REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2152/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.734,46 eura sa zateznim kamatama:

- na iznos od 0,10 eur od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 11,23 eur od 30.10.2008. do isplate,

- na iznos od 13,92 eur od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,84 eur od 27.01.2009. do isplate,

- na iznos od 15,85 eur od 24.02.2009. do isplate,

- na iznos od 12,59 eur od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,19 eur od 22.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,96 eur od 25.05.2009. do isplate,

- na iznos od 6,58 eur od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,05 eur od 29.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,95 eur od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 7,53 eur od 18.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,53 eur od 26.10.2009. do isplate,

- na iznos od 9,37 eur od 02.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,70 eur od 29.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,98 eur od 26.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,98 eur od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,05 eur od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,87 eur od 06.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,65 eur od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 20,76 eur od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 31,75 eur od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,56 eur od 02.09.2010. do isplate,

- na iznos od 36,88 eur od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 33,42 eur od 25.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,73 eur od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 54,70 eur od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 54,70 eur od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 48,59 eur od 02.03.2011. do isplate,

- na iznos od 44,64 eur od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,82 eur od 04.05.2011. do isplate,

- na iznos od 60,61 eur od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 60,61 eur od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 63,24 eur od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 80,05 eur od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 64,52 eur od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 64,08 eur od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 61,22 eur od 05.12.2011. do isplate,

- na iznos od 61,22 eur od 05.12.2011. do isplate,

- na iznos od 66,31 eur od 03.01.2012. do isplate,

- na iznos od 70,41 eur od 06.02.2012. do isplate,

- na iznos od 69,84 eur od 05.03.2012. do isplate,

- na iznos od 68,24 eur od 03.05.2012. do isplate,

- na iznos od 70,36 eur od 04.06.2012. do isplate,

- na iznos od 68,37 eur od 09.07.2012. do isplate,

- na iznos od 69,13 eur od 02.08.2012. do isplate,

- na iznos od 64,35 eur od 11.09.2012. do isplate,

- na iznos od 65,34 eur od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 64,89 eur od 04.10.2012. do isplate,

- na iznos od 868,20 eur od 04.10.2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.236,89 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. ožujka 2023. navodi da je 29. studenog 2006. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.037,79 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ističe da je odredba kojom je glavnica vezana uz švicarski franak ništetna te se poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži isplatu iznosa od 2.731,97 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku. Također traži naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ističe da je sporni ugovor zatvoren. Ističe da presuda u kolektivnom sporu u kojem je utvrđivana apstraktna pravna zaštita nema pravni učinak erga omnes te smatra da je potrebno utvrditi pripada li tužitelj kategoriji prosječnog potrošača. Ističe da je odredba o valutnoj klauzuli valjana, da je jasna, lako uočljiva i dopuštena te da je tužitelj člankom 11.9. ugovora o kreditu izjavio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF i da je potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Ističe i da je tužitelj od zaposlenika banke mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja. Smatra da je općepoznata činjenica da HNB štiti tečaj domaće valute u odnosu na valutu EUR, ali da ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF pa da je ista bila poznata i tužitelju. Također napominje je se radi o solemniziranom ugovoru. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. kolovoza 2024. tužitelj traži isplatu iznosa od 2.734,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže opisane u tom podnesku.

4. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužitelj preinačio tužbu nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci, na koju je tuženik pristao upustivši se u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi na ročištu 19. studenog 2025., a nije se prije toga protivio preinaci (čl. 190. st. 4. ZPP).

5. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz financijskim vještačenjem.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Čitanjem ugovora o kreditu (list 24-32 spisa) utvrđeno je da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik 29. studenog 2006. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.037,79 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1. ugovora) te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (čl. 6.2. ugovora). Također je utvrđeno da se radi o kreditu za kupnju vozila (čl. 2. ugovora).

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

12. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

13.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. U tom je slučaju teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati.

13.2. Tuženik nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na tu okolnost.

13.3. Prema tome, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača

13.4. Napominje se da to što je tužitelj sklapanjem ugovora izjavio da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF i da je potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (čl. 11.9. ugovora), nije odlučno. Navedeno stoga što nije sporno da je tužitelj razumio da se tečaj može mijenjati, no to ne znači da je tuženik informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti (primjerice o parametrima o kojima ovisi promjena tečaja za valutu CHF). Isto tako, neosnovano tuženik smatra da je općepoznata činjenica da HNB štiti tečaj domaće valute u odnosu na valutu EUR, ali da ne štiti tečaj kune u odnosu na valutu CHF pa da je ista bila poznata i tužitelju. Po ocjeni ovog suda ne radi o općepoznatoj činjenici. Tuženik ničim ne dokazuje da se radi o činjenici poznatoj tužitelju. Okolnost da je ugovor solemniziran i da je javni bilježnik protumačio ugovorne odredbe tužitelju također nije odlučna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, javni bilježnik je mogao protumačiti tužitelju samo ono što u ugovoru piše, a iz samog ugovora o kreditu nedvojbeno ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

13.5. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

14. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba i to za kupovinu motornog vozila. Po ocjeni ovog suda tužitelj je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača. Za vezanost suda za utvrđenja iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača posve je neodlučno je li tužitelj kao potrošač sklopio ugovor o kreditu za kupnju vozila ili stana.

15. Slijedom navedenog, ništetna je odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga se takva odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razliku između iznosa koji je platio zbog rasta tečaja i iznosa obračunatog prema tečaju CHF koji je važio na dan isplate kredita.

16. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetne sporne odrede utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 28. ožujka 2023. pa petogodišnji zastarni rok nije protekao.

17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 20. kolovoza 2024. (list 60-65 spisa) sud nalazi utvrđenim:

- da razlika mjesečnih uplata koja je nastala zbog rasta tečaja od početka otplate kredita pa do isplate kredita iznosi ukupno 2.734,46 eura (pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u tablici koja se nalazi na listu 5 nalaza, list 64 spisa)

-da je tužitelj zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio prilikom plaćanja anuiteta platio ukupno 124,88 manje (pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u tablici koja se nalazi na listu 6 nalaza, list 65 spisa)

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti jer je jasno i obrazloženo te u skladu sa zadatkom suda. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka sukladno zadatku suda niti je predlagao saslušanje vještaka. Tuženik je prigovarao da je izračun napravljen kao da su stranke ugovorile kunski kredit bez valutne klauzule, a da je vještak trebao izračunati eventualnu preplatu tako da je usporedi ugovor s drugim ugovorom o kreditu s valutnom klauzulom, a da bi tada i uvjeti kreditiranja bili drugačiji. Predložio da vještak izradi dopunski nalaz tako da usporedi ugovor s drugim ugovorom o kreditu s drugom valutnom klauzulom pa izračuna eventualnu preplatu anuiteta kao i da primijeni i sve ostale uvjete koji su vrijedili za kunske kredite (promjenjivu kamatnu stopu). Prigovori tuženika su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda. Sud nije izveo dopunsko vještačenje sa zadatkom kako je predlagao tuženik jer takav zadatak niti dobiveni podaci nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

19. Po mišljenju ovog suda, sud ne može uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj platio po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Naime, ovdje se ne radi o djelomičnom ispunjenju koje bi se moglo uračunati na temelju običnog prigovora tuženika, a tuženik nije podnio protutužbu s odgovarajućim protutužbenim zahtjevom niti je istaknuo prigovor radi prijeboja. Nije moguće primijeniti niti građanskopravni prijeboj jer tuženik osporava postojanje tražbine tužitelja u cijelosti, a prijeboj ex lege nije predviđen pozitivnim zakonskim propisima.

20. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev za isplatu iznosa od 2.734,46 eura (toč. I izreke).

21. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose svakog pojedinog anuiteta odlučeno kao u toč. I izreke.

22. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora (2.904,90 eura) te priloženom troškovniku.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 27.08.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) kao i trošak pristupa na ročišta 25.04.2024. i 19.11.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.000,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,89 eura kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.236,89 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 12.10.2023. kojim se očituje na tuženikov odgovor na tužbu, podneska od 02.02.2024. kojim se dodatno očituje na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, kao i podneska od 04.10.2024. kojim se očituje na prigovor tuženika nalazu i mišljenju vještaka. Navedeno stoga što sud nije odobrio takvo dodatno pisano očitovanje tužitelja u smislu čl. 299.a st. 2. ZPP-a pa sud takva pisana očitovanja ne uzima u obzir sukladno čl. 299.a st. 4. ZPP. Po ocjeni ovog suda radi se o nepotrebnim očitovanjima tužitelja. Uostalom, sve navode iz tih podnesaka tužitelj je mogao iznijeti na pripremnom ročištu kao i ročištu za glavnu raspravu.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.