Poslovni broj: Gž R-246/2023-2

 

 

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-246/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K. (OIB:…) iz G. D., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. R. B. (OIB:…) iz Z., zastupani po ravnatelju dr. sc. D. M. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-16691/2021-12 od 08. rujna 2023., 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-16691/2021-12 od 08. rujna 2023.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 314,92 eura/2.372,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na navedene iznose na pojedinačno navedene iznose počev od 16. studenog 2016. pa do zaključno 16. veljače 2017. (t. I.). Tuženiku je naloženo da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 233,30 eura/1.757,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 08. rujna 2023. pa do isplate.

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude, tuženik je podnio pravovremenu žalbu, pobijajući je u cijelosti osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, zbog svih žalbenih razloga. Žalbom ističe da je prvenstveno sporan osnov potraživanja tužitelja, kao i pravna valjanost sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011., zatim Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Stav prvostupanjskog suda smatra neispravnim, obzirom svi navedeni sporazumi ne navode vrijeme na koje su sklopljeni, ne sadržavaju odredbe o postupku izmjene i obnove, nisu evidentirani kao kolektivni ugovori i kao isti objavljeni, pa nemaju pravnu snagu i učinke kolektivnih ugovora. Vezano za čl. VII st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011., u odnosu na službene pokazatelje rasta bruto plaća, nije točno da bi osnovica trebala rasti od 2016.g. Stoga nije na zakonit način prvostupanjski sud primijenio odredbe relevantnih pozitivnih propisa na navedene dokumente koji nisu niti mogu na zakonit način biti relevantno pravno vrelo. U odnosu na parnični trošak, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo priznanjem sastava podneska od 9. veljače 2023. u iznosu od 49,77 eur.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, a podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              Sud prvog stupnja postupio je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.              Žalba tuženika nije osnovana.

 

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda a pazeći pri tome po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava sud takve bitne povrede nije počinio. Tuženik se određeno i ne poziva na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka, pa se takvi navodi nisu mogli ispitati. U odnosu na postavljen zahtjev i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

7.              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće, obzirom je tuženik od siječnja 2016. pa nadalje plaće obračunavao po osnovici od 5.108,84 kune umjesto 5.415,37 kuna, a koja osnovica proizlazi iz čl. III. Izmjene Dodataka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

 

8.              U odnosu na zatraženu visinu isplate vezano za iznos od 314,92 eura/2.372,72 kune prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti obzirom da potraživanje ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, a st. 2. propisano je da se u postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a, odnosno ne može se ispitati utvrđeno činjenično stanje.

 

9.              Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u navedenom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik, kao poslodavac tužitelja, predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01), te da je tuženik u tuženom razdoblju i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune. Prvostupanjski sud ocijenio je valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da su neosnovani prigovori tuženika vezano za ništetnost i nevaljanost Izmjena i Dopune Dodatka Sporazuma/2011, Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja jer iako navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), navedeno ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, jer bi navedeni sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da ovaj sindikat nije potpisnik Izmjene, slijedom čega su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite pravno valjane i proizvode određene pravne učinke, a isto tako navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. („Narodne novine“, broj 141/12 – dalje: TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

 

10.              Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja što se tiče odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV. dok je čl. III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

 

11.              Sporno je i nadalje primjenjuje li se na tužitelja Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (dalje Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje Izmjene Sporazuma), te da li se zbog toga plaća tužitelja treba obračunati prema osnovici od 5.415,37 kuna, umjesto prema osnovici od 5.108,84 kune.

 

12.              Između stranaka i nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

 

13.              Za donošenje odluke u ovom predmetnom postupku treba cijeniti da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6%, u 2007. i 2008. i 2009. godini. Nakon toga je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak tom Sporazumu kojim su se suglasili da se osnovica privremeno zamrzne na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno, a odredbom čl. III. Dodatka Sporazuma utvrđen način povrata osnovice, na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što pokazatelj Državnog zavoda za statistiku ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno za dva ili više posto.

 

14.              Odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete u obzir prosječna plaća VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto plaću u RH.

 

15.              Između Vlade RH i Sindikata javnih službi 26. listopada 2011. sklopljene su Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama, time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi RH, ali su po predstavnici tog sindikata parafirane, a kojim je izmjenama promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. istog Dodatka, u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarenje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, na način da se određuje ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

 

16.              Izmjenama i dopunom Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., čl. III., propisano je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rata međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama.

 

17.              Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u svezi sa čl. VII. Dodatka Sporazumu i utvrdili da je negativan rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od travnja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12. tromjesečja uzastopno, a u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,22% a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.

 

18.              Osnovom navedenog i da je odredbom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto, te da je od strane Državnog zavoda za statistiku 27. studenog 2015. objavljena prva procjena tromjesečnog BDP-a, dok je posljednji podatak za rast BDP-a od strane navedenog zavoda objavljen 4. prosinca 2015., proizlazi zaključak da tužitelju pripada pravo na zatraženu razliku plaće jer se odnosi na mjesec prema kojem su službeni pokazatelji Zavoda ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno.

 

19.              Time su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011., prema kojoj se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja za koliko je pada realnog tromjesečja BDP-a.

 

20.              Odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaća u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 128/09) propisano je da se osnovica plaća u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom, zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako Kolektivni ugovor nije potpisan, do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

 

21.              Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaća u javnim službama propisano je da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama, se primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

 

22.              Odredbom čl. 11. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina), a odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen KU i u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje sadržaja i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih KU, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka nakon ugovorenog roka važenja Dodatka Sporazumu, sa Izmjenama i dopunama, time i obračun plaće tužitelja po osnovi od 5.415,37 kuna.

 

23.              Nakon siječnja 2017. pa do potpisivanja KU za Državne službenike i namještenike u javnim službama, 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17), osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, prema kojem je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, što je i učinila Odlukom o visini osnovice obračuna plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kune.

 

24.              Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćivana plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja i rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine i to 2 ili više posto, za koji zaključak je prvostupanjski sud obrazloženjem naveo jasne i određene razloge, koji žalbom nisu dovedeni u pitanje.

 

25.              U odnosu i na žalbene navode sporne valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ispravno se navodi da Izmjene nisu potpisane (već parafirane), od jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu od 2009.- Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, ali to ne utječe na valjanost Izmjena, odnosno i na Arbitražnu odluku, da bi iste bile ništetne zbog toga, obzirom bi navedeni Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, što u postupku tuženik nije dokazao, pa su stoga Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama pravno valjane i zakonite, te proizvode određene pravne učinke. To proizlazi i iz pravnih shvaćanja odluka Vrhovnog suda RH na koje se poziva i prvostupanjski sud (Revr-408/12 od 03. travnja 2017., Revr-1797/09 od 07. veljače 2012., te odluke Ustavnog suda RH U-III/3535/2013 od 05. ožujka 2015.  

 

26.              Vezano za žalbene navode kojima se spori odluka prvostupanjskog suda u odnosu na dosuđeni trošak postupka, isti nisu osnovani, obzirom da je tužitelju pravilno priznat podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu, obzirom je priznato ukupno dva podneska a prema Tarifi ostvaruje pravo na sveukupno 4 podneska (Tbr. 8. t. 1.), dok trošak pristupa na ročište objave nije priznat, što i proizlazi iz obrazloženja prvostupanjskog suda.

 

27.              Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Puli - Pola 19. listopada 2023.

 

 

Sudac

 

Biljana Bojanić, v.r.