Poslovni broj: P-1523/2023-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika protiv tuženika Erste&Steiermarkische banka d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupana punomoćnicima iz OD Metelko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te javne objave od dana 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju, ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćene glavnice, isplati iznos od 3.809,07 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:
- na iznos od 0,21 € od 06.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,02 € od 19.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,46 € od 12.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,14 € od 18.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,40 € od 24.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,72 € od 02.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,99 € od 06.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,05 € od 18.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,91 € od 09.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,02 € od 06.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,04 € od 20.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,44 € od 02.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,57 € od 02.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,21 € od 03.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 01,09 € od 24.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,80 € od 07.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,33 € od 23.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,39 € od 06.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,24€ od 11.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,93 € od 14.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,54 € od 02.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,13 € od 09.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,97 € od 07.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,62 € od 15.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,66 € od 05.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,71 € od 03.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,17 € od 16.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,93 € od 07.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,20 € od 18.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,16 € od 17.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,44 € od 21.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,40 € od 20.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,51 € od 16.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,35 € od 19.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,13 € od 02.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,99 € od 13.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,06 € od 23.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,29 € od 20.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,26 € od 22.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,73 € od 27.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,36 € od 10.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,35 € od 17.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,75 € od 22.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,37 € od 24.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,67 € od 18.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,58 € od 21.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,37 € od 22.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 21,97 € od 13.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,14 € od 18.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,81 € od 21.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 45,26 € od 16.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 22,97 € od 14.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,54 € od 21.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 19,88 € od 13.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 19,93 € od 19.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,32 € od 17.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,68 € od 20.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 46,04 € od 21.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,93 € od 22.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,52 € od 22.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 36,22 € od 24.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,31 € od 02.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 48,41 € od 20.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,23 € od 12.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 45,04 € od 14.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 63,31 € od 17.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,94 € od 03.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 72,01 € od 14.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,26 € od 19.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,68 € od 20.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,48 € od 27.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,66 € od 02.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 87,55 € od 04.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 38,90 € od 02.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 25,31 € od 19.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,02 € od 02.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,48 € od 22.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 59,45 € od 25.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,09 € od 04.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,18 € od 09.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,87 € od 11.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,19 € od 23.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,26 € od 17.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,18 € od 21.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,12 € od 02.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,16 € od 23.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,85 € od 25.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 68,94 € od 08.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 70,02 € od 02.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 70,69 € od 27.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,45 € od 04.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,02 € od 02.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 62,42 € od 07.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,81 € od 15.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,02 € od 02.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,91 € od 20.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 19,75 € od 21.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 42,12 € od 26.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,67 € od 20.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 40,18 € od 24.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 70,07 € od 11.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 69,41 € od 25.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,47 € od 23.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,48 € od 02.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,37 € od 26.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,81 € od 02.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 67,99 € od 07.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,30 € od 02.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 24,85 € od 21.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,45 € od 23.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,30 € od 30.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,64 € od 08.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,95 € od 14.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,01 € od 25.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,61 € od 28.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 62,12 € od 20.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 64,16 € od 22.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 66,87 € od 24.09.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,27 € od 23.10.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,48 € od 06.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,32 € od 23.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 27,56 € od 30.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 75,21 € od 24.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,59 € od 16.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,64 € od 22.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,82 € od 23.01.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,89 € od 04.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 63,33 € od 15.02.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,05 € od 22.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 41,44 € od 28.03.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,44 € od 25.04.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,86 € od 29.04.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 20,42 € od 08.05.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,70 € od 28.05.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 28,09 € od 24.06.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,78 € od 23.07.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,64 € od 30.07.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,03 € od 23.08.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 36,62 € od 29.08.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 71,74 € od 01.10.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,93 € od 05.11.2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 259,55 € od 08.11.2014. godine pa do isplate
a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 843,19 kn/111,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
-
kn 1.14 / EUR 0.15 od 02.01.2007. pa do isplate,
-
kn 18.90 / EUR 2.51 od 02.02.2007. pa do isplate,
-
kn 13.88 / EUR 1.84 od 02.03.2007. pa do isplate,
-
kn 16.81 / EUR 2.23 od 02.04.2007. pa do isplate,
-
kn 44.18 / EUR 5.86 od 02.05.2007. pa do isplate,
-
kn 50.90 / EUR 6.76 od 02.06.2007. pa do isplate,
-
kn 59.77 / EUR 7.93 od 02.07.2007. pa do isplate,
-
kn 59.70 / EUR 7.92 od 02.08.2007. pa do isplate,
-
kn 47.55 / EUR 6.31 od 02.09.2007. pa do isplate,
-
kn 65.63 / EUR 8.71 od 02.10.2007. pa do isplate,
-
kn 66.07 / EUR 8.77 od 02.11.2007. pa do isplate,
-
kn 53.39 / EUR 7.09 od 02.12.2007. pa do isplate,
-
kn 54.78 / EUR 7.27 od 02.01.2008. pa do isplate,
-
kn 28.12 / EUR 3.73 od 02.02.2008. pa do isplate,
-
kn 9.77 / EUR 1.30 od 02.03.2008. pa do isplate,
-
kn 34.17 / EUR 4.54 od 02.05.2008. pa do isplate,
-
kn 45.97 / EUR 6.10 od 02.06.2008. pa do isplate,
-
kn 33.07 / EUR 4.39 od 02.07.2008. pa do isplate,
-
kn 58.78 / EUR 7.80 od 02.08.2008. pa do isplate,
-
kn 53.00 / EUR 7.03 od 02.09.2008. pa do isplate,
-
kn 27.61 / EUR 3.66 od 02.10.2008. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita, LT iz [adresa], DT te AT [adresa], kao sudužnici i ZT iz [adresa] te uvodno označeni tuženik kao kreditor, sklopili su Ugovor o kreditu, broj Ugovora: 2402006- 1031262160/ 51400607-5103295372, (dalje: „Ugovor o kreditu“), potvrđen dana 12.12.2006 god., od javnog bilježnika Marina Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4a, pod brojem OU-1186/06-1, kojim ugovorom je kreditor stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 25.400,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, dok se tužitelj obvezuje vratiti spomenuti iznos kredita, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Preciznije, sukladno točki 7 istog ugovora, korisnik kredita dužan je isplatiti kredit u 96 mjesečnih anuiteta, pri čemu kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, a iznos anuiteta je 315,55 CHF. Povrat obveza iz predmetnog ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi obračunavati će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita „ upoznat je „ s mogućim promjenama iznosa anuiteta po dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja te potpisom ovog ugovora korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. U točki 10 istog ugovora o kreditu, korisnik kredita dužan je za obradu kredita i odobravanje kredita platiti 1,00 % naknade za iznos kredita odnosno minimalno 200 kn. Predmetni ugovor o namjenskom kreditu otplaćen je u studenome 2014 god., te u odnosu na isti ugovor nije izvršena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. g., potvrđenom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g., te presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. g., donesenim povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u CHF, a koju tužbu je udruga „Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača“ podnijela protiv 8 banaka, među kojim bankama je i uvodno označeni tuženik, utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope. Preciznije, u citiranim presudama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora koji je tuženik unaprijed pripremio „na svojem obrascu“, niti su u ugovoru utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, a zbog čega je ista odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. god., utvrđene su nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te je time ujedno prouzročena i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana isključivo na štetu potrošača. Ova presuda u navedenom dijelu potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018 g., Odlukom Ustavnog suda RH U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. g., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019 god. Dakle, spor za kolektivnu pravnu zaštitu, pokrenut tužbom udruge „ Franak“ protiv 8 banaka, a među kojim bankama je uvodno naznačeni tuženik, pravomoćno je okončan na način da su oba sastojka (odredbe) ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu ugovora) utvrđene nepoštenim, a time i ništetnim. Nastavno na navedeno, ukazuje se da je odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- u daljnjem tekst ZPP) propisano sljedeće:
„Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“
Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015, 14/2019), odnosno sukladno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), navedene su presude obvezujuće i za Naslovni sud pa se stoga ovim putem tužitelj poziva na spomenuta utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (temeljem direktnog učinka kolektivne tužbe), tužitelj predmetnom tužbom potražuje razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta i obračunatih anuiteta prema tečaju CHF-a na dan isplate kredita( razlika u valuti) te „ naknadu zbog zatvaranja kredita“ te jednokratnu naknadu, naplaćenu prilikom prvog korištenja kredita , s obzirom na ništetnost odredbi ugovora o kreditu koji propisuju obvezu dužnika na plaćanje jednokratnih naknadi za „ otvaranje i zatvaranje kredita“, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na svaki pojedini isplaćeni anuitet u pojedinom mjesecu tokom vremena plaćanja/ trajanja kredita pa do isplate, a koje kamate se do 31. prosinca 2007.g. određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008 god., pa do 31.07.2015 god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 god., pa do isplate, sukladno čl. 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima.
Naime, tužitelju je plaćanjem anuiteta, obračunatog prema tečaju CHF nastala šteta, a tuženik je s druge strane stekao nepripadnu imovinsku korist temeljem spomenutih ništetnih odredbi ugovora o kreditu pa stoga tuženik kao nepošteni stjecatelj, mora isplatiti tužitelju i naknadu štete i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta, sve sukladno čl. 1111 st.3, čl. 1115 i čl. 1086 Zakona o obveznim odnosima Sukladno okvirnom izračunu razlike između plaćenih mjesečnih anuiteta na ime glavnice vezane uz valutu CHF te između ugovorenih mjesečnih anuiteta te uzevši u obzir naknade „za otvaranje i zatvaranje kredita“, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, u iznosu od 39.000,00 kn / 5.176,19 EUR, zajedno sa pripadajućim kamatama, tekućim na pojedini, isplaćeni mjesečni iznos od trenutka uplate banci, pa do isplate, a koje kamate se određuju na prethodno opisani način. Tužitelj će konačno specificirati svoj tužbeni zahtjev nakon provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari odnosno nakon dostave eventualnih drugih Tužitelj je podnio tuženiku 18.05.2023 god., zahtjev za mirno rješenje spora te za dostavom dokumentacije, međutim do mirnog rješenja spora nije došlo. Stoga predlaže sudu da po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se tuženika nalaže da tužitelju isplati iznos od ukupno 39.000,00 kn/5.176,19 EUR tekućima na svako pojedinačni mjesečni iznos od dana plaćanja svakog anuitete tuženiku sve uz naknadu parničnog troška.
Tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju konačno precizirao zahtjev na način da potražuje iznos od 3.809,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa do isplate sve pobliže opisan u točki 1 izreke ove odluke.
Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu. Ističe i prigovor zastare za cjelokupno potraživanje, poziva se na trogodišnji zastarni rok. Prvotno navodi kako je tužbeni zahtjev neodređen jer nije jasno koliko tužitelj potražuje s osnove preplaćenih tečajnih razlika, te ulazne i izlazne naknade. Stoga treba pozvati tužitelja na ispravak odnosno dopunu tužbe na način da točno navede koliko potražuje s osnove preplaćenih tečajnih razlika, koliko s osnove ulazne i izlazne naknade.
U bitnome navodi da se prvo mora utvrditi kao prethodno pitanje ništavost dijela odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. Osporava status potrošača tužitelja, ističe kako je trete dokaza na tužitelju kako uživa status potrošača. Ističe da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužitelja u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna , lako uočljiva i razumljiva, a tužitelj je kao prosječni potrošač znao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnice kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i u duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja razumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznog i pažljivo potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata smatrajući kako iste mogu teći tek od 15. lipnja 2018. dan nakon donošenja odluke VTS Pž- 6632/2017. U odnosu na naknadu za obradu i prijevremenu otplatu kredita čl 10 ugovora o kreditu navodi kako su obje odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, nadalje tužitelj je informiran o naplati navedenih naknada. I to za prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, tuženik je prema čl. 10 Ugovora tužitelju naplatio 01,000% od visine predmetnog kredita na ime naknade za obradu istog u visini od 1.174,09 kn. Tužitelj je takođre informiran i o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 01,000% koji postotak je i naplaćen od tužitelja. Navedene ugovorne odredbe o naknadama nisu nepoštene, ne uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i zakonom su bile dopuštene. Ističe se i prigovor zastare jer je naknada za obradu kredita naplaćena 18.12.2006, a naknada za prijevremenu otplatu kredita 07.11.2014.
Nadalje tuženik podneskom od 16. svibnja 2024. postavlja prigovor radi prijeboja, navodi kako u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe valutnoj klauzuli, a ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu što se osporava u cijelosti, tuženik tada ima tražbinu prema tužitelju jer je tužitelj plaćao anuitete i po nižem tečaju od početno ugovorenog. U tom slučaju tužitelj bi bio dužan vratiti svaki manji plaćeni iznos i to od prosinca 2006 do rujna 2008. godine kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, tuženik predlaže sudu da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 843,19 kn/111,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika svoju tražbinu tužitelja. Stoga tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušan je tužitelj, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijano Tomljanović Butković.
Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, dok prigovor radi prijeboja istaknut od tuženika nije osnovan.
Tužitelj ovom tužbom odnosno konačno preciziranim tužbenim zahtjevom traži povrat preplaćenih iznose koje da je tuženik stekao bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pozivajući se na pravomoćnu odluku donesenu u kolektivnom sporu pokrenutom tužbom udruge „ Franak“.
Nesporno je da su stranke sklopile ugovor o kreditu 5103295372 dana 07. prosinca 2006. –namjenski kredit-stambeni za kupnju nekretnine, kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 25.400,00 CHF protuvrijednosti u kuma, a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora, a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 96 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 315,55 EUR obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa Banke. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF= 4,596900 HRK.
Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.
Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03 ) jer je sklopio predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost. Tužitelj je podigao predmetni kredit u privatne svrhe, radi se o stambenom kreditu za kupnju nekretnine, kuće u kojoj i danas živi, korištena je isključivo za stanovanja, nije korištena u poslovne svrhe, a suprotno tome nije dokazano, a na tuženiku je teret tog dokaza.
Tužitelj se u ovome postupku poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li u ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. U navedenoj presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.).
Tužitelj u iskazu navodi kako je podignuo kredit kod tuženika, a namjena je bila kupnja nekretnine-kuće u kojoj i danas obitelji živi. U banci da se razgovor vodio isključivo o kreditu u CHF rečeno mu je da je to stabilna valuta, nije mu prezentiran povijesni tečaj CHF-a, nije mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o kreditu. Službenim u banci mu je rekao da bi anuitet mogao u buduće biti manji, no anuitet je narastao sa početnih 1.300,00 kn na 2.600,00 kn. Nije upozoren u banci da HNB štiti tečaj kune naspram EUR ali da to ne čini u odnosu na CHF.
Tuženik nije predložio saslušanje bankarskog službenika koji je pregovarao s tužiteljem.
Dakle, iz iskaza tužitelja zaključuje se kako tuženik prilikom pregovaranja s tužiteljem informirao istog na način da bi mu bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe na određivanje njezine obveze i da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, tj. nije dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje konkretnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu chf bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu. Nadalje utvrđeno je da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta vezana uz glavnicu chf uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema kriterija.
Odredbom čl. 118. ZZP/14 su određene posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Isto je bilo propisano i odredbom čl. 138.a ranijeg ZZP/07 (koji je na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. o postojanju povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. I odredbom čl. 502.c ZPP je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je (tamo) tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
Učinci presude donesene u kolektivnom sporu u pogledu nevaljanosti ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF reflektiraju se i na tužitelja jer citirane odredbe ZPP-a i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
Stoga slijedom svega naprijed navedenog dio odredbe ugovora o kreditu iz članka 2, 3 i 7. koji se odnosi na obvezu kredita vezanu uz valutnu klauzulu u CHF je nepošten slijedom toga i ništetan o čemu je sud odlučio kao o prethodnom pitanju.
U odnosu pak na navode tuženika da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je isključena od ispitivanja poštenosti/ nepoštenosti jer je ista odraz zakonske odredbe iz čl. 22 ZOO-a, a pozivajući se na odluku Suda EU iz predmeta C-81/19 valja navesti kako je točno da je valutna klauzula odraz zakonske odredbe, dakle ugovaranje iste nije zabranjeno, no tuženik je ugovaranjem iste otklonio mogućnost da bi zbog značajne promjene vrijednosti domaće valute, njezinom deprecijacijom ili aprecijacijom, o dospijeću bila narušena jednakost uzajamnih davanja ( tako navodi Ustavni sud u odluci U-I-392/2011 od 13.12.2016.), naime uloga valutne klauzule jest zaštitna funkcija , dakle očuvanje jednake vrijednosti činidaba, no ugovaranje iste na način kako je to tuženik učinio je ništetno kako je već naprijed obrazloženo.
Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a, a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke konkretno zahtjev tužiteljice za isplatom zastarijeva 14. lipnja 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o ništetnosti valutne klauzule donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina. Kako je tužitelj tužbu podnio ovome sudu 12. lipnja 2023. to nije osnovan prigovor zastare.
Sud uopće neće tumačiti pisani iskaz KT koji je uložen u sudski spis, naime KT nije službenica banke koja je neposredno pregovara s tužiteljem, a za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari jedino može biti relevantan iskaz službenika banke koji je neposredno pregovarao s tužiteljem, a navedeni dokaz nije predložen.
Nadalje činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu je su li pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koja obveza nije od strane tuženika ispoštovana.
Kako su odredbe ugovora koje se odnose na povrat obveze vezane za valutnu klauzulu u CHF-u ništetne tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.
Iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Dijane Tomljanović-Butković proizlazi da preplata odnosno tečajnu razlika između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 3.809,07 EUR u utuženom razdoblju. Nadalje, je izračunala i novčani iznos izražen po mjesecima kao razlika između anuiteta koje bi tužitelj platio da se i u tom razdoblju primjenjivao početno ugovoreni tečaj i stvarno plaćenih anuieta po nižem tečaju koji je bio na snazi u vrijeme plaćanja pojedinog anuiteta koja razlika iznosi 104,81 EUR.
Na nalaz imenovanog vještaka stranke nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna.
Nalaz i mišljenje vještakinje ovaj sud u potpunosti prihvaća, jer je isti izrađen objektivno i sukladno pravilima struke.
Kako je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještakinje to mu s osnova promjene tečaja koja ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je ništetnom pripada iznos od 3.809,07 EUR.
Tuženik je danom uplate od tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata na pojedinačne mjesečne iznose ima teći od dana stjecanja-dana plaćanja po tužitelju , a sve temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a, a ne kako to tuženik tvrdi u odnosu na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule od dana 15. lipnja 2018. jer je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih preplaćenih novčanih iznosa i od dana uplate po tužitelju, pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
U odnosu na eventualno potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prijeboja u visini od 111,04 EUR, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog valja navesti kako nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Mišljenje je ovoga suda, iako je tuženik svoje potraživanje ispravno postavio kao procesno pravni prigovor radi prebijanja kako to i navodi odluka VSRH poslovni broj Rev- 549/2023, da to potraživanje nije osnovano kako je već naprijed obrazloženo pa se isto neće prebijati sa tražbinom tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i 155 Zakona o parničnom postupku. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7 toč.1) za sastav podneska od 03.04.2024. i 03.06.2025. svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1), te za zastupanje na ročištima održanima 25. ožujka 2024., 22. svibnja 2024., 20. rujna 2024 i 25. rujna 2025. svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 250 EUR što ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Na dosuđeni iznos temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja. Tužitelj neosnovano potražuje trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, jer nije riječ o radnji potrebnoj za vođenje ovog postupka, zatim za sastav podnesak od 29. rujna 2023. jer se radi o požurnici, za sastav podneska od 21.10.2024. jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma te za sastav podnesaka od 22.03.2024., 21.05.2024. i 20.09.2024. kojima dostavlja zamjeničku punomoć naime ni u tim slučajevima ne radi se o troškovima nužnim za donošenje odluke pa je zahtjev neosnovan sve u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. Tužitelj potom neosnovano potražuje trošak za pristup na ročište za objavu odluke jer se ne radi o trošku nužnom za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kako to propisuje odredba čl. 155 ZPP-a, a pored toga presudu stranke mogu podignuti putem e-oglasne ploče. Tužiteljici ne pripada niti trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer je ista kao potrošač u postupu pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođena od plaćanja istih.
Slijedom svega odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.
U Rijeci 11. prosinca 2025.
S U D A C
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
D N A :
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
