REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2173/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Gorani Žurić Juretić u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja PS, odvjetničke vježbenice i zakonske zastupnice tuženika Snježane Bajan, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju MS iznos od 6.166,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2013. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MS radi isplate iznosa od 12,25 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2013. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju MS parnični trošak u iznosu od 6.349,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 26. travnja 2013. navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. Ko-372/09 od 18. prosinca 2009. U Zatvoru u Zagrebu boravio je od 27. svibnja 2011. do 29. lipnja 2011. kada je premješten je u Zatvor u Splitu gdje je boravio do 21. veljače 2012. U razdoblju od 1. veljače 2012. do 17. veljače 2012. boravio je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Nadalje, navodi da je 21. veljače 2012. premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je bio do 27. ožujka 2013. kada je pušten na slobodu. Ističe da je kaznu zatvora izdržavao u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava RH, Zakona o izvršenju kazne zatvora kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Ističe da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Navodi da je u zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobu površine 18 m2 zajedno s još šest osoba. U sobi se nalazi i sanitarni čvor koji nije potpuno odijeljen od prostora za prebivanje, bez adekvatne ventilacije što boravak u prostoru čini nepodnošljivim, a ujedno ometa privatnost svih osoba smještenih u predmetnoj prostoriji. Ističe da se u istom prostoru poslužuje i hrana, konzumiranje koje je zbog nedostatka prostora i nedostatne ventilacije sanitarnog čvora vrlo neprimjereno, a obzirom da za stolom nema mjesta za svih sedam zatvorenika moraju jesti "na smjenu" ili na krevetima. Ističe da su madraci na kojima su zatvorenici bili stari i poderani, prljavi, a rublje se pralo bez deterdženta. Također navodi da hrana koja se poslužuje ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, a cijene proizvoda u kantini su previsoke i nerealne. Higijenski uvjeti vrlo su loši, tuširanje je dozvoljeno tek jednom tjedno u trajanju od pet minuta i to 4-5 zatvorenika istovremeno, a ostalo vrijeme zatvorenici se tuširaju improvizirano iz plastičnih boca nad čučavcem u sobi. Ističe da zatvor ne omogućava u dovoljnoj mjeri niti osnovne higijenske potrepštine zatvorenicima, a pranje rublja dozvoljeno je svaka dva tjedna. Ističe da boravak na otvorenom prostoru omogućen u trajanju od dva sata nije dostatan uzimajući u obzir druge nepovoljne uvjete. Također navodi da su kontakti s osobama izvan zatvora vrlo otežani prvenstveno zbog duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje. Navodi da je ljeti u sobi bilo nepodnošljivo vruće, da u sobi nema nikakve ventilacije, dok je zimi grijanje nedostatno pa zatvorenici znaju vrijeme provoditi u jaknama. Osvijetljenost u sobi je slaba te su po cijeli dan uključene neonske lampe što uzrokuje glavobolje i slabi vid. Ističe da u odjelu u kojem je boravio nije bilo TV sale niti bilo kakve prostorije u kojoj bi se provodilo slobodno vrijeme, da je rekreacija bila dozvoljena samo jednom tjedno, a nije imao niti mogućnost za edukaciju ili neke druge aktivnosti ili radionice. Ističe da su kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite u zatvoru na najmanjoj mogućoj razini, da je zbog bolova u kralježnici i desnoj nozi nebrojeno puta tražio pregled kod liječnika, međutim njegove zamolbe su ignorirane. Ističe da za cijelo izdržavanje kazne zatvora on nije imao mogućnosti na pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. Ističe da su stoga tužitelju teško povrijeđena prava zajamčena zakonskim propisima te da se ne provodi pravilno ni sam program izvršavanja kazne zatvora s obzirom da se zatvorenike ni na koji način ne priprema na izlazak iz zatvora. Navodi da je on uputio nekoliko zahtjeva za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Zagrebu ne bi li mu se zaštitila prava koja mu pripadaju po samom zakonu. Nakon osam mjeseci zaprimio je rješenje suca izvršenja kojim mu je zahtjev odbijen kao neosnovan. U zatvoru u Splitu boravio je u pušačkoj sobi veličine 20m2 zajedno sa još deset zatvorenika. Više od polovice zatvorenika bilo je zaraženo hepatitisom C. Ističe da se u sobi nalazio i sanitarni čvor bez adekvatne ventilacije, da je tuširanje bilo dozvoljeno jednom tjedno i to grupno bez imalo privatnosti, dok je šetnja bila ograničena na manje od dva sata dnevno. Kasnije je premješten u sobu veličine 16 m2 koju je dijelio sa još šest zatvorenika. Ističe da je i tamo tužitelju bilo uskraćeno pravo na rad i izobrazbu, da se zbog neljudskih uvjeta izdržavanja kazne zatvora odlučio na štrajk glađu 18. siječnja 2012. i ističe da je zbog torture od strane pravosudne policije izgubio svijest i pao na pod uslijed čega mu je utvrđen hematom na tjemenu i potres mozga. Nakon tog incidenta bio je smješten u prostoriju za poseban smještaj zatvorenika tzv. gumenjaru od 18. siječnja 2012. do 1. veljače 2012. i to jednokratno, bez prekida, gol, s danonoćno upaljenim svjetlima. Kao bunt ovako neljudskom postupanju prema zatvorenicima odbijao je hranu i smršavio je 10% od svoje tjelesne težine zbog čega je premješten u zatvorsku bolnicu u Zagrebu gdje je boravio od 1. veljače 2012. do 17. veljače 2012. Drugi put je vraćen u tzv. gumenjaru 17. veljače 2012. te je u istoj boravio od 17. veljače 2012. do 21. veljače 2012. ovaj put zavezanih nogu i roku s pojasom na leđima, također gol, bez ikakvog pristupa sanitarnom čvoru. Za vrijeme boravka u tzv. gumenjari bio mu je onemogućen kontakt s odvjetnikom i drugim institucijama. Ističe da je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.550,00 kn (6.178,25 EUR) sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2013. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti i da prema tužitelju nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja. Navodi da su tužitelju poštovana sva prava i odgovoreno na svaku predstavku, a da je tužitelj tijekom boravka u zatvoru bio problematičnog ponašanja, nije poštovao kućni red, stegovno je tretiran zbog počinjenja stegovnih djela, prijetio je samoozljeđivanjem i uništenjem inventara, višekratno je odbijao hranu kao i liječničke preglede. U odnosu na navod tužitelja da je zbog torture pravosudne policije izgubio svijest i pao na pod, ističe da je uvidom u nalaz specijaliste neurokirurga utvrđeno da je 20. siječnja 2012. tužitelj odveden na hitni kirurški pregled te je ustanovljen kontuzijski areal. Ističe da je tužitelj pao u nesvijest uslijed dvodnevnog odbijanja hrane kako je navedeno u tom nalazu. Ističe da tužitelj nije pokazao želju za radom, niti izobrazbom, nego da je već od samog početka boravka u zatvoru u Splitu tražio premještaj u svoju županiju kroz otvorenu netrpeljivost prema zatvorenicima i službenicima zatvora, sukobe s drugim zatvorenicima, vrijeđanje, prijetnje i nepristojno ponašanje prema službenicima što je rezultiralo s dva stegovna prijestupa. Ističe da duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora sobe ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišene slobode, a sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora soba u kojima je tužitelj boravio ne predstavlja niti oblik poniženja, niti nečovječnog postupanja od stane tuženika prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, odnosno pravo ličnosti i pravo na ugled, jer opisanim omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana tužitelju je nadoknađena ograničenost prostora soba. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Od, u tužbi, istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda, tuženik je odustao na pripremnom ročištu održanom 3. veljače 2015.

4. Sud je donio presudu posl. br. Pn-1522/13-10 od 22. svibnja 2015. kojom je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja jer tužitelj nije dokazao nastanak i visinu štete, odnosno nije dokazao da je pretrpio povredu tjelesnog i duševnog zdravlja i dostojanstva, a prvenstveno stoga što je tužitelj neopravdano izostao s ročišta na koje je pozvan radi izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, a ista je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5678/15-2 od 15. ožujka 2016. odbijena kao neosnovana te je presuda od 22. svibnja 2015. potvrđena.

5. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2016. tužitelj je podnio ustavnu tužbu koja je odbijena odukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2439/2016 od 9. listopada 2018.

6. Tužitelj je 15. veljače 2024. podnio prijedlog za ponavljanje postupka jer je Europski sud za ljudska prava 14. studenog 2023. donio presudu u predmetu MS protiv Hrvatske zahtjev br. 37522/16 kojom je utvrđena povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog uvjeta i načina smještaja tužitelja u tzv. gumenjaru u Zatvoru u Splitu kao i neadekvatnih uvjeta smještaja u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu i u Zatvoru u Splitu. Sud je rješenjem od 26. rujna 2024. dopustio ponavljanje postupka te ukinuo presudu ovog suda posl. br. Pn-1522/2013- 10 od 22. svibnja 2015. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 16. listopada 2024.

7. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ik-I-39/11 od 9. ožujka 2011. (list 13), zahtjev tužitelja sukladno čl. 17. Zakona o izvršavanju kazne zatvora podnesen sucu izvršenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2012. (list 14-16), zahtjev tužitelja od 25. lipnja 2012. (list 18-32), zahtjev za dopunu očitovanja Pučkog pravobranitelja (list 33-34), zahtjev Pučkog pravobranitelja upućen Zatvoru u Splitu (list 35-36), dopis VSRH DORH-u kojim se dostavlja kaznena prijava tužitelja (list 37), dopis DORH-a upućen ŽDO u Splitu (list 38), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 39-43), zahtjev za mirno rješenje spora (list 44-46), zdravstveni karton tužitelja (lit 55-72), dnevni raspored za izvršavanje pritvora i istražnog zatvora Zatvora u Zagrebu (list 73-74), odgovor na predstavku tužitelja (list 75-79), mišljenje o molbi za uvjetni otpust (list 79-96), zapisnik s očevida održanog 1. prosinca 2011. u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj 107 u predmetu posl. br. Pn-522/09 (list 114-115), zapisnik s očevida održanog 13. rujna 2013. u Zatvoru u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-3920/12 (list 115-116), zapisnik s očevida održanog 6. veljače 2014. u Zatvoru u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-1811/13 (list 117-118), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2439/2016 od 9. listopada 2018. (list 158-162), presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu MS protiv Hrvatske, zahtjev br. 37522/16 od 14. studenog 2023., koja je postala konačna 14. veljače 2024. (list 187-202), očitovanje Zatvora u Splitu od 31. prosinca 2024. (list 216- 222), očitovanje Zatvora u Splitu u vezi predstavki tužitelja od 8. studenog 2012. (list 223-231), očitovanje Zatvora u Splitu u vezi predstavki tužitelja od 28. studenog 2012. (list 233-234), izvješće Zatvora u Splitu od 9. siječnja 2013. (list 235-237), očitovanja Zatvora u Splitu povodom zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. veljače 2013. i 5. lipnja 2013. (list 238-244), dopune očitovanja Zatvora u Splitu od 26. travnja 2022. (list 245-247), otpusnicu Zatvorske bolnice (list 248), izjavu tužitelja od 18. veljače 2012. (list 249), izjavu od 21. veljače 2012. (list 250), očitovanje Zatvora u Zagrebu od 3. siječnja 2025. (list 252-254), očitovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu od 30. prosinca 2024. (list 256-257), potvrdu o primopredaji zatvorenika (list 258), prijemni zapisnik (list 259), otpusnicu (list 260), očitovanje Zatvorske bolnice od 6. studenog 2012. (list 261- 268), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 272-274) i svjedokinje dr. RS zamolbeno putem Općinskog suda u Splitu (list 312-313).

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.178,25 EUR (46.550,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama s osnova povrede prava osobnosti, a kojeg temelji na tvrdnjama da mu je boravkom u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Splitu u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, povrijeđeno pravo na tjelesni, psihički i duševni integritet, kao i pravo na dostojanstvo.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu od 28. svibnja 2011. do 29. lipnja 2011. i od 29. veljače 2012. do 27. ožujka 2013. te u Zatvoru u Splitu od 29. lipnja 2011. do 21. veljače 2012. Također nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2012. do 16. veljače 2012. bio na liječenju u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Sporno je, je li postupcima tuženika odnosno njegovim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima, kao i smještanje tužitelja u prostoriju za poseban smještaj zatvorenika, tzv. gumenjaru, povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti.

11. Iz dopisa Zatvora u Zagrebu od 3. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 28. svibnja 2011. do 29. lipnja 2011. bio smješten u Centru za dijagnostiku na V. zatvoreničkom odjelu u sobi 83 sa još sedam zatvorenika. Od 21. veljače 2012. do 4. siječnja 2013. bio je smješten na VII. zatvoreničkom odjelu, s time da je od 21. veljače do 28. ožujka 2012. bio smješten u sobi 117 sa još pet do šest zatvorenika, od 28. ožujka do 7. svibnja 2012. u sobi 116 sa još do šest zatvorenika, od 7. svibnja do 20. rujna 2012. u sobi 116 sa još četiri zatvorenika, od 21. rujna do 16. listopada 2012. u sobi 116 sa još dva do tri zatvorenika i od 3. prosinca 2012. do 4. siječnja 2013. u sobi broj 118 sa još šest zatvorenika. Od 4. siječnja do 27. ožujka 2013. bio je smješten na VIII. zatvoreničkom odjelu s tim da je od 4. siječnja do 15. ožujka 2013. bio smješten u sobi 141 sa još tri do četiri, ponekad i pet zatvorenika, a od 15. ožujka do 27. ožujka u sobi 141 sa još šest zatvorenika. Sve sobe u kojim je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3 od čega je sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm pa je površina prostorija bez sanitarnog čvora 19,53 m2.

12. U dopisu Zatvora u Zagrebu nadalje se navodi kako sve sobe imaju četiri prozora visine 86 cm i širine 67 cm koji se mogu otvoriti pa je omogućeno prozračivanje i dotok daljnjeg svjetla. Umjetna rasvjeta omogućena je u vremenu od 7:00 do 23:00 sati, objekt nije klimatiziran. U sobama se nalazi namještaj, odgovarajući potrebama zatvorenika. Zatvor nema blagovaonicu te se hrana konzumira u zatvoreničkoj sobi. Tuširanje je omogućeno dva puta tjedno, po potrebi i češće. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće obavlja se u zatvorskoj praonici rublja svakih 15 dana. Zatvorenicima su omogućene potrepštine za održavanje osobne higijene. Aktivnosti u slobodnom vremenu organiziraju se u zajedničkim prostorijama i prostorijama izvan sobe za smještaj (sportsko igralište, sportska dvorana, dnevni boravak, knjižnica i dr.). Omogućena je rekreacija u sportskoj dvorani jednom tjedno, korištenje knjižnice, vjerske aktivnosti. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno. Omogućen im je odlazak kod zatvorskog liječnika, a osigurana je i skrb liječnika specijalista. Zatvorenici imaju pravo na posjete sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

13. Iz dopisa Zatvorske bolnice u Zagrebu u kojoj je tužitelj boravio od 1. veljače 2012. do 16. veljače 2012. na odjelu psihijatrije, proizlazi da je u istu tužitelj bio upućen iz Zatvora u Splitu zbog odbijanja uzimanja zatvorske hrane. Tijekom boravka prema tužitelju nisu primjenjivana sredstva prisile kao ni posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, ali se navodi kako je tužitelj bio neprimjerenog ponašanja u odnosu na odredbe kućnog reda u pogledu nesuradljivosti i manipulativnosti. Tužitelj je bio smješten u sobi br. 111 na I. zatvoreničkom odjelu, površine 20,93 m2, volumena 64,25 m3. U sobi se nalazi 5 kreveta, a o točnom broju zatvorenika koji su zajedno s tužiteljem boravili u toj sobi za vrijeme njegovog boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, nisu se mogli izjasniti jer je, s obzirom na protek vremena, ista dokumentacija izlučena. Sanitarni čvor nalazi se izvan sobe, sobe imaju pristup dnevnom svjetlu i svježem zraku. Obroci se konzumiraju u sobi. Osoblje svakodnevno čisti sobe, a zatvorenici su dužni svakodnevno održavati vlastitu higijenu. Tužitelj je imao odobrenje za određene telefonske brojeve, a 11. veljače 2012. posjetila ga je majka HS.

14. Iz dopisa Zatvora u Splitu od 31. prosinca 2024., gdje je tužitelj boravio od 29. lipnja 2011. do 21. veljače 2012., proizlazi da je u razdoblju od 30. lipnja 2011. do 13. srpnja 2011. bio smješten u sobi broj 2 s još 8-9 zatvorenika, od 14. srpnja 2011. do 8. siječnja 20012. u sobi broj 10 sa još 3-5 zatvorenika, od 9. siječnja 2012. do 19. siječnja 2012. u sobi broj 19 s još jednim zatvorenikom, od 20. siječnja 2012. do 21. siječnja 2012. u sobi broj 34 (sam u sobi), od 21. siječnja 2012. do 22. siječnja 2012. u sobi broj 1 (sam u sobi), od 23. siječnja 2012. do 31. siječnja 2012. u sobi broj 8 (gumenjara), od 17. veljače 2012. do 18. veljače 2012. u sobi broj 19 s još jednim zatvorenikom, od 18. veljače 2012. do 19. veljače 2012. u sobi broj 8 (gumenjara), od 20. veljače 2012. do 21. veljače 2012. u sobi broj 23 (gumenjara). Soba broj 2 ima ukupnu površinu 27,72 m2, volumena 66,14 m3, soba broj 10 površine je 17,64 m2, volumena 40,44 m3, soba broj 19 površine je 9,24 m2, volumena 19,02 m3, sobe broj 34, 19 i 1 površine su 17,64 m2, volumena 40,44 m3. Sve navedene sobe imaju unutar sobe i sanitarni čvor površine 1,78 m2, koji je odvojen od ostatka sobe i ima otvor za ventilaciju te je omogućeno korištenje toaleta u privatnosti. Soba broj 8 ima površinu 17,64 m2, volumena 44,98 m3 (gumenjara), a soba broj 23 ima površinu 9,24 m2, volumena 19,02 m3 (gumenjara). Tzv. gumenjare imaju sanitarni čvor u predsoblju, a kada je tužitelj boravio u sobi broj 8 pitalo ga se u više navrata želi li koristiti sanitarni čvor te ga je tužitelj redovito koristio. Iz daljnje dokumentacije koju je Zatvor u Splitu dostavio uz svoje očitovanje, proizlazi da je tužitelj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari (tzv. gumenjaru) smješten prvi put 20. siječnja 2012. te je uz ukidanje i ponovno određivanje takve mjere u tzv. gumenjari boravio do 31. siječnja 2012., kad je prebačen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu te potom ponovo od 17. veljače 2012. do 21. veljače 2012., kad je premješten u Zatvor u Zagrebu.

15. U dopisu se nadalje navodi kako sobe imaju prirodno svjetlo i dotok zraka, prikladni sustav grijanja, kako u zatvoru postoji dostupnost ventilacije, pristup vježbanju na otvorenom prostoru, mogućnost korištenja teretane, korištenje knjižnice i zatvoreničke prodavaonice. Sobe imaju podno grijanje, a ljeti su se vrata soba držala otvorena prema hodniku radi dotoka svježeg zraka te je bilo omogućeno korištenje ventilatora. Sobe su se propisano održavale i redovito čistile, što su obavljali zatvorenici. Osigurana su im sredstva za čišćenje. Omogućeno im je svakodnevno pranje tijela u sobama jer je bila osigurana tekuća pitka voda te nekoliko puta tjedno kupanje u zasebnom zajedničkoj kupaonici za što im je osigurana topla voda. Bio im je osiguran toaletni pribor, a posteljina se mijenjala zimi svakih 15 dana, ljeti svakih 7 dana. Nadalje se navodi kako je tužitelj imao zdravstvenu zaštitu prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, kao i svaki zatvorenik u Republici Hrvatskoj. Stalni nadzor nad zdravstvenim stanjem tužitelja pratila je zatvorska liječnica dr. RS. Tužitelj je odbijao liječničke preglede kod zatvorske liječnice dr. RS i zatvorske psihijatrice dr. Branke Lapenda. Tužitelj je tijekom izdržavanja kazne zatvora u Splitu počinio dva stegovna prijestupa zbog kojih je bio kažnjen. Tužiteljeve ocjene uspješnosti u provedbi pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora bile su u dva navrata na razini ''zadovoljava'' i u pet navrata na razini ''ne zadovoljava'', jer isti nije pokazao volju za suradnjom. Tužitelju je bilo omogućeno korištenje unutarnje šetnice gdje se moglo baviti tjelovježbom, igrati odbojku, košarku ili stolni tenis. Imao je mogućnost korištenja knjižnice. Bilo mu je omogućeno korištenje postavljenih telefonskih govornica, bila mu je dostupna zatvorska prodavaonica, usluge zubara, zatvoreničkog frizera i vjerski sadržaji. Tužitelj nije bio zainteresiran za rad u zatvoru, nije iskazao želju za radom niti za izobrazbom, niti je dao pisani pristanak na rad. U više je navrata koristio pogodnost posjeta.

16. Stranke su se tijekom postupka usuglasile da se kao dokaz u ovom postupku koriste zapisnici s uviđaja obavljenih u drugim predmetima, a u Zatvoru u Zagrebu i Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.

17. Uvidom u zapisnik s uviđaja obavljenog 1. prosinca 2012. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-522/09 utvrđeno je da soba broj 111 sadrži šest kreveta, stol s tri stolice, tri velika prozora, svjetlo i televizor te je dopušteno pušenje. U hodniku se nalazi kupaonica s tri umivaonika, tušem za invalide, tuš kabinom i jednom kadom. U posebnoj prostoriji nalaze se i dva wc-a. Na tom odjelu postoji 6 soba. U prizemlju se nalazi soba za posjete, vani je prostor za boravak na svježem zraku.

18. Uvidom u zapisnika s uviđaja obavljenog 13. rujna 2013. u Zatvoru u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-3920/12 utvrđeno je da je isti uviđaj obavljen u Centru za dijagnostiku gdje je jedno vrijeme bio smješten i tužitelj. U pregledanoj sobi nalaze se četiri kreveta na kat, odnosno 8 ležajeva. U sobi se nalazi wc s umivaonikom tzv. čučavac. Odvojen je zidom prema stropu visine oko 180 cm. U sredini prostorije postoji drveni stol te dvije drvene klupe za sjedenje. U sobi se nalaze ormari, televizor, prozor po cijeloj dužini sobe, radijator, dvije neonske svjetiljke. U prostoru za tuširanje postoji šest predviđenih mjesta za tuš, a samo dva tuša. To je jedini prostor za tuširanje na tom odjelu na kojem se nalazi 50-100 zatvorenika. Ne tuširaju se svi u isto vrijeme, nego soba po soba.

19. Uvidom u zapisnik s uviđaja obavljenog 6. veljače 2014. u Zatvoru u Zagrebu u predmetu posl. br. Pn-1811/13 utvrđeno je da je isti obavljen na istom odjelu broj VII. na kojem je bio smješten i tužitelj i to u sobi iste površine kakve su i sobe u kojima je bio smješten tužitelj dok je izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Zagrebu. U sobi se nalaze četiri kreveta, od čega tri dvokatna. WC je odvojen od ulaza s lijeve strane, a u njemu se nalaze wc školjka, umivaonik i ogledalo, wc je opločen. U wc se ulazi kroz dvostruka pomična vrata koja su otprilike 30 cm od poda, a visina zida koji dijeli wc od ostatka sobe je 1,80 m. U sobi se nalazi stol, drvene klupe, ormari, prozor koji se može otvoriti, svjetlo i radijator. Na umivaoniku ima tople i hladne vode. U prostoriji za tuširanje nalazi se šest tuševa.

20. U svom iskazu tužitelj navodi kako je tužbu prvenstveno podnio zbog uvjeta u Zatvoru u Splitu, odnosno smještaju u tzv. gumenjari. U gumenjari je proveo ukupno 17 dana. Najprije je 12 dana proveo u gumenjari pa su ga poslali na oko 2 tjedna u zatvorsku bolnicu nakon čega su ga vratili u Split i to odmah u gumenjaru u kojoj je proveo još 5 dana. Ne zna zašto je završio u gumenjari, upraviteljica zatvora je donijela takvo rješenje. Radi se o prostoriji površine 1,5x1,5 m koja je cijela zaštićena. Zidovi, pod i stropovi su zaštićeni umjetnom kožom ispod koje je spužva i daska. U prostoriji nema nikakvih predmeta, nema prozora, nema kreveta. U prostoriju su ga smjestili golog, bez donjeg rublja, s rukama svezanim na leđima i nogama zavezanim lancima, ruke i noge su povezane da se noge ne mogu ispružiti. Ponekad bi ga noćna smjena odvezala, ali to je bilo bez znanja upraviteljice i ovisno o njihovoj dobroj volji. Po noći su palili svijetlo da ne može spavati, a po danu su puštali muziku. Nisu ga tukli. Inače se u gumenjari može biti najviše 24 sata, za ostalo je potrebno odobrenje suca istrage. Njega su držali duže, a misli da za to nije bilo odobrenja, nego da se krilo da je cijelo vrijeme u gumenjari. U gumenjaru je trebala dolaziti doktorica više puta tijekom dana. Nije dolazila odnosno nije ulazila unutra, nego ga je gledala kroz špijunku. Trebala je dolaziti često jer je štrajkao glađu. Čuvati su dolazili svakih 1 sat i izvodili ga van ukoliko je trebao obaviti nuždu. Nije trebao obavljati nuždu, jer nije jeo. Kad se iz bolnice vratio u gumenjaru odbijao je i vodu, osim hrane, pa su ga za 5 dana premjestili u Zagreb. Htio je premještaj u Zagreb. To je bilo klasično mučenje. Smršavio je 15 kg. Odvodili su ga iz gumenjare ujutro vagati se. Kad su utvrdili da je izgubio određeni broj kilograma, poslali su ga u bolnicu u Svetošimunskoj. Prije toga nije imao psihičkih tegoba, nije pio lijekove. Sada također ne pije nikakve lijekove, ne liječi se kod psihologa ili psihijatra. Osjeća posljedice boravka u gumenjari i to tako da sanja po noći te događaje i sjeti se tog vremena. Imao je i fizičke bolove nakon što su ga prebacili u Zatvor u Zagrebu, trnule su mu noge, a pretpostavlja da je to bilo zbog položaja tijela u gumenjari. U Zatvoru u Zagrebu mu je načelno bilo OK, samo što je bio smješten u ćeliji sa 7 ljudi. Cijeli dan se boravi u ćeliji, osim jednog sata koji se može izaći na svježi zrak. Nema radne obveze. Hrana se konzumirala u ćeliji, WC se nalazi u ćeliji, odvojen je zidom i vratima visine 1 m. Tuširanje je bilo jednom tjedno. U zatvoru u Splitu bilo je slično, prvih 6 mjeseci je u ćeliji bilo 10 ljudi, nije bilo radne obveze, jelo se u sobi, izlazilo se na svjež zrak na 1 sat, WC je u ćeliji, tuširanje jednom tjedno. Jedino što je u Splitu na 10 ljudi 8 ovisnika, pa ima bolesti tipa hepatitis, dok je u Zagrebu što se toga tiče bolje. U Svetošimunskoj se radi o klasičnoj bolničkoj sobi, bilo ih je troje u sobi, slobodno je izaći na hodnik, WC je na hodniku. Tu se ne izlazi van na svježi zrak. U svim ćelijama su bili televizori, svijetlo se gasi po noći, ćelije imaju prozore, ima grijanja. U gumenjari je bio smješten u veljači, bilo je jako hladno, a bio je gol i nisu mu dali prekrivač. Temperatura u gumenjari je bila oko 2, 3 C°. Zna da kad je došao u bolnicu u Svetošimunskoj da je padao snijeg. Od te hladnoće u gumenjari se tresao, drhtalo mu je cijelo tijelo. Bio je miran dok je bio smješten u gumenjari, ležao je zavezan, nije radio nikakve probleme. Nitko s njim nije razgovarao o njegovom boravku u gumenjari samo su ponekad dolazili čuvari i s njim razgovarali, ali općenito radi društva. Ruke su mu bile modre i krvave od lisica koje su se urezale u kožu. Pao je u ćeliji u Zatvoru u Splitu, pretpostavlja zbog posljedica neuzimanja hrane, tada je štrajkao glađu otprilike 5 dana. Ne sjeća se točno pada jer je udario glavom. Odveli su ga u bolnicu, tamo je bio 1-2 sata, nije bilo snimanja, utvrdili su da ima potres mozga. Nakon što je vraćen u zatvor, odmah su ga smjestili u gumenjaru. Soba u Svetošimunskoj po noći je bila zatvorena i morali su kucati za WC. Nepušač je, a gotovo cijelo vrijeme bio je smješten u pušačkim sobama. Par puta je tražio zdravstvenu zaštitu zbog čega su ga vodili u Svetošimunsku. Htio je riješiti odnosno pregledati nogu koja mu je trnula što misli da je bila posljedica boravka u gumenjari.

21. Svjedokinja RS zamolbeno je saslušana pred Općinskim sudom u Splitu. U svom iskazu navodi kako je bila zaposlena kao liječnica u Zatvoru u Splitu od 2006. do 2017. Ne sjeća se tužitelja kao osobe koja je boravila u Zatvoru u Splitu tijekom 2012. zbog čega se ne može očitovati o tome koliko je puta istog pregledala za vrijeme njegovog smještaja u tzv. gumenjari. Inicijalni pregledi prije nego bi zatvorenik bio odveden u gumenjaru za vrijeme radnog vremena od 7,00 do 15,00 obavljali su se u zatvorskoj ambulanti, a izvan radnog vremena bi pravosudni policajci po potrebi smjestili zatvorenika u gumenjaru pa bi zatvorenik sljedeći dan bio pregledan ili bi nju dežurni iz zatvora pozvao da odmah obavi pregled. Sljedeći pregledi su obavljani svakih otprilike 24 sata zbog procjene psihičkog i fizičkog stanja zatvorenika. Nije uobičajeno da se osobe smještene u gumenjari vežu sredstvima za vezivanje ruku i nogu jer je gumenjara sama po sebi prostorija u kojoj nije moguće ozlijediti samog sebe. Prostorija je obložena spužvom u cijelosti i zatvorenik se sam u njoj nalazi i nema nikakvih predmeta za mogućnost samoozljeđivanja te nema potrebe vezivanja. Gumenjara nema sanitarni čvor, sanitarni čvor se nalazi u prostoriji koja se nalazi do gumenjare. Ne može se sjetiti ima li gumenjara grijanje odnosno klimatizacijski uređaj.

22. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav Republike Hrvatske) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, odredbom čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora poštivati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, dok je odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske propisano da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

23. Nadalje, odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.

24. Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (''Narodne novine'' broj: 92/02., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisani su standardi smještaja i prehrane zatvorenika u kaznionicama i zatvorima Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. Odredbom čl. 2. tog Pravilnika je propisano da se u zajedničku sobu smještaju najmanje tri zatvorenika te da se iz razloga sigurnosti ili iz zdravstvenih razloga zatvorenika može premjestiti iz sobe u sobu.

25. Nadalje, člankom 3. istog Pravilnika propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom kaznionice, odnosno zatvora, osigurava mu se brijanje i šišanje prema njegovim potrebama, potrebama održavanja higijene, odnosno zdravstvenim razlozima. Kaznionica, odnosno zatvor osiguravaju mu osnovni toaletni pribor u vrstama, količinama i s rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

26. Odredbom čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora (''Narodne novine'' broj 128/99, 55/00, 99/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 – dalje: ZIKZ) propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

27. Odredbom čl. 76. ZIKZ je propisano da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela. Od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobne higijene. Kaznionica, odnosno zatvor osigurat će vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Odredom čl. 78. ZIKZ propisano je da se zatvorenicima mora u pravilnim razmacima osigurati odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde. Odredbom čl. 96. ZIKZ propisano je kako se zatvorenicima mora osigurati prostor i oprema za svrhovito korištenje slobodnog vremena, organiziranje različitih vrsta aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika.

28. Nadalje, odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr., a odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

29. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je tužitelj iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegov iskaz nije u suprotnosti s dokumentacijom i očitovanjima koje su sudu dostavili Zatvor u Zagrebu, Zatvorska bolnica u Zagrebu i Zatvor u Splitu. Sud je povjerovao iskazu svjedokinje dr. med. RS jer sud ne vidi razloga zašto bi navedena svjedokinja koja je bila liječnica u Zatvoru u Splitu, neiskreno iskazivala o uobičajenim i propisanim procedurama u slučaju smještaja zatvorenika u tzv. gumenjaru. Međutim, kako se navedena svjedokinja uopće ne sjeća tužitelja niti okolnosti njegovog smještaja u tzv. gumenjaru sud nije cijenio njezin iskaz kao relevantan dokaz u ovom postupku jer ista nije iskazivala o okolnostima odlučnim za odluku o tužbenim zahtjevu tužitelja.

30. Razmatrajući navode Zatvorske bolnice u Zagrebu u pogledu uvjeta smještaja u toj ustanovi, rezultate s očevida u toj ustanovi i navode tužitelja iznesene tijekom postupka, kao i iskaz tužitelja, sud ne nalazi da bi uvjeti smještaja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu bili takvi da bi uslijed smještaja u navedenoj ustanovi tužitelju bilo povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na život, tjelesno i duševno zdravlje i prava na dostojanstvo. Naime, a kako proizlazi iz dostavljenog očitovanja, tužitelj je bio smješten u sobi površine 20,93 m2, volumena 64,25 m2. U navedenoj sobi tužitelj je bio smješten s još dva zatvorenika, kako je iskazao, a iskazao je i da je bio slobodan izaći na hodnik na kojem se nalazi i wc. Isto je utvrđeno i na uviđaju, a osim wc-a, na hodniku se nalazi i prostor za tuširanje. Dakle, s obzirom da su u sobi površine 20,93 m2 i volumena 64,25 m2, u vrijeme kad je u istoj boravio tužitelj, boravila ukupno tri zatvorenika, sud utvrđuje da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu boravio u sobi koja je svojom veličinom odgovarala propisanim standardima, odnosno tužitelj je u sobi u kojoj je boravio imao dovoljno osobnog prostora. Utvrđeno je i da je tužitelj mogao slobodno izlaziti na hodnik i koristiti wc i prostor za tuširanje. Okolnost da nije bilo dozvoljeno izlaziti na dvorište, kao i da se soba zaključavala po noći, o čemu je iskazivao tužitelj, nije od utjecaja na drugačiju odluku suda. Navedeno stoga što se radi o Odjelu akutne psihijatrije, a kako je to utvrđeno na obavljenom uviđaju u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu pa imajući u vidu da se radi o odjelu zatvorenog tipa (kakvi su takvi odjeli akutne psihijatrije i u zdravstvenim ustanovama izvan zatvorskog sustava), a ujedno i o zatvorskoj ustanovi u kojoj se liječe zatvorenici, to sud ne smatra da je zbog toga što tužitelj tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu nije imao mogućnost izaći na dvorište, tužitelju povrijeđeno njegovo pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje i pravo na dostojanstvo na dostojanstvo. Što se tiče zaključavanja soba po noći, navedena je okolnost kompenzirana time što je u sobi postojalo zvono kojim se može pozvati dežurni, a kako je tužitelj i iskazao, na zvonjavu su se i odazivali.

31. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Zagrebu, na temelju dostavljenih podataka sud je utvrdio da je tužitelj cijelo vrijeme bio smješten u sobama površine 21,10 m2, a volumena 49,80 m3, pri čemu na sanitarni čvor u sobi otpada 1,57 m2. Osim u razdoblju od 21. rujna 2012. do 6. listopada 2012. kada je u sobi naznačene površine i volumena boravio s još dva do tri zatvorenika pa je u tom razdoblju boravio u sobi koja je svojom veličinom odgovarala propisanim standardima, u preostalom vremenu svog boravka u Zatvoru u Zagrebu tužitelj nije imao najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, kako je to propisano odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a. Stoga sud utvrđuje da je tijekom 408 dana boravka u Zatvoru u Zagrebu, tužitelj boravio u sobama koje svojom veličinom nisu odgovarale propisanim standardima, odnosno tužitelj nije imao dovoljno osobnog prostora.

32. U Zatvoru u Splitu, a razmatrajući vrijeme provedeno u uobičajenim zatvoreničkim sobama (dakle ne uzimajući u obzir vrijeme provedeno u tzv. gumenjari) tužitelj je 203 dana proveo u sobama koje svojom veličinom nisu odgovarale propisanim standardima iz odredbe čl. 74. st. 3. ZIKZ-a (boravak u sobi broj 2, u sobi broj 10 cijelo vrijeme osim od 5. siječnja 2012. do 6. siječnja 2012. kad je u toj sobi tužitelj boravio s tri zatvorenika).

33. Osim toga, U Zatvoru u Zagrebu sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od prostora u kojem se boravi, spava i konzumiraju obroci (budući da Zatvor u Zagrebu nema blagovaonicu), jer je odvojen samo zidom koji ne ide do stropa i ''leptir'' vratim. U Zatvoru u Splitu sanitarni čvor fizički je odvojen od soba, čime je zatvorenicima omogućena dovoljna razina privatnosti prilikom obavljanja fizioloških potreba. Nije utvrđeno da tužitelju ne bi bilo omogućeno zadovoljavanje osnovnih higijenskih potreba, jer ne proizlazi da bi mu tuširanje bilo uskraćeno ili da se uslijed nekih drugih razloga tužitelj nije mogao tuširati.

34. Tužitelju su posjeti obitelji bili omogućeni te je koristio navedenu pogodnost. Sud utvrđuje da je pristup zdravstvenoj zaštiti bio otežan, ali ne u tolikoj mjeri da je to rezultiralo povredom tužiteljevih prava jer tužitelj nije dokazao da mu je zdravstvena zaštita u potpunosti uskraćena ili da uslijed uskraćivanja zdravstvene zaštite trpi neke trajne posljedice. Iz dostavljenog zdravstvenog kartona tužitelja za vrijeme boravka u zatvoru, razvidno je da je tužitelj više puta bio kod liječnika, a također je razvidno da je iz zatvora bio odveden na pregled u bolnice izvan zatvorskog sustava. Osim toga, a kako se navodi u očitovanju Zatvora u Splitu, tužitelj je uporno odbijao liječničke preglede kod zatvorske liječnice RS i zatvorske psihijatrice dr. Branke Lapenda, što je razvidno i iz zdravstvenog kartona tužitelja gdje je na nekolikom mjesta zabilježeno ''odbio liječnički pregled''.

35. Kako proizlazi iz očitovanja obiju zatvorskih ustanova u kojim je tužitelj boravio, tužitelju je bio omogućen boravak na svježem zraku u vremenu propisanom zakonskim odredbama, imao je određenu slobodu kretanja u zatvoru (osim tijekom vremena provedenog u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu od 28. svibnja do 29. lipnja 2011., jer na navedenom odjelu osim izlaska na svježi zrak, zatvorenici ostatak vremena provode u sobama) pa je tako imao mogućnost korištenja dvorane (u Zatvoru u Zagrebu) teretane i bavljenja sportom (u Zatvoru u Splitu na otvorenom). Nadalje, proizlazi da je imao mogućnost sudjelovanja u aktivnostima za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, informatičkim, sportskim i dr. radionicama, imao je mogućnost korištenja knjižnice. U Zatvoru u Splitu imao je i mogućnost biti radno angažiran, no tužitelj nije iskazao želju za radom, niti je za to dao pristanak. Dakle, bile su mu na raspolaganju odgovarajuće rekreacijske i obrazovne aktivnosti, a imao je i mogućnost radnog angažmana. Međutim, unatoč tome, sud je mišljenja da navedenim nije u dovoljnoj mjeri kompenziran manjak osobnog prostora u sobama u kojima je tužitelj boravio, koji je bio ispod propisanog zakonskog minimuma.

36. Stoga, sud utvrđuje da je tužitelju uslijed takvih uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Splitu, povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na dostojanstvo.

37. Tužitelj je u utuženom razdoblju ukupno 611 dana proveo u sobama čija su površina i opseg po zatvoreniku manji od onog propisanog odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ pa mu zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6,00 EUR po danu odnosno ukupno 3.666,00 EUR.

38. U odnosu na smještaj tužitelja u tzv. gumenjari valja reći slijedeće. Odredbom čl. 135. st. 1. ZIKZ propisano je da se prema zatvoreniku kod kojeg postoji opasnost od bijega, nasilnih radnji prema osobama ili stvarima, opasnost od samoubojstva ili samoozljeđivanja ili ugrožavanja sigurnosti i reda koje se na drugi način ne mogu otkloniti, mogu narediti posebne mjere održavanja reda i sigurnosti. Prema odredbi st. 2. istog članka posebne mjere održavanja reda i sigurnosti jesu, između ostalog smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari, smještaj na odjel pojačanog nadzora, vezanje ruku lisicama, a po potrebi i nogu. Nadalje, odredbom čl. 136. ZIKZ-a posebne mjere sigurnosti naređuje upravitelj te se naprijed navedene mjere izvršavaju pod nadzorom liječnika. Smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari može trajati najdulje četrdesetosam sati jednokratno. Upravitelj će pribaviti suglasnost liječnika za izvršavanje ove mjere u roku od 6 sati od početka njezina izvršavanja. Što se tiče vezanja lisicama, prema odredbi čl. 138. ZIKZ- a vezanje lisicama ne smije se primijeniti kao mjera kažnjavanja već isključivao radi ograničenja kretanja. Vezanje lisicama može trajati jednokratno najdulje dvanaest sati u dvadesetčetiri sara.

39. Tužitelj je u tzv. gumenjari boravio u dva navrata i to od 20. siječnja 2012. do 31. siječnja 2012. te od 17. veljače 2012. do 21. veljače 2012., a smješten je kako bi ga se spriječilo da ozljedi sebe ili druge (namjerno je ugrožavao svoje zdravlje štrajkom glađu, uznemiravao je druge zatvorenike i uništavao zatvorski inventar, čime je ugrožavao red i sigurnost u zatvoru).

40. Kako je već navedeno, odredbom čl. 136. ZIKZ-a propisano je da se mjera smještaja u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari može odrediti u trajanju od 48 sati jednokratno, međutim nije propisano treba li proteći određeno vrijeme (i koje vrijeme) prije njezinog ponovnog određivanja. Iako iz očitovanja Zatvora u Splitu koje je upućeno Upravi za zatvorski sustav od 8. studenog 2012. proizlazi da se ista mjera u više navrata prekidala pa ponovo određivala, stvarno je za tužitelja posljedica takvog postupanja Zatvora u Splitu bila primjena navedene mjere smještaja u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari u produljenom trajanju i izvan zakonom propisanog najduljeg vremena. Iako ZIKZ ne propisuje obvezu donošenja naredbi o određivanju te mjere u pisanom obliku, zbog nepostojanja pisanih naredbi tužitelj nije na odgovarajući način ni upoznat s razlozima određivanja te mjere niti mu je bilo omogućeno prigovoriti razlozima zbog kojih je određena, kao ni duljini trajanja iste.

41. Tužitelj je iskazao da je u tu prostoriju bio smješten gol te da je u prostoriji bilo hladno, kao i da je svjetlo bilo stalno upaljeno, kojim tvrdnjama tužitelja je sud povjerovao, a tuženik nije dokazao suprotno. Dakle, osim što je tužitelju smještaj u tzv. gumenjari bio produljen i prema ocjeni ovog suda, trajao neopravdano dugo, činjenica da je tužitelj u toj prostoriji boravio gol, da je u istoj bilo hladno te da se svjetlo nije gasilo, predstavlja dodatno poniženje za tužitelja i u dodatnoj mjeri utječe na povredu njegovog dostojanstva smještajem i načinom smještaja u takvoj prostoriji.

42. Tužitelj je od 17. veljače 2012. do 20. veljače 2012. tijekom boravka u toj prostoriji bio vezan lisicama i na rukama i na nogama pa proizlazi da je prema tužitelju primijenjena još jedna mjera propisana odredbom čl. 135. ZIKZ-a pri čemu, a s obzirom na izostanak pisanih naredbi o razlozima za primjenu takvih mjera prema tužitelju, sud nije u mogućnosti ispitati opravdanost razloga za određivanje mjere vezanjem lisicama i ruku i nogu, a sve u situaciji kad je tužitelj već smješten u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari. Kako proizlazi iz iskaza tužitelja, radi se o prostoriji sa zidovima obloženim spužvom bez i jednog komada namještaja. S tim u vezi treba ukazati i na to da se takva mjera može odrediti jednokratno u trajanju od najdulje 12 sati tijekom jednog dana, a kako proizlazi da je tužitelj u kontinuitetu bilo vezan četiri dana, to proizlazi da je trajanje te mjere određeno i dulje od zakonom propisane najveće duljine trajanja.

43. Sud smatra da su produljenim smještajem tužitelja u posebno osiguranoj prostoriji bez opasnih stvari (tzv. gumenjari) i to golog, a dio vremena i vezanog lisicama na rukama i nogama, povrijeđena tužiteljeva temeljna prava koja uživa sukladno odredbi čl. 3. ZIKZ-a, odnosno pravo da se s njim postupa čovječno i uz poštivanje njegovog dostojanstva (čl. 25. Ustava Republike Hrvatske). Smještaj tužitelja u navedenoj prostoriji u takvim uvjetima i u trajanju od 17 dana, predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, protivno odredbi čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija), kako je to utvrdio i Europski sud za ljudska prava u presudi u predmetu HS protiv Hrvatske, a povodom zahtjeva tužitelja i uslijed koje odluke je ponovljen postupak pred ovim sudom.

44. Slijedom svega navedenog, a kako je uslijed toga tužitelju povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje i pravo na dostojanstvo, tužitelju s ovog osnova pripada pravo na naknadu štete i to u iznosu od 2.500,00 EUR. Dakle tužitelju je s osnova naknade štete ukupno dosuđen iznos od 6.166,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na navedeni iznos koje teku od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate (čl. 1103. ZOO-a) po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 153/22 i 155/23). U preostalom dijelu, za iznos od 12,25 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.

45. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora od 6.178,25 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) tužitelju je valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u visini 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 28. kolovoza 2013., 6. ožujka 2025., 26. ožujka 2025. i 13. lipnja 2025. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 3. veljače 2015., 7. travnja 2015., 20. rujna 2024., 5. prosinca 2024., 27. siječnja 2025. i 28. listopada 2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastav žalbe od 5. lipnja 2015. u visini 125 bodova (Tbr. 10. t. 1. Tarife), sastava prijedloga za ponavljanje postupka od 15. veljače 2024. u visini 150 bodova (Tbr. 10. t. 5. Tarife) te sastava ustavne tužbe u visini od 1000 bodova (Tbr. 31. t. 1. Tarife). Navedeno sveukupno iznosi 2.475 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (4.950,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (1.237,50 EUR), sudsku pristojbu na prijedlog za ponavljanje postupka u iznosu od 54,12 EUR (Tar. br. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23) i sudsku pristojbu na presudu 108,23 EUR (Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, ''Narodne novine'' br. 37/23), iznosi 6.349,85 EUR.

46. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. u visini od 50,00 EUR, a kojim je dostavio prijevod presude HS protiv Hrvatske jer je istog dana tužitelj sudu uputio još jedan podnesak pa je uz taj podnesak mogao dostaviti navedenu presudu, a trošak kojeg podneska je sud tužitelju priznao. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 26. lipnja 2015., kao ni od 4. travnja 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a). Tužitelju nije priznat ni trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao ni sastav žalbe od 30. listopada 2015. (razabire se da se radi o žalbi podnesenoj u postupku radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku) jer isti ne prileže sudskom spis, a isti, uostalom, nisu ni bili potrebni za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

47. Iako tužitelj nije uspio s dijelom svog zahtjeva (12,25 EUR), radi se o razmjerno neznatnom dijelu u vezi s kojim nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju trošak dosuđen u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

48. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene i zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 153/22 i 155/23).

49. Uslijed navedenog odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u zatraženom iznosu od 1.600,00 EUR (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

50. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. Punomoćnici tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženika