Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-767/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika CG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Ružić i Maja Sambolek, iz Čakovca, radi trpljenja , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 11. studenog 2025., u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka te objave presude dana 12. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik CG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan dopustiti tužitelju PG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da se koristi njegovom nekretninom označenom kao čk.br. 1/160 – kuća od 116 m2 i dvorište 391 m2, sveukupne površine od 507 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] radi izvođenja radova na svojoj nekretnini označenoj kao čk.br. 1/161 – kuća i dvor u Trnovcu od 163 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u trajanju od 30 dana od dana obavijesti tužitelja o započinjanju radova, a tužitelj je dužan nekretninu tuženika dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga, te naknaditi počinjenu štetu po općim propisima o odgovornosti za štetu, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.909,49 EUR (tisuću devetsto devet eura i četrdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi trpljenja u kojoj tužbi navodi da su stranke upisani kao vlasnici susjednih nekretnina i to tužitelj čkbr. [katastarska čestica] – kuća i dvor u [adresa] od 163 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa adresom [adresa], a tuženik kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica] – kuća od 116 m2 i dvorište 391 m2, sveukupne površine od 507 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sa adresom [adresa]. Na tim nekretninama stranaka su izgrađene i obiteljske kuće stranaka. Tužitelj navodi da njegova kuća svojom sjevernom strankom dodiruje parcelu tuženika te da na tom dijelu tužitelj trpi slijevanje vode s nekretnine tuženika tako da mu ta strana kuće vlaži. Zbog prednjeg je u više navrata poziva tuženika da mu omogući izvođenje radova sanacije, izolacije te eventualno druge radove, ali mu je tuženik to odbio dozvoliti. Tužitelj je čak tuženika pozvao na prednje i molbom po odvjetniku, ali tuženik nije dozvolio niti po toj zamolbi. Kako tužitelj tvrdi da trpi štetu od vlaženja svoje kuće u tom dijelu i koja se praktično svakodnevno uvećava pa je i nužna sanacija takve štete to je podnio ovu tužbu sukladno odredbi iz čl. 107. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražeći da se utvrdi da mu je tuženik dužan dopustiti korištenje svoje nekretnine radi izvođenja radova za sanaciju njegove tj. tužiteljeve kuće u trajanju od 30 dana od kada tužitelj dostavi tuženiku obavijest o započinjanju radova te da se tužitelju naloži po završetku radova vratiti nekretninu tuženika u stanje u kakvom se nalazila prije izvođenja radova i naknaditi mu počinjenu štetu po općim propisima o odgovornosti za štetu kao i nadoknaditi mu troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Međutim priznao je vlasništvo i položaj nekretnina stranaka kako se to navodi u tužbi. Isto tako je naveo da mu nije poznato da je zid kuće tužitelja prema njegovoj nekretnini tj. tuženikovoj vlažan, a ako i jest tuženik smatra da ta vlaga ne dolazi sa njegove nekretnine. To iz razloga što niti prema konfiguraciji nekretnina ne bi smjelo dolaziti do nikakvog slijevanja vode s njegove nekretnine na zid kuće tužitelja. Također da je upitan i način rješavanja navedene vlage, a ako bi trebalo provesti sanaciju da bi to trebalo odraditi na način koji je najmanje otegotan za tuženikovu nekretninu. Ujedno je tuženik naveo da je već i ranije imao neugodna iskustva sa tužiteljem kada mu je dozvolio upotrebu svoje nekretnine za izvođenje građevinskih radova. Smatra da bi ustvari tužitelj trebao i dokazati da i u ovom slučaju je nužna upotreba njegove nekretnine za sanaciju nekretnine tužitelja te navesti u kojem obujmu i kada bi trebala tužitelju tuženikova nekretnina. Tuženik se na kraju dok mu nisu predočene sve relevantne činjenice za sanaciju tužiteljeve kuće usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i zatražio naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja. Sud je također izvršio uvid u zk izvatke sa listova 4-5 spisa, u ispis nekretnina stranaka sa geoportal.dgu.hr sa lista 6 spisa, u molbu sa lista 7 spisa sa pripadajućom povratnicom s lista 8 spisa, te je izvršen uvid u skicu i nalaz mjerničkog vještaka sa listova 55-57 spisa i sa listova 58-60 spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to temeljem odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz provedenih dokaza kao nesporno je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik čkbr. [katastarska čestica] – kuća i dvor u [adresa] od 163 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a tuženik 1/160 – kuća od 116 m2 i dvorište 391 m2, sveukupne površine od 507 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela,

- da se tužiteljeva kuća svojom sjevernom stranom-zidom nalazi praktično na samoj međi sa nekretninom tuženika, a koja se dakle nalazi sjevernije u odnosu na nekretninu tužitelja,

- da je nekretnina tuženika u dijelu gdje ju dodiruje kuća tuženika u naravi uređeno dvorište time da u tom dijelu niti nema posebne ograde između nekretnina stranaka već se ograda nalazi istočno i zapadno od kuće tužitelja prateći liniju međe između nekretnina stranaka,

- da se nekretnine stranaka nalaze u Ulici Nova s tim da je kuća tužitelja ustvari smještena na križanju Ulice Nova i Ulice Ivana Cankara iako pripada Ulici Nova.

6. Sporno je između stranaka da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog sudskog postupka protiv tuženika.

7. Nema dvojbe da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak temeljem odredbe iz čl. 107. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV), a koja zakonska odredba propisuje da vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele ili slično ako se to na drugi način ne može izvesti. Nadalje odredba iz čl. 107. st. 2. ZV propisuje da tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz st. 1. ovoga čl. dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga, a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima o odgovornosti za štetu. Konačno odredbom iz čl. 107,. st. 3. ZV je propisano da za uporabu zemljišta iz st. 1. ovoga čl. na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena se plaća primjerena naknada koja ne može biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta.

8. Dakle iz tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj traži da sud utvrdi te samim time i naloži tuženiku uporabu tuženikove nekretnine za izvođenje radova na tužiteljevoj kući, a koji radovi bi se odnosili na sprječavanje vlage na kući tužitelja sa sjeverne strane tj. na sjevernom zidu. Na očevidu koji je održan u ovom predmetu je tužitelj pojasnio i karakter radova koji su u samom tužbenom zahtjevu stavljeni doista općenito na način da smatra da bi radovi za sprječavanje vlaženja sjevernog zida kuće trebali sadržavati kako izradu izolacije tako i postavljanje odgovarajuće fasade na tom zidu te bi mu upravo za te radove i trebala odgovarajuća širina tuženikove nekretnine uz njegovu kuću. No u svom iskazu tužitelj i dodatno pojašnjava potrebu za korištenje tuženikove nekretnine navodeći da želi na tom dijelu tj. sjevernom zidu postaviti zaštitu izolacijom svoje kuće radi sprječavanja eventualnog vlaženja obzirom da mu je kuća stara 50 godina te je navedena zaštita već postavljena i na drugim zidovima kuće osim na tom sjevernom zidu. Ujedno je naveo da je tek povremeno znalo doći do vlaženja tog zida njegove kuće od strane tuženikove nekretnine, ali da on nije uspio riješiti tu mogućnost vlaženja postavljanjem izolacije iz razloga što nema pristup na tuženikovo zemljište. Također je naveo i da bi radovi za korist njegove kuće trebali trajati oko 5 dana, a svakako da po završetku radova bi vratio i tuženikovo zemljište u stanje kakvo je bilo prije početka radova za korist njegove kuće. Za sanaciju vlage njegove kuće je svakako potrebno izvršiti i određene radove na vanjskom zidu tj. sa vanjske strane te mu upravo za to i treba dio tuženikove nekretnine za izvođenje radova. Ti radovi bi u sebi sadržavali iskop zemljišta kako bi se na dio zida koji se nalazi u zemlji postavila smola te ljepenka, a zatim i stiropor debljine 5 cm, a na koji način je rješavana izolacija i na ostalim dijelovima njegove kuće i da je upravo takav način rješavanja izolacije potreban kako bi se spriječili vlaženje njegove kuće. Što se tiče tuženika isti je izjavio da je doista kuća tužitelja na samoj međi, ali da on osobno tj. tuženik nije primijetio da bi dolazilo do bilo kakvog vlaženja tog zida tužiteljeve kuće, a on osobno tj. tuženik ima uređeno dvorište, slijedom čega ustvari sa njegovog dvorišta niti ne može doći do nekog nekontroliranog izlijevanja vode odnosno vlaženja tog zida tužiteljeve kuće. Smatra da ukoliko i dolazi do vlaženja tog dijela kuće odnosno tog zida kuće tužitelja da ustvari bi to prije mogla biti posljedica žljebova koji su postavljeni na kući tužitelja. Međutim se mora reći da su doista nekretnine stranaka smještene jedna do druge, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka gdje je jasno vidljivo da obiteljska kuća tužitelja svojim sjevernim zidom ide uz samu među sa nekretninom tuženika time da bi za eventualne radove na tom zidu obiteljske kuće tužitelja trebalo 1 m tuženikove nekretnine računajući od zida kuće tužitelja i to za popravak i sanaciju izolacije podrumskog dijela kuće tužitelja u ukupnoj površini od 6,50 m2 . Naime iz iskaza tužitelja proizlazi da je ustvari najveći problem na njegovoj kući, a za što mu je i potrebna nekretnina tuženika, izolacija u podrumskom dijelu, a koji radovi svakako uključuju i iskop zemljišta.

9. Imajući u vidu navedeno sud smatra da bi tuženik trebao dopustiti tužitelju izvođenje radova na svojoj nekretnini, a sve to kako bi tužitelj mogao na odgovarajući način zaštititi svoju nekretninu od većih oštećenja i propadanja zbog eventualno vlažnosti kuće sa navedene strane. Pri tom treba imati u vidu da je doista tuženikovo zemljište uređeno, ali u slučaju većih oborina iste kao što je opće poznato završavaju u zemlji, a s tim u vezi dolazi i do povećanog vlaženja uređaja ili zidova koji se nalaze ukopani u zemlju, a obzirom na povećanu vlažnost zemlje u takvim prilikama. Naravno da bi tužitelj po završetku radova trebao vratit nekretninu tuženika u stanje u kakvom se nalazila prije početka radova, a to svakako znači prvenstveno zatrpavanje iskopa i navoženja zemlje te sijanje trave, ali i eventualno drugih biljaka koje bi se uništilo prilikom izvođenja radova, a bile su zasađene na dijelu gdje se trebaju odvijati radovi. S tim u vezi je sud i usvojio u ovom slučaju tužbeni zahtjev na način kako je i postavljen tj. da se tužitelju omogući korištenje tuženikove nekretnine radi izvođenja radova za korist tužiteljeve nekretnine s tim da doista u samom tužbenom zahtjevu nisu u potpunosti definirani ti radovi pa i površina tuženikove nekretnine koja bi bila potrebna za postavljanje uređaja odnosno vršenja radova, ali je jasno naznačeno da tužitelj tuženikovu nekretninu može koristiti za obavljanje tih radova u razdoblju od 30 dana od dana dostavljene obavijesti tuženiku o započinjanju radova i naravno da po završetku radova mora vratiti odnosno dovesti nekretninu tuženika u stanje kakva je bila prije radova. To sve sukladno odredbi iz čl. 107. st. 1. i st. 2. ZV.

10. Ovdje moramo reći da je sud u cijelosti prihvatio kao iskaze stranaka kao logične, istinite i uvjerljive s tim da se njihovi iskazi razlikuju jedino u navođenju uzroka vlage na sjevernom zidu kuće tužitelja iako i tuženik dozvoljava mogućnost postojanja vlage, ali sud smatra da uzrok nastajanja vlage na sjevernom zidu kuće tužitelja nije niti od biti za ishod ovog postupka. Bitno je tek da ta mogućnost postoji te da postoji i način sprječavanja nastanka prekomjerne vlažnosti te zaštita kuće tužitelja od oštećenja nastale tom pojavom. Sud je također prihvatio u cijelosti nalaza i mišljenje mjerničkog vještaka smatrajući da je taj nalaz dan temeljem stručnog znanja i iskustva mjerničkog vještaka, a isti je također usklađen sa utvrđenjima suda sa lica mjesta te i nije bilo prigovora od strane stranaka.

11. Obzirom na prednje presuđeno je kao u izreci.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a to iz razloga budući se tuženik tijekom cijelog postupka protivio tužbenom zahtjevu tužitelja. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT), zatim trošak zastupanja na četiri ročišta kod suda svaki puta u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, PDV na gornje iznose u visini od 250,00 eura prema tbr. 46. OT., trošak sudskog očevida uključujući i trošak vještaka u iznosu od 553,31 euro te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu svaki puta u iznosu od 53,09 eura odnosno sveukupno 1.909,49 eura. Navedeni trošak je dosuđen sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a i prema važećoj OT. Na dosuđeni trošak je sud presudio zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude sukladno odredbi iz 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte odnosno putem e-komunikacije. U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnik Domagoj Krpina, Varaždin (za tužitelja)

2/ ZOU Goran Ružić i Maja Sambolek, Čakovec (za tuženika)