1              Poslovni broj Gž-1502/2023-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1502/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i  Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-5909/2019-22 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-5909/2019-22 od 30. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. posl.br. Ovrv-2337/2019 od 29. kolovoza 2019.g. u dijelu po točkom I. u cijelosti.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2337/19 od 29.08.2019. godine, donesenom od strane javnog bilježnika Ž. M. iz Z., u dijelu kojim je naloženo tuženiku D. M., Z., OIB: ..., da namiri tužitelju Gradu Z., Z., OIB: ..., iznos od 15.049,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja kojeg je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to:

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 569,33 EUR od dana 10.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 571,42 EUR od dana 10.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 581,86 EUR od dana 10.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,31EUR od dana 10.08.2017. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku D. M., Z., OIB: ..., nadoknaditi tužitelju Gradu Z., OIB: ..., trošak parničnog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), sve u roku od 15 dana. "

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.483,97 EUR/26.250,00 kn u roku od 15 dana.".

 

2.Protiv citirane odluke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga normiranih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) predlažući je preinačiti održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. pod brojem Ovrv-2337/19 od 29. kolovoza 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju iznos od 15.049,01 EUR/113.386,75 kn sa kamatama i obvezivanjem tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

 

3.Žalba tužitelja je osnovana.

 

4.Prvostupanjski je sud donio odluku kao u izreci na temelju nespornih i u postupku utvrđenih činjenica:

- kako su D. M. i V. M., kao dugogodišnji zakupnici, poslovnog prostora u Z., ... (koja adresa se kasnije mijenjala u B.), koji se sastoji od četiri poslovne prostorije u prizemlju i sedam na pravom katu, ukupne površine 115,15 m2, označeno sa čest. zem. 2549 k.o. Grad Z., 13. prosinca 2007. ustali tužbom protiv Grada Z. radi utvrđenja suvlasništva u korist svakog tužitelja od po 1/6 dijela i izdavanja tabularne isprave za upis tako utvrđenog suvlasništva navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na svoja imena, pozivom na stjecanje temeljem čl. 370., 372. i 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV) koji postupak je okončan presudom od 8. lipnja 2018. odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog odreke tužitelja,

-kako je dana 25. svibnja 2009. sklopljen Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora između tužitelja s jedne strane i tuženika te društva N. d.o.o., zastupanog po direktoru, ovdje tuženiku, s druge strane, kojim je u čl. 1. st. 2. stipulirano da se poslovni prostor koji zakupnik daje, a zakupnici primaju u zakup nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem ZON-a; čl. 2. da se poslovni prostor sastoji od četiri prostorije u prizemlju ulične zgrade površine 80,15 m2 i sedam prostorija na 1. katu, površine 72,87 m2, sveukupne površine 153,02 m2; čl.3 da će zakupnici u istom obavljati krojačku i trgovačku djelatnost,. čl. 4. da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, a prestaje važiti donošenjem pravomoćnog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dok je čl. 5. ugovorena zakupnina od 7.387,84 kn mjesečno te uz stipulaciju ostalih prava i obveza, kako je to navedeno u čl. 6. do čl. 20. ugovora,

-kako je 11. srpnja 2014. doneseno Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Z., Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenje kojim se, između ostalog, predmetni poslovni prostor u zakupu D. M. i N. d.o.o. (točka I.a.) daje u vlasništvo tim rješenjem određenim fizičkim osobama a podnositeljima zahtjeva za povrat, u ukupno 24/36 dijela; u točki II. utvrđeno da je tužitelj obveznik naknade, toč. III. da se ugovor o zakupu poslovnih prostora zaključen na neodređeno vrijeme između Grada Z. kao zakupodavca te D. M. i N. d.o.o. kao zajedničkih zakupnika raskida po sili zakona u 2/3 suvlasničkog dijela, danom pravomoćnosti tog rješenja, pri čemu je na citirano rješenje  „izuzev točke I.a izreke“, iskazana potvrda pravomoćnosti s danom 19. prosinca 2014.,

-kako je N. d.o.o. brisano iz sudskog registra (27. rujna 2012. rješenjem Tt-12/1053-52),

-kako je tuženik bio u posjedu spornog prostora površine 80,15 m2 (u prizemlju) te ga slobodnog od osoba i stvari predao tužitelju 3. kolovoza 2017. (zapisnik o primopredaji, list 41 spisa),

- kako  u utuženom razdoblju od lipnja 2015. do 3. kolovoza 2017. Ugovor o zakupu između stranaka nije prestao po sili zakona niti na drugi propisani način,

-kako tuženik u spornom razdoblju nije plaćao naknadu za korištenje poslovnog prostora.

 

5.Slijedom iznijetog a polazeći od toga da je tužitelj činjeničnu osnovu tužbe temeljio na tvrdnji o tuženikovu bespravnom korištenju spornog prostora površine 80,15m3 (prizemlje) u razdoblju od lipnja 2015. do 3. kolovoza 2017. koji prostor je u postupku povrata vraćen podnositeljima zahtjeva za povrat rješenjem 11. srpnja 2014. kojim je tužitelj obveznik naknade a da Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Z. od 11. srpnja 2014. o povratu imovine vlasnicima nije postalo pravomoćno u odnosu na prostor u kojemu su tužitelj i N. d.o.o. bili zakupnici pa da ugovor o zakupu nije raskinut po sili zakona niti je tužitelj dokazao da je prestao na drugi način, prvostupanjski je sud zaključio kako tuženik nije bio bespravni korisnik spornog prostora već je istog koristio kao zakupnik temeljem Ugovora o zakupu iz 2009., pa kako je sud vezan činjeničnom osnovom iz tužbe kojim se traži naknada za bespravno korištenje prostora, a stvarno se radi o potraživanju iz ugovornog odnosa, pozivom na odredbe čl. 186. st. 3. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a. ZPP-a odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

6.Prvenstveno je navesti kako treba razlikovati stjecanje prava vlasništva određene nekretnine temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: ZON) od prava jedinica lokalne samouprave, pa tako i ovdje tužitelja, da daje u zakup i poduzima druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica. Prema odredbi čl. 41. st. 1. ZON ugovori o zakupu poslovnog prostora sklopljeni na neodređeno i određeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Naime, iz odredbe čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ 125/11, 64/15 i 112/18, dalje:ZZKPP) jasno proizlazi da jedinice lokalne samouprave imaju pravo davanja u zakup sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi po ZON, pa slijedi kako stjecanje prava vlasništva ne isključuje pravo jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Z., na naplatu zakupnine za predmetni poslovni prostor ili naknade za bespravno korištenje i to sve do pravomoćnosti odluke u postupku po ZON.

 

7.Budući je prema sadržaju spisa, predmet zakupa bio u imovini Grada Z. na temelju čl. 67. Zakona o područnoj (regionalnoj) samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 14412, 123/17, 98/19, 144/20), koji je njime upravljao i spomenutim Djelomičnim rješenjem utvrđen obveznikom naknade (čl. 13. ZON), to je tužitelj aktivno legitimiran na tužbu.

 

8.Kako je pravilno zaključio i sud prvog stupnja, koji zaključak žalba ne čini upitnim, odluka u postupku povrata sporne nekretnine u utuženom razdoblju nije postala pravomoćna niti tužitelj dokazuje da je to i naknadno postala.

 

9.Također je neosnovano tuženik prigovarao vjerodostojnosti priloženog ugovora o zakupu (list 20 do 26 spisa) koji je, istina priložen u običnoj preslici ali sadržajem u potpunosti odgovara Ugovoru o zakupu koji je sam tuženik predao sudu u parnici P-11908/07 (list 68-75 spisa), a to što je u preslici olovkom precrtan naziv ulice (V. ulica) te izvan teksta olovkom upisano B. (što bi bio kasniji naziv) nije od značaja, kao ni to što je po ugovoru predmet zakupa površine od 153 m2 (od čega prizemlje 80,15 m2, a kat 72,87 m2) a ovdje je utuženo 80,15 m2 kada je, prema ranije navedenom tuženik potvrdio posjed u utuženom razdoblju upravo sporne površine koju je i predao tužitelju 3. kolovoza 2017.

 

10.Inače prema tužbenim navodima, tužitelj potražuje naknadu za korištenje prostora bez pravnog osnova u visini zakupnine (podnesak od 16.09.2020.), dakle radi se o potraživanju iz izvanugovornog odnosa, stjecanju bez osnove u visini zakupnine određene općim aktima Grada Z., kako je to tužitelj izričito naveo i na ročištu od 20. siječnja 2021.

 

11.U bitnome žalitelj smatra kako se ne radi o različitoj činjeničnoj osnovi jer se zahtjev tužitelja, bilo da se radi o stjecanju bez osnove ili potraživanju zakupnine razlikuje samo u pravnoj osnovi kojom sud nije vezan, pa budući je utvrđeno kako je tuženik u spornom razdoblju prostor koristio ne plaćajući naknadu čija visina je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem u visini zakupnine koju bi za taj prostor tuženik plaćao tužitelju po kriterijima iz akata tužitelja, da nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva.

 

12.S tim u vezi navesti je kako je tužba parnična radnja kojom se sudu daje impuls za vođenje parnice u kojoj tužitelj ističe zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja. On traži od suda da mu tu i takvu zaštitu pruži u odnosu na označenog tuženika za kojeg tvrdi da se prema njemu nalazi u određenoj građanskopravnoj obvezi koju nije dobrovoljno ispunio ili u odnosu za kojeg tvrdi da je u svoju korist ovlašten tražiti autoritativno utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili proizvođenje određene promjene u tom pravnom odnosu.

 

12.1.Obvezni sadržaj svake tužbe treba sadržavati: a) podatke koje mora imati svaki podnesak iz čl. 106. ZPP-a, b) određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja (potraživanja) iz čl. 186.c) tvrdnje o činjenicama na kojima tužitelj zasniva svoje zahtjeve i d) prijedloge dokaza kojima se te i takve činjenice mogu utvrditi.

 

12.2.Prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a, tužitelj može u tužbi izložiti svoja shvaćanja o pravnoj osnovi postavljenog zahtjeva, ali sud za tu osnovu nije vezan.  Pravna osnova zahtjeva za pružanje tražene zaštite, odnosno pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju takvo traženje da sud donese odluku određenog sadržaja samo su fakultativni element tužbe. Sud će po tužbi postupati i kada tužitelj ne navede pravnu osnovu ili je pak pogrešno navede.

 

12.3.Prema načelu “da mihi factum dabo tibi ius“ sud će sam utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pravnu osnovu određene tužbe predstavljaju pravna pravila (norme) materijalnog prava i to u pravilu više njih, koja treba primijeniti na konkretno činjenično stanje.

 

12.4.Stvarna ili tužbena osnova spora je događaj za kojeg tužitelj smatra da mu pruža osnovu za isticanje određenog zahtjeva. Činjenična osnova kondemnatorne tužbe predstavlja zbroj svih poslovnih ili drugih događaja u odnosima stranaka na kojima tužitelj zasniva svoju tužbu pri čemu je u tužbi tužitelj dužan navesti samo važne ili tzv. relevantne činjenice tj. one koje su pravno odlučne za rješenje spora.

 

13.U odnosu na sporna pitanja odgovoriti je kako je prvostupanjski sud provedenim dokazima utvrdio da su ovdje tuženik i N. d.o.o. s tužiteljem zaključili ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme, radi čega za sada zaključak o tome da je tuženik prema tužitelju u ugovornom odnosu na temelju tog ugovora u odnosu na cijeli sporni prostor kojega je nesporno držao u posjedu u utuženom razdoblju ukazuje da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje se presuda ne može ispitati a također i povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a, na koje sadržajno žalba ukazuje.

 

13.1.Slijedom izloženog pobijanu je presudu valjalo ukinuti (čl. 369. st. 1. ZPP) time da će u nastavljenom postupku prvostupanjski sud otklanjajući uočene povrede dopuniti činjenično stanje, pri čemu će ponovnim pregledom Ugovora o zajedničkom zakupu poslovnog prostora od 25. svibnja 2009. utvrditi prava i obveze obojice zakupnika prema zakupodavcu u odnosu na predmet zakupa, a slijedom toga je li u utuženom razdoblju tuženik bio u ugovornom odnosu u odnosu na cijeli sporni prostor ili njegov dio i sukladno utvrđenom zaključit će o činjeničnom i pravnom temelju utuženog potraživanja pa će ocjenjujući i ostale prigovore istaknute po tuženiku, ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i ukupnim troškovima postupka.

U Splitu 19. listopada 2023.