potpisao priznanicu, ali novac koji je primio predan je ne kao zajam već kao financijska pomoć tužitelja sukladno ugovoru o suradnji. Kako je u konačnici izgubio spor protiv Republike Hrvatske nije u obvezi vratit predani novac tužitelju.

9.2. U dopunskom saslušanju tuženik je izjavio je da je njegova supruga bila samo formalno naznačena kao tužiteljica u predmetu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete od 20.000.000,00 kuna jer je bila kupac nekretnine u Turjacima koju su kupili od društva u stečaju Peradarstvo u likvidaciji. Zbog navedenog je isto tako samo formalno stanka sporazuma o suradnji zaključenog s trgovačkim društvom MANTEX ALFA d.o.o., a nikada nije bila u sjedištu tog društva niti je upoznala zakonskog zastupnika tog trgovačkog društva. Dodatno ističe da trgovačko društvo MANTEX ALFA d.o.o. nikada nije isplaćivalo s računa ugovoreni iznos već je to činio ĐC kao fizička osoba. Tuženik navodi kako je pregovore o zaključenju ugovora o suradnji vodio isključio s ĐC kao fizičkom osobom, a tek kada mu je predan ugovor o suradnji shvatio je da ugovor zaključuje s trgovačkim društvom. Nikada nije pozajmio novac od tužitelja, a potvrda o primitku novčanog iznosa odnosi se na ispunjenje ugovora o suradnji.

10. Tijekom dokaznog postupka tužitelj nije dokazao da je s tuženikom zaključio ugovor o zajmu niti mu s te osnove predao utuženi novac. Naime, tužitelj kao jedini dokaz o predanom novcu dostavlja potvrdu koju je sastavio i potpisao samo tuženik. Neovisno o tome što nije potpisana od strane tužitelja to je jedini dokaz koji tužitelj ima o predanih 100.000,00 kuna i 3.000,00 eura za kojeg tužitelj tvrdi da je primljen s osnova zajma. Međutim, u toj se potvrdi jasno navodi da tuženik prima novac na temelju ugovora o suradnji te se izuzev navoda tužitelja o postajanju zajma ničim drugim izuzev njegovih tvrdnji to ne potvrđuje. Tuženik u iskazu navodi kako je novac primio s osnova ugovora o suradnji kojeg je predao u spis predmeta te ističe da je njegova supruga samo formalno stranka tog ugovora jer je bila i formalna stranka u parničnom postupku protiv Republike Hrvatske. Ujedno i sam tužitelj ne spori postojanje ugovora o suradnji te navodi da je trgovačko društvo MANTEX ALFA d.o.o. odlučilo financijski pomoći obitelji OC na molbu GC kojem je temeljem ugovora o suradnji tuženiku posuđeno 1.000.000,00 kuna koje njegova supruga OC nikada nije vratila. Iznesenim se potvrđuju tuženikovi navodi da je supruga tuženika samo formalno bila stranka zaključenog ugovora.

10.1. Tužitelj ne osporava ugovor o suradnji, ali u svom iskazu navodi da se radi o financijskoj pomoći da bi naknadno isticao da je temeljem tog ugovora posuđen novac za potrebe parničnog postupka dok u istom iskazu navodi da je pored te pomoći i posudbe trgovačkog društva MANTEX ALFA d.o.o. tuženiku posudio utuženi iznos. Čitanjem teksta ugovora o suradnji razvidno je daje ugovoreno da će u slučaju uspješnog okončanja parničnog postupka u korist OC naplaćeni iznos naknade umanjen za nagradu odvjetnika ugovorne strane dijeliti na jednak iznos, a u slučaju neuspjeha druga strana odnosno MANTEX ALFA d.o.o. neće potraživati od prve strane refundaciju uloženih sredstava. Iz vrijednosti predmeta spora od preko 20.000.000,00 kuna i iznosa kojeg je tužitelj kao zakonski zastupnik trgovačkog društva MANTEX ALFA d.o.o. predao obitelji tuženika jasno proizlazi da se ne radi o financijskoj pomoći nego o poslovnom poduhvatu koji je neuspješno okončan.

10.2. Slijedom svega iznesenog sud je mišljenja da je tužitelj temeljem spomenutog ugovora o suradnji predao utuženi novac kao fizička osoba i zakonski zastupnik trgovačkog društva MANTEX ALFA d.o.o. tuženiku, stvarnoj stranci ugovora. Tuženik je povodom primitka novca sačinio potvrdu u kojoj je naznačio i osnov primanja, a ta je potvrda jedini tužiteljev dokaz o primitku novca. Kako je utvrđeno da je novac primljen temeljem spomenutog ugovora o suradnji za potrebe financiranja parničnog postupka koji je nepovoljno okončan to ne postoji obveza vraćanja predanog iznosa zbog čega je tužbeni zahtjevom za isplatom odbijen kao neosnovan.

11. Odluka o trošku je izostala jer je odbijen tužbeni zahtjev, a tuženik koji nije zastupan po punomoćniku nije popisao trošak.

12. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

- u spis.