Pr-137/2022-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Maria Skejića, odvj. u Splitu, i punomoćnika tuženika RĆ, objavljene dana 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 01.03.2017.g. do 31.12.2024.g. u ukupnom iznosu od 67,22 EUR bruto zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,09 EUR teče od 15. ožujak 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,05 EUR teče od 15. srpanj 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,43 EUR teče od 15. kolovoz 2022.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,91 EUR teče od 15. siječanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,18 EUR teče od 15. srpanj 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,67 EUR teče od 15. kolovoz 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,82 EUR teče od 15. rujan 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,50 EUR teče od 15. listopad 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,29 EUR teče od 15. studeni 2023.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,28 EUR teče od 15. siječanj 2025., do isplate koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 265,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 03.ožujka 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radiologiju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na klinici za kirurgiju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je u bitnome osporio osnov i visinu tužbenu zahtjeva, navodeći kako je tužba nepodobna za raspravljanje jer nije razvidno što tužitelj potražuje, s tim u svezi predloženo je vratiti tužbu kako bi tužitelj precizno i jasno iskazao činjenični supstrat tužbe, jer da iz predmetne tužbe nije jasno što tužiteljica potražuje, predložio je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.
3.Tužiteljica je podneskom od 2. rujna 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.
5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.
6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, naknade plaće za bolovanje, naknade za godišnji odmor.
7.Nesporno je između stranaka da je tužitelj u utuženome razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za onkologiju i radiologiju.
8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).
9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.
9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.
9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.
9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“
9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila prekovremeno. Dakle, posljedično da nije bilo neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po bilo kojoj zatraženoj osnovi. Bez obzira na nepostojanje neplaćenih dodataka da je bilo potrebno utvrditi iznose eventualno manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje. Obračun manje plaćenih naknada da je prikaza u tablici 2. vještva. Slijedom navedenog, vještak je zaključuje kako u utuženom razdoblju od 01. ožujka 2017 do 31. prosinca 2024. tuženika kao poslodavac je tužiteljici pojedinih mjeseci isplatio manje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 67,22 eura.
11.Kako je tužiteljica podneskom od 02.rujna 2025., sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti prihvatiti u cijelosti upravo u ukupnom iznosu od 67,22 eura.
12.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
13. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, bruto razliku za bolovanje uzimajući u obzir stvarane iznose plaća te na koncu bruto razliku naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik dostavi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te potom po potrebi i financijskog vještačenja, iz razloga jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za matematički izračun tražbine.
14. Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi sud je radi otklanjanja ovog prigovor raspravnim rješenjem od 01. srpnja 2024. pozvao tužitelja da postupi u smislu odredbe čl. 186. Zakona o parničnom postupku odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, pod prijetnjom u smislu odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku.
15. Tužiteljica je podneskom od 09. srpnja 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.335,00 eura zatražila je isplatu tog iznosa na ime razlika na manje isplaćene plaće i na manje naknade plaće za razdoblje od 01. veljače 2017. do 30. lipnja 2014. sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teku od 15og u mjesecu za prethodni mjesec.
16. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 02. rujna 2025. konačno precizirala tužbeni zahtjev zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 67,22 eura. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točno iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje. Navedeno iz razloga jer je tužiteljica slabija strana iz radnog odnosa koja ne posjeduje financijska znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev.
17. Podneskom od 08. srpnja 2024. zatražila je isplatu iznosa od 1.335,00 eura za razdoblje od 01. veljače 2017. do 30. lipnja 2024. međutim, istog postavlja previsoko i preširoko u odnosu na činjenicu da u utuženom razdoblju nije radila prekovremeno. Iako nema financijskog i računovodstvenog znanja da bi mogla postaviti približno određen određeni tužbeni zahtjev u smislu matematičkog izračuna. Podneskom od 08. srpnja 2024. zahtjev je postavila u realno visokom iznosu s obzirom na prethodno utvrđenje.
18. Kada se uzme u obzir utuženo, te konačno uređeni tužbeni zahtjev iz podneska 02. rujna 2025. tužiteljica je tako osnovo tako i odnosu na visinu uspjela u razmjerno neznatnom djelu (prema sudskoj praksi neznatan je uspjeh manji od 10% Gžx 641/14 od 17. veljače 2016.
19. S obzirom na takav uspjeh odluka o trošku donesena je u smislu odredbe čl. 154. st. 5 Zakona o parničnom postupku prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je protivna stranka imala u slučaju ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom djelu svoga zahtjeva, što se u konkretnom slučaju dogodilo.
20. Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva zbog čega je između ostalog bilo provedeno vještačenje za koji dokaz je tužitelj prethodno predujmio troškove vještačenja, tužitelju će se priznati troškovi iznosi uplaćenog za vještačenje od 265,45 eura. Tuženiku se pak priznaje trošak za sastav podneska od 15. rujna 2025. 100 bodova, za pristup na ročišta održana 14. listopada 2025., 17. prosinca 2024. i 01. srpnja 2024. po 100 bodova što ukupno iznosi pomnoženo s vrijednošću boda 400,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 100,00 eura s osnova pripadajućega PDV-a stoga se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura.
20.1. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao u izreci presude sve u smislu odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Požegi Gžr-113/25.
21. U odnosu na navode tuženika da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe da se prema čl. 191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva pa se takav prigovor smatra bez predmetnim.
22. Na dosuđene mjesečne iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog djela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. Zakona o radu iz 2009. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu 2014.)
U Splitu, 11. prosinac 2025.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: -pun. tužiteljice
-tuženiku
-u spis