Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-401/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupanog po punomoćnicima Radici Maričić i Marku Zagorcu odvjetnicima iz Rijeke, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320) zastupanog po punomoćnicima ĐJ i drugi iz Odvjetničkog društva Grgić, Kovačić & Krivić iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora, vrijednost predmeta spora 77.000,00 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja VJ i punomoćnice tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., dana 12. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VJ koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43.

II. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljen 13. svibnja 2010. broj OV-12935/2010 između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43."

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju VJ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320) nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.250,00 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 12. prosinca 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Dana 26. studenog 2019. kod ovoga suda zaprimljena je tužba tužitelja VJ koji ističe da je dana 10. svibnja 2010. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. sa trgovačkim društvom Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarka ulica 43 sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 i to sa ugovorenom namjenom za trajna obrtna sredstva, sukladno kojem se tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. obvezao tome društvu isplatiti (dati kredit za trajna obrtna sredstva) u iznosu od 77.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po tečaju na dan plaćanja. Radi osiguranja povrata ovoga kredita tužitelj VJ je sa tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. dana 13. svibnja 2010. zaključio i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini temeljem kojega je tužitelj VJ dao u zalog tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. svoju obiteljsku kuću upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a označena kao k. č. br. [katastarska čestica]. Kao dokaz navedenih tvrdnji tužitelj VJ predlaže da se izvrši uvid u Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. Sukladno navedenom tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se i upisao u zemljišnoj knjizi u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] sa svojim založnim pravom na iznos od 77.000,00 Eura na toj nekretnini tužitelja VJ. Prema tvrdnjama tužitelja VJ Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kojeg je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. pokušavao naplatiti u ovršnom postupku kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1385/14 je ništavan ugovor te kao takav nije nikada ni proizveo nikakav pravni učinak. Kako je ništavan Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. to je slijedom toga i Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava kojega je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. sklapala sa tužiteljem LJ, također ništetan. Naime, Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. je prividan (fiktivan) ugovor te je zbog toga sukladno članku 285 stavak 1 ZOO-a ništetan. Pretpostavka valjanosti pravnih poslova je u tomu da je ugovor sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana. Prividan (simulirani ili fiktivan) ugovor je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana već je nastao suglasnošću volja da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Tako je i u konkretnom slučaju vjerovnik Banka sklapajući sa primateljem kredita Ursa d.o.o. ugovor o kreditu dana 10. svibnja 2010. istim se obvezao da će dati tome društvu kredit za trajna obrtna sredstva (sredstva koja služe za ulaganje u poslovni proces, zatim održavanje poslovnog procesa, te za zalihe ili plaće radnika i sl.). No tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. je u biti tim Ugovorom samo stvorila privid toga svega, jer ta sredstva nikada nije dala društvu Ursa d.o.o. nego je stvarno ta sredstva tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iskoristio da bi namirio svoje potraživanje koje je imao prema jednoj sasvim trećoj osobi tj prema društvu Eurcosped d.o.o. koje je društvo još uz sve to imalo blokiran račun. U dokaz navedenih tvrdnji tužitelj VJ predlaže da se izvrši uvid u članak 3, 4 i 5 Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. zatim saslušanje svjedoka CJ iz [adresa] te saslušanje parničnih stranaka. Prividni (fiktivni ili simulirani) ugovori predstavljaju jasnu i nedvojbenu negaciju načela savjesnosti i poštenja u pravnomu prometu, obzirom da ugovorne strane takvih ugovora sklapanjem istih namjeravaju ostvariti pravno neprihvatljive pravne učinke u smislu dovođenja u zabludu trećih osoba glede opstojnosti pravnih odnosa koji, jer nisu nastali stvarnom suglasnošću volja takvih ugovornika, pravno ne postoje niti su, kao takvi uopće mogli nastati. Zbog svega ovoga je predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. još i suprotan moralu društva te je i zbog toga ništetan. Naime, tužitelj VJ postavlja pitanje kako naime može Banka obećavati nekome da će mu dati kredit za trajna obrtna sredstva (sredstva koja služe isključivo za određenu namjenu tj za ulaganje u poslovni proces, zatim održavanje poslovnog procesa, te za zalihe ili plaće radnika i sl.) a onda ista ta Banka ne dati toj osobi ta sredstva nego ih svojim transakcijama zapravo zadržati kod sebe i tako ih iskoristiti da bi namirila svoje potraživanje prema sasvim trećoj osobi u ovome slučaju njenom dužniku društvu Eurocosped d.o.o. Ako se tome doda da je ta treća osoba tj Bankin dužnik u tome momentu bio u blokadi tj. imao ne namirenih dospjelih dugovanja prema drugim svojim vjerovnicima, a da su tim potezima Banke, svi ti vjerovnici izigrani (jer da su sredstva barem došla na račun te blokirane osobe iz njih bi se namirili ti isti vjerovnici čije su tražbine bile dospjele prije tražbine Banke a ovako je namirena samo Banka i to „preko reda“ tj prije svih onih koji su imali dospjele tražbine prije nje) onda je dakle zbog svega ovoga jasno da je predmetni ugovor protivan moralu društva. Pa kuda bi poslovni moral otišao ako bi svatko bez poštivanja zakona i preko reda namirivao svoje tražbine koristeći se fiktivnim ugovorima a prije toga ugovarajući sredstva za jednu namjenu a onda ih isplaćivao za sasvim drugu. U dokaz navedenih tvrdnji tužitelj VJ predlaže da se izvrši uvid u Očevidnik FINA-e o redoslijedu plaćanja za Eurocosped d.o.o. Naglašava se da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. pokušavao svoje potraživanje naplatiti i od jamca za predmetni kredit tj od sina tužitelja gospodina HJ kroz parnicu ovoga suda broj P-437/14 ali je i tu parnicu izgubio. U spisu ovoga suda poslovni broj P-437/2014 je sud provodio dokaz vještačenjem gdje je i vještak osvijetlio cijeli ovaj slučaj i postupanje Banke. Tako je sudski vještak u tome postupku potvrdio u svome nalazu (stranica 5 pasus četvrti nalaza) a i na glavnoj raspravi od 22.2.2017. da tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. nije imao nikakav nalog o korištenju kredita od strane korisnika kredita Ursa d.o.o. da bi mogao bilo kome isplaćivati iznos kredita osim korisniku Ursa d.o.o. a tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je postupio suprotno, iako je sukladno članku 4 Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015- 5105020090 od 10. svibnja 2010. definirano da je taj nalog korisnika kredita sastavni dio toga ugovora. Dakle tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je bez naloga korisnika kredita Ursa d.o.o. (a taj nalog je bio sastavni dio ugovora o kreditu) iskoristio zapravo korisnika kredita Ursa d.o.o. obećavši mu trajna obrtna sredstva a potom namirila svoje potraživanje koje je imao prema trećoj osobi Eurocosped d.o.o. U dokaz navedenih tvrdnji tužitelj VJ predlaže da se izvrši uvid u spis i nalaz vještaka u tome parničnom spisu Općinskog suda u Rijeci polovni broj P-437/14. Tužitelj VJ tvrdi da on kao založni dužnik u tome momentu znao da ta sredstva neće biti iskorištena kao trajna obrtna sredstva (sredstva koja služe za ulaganje u poslovni proces, zatim održavanje poslovnog procesa, te za zalihe ili plaće radnika i sl.) društva Ursa d.o.o. ne bi nikada pristao dati zalog na svojoj obiteljskoj kući za takav ugovor o kreditu. Naime, njemu je naravno bilo vrlo bitno da Ursa d.o.o. dobije ta kreditna sredstva jer to društvo je bilo osnovano upravo od strane tužiteljeva sina HJ. Dakle tužitelj VJ je dao zalog za jedan ugovor o kreditu koji u svome članku 3 sadrži odredbu o namjeni toga kredita koja izrijekom navodi: „kredit za trajna obrtna sredstva“ a kredit je realiziran sasvim trećoj osobi za sasvim drugu namjenu. Tužitelj VJ je dakle dao zalog za ugovor o kreditu koji u svojoj odredbi članka 4 ima jasno ugovorenu odredbu o načinu korištenja kredita (puštanje kredita u tečaj). U toj odredbi jasno stoji o načinu korištenja: „U skladu sa nalogom korisnika kredita koji je sastavni dio ovoga ugovora:“ Niti je kredit korišten za trajna obrtna sredstva tužiteljeva društva Ursa d.o.o. niti je korisnik kredita Ursa d.o.o. ikada vidio ta sredstva a niti je dao nalog da se koriste drugačije nego za trajna obrtna sredstva. Unatoč svemu tome vjerovnik Erste & Steiermarkische bank d.d. je sva sredstva koja je trebao dobiti primatelj kredita Ursa d.o.o. jednostavno bez njegovoga naloga isplatio trećoj osobi Eurocosped d.o.o. No tužitelj VJ ističe da on nije nikada ni pomislio da daje zalog za obveze ovoga društva. Ne samo da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnik nije ispoštovao spomenute odredbe ugovora o kreditu (a tužitelj VJ kao ovršenik je jamčio samo za kredit sa tim i takvim odredbama) nego nije ispoštovao ni odredbu članka 5 Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. U toj odredbi dogovoren je rok korištenja i u njoj stoji da je rok korištenja počevši od 12.5.2010. do 31.5.2010. a iskorišteni iznos od zadnjeg navedenog datuma prenosi se u otplatu, bez obzira na ugovoreni iznos kredita.“ Dakle za otplatu ovoga kredita stranke su jasno dogovorile da se „prenosi u otplatu“ (korisnik kredita dakle mora vraćati) samo iskorišteni iznos kredita (znači kojega je on iskoristio) bez obzira koliki je ugovoreni iznos kredita (ugovoreni je iznos bio 77.000 eura). No Ursa d.o.o. kao što je rečeno, nije nikada iskoristio ni lipe toga kredita. Kada se govori „iskorišteni iznos kredita“ onda treba imati ponovo u vidu namjenu toga kredita jer on je uzet da bi se koristio samo za trajna obrtan sredstva. Budući da je ugovoreno korištenje kredita za trajna obrtna sredstva a za ta trajna obrtna sredstva korisnik kredita Ursa d.o.o. nije dobio ni lipe a tužitelj VJ je dao zalog samo za povrat iskorištenog iznosa a ne ugovorenog iznosa, tužitelj VJ postavlja pitanje zašto bi sada on morao vraćati kredit koji nije ni u jednoj lipi iskorišten za ugovorenu svrhu. Po prosudbi tužitelja VJ sasvim je jasno da je vjerovnik Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka zapravo iskoristio tešku situaciju društva Ursa d.o.o. koje je imalo potrebe za trajnim obrtnim sredstvima, obećao mu povoljan kredit samo za ta trajna obrtna sredstva, a potom ta ista sredstva ostavio sebi kako bi namirio svoje potraživanje prema trećoj osobi (društvu Eurocosped d.o.o.) Pri tome je ovim fiktivnim ugovorom o kreditu za trajna obrtna sredstva vjerovnik za Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka zapravo prevario i dužnika Ursa d.o.o. i tužitelja VJ jer dužnik Ursa d.o.o. je želio obrtna sredstva a nije ih dobio a tužitelj VJ je dao zalog za ugovor o kreditu za trajna obrtna sredstva te firme a to se nije desilo. Tužitelj VJ nije nikada dao zalog na svojoj obiteljskoj kući za organiziranje poslova kojima će Erste Bank naplatiti dugove trećih osoba za koje tužitelj VJ nije ni najmanje kriv. Naglašava se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnik je sve to tehnički vrlo vješto proveo tako što je jednostavno umjesto da isplati ugovoreni kredit korisniku kredita društvu Ursa d.o.o. obavio tzv obračunskom plaćanju sa poslovnim subjektom Eurocosped d.o.o. koji je još uz sve bio u blokadi pa je time prekršio i Zakon i to konkretno odredbe Zakona o platnom prometu u zemlji i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Oba dakle ova Zakona, zabranjuju obračunski način plaćanja ako na računu za redovno poslovanje subjekta ima evidentiranih ne namirenih dospjelih obveza. Iz očevidnika o redoslijedu plaćanja društva Eurocosped d.o.o. jasno je bilo vidljivo da je na dan obavljanja ovoga obračunskog načina plaćanja tj na dan sklapanja ugovora o pristupu dugu (dana 31.10.2010. Banka je sama bez dozvole dužnika Ursa d.o.o. sklopila taj ugovor sa Eurocosped d.o.o.) to društvo imalo ne namirenih dospjelih obveza prema brojnim vjerovnicima ukupno 653.283,60 kn a ipak je dakle vjerovnik Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka sa tim društvom Eurocosped d.o.o. u blokadi, obavio tzv obračunsko plaćanje. Dakle tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je na taj način od svoga dužnika Eurocosped d.o.o. naplatio preko reda potraživanje koje imao ostavivši da čekaju na blokadi brojni drugi njegovi vjerovnici koji su po redoslijedu naplate bili prije te Banke. Sve ovo skupa prema tvrdnjama tužitelja VJ jasno ukazuje da su ostvareni brojni uvjeti za ništetnost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. jer je taj ugovor fiktivan (prividan ugovor), protivan Zakonu a i protivan moralu društva. Samim time ništetan je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. Zbog svega navedenog tužitelj VJ predlaže da sud donese slijedeću presudu: "I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43. i II. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljen 13. svibnja 2010. broj OV-12935/2010 između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43."

2. U svom odgovoru na tužbu od 17. studenog 2020. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je prije upuštanja u raspravljanje o meritumu stvari, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je sva prava i obveze iz Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. prenio na društvo B2 Kapital d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Ugovorom o ustupu tražbine od dana 27.01.2017. Sukladno čl. 3. navedenog ugovora o ustupu, društvo B2 Kapital d.o.o. postao je isključivi vlasnik i nositelj svih tražbina i svih s njima povezanih sporednih prava i prava po osnovi sredstava osiguranja, stoga je opstojnost i valjanost Ugovora o kreditu i Sporazuma o založnom pravu u isključivom interesu društva B2 Kapital d.o.o., a ne ovdje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Kao dokaz tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u Ugovor o ustupu tražbine između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Cedent) i B2 Kapital d.o.o. (u daljnjem tekstu: Cesionar) od dana 27. siječnja 2017. Posebno se naglašava da je gore navedeni prijenos prava i obveza na društvo B2 Kapital d.o.o. itekako poznat tužitelju VJ, a što je razvidno i iz historijata tužbe, u kojemu tužitelj VJ navodi da B2 Kapital d.o.o. vodi protiv njega ovršni postupak, a i činjenica upisa založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja VJ u korist društva B2 Kapital d.o.o., javno je publicirana u zemljišnim knjigama. Kao dokaz tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u zk. izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci. Nadalje, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da je pravomoćnom presudom naslovnog suda od dana 07. srpnja 2017. u predmetu poslovni broj Povrv-437/2014, a u kojem je predmetu Erste&Steiermärkische bank d.d. tužio radi isplate jamca platca po Ugovoru o kreditu, HJ, odbijen tužbeni zahtjev i to iz razloga jer je sud utvrdio nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja (ovdje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.!), jer je gore navedenim Ugovorom o ustupu sva svoja prava prenio na društvo B2 Kapital d.o.o. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u presliku presude Općinskog suda u Rijeci Povrv-437/2014, zatim presliku presude Županijskog suda u Rijeci Gž-2350/2017, te uvid u ovosudni predmet poslovni broj Povrv-437/2014. Slijedom navedenog, ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nije aktivno legitimiran potraživati bilo kakva prava iz Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010., onda posljedično nije niti pasivno legitimiran da se protiv njega vodi ovaj parnični postupak, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje, također prije upuštanja u raspravljanje o meritumu stvari, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da je predmetna tužba nedopuštena te ju se kao takvu predlaže odbaciti. Predmetni tužbeni zahtjev predstavlja tužbu za utvrđenje u smislu čl. 187. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Sukladno čl. 187. st. 2. ZPP-a tužba za utvrđenje može se podnijeti samo kada je to predviđeno posebnim propisom ili ako tužitelj ima kakav drugi pravni interes. Nesporno je da tužitelj VJ nije pokrenuo ovaj postupak temeljem ovlasti iz posebnog propisa, pa je stoga radi ocjene dopuštenosti predmetne tužbe, nužno utvrditi pravni interes tužitelja VJ. Iz historijata tužbe nesporno proizlazi da je interes tužitelja VJ da se nedopuštenim proglasi ovršni postupak koji na nekretnini tužitelja VJ provodi pred naslovnim sudom, pod poslovnim brojem Ovr-896/2019, a po prijedlogu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Naime, tužitelj VJ izričito navodi: „Naravno tužitelju sada prijeti opasnost da mu se provede ovrha na obiteljskoj kući kako bi se namirio iznos kredita kojega tuženik nikada nije isplatio korisniku kredita Ursa d.o.o., a zbog čega je tužitelj i bio primoran podnijeti ovu tužbu“. Dakle, tužitelj VJ izričito navodi da je primoran podnijeti ovu tužbu, kako bi spriječio provedbu ovrhe, odnosno kako bi se proglasila nedopuštenom ovosudna ovrha poslovni broj Ovr-896/2019. Međutim, tužitelj VJ u cijelosti zanemaruje okolnost da se takva tužba može podnijeti jedino temeljem zaključka ovršnog suda o upućivanju u parnicu, donesenog u skladu s čl. 52. Ovršnog zakona (u daljnjem tekstu: OZ-a). Slijedom navedenog, tužitelj VJ nije ovlašten posebnim propisom, niti ima valjani pravni interes za podnošenje ove tužbe za utvrđenje u smislu čl. 187. ZPP-a, pa se stoga predlaže odbaciti tužbu. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. napominje da je tužitelj VJ u ovršnom postupku posl. br. Ovr-896/2019 upućen u parnicu protiv društva B2 Kapital d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te da se prema saznanju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. takva parnica i provodi pred naslovnim sudom, a što predstavlja dodatni razlog za nedopuštenost predmetne tužbe. Naime, na ovaj način tužitelj vodi dva postupka, pred istim sudom sa istim ciljem. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u ovosudni predmet Ovr-896/2019, kao i da se zatraži službenim putem od P kancela poslovni broj parnice radi nedopuštenosti ovrhe, koja se vodi po tužbi VJ protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. te izvršiti priklop spisa. Zaključno, a svezi s gore navedenim, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže naslovnom sudu da se društvo B2 Kapital d.o.o. obavijesti o ovoj parnici, budući je isto zainteresirano za ishod parnice. Nadalje, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Kako je već ranije istaknuto, tužitelj VJ u točki I. predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. Dakle, tužitelj TJ kao treća osoba, koja nije stranka predmetnog pravnog posla, nema pravo niti pravni interes podnositi tužbu na utvrđenje ništetnosti pravnog posla u kojem nije sudjelovao. Eventualne prigovore o nedostatcima Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010., prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. moglo bi isticati samo društvo Ursa d.o.o. Međutim, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naglašava da društvo Ursa d.o.o. nije isticalo nikakve prigovore niti primjedbe na predmetni pravni posao tijekom sklapanja istog, niti naknadno, a što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku podneska. Potom tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da osporava sve navode i tvrdnje tužitelja VJ iz tužbe, s obzirom da se radi netočnim i neistinitim činjeničnim navodima. Prvenstveno, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da su Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. u cijelosti zakoniti i valjani pravni poslovi. Paušalne su i potpuno neutemeljene tvrdnje da se predmetni Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. ima smatrati fiktivnim pravnim poslom u smislu čl. 285. Zakona o obveznim odnosima te za takvo što nema nikakvog uporišta među predloženim i dostavljenim dokazima uz tužbu. Posebno se naglašava da se radi o pravnim poslovima koji su potpisani i u cijelosti realizirani još prije deset godina te da u međuvremenu do podnošenja ove tužbe, nitko od sudionika tih pravnih poslova nije isticao nikakve prigovore. Ne samo da ranije nisu isticani nikakvi prigovori u odnosu na Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. od strane tužitelja VJ, već upravo suprotno, tužitelj VJ je temeljem tog istog Ugovora o kreditu ishodio brisanje založnog prava u iznosu od 261.000,00 EUR na svojoj nekretnini, i to z.č.br. 114/107 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci. Naime, tužitelj VJ je prije ove tužbe, pred naslovnim sudom protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. podnio dvije identične tužbe, prvu 03.03.2017., a drugu 13.12.2017., a u kojima je tužitelj VJ u potpunosti drugačije iznio činjenično stanje te niti najmanje nije problematizirao valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015- 5105020090 od 10. svibnja 2010. U dokaz navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u presliku tužbe tužitelja VJ od dana 03.03.2017., podnesena u predmetu poslovni broj P-582/2017, zatim uvid u presliku tužbe tužitelja VJ od dana 13.12.2017., u predmetu poslovni broj P- 3146/2017, kao i uvid u ovosudne predmet poslovni broj P-582/2017 i P-3146/2017. Naime, ističe se da u bitnome, tužitelj VJ u ranijim tužbama jasno obrazlaže da je na nekretnini u njegovom vlasništvu pod poslovnim brojem Z-598/05 upisan zalog u korist tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. u iznosu od 261.000,00 EUR-a, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranjem hipotekom na nekretnini ES 13/05, sklopljenog između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i društva Eurocošped d.o.o. kao korisnika kredita. Temeljem navedenog okvirnog Ugovora, sklopljena su tri ugovora o kreditu između društvo Eurocošped d.o.o. i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., međutim društvo Eurocošped d.o.o. nije uredno izvršavalo svoje ugovorne obveze, pa su isti raskinuti. U cilju da se izbjegne ovrha na nekretnini tužitelja VJ, društvo Ursa d.o.o. potpisalo je s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. tri Ugovora o pristupu duga u svibnju 2010., te također i predmetni Ugovor o kreditu, upravo radi zatvaranja dugovanja koja su osigurana zalogom upisanim pod poslovnim brojem Z-598/05. Kako su sredstvima iz predmetnog Ugovora o kreditu zatvorena sva dugovanja društva Eurocošped d.o.o. to je tužitelj VJ zahtijevao da mu tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. izda brisovno očitovanje. Zaključno, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je udovoljio tužbenom zahtjevu na način da je dobrovoljno (bez odluke suda) izdao traženo brisovno očitovanje. Kao dokaz tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže se uvid u ovosudni predmet P-3146/2017 kao i uvid u povijesni zk izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Rijeci. Slijedom navedenog, po prosudbi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. očito je da tužitelj VJ manipulira s činjenicama u historijatu ove tužbe, s obzirom da je iz gore navedenog razvidno da prilikom pribavljanja brisovnog očitovanja za zalog poslovni broj Z-598/05 isticao valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010., dok sada ističe ništetnost istog. Posve je jasno da tužitelj VJ gore opisanom manipulacijom namjerava ostvariti pravno neprihvatljive učinke u smislu da u prvom slučaju pozivanjem na valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. ishodi brisanje jednog zaloga, a onda da u drugom slučaju pozivanjem na ništetnost istog Ugovora o kreditu ishodi brisanje drugog zaloga na svojoj nekretnini. Nadalje, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. osporava neutemeljene tvrdnje tužitelja VJ da je isti prilikom sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. bio doveden u zabludu. Naime, tužitelj VJ je bio jedini član odnosno jedini vlasnik i jedina ovlaštena osoba za zastupanje društva Eurocošped d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. U dijelovima tužbe u kojima se spominje navedeno društvo, tužitelj TJ ga opisuje kao „sasvim treću osobu“, vjerojatno s ciljem da sudu prikrije ovu bitnu činjenicu, a sve kako bi sebe mogao prikazati žrtvom navodne prijevare od strane tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Eurocošped d.o.o. Premda tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. smatra da pobuda/razlog zbog kojeg založni dužnik pristupi sklapanju ugovora o založnom pravu nije pravno odlučujuća kod ocjene valjanosti istog, iz svih gore navedenih činjenica, posebno uzevši u obzir sporove između stranaka iz 2017. godine posve je jasno da tužitelj VJ zasigurno nije bio doveden u zabludu, već da je svjesno potpisao Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010., u cilju ishođenja brisanja ranije upisanog založnog prava pod poslovnim brojem Z-598/05. Slijedom svega navedenog, tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. ističe kako je očito da je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, a da su svi navodi tužitelja VJ usmjereni isključivo na pribavljanje pravno neprihvatljivih učinaka. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. opreza radi zaključno ističe da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti valjan i pravilno realiziran kreditni posao, a koji kao takav ulazi u standardni djelokrug poslova tuženika. Isto tako, opreza radi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da sud sasluša VJR, radnicu tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., koja je kao prodajni zastupnik radila na realizaciji Ugovora o kreditu u ime tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.. Također, predlaže se saslušati ŠJ (obrt [obrt], [adresa]), s obzirom da je ona u ime društva Ursa d.o.o. tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. dostavljala svu potrebnu dokumentaciju u svezi sa predmetnim Ugovorom, a također od iste se može zatražiti uvid u poslovne knjige društva Ursa d.o.o. na okolnost knjiženja predmetnog kredita. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu, uz nalog tužitelju VJ da tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. naknadi parnične troškove. Podredno, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev, uz nalog tužitelju VJ da tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. naknadi parnični trošak.

3. Na pripremnom ročištu dana 5. listopada 2021. tužitelj VJ je iskazao da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz tužbe i dokaznih prijedloga te nema novih dokaznih prijedloga. Naglašava se da njegov pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj parnici se sastoji u tome da se spriječi ovrha na njegovoj kući na adresi [adresa]. Naime, prema tvrdnjama samoga tužitelja VJ on je podnio tužbu radi nedopuštenosti ovrhe protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., ali zbog izostanka s ročišta doneseno je rješenje da je tužba u toj pravnoj stvari povučena. Da li je eventualno podnesena neka nova tužba njega protiv B2 Kapital d.o.o. tužitelju VJ nije poznato ali o tome se može očitovati njegov odvjetnik. Tužitelj TJ je istaknuo da nema drugih dokaznih prijedloga. Punomoćnik tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. je ustrajao kod svih navoda iz odgovora na tužbu te je istaknuto da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nema nekih drugih dokaznih prijedloga koji već nisu navedeni u njegovom odgovoru na tužbu. Ovaj sud je priklopio parnične spise ovoga suda i to: poslovni broj 1) P-582/2017, 2) Povrv-437/2014 i 3) P-3146/2017. Također priklopljeni su i ovršni spisi ovoga suda i to poslovni broj: 1) Ovrv-1385/2014 i 2) Ovr- 896/2019 koji je u tijeku.

4. Na pripremnom ročištu dana 5. listopada 2021. ovaj sud je izvršio uvid u ovršni spis ovoga suda poslovni broj Ovr-896/2019 između ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. protiv ovršenika VJ. Utvrđeno je dana 05.07.2019. podnijet je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. potvrđenog (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, Ante Starčevića 4 pod posl.br. Ov-12935/2010 od 17. svibnja 2010. s potvrdom ovršnosti dana 7. studenog 2013., a radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 107.155,69 EUR prema srednjem tečaju Erste&Steiermärkische bank d.d. na dan plaćanja i 278,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 72.464,65 EUR teku od 01.7.2019. pa do isplate i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika LJ na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci u naravi kuća, garaža, dvorište i livada površine 1120 m2. Od strane Općinskog suda u Rijeci doneseno je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-896/2019-5 od 29. listopada 2019. (list sudskog spisa broj 25). Protiv navedenog rješenja ovršenik VJ je uložio žalbu dana 14.11.2019. iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. od 9 do 11. Ovršnog zakona. Nadalje, dana 10.12.2019. ovršenik VJ je podnio prijedlog za odgodom ovrhe. Dana 30.12.2019. ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. je dao odgovor na žalbu ovršenika (list sudskog spisa 69 i 70). Zaključkom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-896/2019-16 od 6. ožujka 2020. upućen je ovršenik VJ da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga normiranih u čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-223/2020-3 od 21. travnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-896/2019 od 29. listopada 2019., izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona (list sudskog spisa 84). Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-896/2019-27 od 19. listopada 2020. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika VJ za odgodom predmetne ovrhe (list sudskog spisa od 90 do 93). Također u tom ovršnom spisu postoji procjena vrijednosti kuće u [adresa] od strane građevinskog vještaka NJ iz lipnja 2021. u kojem je ta kuća s okućnicom procijenjena na tržišnu vrijednost od 274.557,00 EUR ili 2.060.000,00 kn.

5. Na pripremnom ročištu dana 5. listopada 2021. ovaj sud je odbio prijedlog tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da sam sud službenim putem od parničnog upisnika traži poslovni broj parnice radi nedopuštenosti ovrhe koja se navodno vodi po tužbi LJ protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. budući to može zatražiti i sam tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., a osim toga ukoliko se takva parnica i vodi to bi trebao znati tužitelj VJ i o tome obavijestiti ovaj sud. Nadalje je sud odlučio da će zadržati u ovom parničnom spisu do pravomoćnog okončanja svi priklopljeni spisi, osim ovršnog spisa ovoga suda posl. br. Ovr-896/2019 koji je u tijeku. Na kraju je odbijen prijedlog tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da sud obavještava B2 Kapital d.o.o. o ovoj otpočetoj parnici budući u smislu čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 u daljnjem tekstu: ZPP) to može i treba napraviti sam tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. preko ovoga suda. Na pripremnom ročištu dana 5. listopada 2021. punomoćnik tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je zatražio da sud na tom ročištu ne zaključuje prethodni postupak, a kako bi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. mogao preslikati svu relevantnu dokumentaciju iz ovršnog spisa ovoga suda poslovni broj Ovr-896/2019 budući je očita namjera suda da vrati taj spis u ovršnu referadu radi daljnjeg postupanja, a koji prijedlog je ovaj sud prihvatio.

6. Na novom pripremnom ročištu dana 21. listopada 2021. zamjenica punomoćnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je predala sudu i protivnoj strani preslike iz ovršnog spisa ovoga suda poslovni broj Ovrv-896/2019. Nadalje sudu i protivnoj strani je predana preslika tužbe tužitelja VJ u parničnom predmetu ovoga suda posl. br. P-457/2020, kao rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-457/2020- 8 od 29. rujna 2020. te prijedlog tužitelja VJ za povrat u prijašnje stanje, odnosno podredno žalba od 7.10.2020. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Obje stranke suglasno su iskazale da nemaju nekih drugih novih dokaznih prijedloga koje nisu već iznijeli. Na tom pripremnom ročištu obje stranke su učinile nespornim da u parničnom predmetu ovoga suda poslovni br. P-457/2020 u pravnoj stvari tužitelja SJ protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je doneseno rješenje ovoga suda od 29. rujna 2020. kojim se deklaratorno utvrđuje da se smatra da je tužitelj VJ povukao tužbu. Međutim navedeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-457/2020-8 od 29. rujna 2020. nije postolo pravomoćno iz razloga što je tužitelj VJ **.**.2020. stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odnosno podredno žalba na navedeno prvostupanjsko rješenje ovoga suda od 29. rujna 2020. Zamjenica punomoćnika tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. je predložila da sud na samom pripremnom ročištu odbaciti tužbu tužitelja VJ zbog nedostatka pravnog interesa, a sukladno obrazloženjima tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz njegovog odgovora na tužbu. Punomoćnik tužitelja VJ ustrajao je i na ovoj tužbi uz napomenu da tužitelj VJ ima pravni interes da se utvrdi ništavost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015- 5105020090 od 10. svibnja 2010. kao i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010., a koja je predmet ove parnice. Naime, ukoliko bi tužitelj VJ uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, onda bi ovrha koja se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ovr-896/2019 očito bila nedopuštena. Sud je na tom pripremnom ročištu od 21. listopada zaključio se prethodni postupak. Zatim izvršen je uvid u parnične spise ovoga suda poslovni broj P-582/2017, Povrv-437/2014 i P-3146/2017 kao i ovršne spis ovoga suda poslovni broj Ovr-1385/2014 i Ovr-896/2019 (za koga je određeno da se isti ima izdvojiti iz ovoga parničnog spis budući je isti u tijeku). Na kraju je doneseno i rješenje ovoga suda da se tužba tužitelja VJ odbacuje.

7. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4273/2019-15 od 21. listopada 2025. odbačena je tužba tužitelja VJ. U obrazloženju citiranog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4273/2019-15 od 21. listopada 2025. se između ostaloga navodi: „…..7. Iz provedenog postupka je razvidno da još uvijek nije pravomoćno okončana parnica koja se vodi kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-457/2020 između tužitelja VJ protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nije sporno da na tu parnicu je tužitelja VJ uputio ovršni sud svojim zaključkom poslovni broj Ovr-89672019-16 od 6. ožujka 2020. U parnici koja se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-457/2020 tužitelj VJ traži da sud donese slijedeću presudu: "I Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda Rijeka koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 896/2019 između ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. [adresa], OIB 57509775367 i ovršenika VJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Činjenični navodi tužitelja VJ u tom parničnom predmetu su potpuno identični kao i u ovoj parnici te se najkraće rečeno traži proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga što se prijedlog za ovrhom ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. (kome je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ustupio svoje potraživanje) temelji na ništetnom Ugovoru o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. i Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. 8. Prema čl. 187. t. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Nadalje je čl. 187. st. 2. ZPP-a propisano da takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Prema tvrdnjama tužitelja VJ njegov pravni interes u ovom parničnom postupku sastoji se u tome da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda Rijeka koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 896/2019 između ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. i ovršenika VJ. Međutim, u svezi navedenog je upravo u tijeku parnica koja se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-457/2020 i ukoliko tužitelj VJ uspije u toj parnici očito je da on neće imati nikakvog daljnjeg pravnog interesa kod daljnjeg ustrajanja u ovom parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim broj P-4273/2019. Tako primjera radi Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev 2458/12-2 od 20. svibnja 2015. između ostaloga navodi: "....Naime, pravni interes za isključivo deklaratornom zaštitom u pravilu ne postoji kad se ostvarenje potpune pravne zaštite može postići kondemnatornom ili konstitutivnom tužbom...." Prema čl. 288. st. 2. ZPP- a osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pod točkom I…..“

8. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-194/2022-2 od 5. veljače 2024. ukinuto je citirano rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 4273/2019-15 od 21. listopada 2021. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-194/2022-2 od 5. veljače 2024. se između ostaloga navodi: „…10. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju. Naime, tužitelj koji je stranka Sporazuma o osiguranju kao založni dužnik, kojim se osigurava tražbina tuženice koju ima na temelju Ugovora o kreditu, ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti tih pravnih poslova. Naime, čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba. Tužitelj koji je ugovorna strana Sporazuma o osiguranju kojim se osigurava potraživanje tuženice temeljem Ugovora o kreditu na način da se ista ovlašćuje namiriti iz nekretnine u vlasništvu tužitelja, svakako je zainteresirana osoba koja se ima pravo pozvati na razloge ništetnosti pravnih poslova. Dakle, ne ulazeći u osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, njegov interes za pružanje pravne zaštite koju zahtijeva podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti ne može biti doveden u pitanje. 11. Nije pravilno daljnje shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj potpunu pravnu zaštitu ostvaruje u parnici za proglašenje nedopuštenosti ovrhe broj P-457/2020 koju je pokrenuo protiv B2 Kapital d.o.o. i na koju je upućen od ovršnog suda iz postupka ovrhe broj Ovr-896/2019, pa i ako su činjenični navodi iz tog postupka (P-457/2020) i ovog identični. 12. Prema čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje, odredba čl. 84. st. 1. ZOO-a propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a st. 2. citirane zakonske odredbe propisuje da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. 13. Citirane zakonske odredbe ne isključuju pravo dužnika (pa i založnog dužnika) u konkretnom slučaju tužitelja, na isticanje razloga ništetnosti prema tuženiku iako je tražbina iz Ugovora o kreditu prenesena na B2 Kapital d.o.o. Naime, to što je na temelju ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika na način da namirenje tražbine koja je predmetom cesije zahtijeva od tužitelja kao založnog dužnika sada B2 Kapital d.o.o. kao novi vjerovnik, ne znači da tužitelj nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti prema tuženici koja je ugovorna strana Ugovora o kreditu i Sporazuma radi osiguranja. U konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa Ugovora o kreditu kojim bi treća osoba (B2 Kapital d.o.o.) postala nositelj svih prava i obveza iz prenesenog ugovora u smislu čl. 127. st. 1. ZOO-a. Ugovor o cesiji po nazivu i po sadržaju je ugovor iz čl. 80. st. 1. ZOO-a, a ne ugovor iz čl. 127. st. 1. ZOO-a za čiju bi valjanost (osim toga) bio potreban pristanak i druge ugovorne strane (tužitelja), a što nedvojbeno ne postoji. 14. S obzirom na navedeno pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravni interes za tužbu u ovom postupku iz razloga što pravnu zaštitu ostvaruje u predmetu broj P-457/2020, a u kojem je prema stanju eSpisa doneseno rješenje od 29. rujna 2020. kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu i protiv kojeg je tužitelj podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu, a o kojem prvostupanjski sud do donošenja ovog rješenja nije odlučio.

15. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan provesti predložene dokaze, te meritornom odlukom odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.“ Spis je potom dobio novi poslovni broj P-401/2024.

9. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je priložena u sudski spis kao i u spise ovoga suda i to: 1) Povrv-437/2014, 2) P-3146/2017, 3) Ovr- 1385/2014 i 4) P-582/2017. Također u svojstvu svjedoka saslušani su: ŠJ (list sudskog spisa broj 235), ĐJR (list sudskog spisa broj 235, 236 i 237) i HJ (list sudskog spisa broj 258 i 259.). Tužitelj VJ iako više puta pozivan radi saslušanja se nije odazvao pozivu ovoga suda radi njegovog saslušanja.

10. Saslušana na ročištu dana 17. rujna 2025. svjedokinja ŠJ je iskazala da u ono vrijeme je ona imala obrt [obrt] koji se bavio knjigovodstvenim poslovima i u to vrijeme je ona vodila poslovne knjige za trgovačko društvo Ursa d.o.o. U svezi nekog Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. nije joj ništa poznato. Nakon što su svjedokinji ŠJ i predočeni Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015- 5105020090 od 10. svibnja 2010. i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. (list sudskog spisa od broja 10 do 18) ista je iskazala da ona u tim ugovorima nije sudjelovala i da ih prvi puta vidi. Na kraju svoga iskaza svjedokinja ŠJ je iskazala da joj se čini da VJ je bio vlasnik tvrtke Eurocosped d.o.o. ali za tu firmu ona nije vodila knjigovodstvo.

11. Saslušana na ročištu dana 17. rujna 2025. svjedokinja ĐJR je iskazala da prije dolaska na ročite ona pogledala dokumentaciju koja je predmet ove parnice. U ono vrijeme ona je radila kao zamjenica direktora Poduzetničkog centra Rijeka. Sjeća se da u ožujku 2010. se je ona upravo vratila s porodiljinog dopusta, a radili su sa tzv. malim poduzetnicima. Poznato joj je da je zaključen Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. (list sudskog spisa od broj 10 do 18) te iste čini nespornim. Nadalje svjedokinja ĐJR je učinila nespornim da tvrtki Ursa d.o.o. nije isplaćen nikakav iznos kredita budući to uopće nije bila namjera stranaka već je namjera stranaka bila da se s tim ugovorom zatvore obaveze po ranijem kreditu između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i tvrtke Eurocošped d.o.o. koja je bila u vlasništvu tužitelja DJ. Koliko se sjeća tvrtka Eurocosped d.o.o. je bila u blokadi i nije mogla uredno podmirivati svoje obaveze prema vjerovnicima uključujući i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.. Na zahtjev samoga tužitelja VJ brisana je hipoteka na njegovoj kući nakon što se izvršilo obračunsko plaćanje tj. podmirene su sve obaveze tvrtke Eurospeda d.o.o. prema ranijim ugovorima o kreditu. Ukoliko je izbrisana ta prva hipoteka (a svjedokinja ĐJR vjeruje da jest jer banka je zatvorila svoja potraživanja koja je imala prema tvrtki Eurocosped d.o.o.) onda je upisana i druga hipoteka a temeljem spornog ugovora o dugoročnom kreditu od 10.05.2010. i temeljem sporazuma o osiguranja od 13. svibnja 2010. Svjedokinja ĐJR izričito naglašava da samome tužitelju BJ je to bilo poznato te tu nije bilo nikakvih nedoumica u smislu da je o očekivao da će neka novčana sredstva biti isplaćena tvrtki Ursa d.o.o. za neka obrtna sredstva kako to piše u ugovoru. To je bilo također potpuno jasno i njegovim sinu AJ koji je bio vlasnik i zakonski zastupnik tvrtke Ursa d.o.o. Nakon što su svjedokinji ĐJR ČJ predočena tri ugovora o pristupa duga od 31.05.2010. (list sudskog spisa broj 254, 255 i 256) ista je potvrdila vjerodostojnost tih ugovora. Napominje da je to uobičajena procedura banke, pa se ti ugovori rade kada jedan dužnik pristupa dugu koji se tiče drugog dužnika. U ovom konkretnom slučaju trgovačko društvo Ursa d.o.o. je pristupilo dugu koje je tvrtka Eurocosped d.o.o. imala prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Sve te pregovore su vodile i njihove djelatnice i to IJ koja je tada radila kod njih kao financijski zastupnik, LJR koja je bila njihov asistent dok je ona tada bila na porodiljnom dopustu. Njihov tadašnji direktor se zvao KJ. Prema tvrdnjama svjedokinje ĐJR naglašava da banka uvijek osigurava svoja potraživanja i potpuno je sigurno da se ne bi nikad zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. a da se prethodno ne zatvore obaveze Eurocosped d.o.o. koje su bile prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Nadalje svjedokinja ĐJR tvrdi da se više ne sjeća na koji novčani iznos je bila upisana hipoteka na kući tužitelja VJ, a u svezi dugovanja tvrtke Eurocosped d.o.o. Također ne zna da li je ta hipoteka brisana i ako je kada. Nakon što je od punomoćnika tužitelja VJ dobila informaciju da hipoteka za podmirenje dugovanja prema tvrtki Eurocosped d.o.o. je brisana 2017., a dug Eurospeda d.o.o. prema banci je podmiren još 2010. svjedokinja ĐJR je iskazala da tu činjenicu ne može komentirati osim što ističe da je uobičajeno da ukoliko je dug podmiren sam dužnik zatraži brisovno očitovanje kako bi se to uknjižilo u zemljišne knjige. Pretpostavlja da čim je VJ zatražio brisovno očitovanje da ga je i dobio, a inače bez obzira i u slučaj da u zemljišnim knjigama ne postoji upisana hipoteka a dug prema banci je namiren da nikada banka ne bi pokrenula nekakav ovršni postupak za dugovanje koje više kao takvo ne postoji. Prema tvrdnjama svjedokinje ĐJR njoj nije poznato da li se je vodio nekakav parnični postupak između tužitelja VJ i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. radi brisanja hipoteke iz 2005. a temeljem ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja od 07. siječnja 2005. Prema kazivanju svjedokinje ĐJR kredit za obrtna sredstva se načelno odobravao korisnicima kredita kako bi podmirili neke svoje obaveze prema dobavljačima. Postoji i neki kredit za investicije, da bi korisnik kredita kupovao nekakvu dugotrajnu imovinu kao npr. nekretnine i neke pokretnine (strojevi i sl.) a ne postoji neki kredit koji bi se davao korisniku kredita u svrhu zatvaranje obaveza neke druge firme. Međutim, svjedokinja ĐJR je učinila nespornim da povremeno su se radili i takvi ugovori tj. odobravali su se krediti gdje je pisalo da se daju u svrhu za trajna obrtna sredstva dok ustvari sukladno dogovoru sa klijentima ta sredstva ne bi stvarno bila isplaćivana korisniku kredita nego bi se zatvarali obaveze nekog drugog dužnika prema banci. To je bila tzv. "Win-win situacija". Naime, time je banka na lakši način riješila naplatu svojih potraživanja od Eurospeda d.o.o., a s druge strane VJ je dobio mogućnost da se odgodi prinudna ovrha na njegovoj nekretnini, tj. kući tako da je dobio na vremenu da riješi obaveze koje ima prema banci. Na upit zašto to nije izričito navedeno u ugovoru svjedokinja ĐJR je iskazala da su to bile tzv. „šprance“. Također ističe da cjelokupni posao prije nje su radile njezine kolegice ali kad se ona vratila s porodiljinog prije potpisa spornog ugovora o dugoročnom kreditu od 10.05.2010. kao i sporazuma od 13.05.2010. te kasnije tri ugovora o pristupu dugu od 31.05.2010. ona je i osobno razgovarala sa HJ gdje su prošli sve te ugovore i njemu je točno objašnjeno smisao tih ugovora. Da li je ona osobno razgovarala i sa LJ toga se više ne sjeća ali svjedokinja ĐJR tvrdi da pretpostavlja da su njezine kolegice razgovarale i sa VJ. Sjeća se da tvrtka Ursa d.o.o. je imala u vlasništvu neko zemljište koje je trebao privesti svrsi. Ne sjeća se više da li se radilo o prodaji ili gradnji neke građevine. Međutim ono čega se sjeća je to da su trebali srediti dokumentaciju pa im je trebalo još vremena. Na upit zbog čega hipoteka nije išla na to zemljište koje je u vlasništvu tvrtke Ursa d.o.o. svjedokinja ĐJR je odgovara da pretpostavlja da je to zbog toga kako bi se to zemljište u vlasništvu tvrtke Ursa d.o.o. lakše prodalo budući je to puno teže ukoliko je upisana neka hipoteka. Naglašava da nije neuobičajeno u bankarskom poslovanju da za obaveze neke firme kao založni dužnik se pojavljuje fizička osoba koja nije korisnik kredita. Uostalom očito da kuća i okućnica DJ na koje je bila upisana hipoteka je bila procijenjena na veću vrijednost od samog kredita od 77.000,00 eura pa je to banci bilo sasvim dovoljno za osiguranje njenog potraživanja. Na kraju svoga iskaza svjedokinja ĐJR je iskazala da koliko se sjeća tvrtka Ursa d.o.o. u to vrijeme nije uopće poslovala nego je HJ prema njezinim pretpostavkama kupio tu firmu koja je bila vlasnica nekog zemljišta. Koliko zna iz pričanja to se u praksi radi iz poreznih razloga budući je isplativije kupiti cijelu tvrtku nego samo zemljište koje je u vlasništvu te tvrtke. Napominje da u ovom konkretnom slučaju tvrtki Ursa d.o.o. je dan poček od godinu dana te za vrijeme počeka tvrtka Ursa d.o.o. nije bila dužna platiti niti glavnicu, a niti ugovorenu kamatu nego tek nakon isteka tog počeka.

12. Saslušan na ročištu dana 28. kolovoza 2025. svjedok HJ je učinio nespornim da je on zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. Međutim, naglašava da tvrtka Ursa d.o.o. je brisana iz sudskog registra a bavila se je informatikom i ugradnjom solarnih panela te obnovljivih izvora energije. Novčana sredstva su mu trebala kao obrtna sredstva. Naime s tim sredstvima prema tvrdnjama svjedoka CJ on je imao namjeru kupiti opremu za ugradnju solarnih panela, razne baterije itd. U to vrijeme je već imao ugovorene poslove s njemačkom firmom Roca kao i s nekim poljskim tvrtkama čijih se imena više ne sjećam. Sve je to bilo usmeno dogovoreno tako da još pismeno tada nisu ništa konkretizirali. Na upit suda da li je zatražio od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da mu doznači određena oročena sredstva sukladno zaključenom ugovoru o dugoročnom kreditu od 10.05.2010. svjedok HJ je iskazao da jest. Naime, zatražio je usmeno od djelatnika banke da mu se doznače određena oročena sredstva a nije tražio ništa pismeno. Ne sjeća se više koji konkretan novčani iznos je on zatražio od službenika banke kao niti to da li je to bilo u jednom ili više navrata kao ni to s kojim službenikom banke je razgovarao. Razgovarao je osobno sa službenikom banke ali više se ne sjeća da li je to bila neka ženska ili muška osoba. Na daljnji upit da li bi se zaključio taj ugovor o dugoročnom kreditu a bez da prije toga su se podmirile obaveze tvrtke Eurocosped d.o.o. prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. a na osnovu ranijih ugovorima o kreditu svjedok HJ je iskazao da bi. Naime poslovanje tvrtke Eurocosped d.o.o. koja je bila u vlasništvu njegovog oca LJ nema nikakve veze sa poslovanjem njegove tadašnje vrtke Ursa d.o.o. Na upit suda da li je on pristupio dugu tvrtke Eurocosped d.o.o. prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. svjedok HJ je odgovorio da se više toga ne sjeća. Nakon što su mu predočena tri ugovora o pristupu duga između Erste&Steiermärkische bank d.d. i tvrtke Ursa d.o.o. od 31.05.2010. (list sudskog spisa od broja 254 do 256) svjedok HJ je iskazao da se on uopće ne sjeća tih ugovora o pristupu dugu. Što se tiče potpisa može reći da su isti slični njegovom potpisu ali nije siguran da je baš on to potpisao. Prema tvrdnjama svjedoka CJ ima i pečat tvrtke Ursa d.o.o. ali naglašava da službenik ili službenica banke je tražila od njega da on bianco potpiše nekakve papire što je on i učinio pa vjerojatno i sam sadržaj je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naknadno ispunio. Zaključno svjedok HJ konstatira da novac koji je od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. trebao dobiti sukladno zaključenom ugovoru od 10.05.2010. za obrtna sredstva unatoč svom traženju nije dobio a posao mu je propao. Prema tvrdnjama svjedok HJ njegova bivša tvrtka Ursa d.o.o. u svom vlasništvu nije nikada imala bilo kakve nekretnine. Međutim, bilo je planirano da se kupi nekretnina tj. hala ali u to vrijeme se još nije znalo konkretno o kojoj nekretnini se radi. Naglašava da on nikada nije sa bilo kojim službenikom tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. razgovarao oko zatvaranja nekih dugovanja tvrtke Eurocosped d.o.o. koja je bila tvrtka njegovog oca i oni su imali potpuno odvojena poslovanja. Na upit punomoćnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. što je on poduzeo kada nakon usmenog traženja nije dobio bilo kakav novčani iznos za obrtna sredstva a sukladno zaključenom ugovoru o dugoročnom kreditu od 10.05.2010. svjedok HJ je iskazao da se je konzultirao sa svojim odvjetnikom Ivicom Zelićem a poslije i sa odvjetnikom Lovrom Pericom. Oni su mu objasnili da ukoliko bi podigao tužbu taj sudski postupak bi bio toliko skup da ne bi ništa ni dobio od novaca koje je trebao dobiti. Naime odvjetnici su mu objasnili da je vrlo neizvjestan uspjeh u sporu iako ako bi on uspio u sporu njemu bi se nadoknadili troškovi sudskog postupka uključujući i rad njegovih odvjetnika. Nakon što mu je predočen Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. (list sudskog spisa od broj 10 do 18) svjedok HJ je učinio nespornim vjerodostojnost tih ugovora kao i da ih je on potpisao. Nadalje svjedok HJ je iskazao da u svezi svog budućeg poslovanja on nije predao banci nikakvu dokumentaciju u smislu nekih pismenih ugovora tj. budućih poslova sa svojim partnerima već im je samo usmeno obrazložio ono što je sa svojim partnerima usmeno i dogovorio. To je bilo sasvim dovoljno banci da mi se odobri kredit. Svjedok HJ je učinio nespornom da je njegov otac radi osiguranja tog kredita dozvolio da se upiše hipoteka na njegovoj kući. Naime to je tražila sama banka kako bi bolje osigurala svoje potraživanje. Na traženje punomoćnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. svjedoku CJ je predočen njegov dana 06. svibnja 2015. u parničnom predmetu ovoga suda posl. br. Povrv-437/2014 (list sudskog spisa broj 30) u kojem on između ostaloga izričito tvrdi da njegov otac je do tada otplatio pola kamiona i želio nastaviti raditi pa je postignut dogovor sa TD Ursa d.o.o. čiji je on bio vlasnik da se kod Erste podigne kredit a kako bi se tim kreditom zatvorio kredit kojeg je Eurocosped d.o.o. imao kod Erste. Nakon što je svjedoku predočen cijeli njegov iskaz u tom parničnom predmetu isti iskazuje da je to očito pogrešno napisano tj. izvučeno iz konteksta. Međutim, svjedok HJ ističe unatoč tome on nikada nije tražio da se taj zapisnik ispravi.

13. Uvidom u parnični spis ovoga suda poslovni broj Povrv-437/2014 u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić iz Zagreba, protiv tuženika HJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Zeliću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-437/2014-26 od 7. srpnja 2017. ukinut je platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je dana 13. prosinca 2013. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-1739/13-1, donio javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku HJ naloženo da, u roku od 8 dana, tužiteljici Erste & Steiermärkische banci d.d. Rijeka isplati iznos od 725.122,39 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 548.557,40 kn za razdoblje od 23. svibnja 2013. godine do isplate teku po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena. U toj parnici saslušan je u u svojstvu stranke na ročištu dana **.**.2016. HJ koji je tada iskazao: „Moj otac vlasnik je TD Eurocosped d.o.o. Ta firma je kod tuženika uzela kredit jer je moj otac kupio kamion, međutim kako firma nije uredno vraćala kredit došla je u blokadu i to upravo zbog tog kredita, drugih dugova nije imala koliko ja znam. Moj otac je do tada otplatio otprilike pola kamiona i želio je nastaviti radit pa je postignut dogovor da TD Ursa d.o.o. čiji sam ja tada bio vlasnik kod tuženika podigne kredit, a da se tim kreditom zatvori kredit kojeg je Eurocosped d.o.o. imao kod tuženika da bi se na taj način očeva firma odblokirala i da bi otac mogao nastaviti raditi. Ja sam sa ocem otišao u banku gdje sam potpisao sve papire koje mi je službenik u banci dao, bilo ih je više ne znam točno koliko, između ostalog i Ugovor o dugoročnom kreditu od 10.svibnja 2010.g. U to vrijeme TD Ursa d.o.o. nije obavljao nikakvu djelatnost i nije imao prihode, a ja sam tada kao i danas radio u Gradu Rijeci i plaća mi iznosi oko 4.000,00 kn. Međutim ja sam i tada a i danas otplaćivao svoj kredit na svoje ime čija rata mi iznosi 1.000,00 kn otprilike. Kredit Urse d.o.o. trebala je zapravo otplaćivati firma Eurocosped, međutim kako ta firma nikada nije odblokirana nije niti mogla vraćati taj kredit. Kada mi se predočavaju ugovori sa lista 12-14 spisa odgovaram da je moj potpis u rubrici pristupitelja. Međutim nije moj potpis na dostavnici sa lista 21 spisa. Pitao sam i oca da li je on potpisao tu dostavnicu međutim rekao mi je da nije. Nikada meni otac nije predao otkaz ugovora o kreditu niti sam tako nešto od tuženika dobio. Dakle tuženik na račun TD Ursa d.o.o. nikada nije isplatio iznos iz Ugovora o kreditu a niti je taj iznos utrošio na zatvaranje duga TD Eurocosped d.o.o. Na pitanje zam. pun. tužitelja da li mi je poznato da utuženim iznosom nije pokriven cjelokupni dug TD Eurocosped odnosno dug po svim partijama tog TD prema tužitelju odgovaram da mi to nije poznato. Nije mi poznato da je TD Eurocosped bilo blokirano i od strane drugih vjerovnika osim tužitelja. Ja osobno kao niti TD Ursa d.o.o. osim iz sredstava ovog kredita nismo raspolagali drugim novčanim sredstvima kojima bi smo mogli zatvoriti potraživanje tužitelja prema TD Eurocosped.“ Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2350/2017-2 od 27. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja Erste&Steiermärkische bank d.d. u tom predmetu kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 437/2014-26 od 7. srpnja 2017. U obrazloženju presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2350/2017-2 od 27. studenog 2019. se između ostaloga navodi: „….U postupku pred sudom prvog stupnja nesporno je da je 10. svibnja 2010. između tužitelja kao banke te društva Ursa d.o.o., kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu na temelju kojega se tužitelj obvezao staviti na raspolaganje imenovanom društvu iznos od 77.000,00 eura za trajna obrtna sredstva a korisnik kredita društvo Ursa d.o.o. Rijeka se obvezalo kredit vratiti plaćanjem u 72 mjesečne rate po 1.069,44 eura mjesečno. Nastavno, nije sporno da je dana 10. svibnja 2010. zaključen i Ugovor o solidarnom jamstvu pod brojem 5105020090 na temelju kojega se je na prvi poziv tužitelja i bez odgađanja tuženik ZJ kao jamac platac obvezao podmiriti sve obveze društva Ursa d.o.o. Rijeka koje proizlaze iz navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu. Nastavno, nesporno je da je dana 31. svibnja 2010. između tužitelja i društva Ursa d.o.o. došlo do sklapanja tri ugovora o pristupu na temelju kojih je društvo Ursa d.o.o. Rijeka pristupilo dugu koji je društvo Eurocosped imalo prema tužitelju na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu brojeva 5102180639, 5301792794 i 1100389116. Nastavno, sud utvrđuje da je u postupku učinjena spornim, od strane tuženika, aktivna legitimacija tužitelja osnovom činjenice sklapanja Ugovora o ustupu tražbine koji je dana 27. travnja 2017. sklopljen između tužitelja i društva B2 Kapital d.o.o. Zagreb, s time da je sporno i da li je na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 10. svibnja 2010. uopće došlo do isplate ugovorenog iznosa kredita društvu Ursa d.o.o., zatim valjanost svih Ugovora o pristupu dugu od 31. svibnja 2010. zbog pitanja protivnosti odredbi čl. 14. st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odredbama Zakona o platnom prometu te protivnosti moralu društva. Sporno je i pitanje postojanja obveze ovdje tuženika CJ da tužitelju vrati utuženi novčani iznos kao i visina obveze tuženika prema tužiteljici. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da u vrijeme zaključenja glavne rasprave temeljna, relevantna okolnost koja je odlučujuća za donošenje meritorne odluke o održanju ili ukidanju platnog naloga na snazi je činjenica da je ovdje tužitelj, banka sklopila Ugovor o ustupu tražbine kojim je cjelokupnu tražbinu temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 10. svibnja 2010. pod brojem 5105020090 sklopljenim između tužiteljice kao kreditora i društva URSA d.o.o. kao korisnika kredita prenijela na društvo „B2 kapital“ d.o.o. slijedom čega je prema čl. 3. Ugovora s danom 30. lipnja 2016. društvo B2 Kapital d.o.o. Zagreb postalo isključivi vlasnik i nositelj svih tražbina i sa svima povezanih sporednih prava i prava po osnovi sredstava osiguranja koja su navedena u Ugovoru o ustupu tražbine a to znači da ovdje tužiteljica od dana 30. lipnja 2016. više nije aktivno legitimirana od tuženika kao jamca potraživati utuženi novčani iznos. Nastavno, iz razloga prvostupanjske presude proizlazi i utvrđenje suda prvog stupnja glede pitanja učinaka odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a u parnici u kojoj je došlo do ustupa tražbine trećoj osobi, da ta okolnost ne sprječava, u procesno pravnom smislu, dovršetak parnice ali da to ne znači da ona stranka, u konkretnom slučaju tužiteljica koja je otuđila stvar ili pravo može postići uspjeh iz postavljenog tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja ustvrđuje da kod takvog stanja stvari, kada su sva prava iz Ugovora o kreditu koji je tužiteljica sklopila sa društvom Ursa d.o.o. uključujući i sva sporedna prava koja slijede iz takvog pravnog posla pa i pravo solidarnog jamstva na temelju Ugovora o solidarnom jamstvu od 10. svibnja 2010. sklopljenog između tužitelja i tuženika, prenesena na društvo B2 Kapital d.o.o. Zagreb, je prestalo pravo tužitelja potraživati isplatu od tuženika kao jamca prenesene tražbine. Nastavno, da u prilog osnovanosti takvog pravnog stava proizlazi i iz sadržaja obavijesti o prijenosu potraživanja od 25. siječnja 2017. (list 33 spisa) kojim je tužitelj obavijestio tuženika – jamca platca iz Ugovora o solidarnom jamstvu da je došlo do prijenosa potraživanja iz ugovora o solidarnom jamstvu pa proizlazi da tužitelj ni po jednoj osnovi više nije aktivno legitimiran potraživati navedenu isplatu obzirom da je to pravo preneseno, ustupljeno društvu „B2 Kapital“ d.o.o. Neosnovano žalitelj ističe da odredbu iz čl. 195. st. 1. ZPP-a valja tumačiti na način da je sud trebao donijeti meritornu odluku kojom održava platni nalog odnosno usvaja tužbeni zahtjev na isplatu utuženog iznosa od 725.122,39 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako bi tužiteljica kao cedent mogla tu tražbinu prenijeti na cesionara, društvo B2 Kapital d.o.o. Takav stav je neosnovan jer navedenim ugovorom o ustupu tražbine ista je prenesena na novog titulara, sa datumom 30. lipnja 2016., dakle određeno vrijeme unazad od vremena zaključenja ugovora o cesiji tražbine ugovora. Glede navoda da je sud prvog stupnja u razlozima presude, nakon što je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog prestanka aktivne materijalno pravne legitimacije tužiteljice da kao vjerovnik potražuje isplatu prema tuženiku, otklonio prethodne prigovore tuženika isticane tijekom postupka nije relevantna niti se radi o okolnostima koje bi uvjetovale nerazumljivost i nejasnost presude obzirom da prvog stupnja na jasan, nedvosmislen i neproturječan način utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije a okolnost da se sud očitovao o ostalim pitanjima koja su prethodno, u postupku bila sporna, nije relevantna niti je time došlo do nejasnosti i proturječnosti razloga presude. Proizlazi da donošenjem prvostupanjske presude nije ostvarena neka od apsolutno bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda odredaba postupka iz čl. 354 st.2 toč.11 ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nastavno, povezano sa prethodno navedenim nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer i obrazloženje presude suda prvog stupnja sadrži sve što je potrebno , sukladno naprijed citiranoj odredbi. Nastavno, nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 195. st. 1. ZPP-a jer kao što je naprijed izneseno, okolnost da je parnica nastavljena nakon što je pravo otuđeno ne može se tumačiti na način da sud prvog stupnja, nakon što je prvotni tužitelj prestao biti aktivno legitimiran obvezan donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev. Upravo suprotno, u takvom slučaju ukoliko se parnica prema procesnim dispozicijama stranaka nastavi i zaključi glavna rasprava sud prvog stupnja će zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Da je tome tako na određeni način ukazuje i smisao odredbe iz st. 2. čl. 195.ZPP-a da, u slučaju kada je otuđeno pravo ili stvar trećoj osobi, ona može stupiti u parnicu ali zato moraju dati suglasnost obje stranke, stranka koja je ustupila pravo i protivna stranka. Upravo ta odredba suštinski ukazuje da stranka koja je otuđila stvar ili pravo je izgubila i materijalno pravnu legitimaciju glede tužbenog zahtjeva u odnosu na pravo ili stvar koju je otuđila. Proizlazi da je sud prvog stupnja, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u toč. I izreke pobijane presude. ...."

14. Na ročištu dana 28. listopada 2025. u smislu čl. 7. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022 i 114/2022, 155/2023 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio punomoćnike stranka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 28. listopada 2025. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi zamjenik punomoćnika tužitelja VJ je predložio usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Po prosudbi tužitelja VJ jasno proizlazi da je iskaz svjedokinje ĐJR nevjerodostojan budući je isti kontradiktoran i sadrži netočne navode poput onoga da je trgovačko društvo Ursa d.o.o. u svojem vlasništvu imala određene nekretnine i kao da je ona sa svjedokom HJ vodila pregovore oko zaključenja pobijanih ugovora i da mu je objasnila da je cilj istih podmirenja dugovanja trgovačkog društva Eurocošped d.o.o. Slijedom navedenoga a kao i svih izvedenih dokaza po prosudbi tužitelja VJ jasno proizlazi da su predmetni ugovori ništetni i fiktivni. naime, predmetni ugovor o kreditu zaključen je kao namjenski kredit za dodjelu obrtnih sredstava društvu Ursa d.o.o. a koja sredstva su se mogla koristiti jedino u svrhu pomirenja poslovnih obaveza i troškova toga trgovačkog društva a ne za podmirenje dugovanja nekakvih trećih trgovačkih društava. Da su ta sredstva doista i isplaćena trgovačkom društvu Ursa d.o.o. isto je moglo pokrenuti svoje poslovanje i vraćati spomenuti kredit međutim tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je svojevoljno i bez ikakvog naloga društva Ursa d.o.o. spomenuta sredstva iskoristio za podmirenja dugovanja društva Eurocošped d.o.o. te na taj način postupio suprotno samom ugovoru ali i načelu savjesnosti i poštenja. Na upit suda da li se radi o prividnom ugovoru tj. fiktivnom ili ništetnom ugovoru zamjenik punomoćnika tužitelja VJ je odgovorio da se radi i o jednom i o drugom. U svojoj završnoj riječi punomoćnik tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog. Ističe se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se protivi svim navodima tužitelja VJ posebno u dijelu u kojem osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje ĐJR.

15. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja VJ je neosnovan u cijelosti.

16. Iz provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je trgovačko društvo Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43, zastupano po zakonskom zastupniku AJ, sa Erste & Steiermarkische bank d.d. dana 10. svibnja 2010. godine sklopilo Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006 – 1031262160 / 51016015 – 5105020090, kojim je banka trgovačkom društvu Ursa d.o.o. odobrila kredit od 77.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s namjenom "za trajna obrtna sredstva" i rokom korištenja određenim "po odobrenju, počevši od 12. svibnja 2010. godine, zaključno sa 31. svibnja 2010. godine" s time što se "iskorišteni iznos od zadnjeg navedenog datuma prenosi u otplatu, bez obzira na ugovoreni iznos kredita". Rok otplate citiranim je ugovorom o kreditu određen na 84 mjeseca od prijenosa kredita u otplatu, uključujući poček od 12 mjeseci, Odredbom čl. 11. Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. određeni su instrumenti osiguranja vraćanja kredita, među kojima i dokaz o upisanom založnom pravu na nekretnini opisanoj u članku 12. Ugovora – k. č. br. [katastarska čestica], kući, garaži, dvorištu i livadi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist banke. Nadalje kako to proizlazi iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010., solemniziranog 17. svibnja 2010. godine kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV- 12935/2010 razvidno je da su tužitelj VJ u svojstvu protivnika osiguranja i društvo Ursa d.o.o. u svojstvu dužnika, sa tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovnikom, dana 13. svibnja 2010. godine sklopili Sporazum kojim je tužitelj VJ kao protivnik osiguranja, dopustio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. kao vjerovniku, uknjižbu založnog prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], kući, garaži, dvorištu i livadi upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u njegovom vlasništvu, radi osiguranja novčane tražbine iz gore spomenutog Ugovora o kreditu, u svrhu osiguranja povrata duga od najviše 77.000,00 EUR, uvećano za kamate, provizije, naknade i troškove prisilne naplate, dopustivši banci provedbu neposredne ovrhe na temelju Sporazuma nakon što javni bilježnik na Sporazum stavi potvrdu ovršnosti (članak 5. stavak 2. Sporazuma). Nije sporno da je to založno pravo i upisano u zemljišne knjige u korist tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., koji je pak naknadno tražbinu iz Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. i samo založno pravo prenio na B2 Kapital d.o.o.

17. Tužitelj VJ koji je stranka Sporazuma o osiguranju kao založni dužnik, kojim se osigurava tražbina tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. koju ima na temelju Ugovora o kreditu, ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti tih pravnih poslova. Naime, čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba. Tužitelj VJ koji je ugovorna strana Sporazuma o osiguranju kojim se osigurava potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. na način da se isti ovlašćuje namiriti iz nekretnine u vlasništvu tužitelja VJ, svakako je zainteresirana osoba koja se ima pravo pozvati na razloge ništetnosti tih pravnih poslova. Iz navedenih razloga prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja VJ istaknut od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je neosnovan. Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Činjenica što je došlo do cesije budući je tražbina iz Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. prenesena sa tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na novog vjerovnika B2 Kapital d.o.o. samo po sebi ne znači da tužitelj VJ sada više nema aktivnu legitimaciju zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih pravnih poslova. Naime, u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kojom bi treća osoba tj. B2 Kapital d.o.o. u smislu čl. 127. st. 1. ZOO-a postala nositelj svih prava i obveza iz prenesenih ugovora nego se radi o ugovoru iz čl. 80. st. 1. ZOO-a tj. cesiji a kako to slijedi iz obrazloženja citiranog rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-194/2022-2 od 5. veljače 2024.

18. Sukladno čl. 7. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010., trgovačko društvo Ursa d.o.o. je pristalo da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po Ugovoru o kreditu i Sporazumu, provede neposrednu prisilnu ovrhu na temelju Ugovora, Sporazuma i izvadaka iz poslovnih knjiga na svim računima, pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim pravima, a bez ikakvih daljnjih suglasnosti, bilo koju dospjelu, a nepodmirenu obvezu nastalu temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma, naplati sa svih računa društva koji se vode kod banke. Iz izvatka iz sudskog registra za društvo Ursa d.o.o. proizlazi da je sin tužitelja VJ tj. svjedok HJ bio direktor i jedini član tog društva od 22. rujna 2009. godine, s time što je to društvo brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-13/1672 od 17. rujna 2013. godine. Nadalje, iz izvatka iz sudskog registra razvidno je da je društvo Eurocosped d.o.o. imalo sjedište u [adresa], a njegov jedini osnivač i direktor bio je tužitelj VJ, s time što je to trgovačko društvo iz sudskog registra brisano rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Tt-14/749 od 15. listopada 2014. godine.

19. Između stranka nije prijeporno da je ovdje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. radi naplate novčane tražbine osigurane spornim založnim pravom, pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-896/2019 vodio postupak ovrhe na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je dovršen rješenjem o obustavi ovrhe od 3. siječnja 2024. godine jer se nekretnina nije prodala niti na drugoj javnoj dražbi. Također između stranaka nije sporno da je tužitelj VJ protiv tuženog B2 Kapital d.o.o. pred ovim sudom pokrenuo postupak pod posl. br. P-457/2020 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koji je dovršen rješenjem od 29. rujna 2020. godine kojim se tužba smatra povučenom. Nakon toga B2 Kapital d.o.o. protiv tuženika VJ u međuvremenu protiv tužitelja pokrenuo novi postupak ovrhe pod posl. br. Ovr-515/2024 i gdje je rješenjem ovog suda i istog poslovnog broja od 19. ožujka 2025. godine tuženik u tom predmetu VJ kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a prijedlog za odgodu ovrhe tuženika VJ je odbijen kao neosnovan.

20. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje ĐJR dok nije prihvatio kao istiniti iskaz svjedoka CJ čiji je iskaz dijametralno suprotan onome što je iskazivao na ročištu dana 6. svibnja 2015. u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj Povrv-437/2014. Prema utvrđenju ovoga suda točna je tvrdnja tužitelja VJ da kako Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. tako i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. u smislu čl. 285. st. 1. ZOO-a su prividni ugovori koji kao takvi nemaju učinka među ugovornim stranama. Naime, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. odista nije ništa isplatio trgovačkom društva Ursa d.o.o. na ime odobrenog kredita za trajna obrtna sredstva u iznosu od 77.000,00 € nego je ta sredstva iskoristio za zatvaranje svojih potraživanja koje je imao prema tvrtki Eurocosped d.o.o. koja je bila u vlasništvu tužitelja VJ. Budući je tada tvrtka Eurocosped d.o.o. bila u blokadi sukladno Zakonom o platnom prometu u zemlji i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije bilo dopušteno izvršiti obračunski način plaćanja. Naime, sukladno prinudnim zakonskom propisima radi ravnomjernog namirenja svih vjerovnika nad tvrtkom Eurocosped d.o.o. trebao je biti proveden stečajni postupak u kojem bi očito tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. samo djelomično, a ne u cijelosti namirio svoja potraživanja. Međutim, od tih prividnih ugovora koji su predmet ove parnice imao je koristi i sam tužitelj VJ te ovaj sud ne prihvaća njegove tvrdnje kako on navodno nije znao da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. uopće niti nema namjeru isplatiti bilo kakva novčana sredstva trgovačkom društvu Ursa d.o.o. u svrhu pribavljanja obrtnih sredstava već da time će zatvoriti u cijelosti svoja potraživanja koje ima prema trgovačkom društvu Eurocosped d.o.o. koje je u njegovom vlasništvu i tada je bilo u blokadi. Također ovaj sud ne prihvaća kao istinit niti navod tužitelja VJ da on nikad ne bi niti zaključio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. kojom je on založio svoju nekretninu da je znao za prethodno navedenu činjenicu. Naime, prema utvrđenju ovoga suda tužitelju VJ su prethodno navedene činjenice bile poznate te je bio potpuno suglasan s tim prividnim ugovorima. Uostalom to je razvidno iz njegovih tužbi protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u parničnim predmetima ovoga suda poslovni broj P- 587/2017 (tužba podnesena dana 3. ožujka 2017) i poslovni broj P-3146/2017 (tužba podnesena ovome sudu dana 13.12.2017) i u koje spise je ovaj sud izvršio uvid, a kopije tih tužbi priložio je i sam tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u ovom spisu (list sudskog spisa od broja 70 do 79). Naime, tužitelj VJ je temeljem sada osporavanog Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. ishodio brisanje založnog prava u iznosu od 261.000,00 EUR na svojoj nekretnini, i to z.č.br. 114/107 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci. Prema tvrdnjama tužitelja VJ u parničnim predmetima ovoga suda poslovni broj P-587/21017 i P-3146/2017 na nekretnini u njegovom vlasništvu pod poslovnim brojem Z-598/05 upisan zalog u korist tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. u iznosu od 261.000,00 €, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranjem hipotekom na nekretnini ES 13/05, sklopljenog između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i društva Eurocosped d.o.o. kao korisnika kredita. Temeljem navedenog okvirnog Ugovora, sklopljena su tri ugovora o kreditu između društvo Eurocosped d.o.o. i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., međutim društvo Eurocosped d.o.o. nije uredno izvršavalo svoje ugovorne obveze, pa su isti raskinuti. U cilju da se izbjegne ovrha na nekretnini tužitelja VJ, društvo Ursa d.o.o. potpisalo je s tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. tri Ugovora o pristupu duga u svibnju 2010. (list sudskog spisa broj 254, 255 i 256), te također i predmetni Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010., upravo radi zatvaranja dugovanja koja su osigurana zalogom upisanim pod poslovnim brojem Z- 598/05. Kako su sredstvima iz predmetnog Ugovora o kreditu zatvorena sva dugovanja društva Eurocosped d.o.o. to je tužitelj VJ zahtijevao da mu tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. izda brisovno očitovanje što je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. i učinio. Točna je tvrdnja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da tužitelj VJ prilikom pribavljanja brisovnog očitovanja za upisanu hipoteku poslovni broj Z-598/05 je isticao valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010., dok sada ističe ništetnost istog. Dakle, očita je namjera tužitelja VJ da on želi ostvariti pravno neprihvatljive učinke u smislu da u prvom slučaju pozivanjem na valjanost Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste & Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006- 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. ishodi brisanje jednog zaloga, a onda da u drugom slučaju pozivanjem na ništetnost istog Ugovora o kreditu ishodi brisanje drugog zaloga na svojoj nekretnini. Na taj način je nastala tzv. win-win situacija o kojoj govori svjedokinja ĐJR tj. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je preko rada namirio svoj potraživanja od tvrtke Eurocosped d.o.o. na štetu drugih vjerovnika dok tužitelj VJ je dobio na vremenu u smislu da se obustavi ovrha na njegovoj nekretnini koja je tada bila u tijeku i da se kasnije podmire obveze prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Naime da se je stvarno radilo o namjeri tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da tvrtki Ursa d.o.o. odobri iznos od 77.000,00 € za obrtna sredstva sigurno je da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ne bi ta sredstva odobrio na temelju nekih usmenih ugovora o poslovnoj suradnji svjedoka CJ kao vlasnika trgovačkog društva Ursa d.o.o. i koji je tada bio u radnom odnosu sa Gradom Rijeka. Također je potpuno neuvjerljivo ovome sudu da bi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. na temelju usmenog traženja svjedoka CJ njemu sukcesivno odobravao neka novčana sredstva do ugovorenog iznosa od 77.000,00 €. Niti sam svjedok HJ uopće ne zna s kim je to od djelatnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. navodno usmeno tražio doznaku ugovorenih novčanih sredstava te je potpuno nejasno zašto nije poduzeo ništa protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. unatoč zaključenom Ugovoru o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. Naime, obzirom na sve okolnosti slučaja ovaj sud prihvaća tvrdnju svjedoka CJ da njegovi odvjetnici su mu dali savjet da neka parnica protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. radi ispunjenja Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. bi bila krajnje neizvjesna. Naime, u suprotnom da se je dana 10. svibnja 2010. stvarno radilo o nekom zaključenom ugovoru o kreditu između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i svjedoka CJ kao korisnika kredita logično bi bilo da su mu njegovi odvjetnici savjetovali da izgled za uspjeh svjedoka CJ u toj parnici je ako ne siguran onda izrazito izvjestan. Također valja naglasiti da tužitelj VJ se nije niti odazvao pozivu ovoga suda radi njegovog saslušanja. Prema čl. 269. st. 1. ZPP-a ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza. Međutim, sukladno čl. 269. st. 2. ZPP-a sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. Ovaj sud ne može niti hipotetički pretpostaviti koji bi to bili moralno i pravno prihvatljivi razlozi da tužitelj VJ koji je prethodno bio upoznat s razlozima zbog kojih su zaključeni prividni Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. prilikom brisanja jedne hipoteke na svojoj nekretnini tvrdi da su ti pravni poslovi valjani te kada je ponovo upisana hipoteka na njegovoj nekretnini temeljem istih tih ugovora poslije tvrdi da su ti pravni poslovi prividni i ništetni. Dakle, po prosudbi ovoga suda kako tužitelj VJ tako i sam tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. su bili nesavjesni budući su svjesno na temelju prividnih pravnih poslova za sebe polučili učinke koji se protivne pozitivnim propisima. Po prosudbi ovoga suda nije u konkretnom slučaju u ovoj parnici moguće primijeniti čl. 285. st. 2. ZOO-a gdje je propisano da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Ovaj sud ne prihvaća kao ispravna pravna tumačenja tužitelja VJ koji tvrdi da su Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. prividni i ništetni budući je pravno moguće njih okvalificirati samo na jedan način, a ne da istovremeno budu i prividni i ništetni. Naime, iz citiranog čl. 285. ZOO-a posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost

- već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao (u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, prema kojoj: "Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora."): između ugovornih stranaka prethodno navedenih ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz tog čl. 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara i što je uzgred rečeno protivno prisilnim propisima) i (time) kod stranaka u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, jer kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama te iz navedenih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja VJ da se utvrde kao ništetni Ugovor o dugoročnom kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) i Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Korisnik kredita) broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini između Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Banka) te Ursa d.o.o. (u daljnjem tekstu: Dužnik) i VJ (u daljnjem tekstu: Protivnik osiguranja) od 13. svibnja 2010. te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

21. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz navedenih razloga tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav odgovora tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. od 17.11.2020. na tužbu tužitelja VJ po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 1.160,00 €, 2) za pristupe ročištima punomoćnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. dana 5.10.2021. i 21.10.2021. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 580,00 € za svako od tih ročišta, 3) za sastav podneska tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. od 19.3.2021. po Tbr. 8 toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 1.160,00 € i 4) za pristupe ročištima punomoćnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. dana 17.9.2025. i 28.10.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 1.160,00 € za svako od tih ročišta odnosno ukupno 5.800,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.450,00 € tako da ukupni odvjetnički troškovi zastupanja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iznose 7.250,00 €. Tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. nije priznat zatraženi trošak za sastav odgovora tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. od 12.11.2021. na žalbu tužitelja VJ od 2.11.2021. protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4273/2019-15 od 21. listopada 2021. kojim je odbačena tužba tužitelja VJ. Naime, prema ustaljenoj stabilnoj sudskoj praksi viših sudova odgovori na žalbe, prijedloge za dopuštanje revizije, revizije itd. su nepotrebni. Sukladno navedenom ne može se priznati niti neki trošak sudske pristojbe na takav podnesak uz napomenu da uopće nema dokaza da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. platio neku sudsku pristojbu na svoj odgovor na žalbu. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Rijeci 12. prosinca 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Dostaviti:

- pun. tužitelja VJ zajedno s rješenjem o dužnosti uplate sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-401/2024-9 od 12. prosinca 2025. u iznosu od 663,61 € i

- pun. tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.

NAPOMENA: Ovaj spis treba odmah zajedno sa svim priklopljenim spisima priklopiti na traženje sutkinje Ane Župić na njezin spis P-663/2025 te nam naš spis treba vratiti ukoliko će biti žalbi stranaka po pozivu parničnog upisnika ili podredno ako neće biti žalbi onda sve te spise može zadržati u svom spisu.