REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-604/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Žulju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Žulja, odvjetnika i Tomislava Klasića, savjetnika u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te presude javno objavljene 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, isplatiti tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otpremnine bruto iznos od 5.795,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 25. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 5.795,00 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknaditi tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.120,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio primljen u državnu službu temeljem Rješenja o prijamu u državnu službu na neodređeno vrijeme od 9. veljače 2018., te s danom 3. travnja 2018. raspoređen na radno mjesto viši stručni savjetnik za obrazovanje zatvorenika u Odjel tretmana temeljem rješenja Kaznionice u Glini od 19. ožujka 2018. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 17. studenog 2023. utvrđeno kako mu kao državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona s danom 31. prosinca 2023. te u prilogu tužbe dostavlja navedena Rješenja. Tužitelj ističe da je dana 18. prosinca 2023. podnio zahtjev za isplatu otpremnine, a sve sukladno čl. 36. st. 8. Zakona o izvršenju kazne zatvora kojim je propisano kako ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima manje od deset godina efektivnog radnog staža ostvarenog u zatvorskom sustavu pripada otpremnina u iznosu od dvije prosječne mjesečne plaće koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka državne službe. Ministarstvo pravosuđa i uprave je odbilo tužiteljev zahtjev rješenjem od 22. prosinca 2023. uz obrazloženje kako je uvidom u rješenje Ministarstva pravosuđa od 21. prosinca 2014. utvrđeno da je tužitelju prestala državna služba s danom 31. prosinca 2014. zbog odlaska u mirovinu, a kojom prilikom mu je isplaćena otpremnina u visini od tri proračunske osnovice. Tužitelj je koristio pravo da se zaposli i prima mirovinu sukladno odredbama čl. 99. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju prema kojoj se odredbi mirovina ne obustavlja korisniku starosne mirovine ostvarene prema posebnim propisima o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, koji se tijekom korištenja prava zaposli s punim radnim vremenom.

Nadalje, tužitelj ističe da se sukladno uputi o pravnom lijeku odbijajućeg rješenja obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave te je 25. siječnja 2024. podnio nadležnom ministarstvu zahtjev za utvrđivanjem prava na otpremninu uz obrazloženje kako je to opisano u tužbi. Navedeni zahtjev Ministarstvo pravosuđa i uprave je odbilo odgovorom od 8. veljače 2024. navodeći u bitnom kako je tužitelj svoje pravo na otpremninu već ostvario prilikom odlaska u mirovinu 1. siječnja 2024. Tužitelj navodi da je nakon toga dana 22. ožujka 2024. podnio Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je odbijen dopisom od 22. travnja 2024.

Tužitelj svoje potraživanje temelji na stavu da je putem javnog natječaja primljen u državnu službu temeljem Rješenja o prijamu u državnu službu na neodređeno vrijeme od 9. veljače 2018., da mu je sukladno zakonu rješenjem ministarstva pravosuđa i uprave od 8. svibnja 2023. utvrđeno pravo na jubilarnu nagradu za pet godina neprekidne službe, te da od trenutka prijma u državnu službu ostvaruje sva prava koja imaju državni službenici uključujući i pravo na otpremninu koju ovom tužbom potražuje, a okolnost da mu je otpremnina isplaćena 2015. ne utječe na službenikova prava koja ostvaruje povodom prijema u državnu službu 2018. godine i prestanku iste. Stoga, tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime otpremnine isplati bruto iznos od 7.404,86 eura

Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 30. rujna 2025. tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime otpremnine isplati bruto iznos od 5.795,00 eura uvećano za zatezne kamate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka isticao da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 22. prosinca 2023. tužitelju kao državnom službeniku odbijen zahtjev za utvrđivanje prava na otpremninu zbog odlaska u mirovinu, s obzirom da je imenovani ostvario pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu s 1. siječnja 2015. te je uvidom u obračunsku listu utvrđeno da mu je ista isplaćena u iznosu od 9.978,01 kn. Dopisom Ministarstva pravosuđa i uprave odgovoreno je tužitelju da njegov zahtjev nije osnovan te mu nije moguće udovoljiti. Tuženik ističe da je tužitelju državna služba u Ministarstvu pravosuđa prestala s danom 31. prosinca 2014. radi odlaska u mirovinu prema posebnim propisima te je ponovno primljen u državnu službu s danom 3. travnja 2018. koja mu je prestala po sili zakona s danom 31. prosinca 2023. sukladno članku 137. stavku 1. točki 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 138/15 – Odluka USRH 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22).

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj pravo na otpremninu već konzumirao 2015. prilikom odlaska u mirovinu slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora (str 12-13 spisa), zahtjev za utvrđivanjem prava na otpremninu (str. 14-15 spisa), Očitovanje OGDO Zagreb od 22.4.2024. (str. 4 spisa), zamolbu za isplatu otpremnine (str. 5 spisa), odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave od 8.2.2024 (str. 6-7 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 8.5.2023. (str. 8-9 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 17.11.2023. (str. 10 spisa), odluku Ministarstva pravosuđa i uprave od 22.12.2023. (str. 16-17 spisa), Rješenje o prijamu u državnu službu od 9.2.2018. (str. 25-27 spisa), Rješenje o rasporedu na radno mjesto od 19.3.2018. (str. 18-19 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 20-24 i str. 39- 43 spisa), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Dragani Bubalo (str. 51- 53 spisa) te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio državni službenik u Kaznionici u Glini u razdoblju od travnja 2018. do prosinca 2023., kao niti činjenica da je tužitelj pravo na otpremninu ostvario prilikom odlaska u starosnu mirovinu od 1. siječnja 2015.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između parničnih stranaka sporno ostvaruje li tužitelj pravo na otpremninu prilikom prestanka državne službe s danom 31. prosinca 2023., kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje: tužitelj je primljen u državnu službu na neodređeno vrijeme temeljem Rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 9. veljače 2018. u Kaznionicu u Glini, a raspoređen na službeničko radno mjesto viši stručni savjetnik – za obrazovanje zatvorenika s danom 3. travnja 2018. prema Rješenju o rasporedu na radno mjesto od 19. ožujka 2018., tužitelj je radio i na radnom mjestu viši savjetnik-specijalist u Upravi za zatvorski sustav i probaciju, tužitelju je državna služba prestala po sili zakona s danom 31. prosinca 2023., tužitelj se obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave sa zahtjevom da mu se utvrdi i isplati otpremnina, Ministarstvo pravosuđa i uprave odbilo je tužiteljev zahtjev s obrazloženjem da isti nije osnovan budući da mu je pravo na otpremninu utvrđeno Rješenjem Ministarstva pravosuđa od 21. prosinca 2014. prema općim propisima kojim je bilo utvrđeno i da je ostvario pravo na starosnu mirovinu te mu je ista bila i isplaćena u iznosu od 9.978,01 kn, tužitelj se obratio Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, Općinsko građansko državno odvjetništvo je odbilo prijedlog za mirno rješenje spora s obrazloženjem da je pravo na otpremninu već konzumirano 2015. prilikom odlaska u mirovinu.

8. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Dragani Bubalo koja u svom nalazu od 3. rujna 2025. navodi da je temeljem obračunskih isprava za isplatu plaća za razdoblje od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. sačinila izračun otpremnine koji je utvrđen kao umnožak dvije prosječne mjesečne plaće koje je tužitelj ostvarivao tri mjeseca prije prestanka državne službe što iznosi ukupno 5.795,00 eura.

9. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev.

10. Tuženik se na ročištu od 30. listopada 2025. očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

12. Prije svega valja istaknuti da su Zakonom o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 14/2021, 155/2023) u članku 36. utvrđena posebna prava ovlaštenih službenih osoba. Odredbom čl. 36. st. 8. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano je da ovlaštenoj službenoj osobi koja ostvari pravo na mirovinu, a ima manje od deset godina efektivnog radnog staža ostvarenog u zatvorskom sustavu pripada otpremnina u iznosu od dvije prosječne mjesečne plaće koje je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka državne službe.

Iz unaprijed navedenog sud zaključuje da je tužitelj kao državni službenik u vrijeme obavljanja državne službe od travnja 2018. do prosinca 2023. imao status ovlaštene službene osobe u smislu odredbe članka 36. Zakona o izvršavanju kazne zatvora budući da je bio raspoređen na radno mjesto viši stručni savjetnik za obrazovanje zatvorenika u Kaznionici Glina te viši savjetnik-specijalist u Upravi za zatvorski sustav, a što tuženik nije osporavao.

Okolnost da je tužitelju prije ponovnog prijema u državnu službu 2018. godine već ranije bila isplaćena otpremnina u visini tri proračunske osnovice prema općim propisima prilikom odlaska u starosnu mirovinu, prema stajalištu ovog suda ne utječe na ostvarivanje posebnih prava ovlaštenih službenih osoba. Prema shvaćanju ovog suda smisao odredbe članka 36. Zakona o izvršavanju kazne zatvora je utvrditi posebna prava određenoj kategoriji osoba zaposlenih u državnoj službi, među koje pripada i tužitelj. Imajući u vidu da odredbom čl. 36. Zakona o izvršavanju kazne zatvora nije izričito navedeno da se posebna prava ovlaštenih službenih osoba i prava koja ostvaruju na temelju općih propisa međusobno isključuju, nije osnovana tvrdnja tuženika da tužitelj time što mu je isplaćena otpremnina 2015. u visini tri proračunske osnovice prema općim propisima prilikom odlaska u mirovinu prema posebnim propisima ne ostvaruje i pravo na otpremninu koju potražuje u ovom postupku. S obzirom da matematički izračun visine tužbenog zahtjeva iz provedenog vještačenja nije bio sporan među strankama, sud je usvojio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju s osnove otpremnine ukupan bruto iznos od 5.795,00 eura.

Slijedom svega navedenoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

13. Na dosuđeni iznos otpremnine, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanjem prava na otpremninu tj. od 25. siječnja 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljem tekstu: ZOO), izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici otpremnine. Sud ističe da tuženik tijekom postupka nije osporavao zatraženi tijek zateznih kamata.

14. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i sukladno trošku zatraženom u troškovniku.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i sastav tužbe – svaki po 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu dana 28.2.2025. te dana 30.10.2025. – svako po 100 bodova po Tbr. 9/1, te sastav obrazloženog podneska od 30.9.2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka – 100 bodova po Tbr. 8/1, dakle ukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) iznosi ukupno 1.000,00 eura.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 120,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju iznos od 1.120,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a, te je slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

Valja reći i da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.6.2025. kojim predlaže zadatak vještaku kao niti sastava podneska od 7.7.2025. kojim dostavlja sudu dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da isti prema stavu ovog suda nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

16. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

17. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO Zagreb (na broj: Pr-DO-226/2024)