Poslovni broj: Kž-318/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-318/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.B., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, br. K-507/2017-46, od 30. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba opt. A.B. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, proglašena je krivom opt. A.B., zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvrede iz čl. 147. st. 1. KZ/11, te joj je izrečena novčana kazna u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa, s tim što je utvrđeno da je visina dnevnog iznosa optužene 142,31 kunu, tako da novčana kazna iznosi 4.269,03 kuna (četiritisućedvjestošezdesetdevetkunaitrilipe) / 566,60 eura, koji iznos je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

 

1.1. Na temelju čl. 43. KZ/11 upozorena je opt. A.B. da će se, ako u ostavljenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu, novčana kazna naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca ista će biti zamijenjena uz pristanak optužene radom za opće dobro na način da će se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti s 2 (dva) sata rada. Ako optužena ne pristane na rad za opće dobro, novčana kazna će biti zamijenjena kaznom zatvora na način da će se 1 (jedan) dnevni dohodak zamijeniti s 1 (jednim) danom zatvora, s time što kazna zatvora u tom slučaju ne može biti dulja od 12 (dvanaest) mjeseci.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je opt. A.B. da isplati troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,722 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. A.B. putem branitelja I.Š., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

4.  Žalba nije osnovana.

 

5. Optuženica putem branitelja se žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 2. i 3. ZKP/08, navodeći da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i samih iskaza, u odnosu na odlučnu činjenicu da je optuženica bila izazvana nedoličnim ponašanjem privatne tužiteljice koje su prethodile spornim porukama, i da zbog toga sud nije našao uvjete za primjenu odredbe čl. 147. st. 4. KZ/11 za oslobađanje optuženice od kazne. Nadalje, prigovara da je nepravilno primijenjena odredba čl. 406. ZKP/08 u svezi zamolbe za odgodu rasprave zbog spriječenosti branitelja optužene.

 

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženice, pobijana presuda nema proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, time da je protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokazne pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, pri čemu je naročito dana ocjena proturječnih dokaza. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio da je privatna tužiteljica M.F. putem kćerki optuženice i to D.A. i L.A. uputila riječi tijekom lipnja i srpnja 2016. godine, odnosno godinu dana ranije u odnosu na poruke koje je optuženica poslala mobitelom privatnoj tužiteljici M.F. 27. lipnja 2017. godine, iz kojeg razloga je pravilno sud utvrdio da nisu postojali uvjeti iz čl. 147. st. 4. KZ/11 da se optuženica oslobodi od kazne za kazneno djelo uvrede, da bi bila ista izazvana nedoličnim ponašanjem privatne tužiteljice kada je slala poruke putem kćerki optuženice, jer se ne radi o neposrednom događaju koji bi izazvao optuženicu na takvu njenu reakciju i upućivanjem uvredljivih riječi godinu dana nakon prenijetih poruka.  Nadalje, uvidom u kazneni predmet, razvidno je da je na raspravi od 25. studenoga 2022. bio prisutan zamjenik branitelja optuženice, pa stoga nema niti ove ukazane povrede, jer nisu postojale smetnje da se rasprava uspješno provede.

 

6. Optuženica se žali zbog povrede Kaznenog zakona, jer da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu iz čl. 147. st. 3. KZ/11, kada je u dokaznom postupku utvrdio činjenično stanje i da je prema navedenom trebao osloboditi optuženicu bilo kakve kazne, zanemarujući da je privatna tužiteljica optuženu duže vrijeme vrijeđala, pa je optužena u stvari uzvratila uvrede opisane u izreci, pa stoga smatra da je navedenu trebalo osloboditi kazne.

 

6.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženice, kada je utvrdio iz rezultata dokaznog postupka da je optuženica putem svojih kćerki saznala godinu dana ranije za uvredljive riječi, a da je pravilno ocijenio vremenski kada je optuženica putem mobitela poslala poruku privatnoj tužiteljici  i to dana 27. lipnja 2017., što i ne osporava optuženica, i u kojoj poruci je uz više riječi i uputila uvredljive riječi i to "da je obična četnička štraca". Pri tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio okolnost da je pisanje uvredljivih riječi bilo izazvano okolnošću da joj se kćerka požalila da treba vratiti mobitel privatnoj tužiteljici ili nastaviti plaćati rate za isti, pa su pravilno i po mišljenju drugostupanjskog suda utvrđene navedene odlučne činjenice. Kazneni zakon se ima primijeniti na činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na one koje optuženica smatra da bi trebalo biti utvrđeno.

 

7. Optuženica se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da prvostupanjski sud nije utvrdio i razlučio ključne činjenice i okolnosne razlike, da iz sadržaja iskaza svjedokinje D.A. i L.A.  proizlazi da je tijekom ljeta 2016. godine privatna tužiteljica M.F. iznijela više uvredljivih riječi za njihovu majku opt. A.B., da je stalno provocirala i da su te okolnosti prenosili njenoj majci – optuženici, a da ona nije na to reagirala, te da je sada reagirala isprovocirana time što je od njene kćerke tražila mobitel ili da nastavi plaćati rate za isti, pa zaključuje da prvostupanjski sud je pogrešno zaključio kada nije cijenio da je taj akt nesumnjivo izazvao optuženicu i da se radi o izazvanoj uvredi.

 

7.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, dao pojedinačnu ocjenu izvedenih dokaza kao i ocjenu istih u međusobnoj povezanosti i s danom obranom optuženice, te dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pa stoga potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Sud je pravilnom analizom vrednovao iskaze svjedokinje D.A. i L.A., kada su istovjetno iskazivale o događaju iz 2016. i 2017. godine, odnosno kada su 2016. živjele jedno vrijeme kod privatne tužiteljice M.F. zajedno sa svojim ocem u Zadru, a u svezi uvredljivih riječi koje je govorila privatna tužiteljica o njihovoj majci, a koje su te riječi i prenosile, kao i na okolnost da optuženica na njih nije tada reagirala, nego tek 27. lipnja 2017. godine, kada je uputila riječi uvrede putem mobitela zbog okolnosti da je privatna tužiteljica tražila od kćerke mobitel ili da nastavi plaćati rate za isti.  Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da taj događaj se ne može smatrati povodom  za slanje uvredljive poruke sa  sadržajem privatnoj tužiteljici "da je obična četnička štraca". Takvo obrazloženje prvostupanjske presude kao potpuno i pravilno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8. Optuženica se žali i zbog kazne, navodeći da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja i odmjeravanja kazne je izrekao prestrogu kaznu, zanemarujući okolnost da je optuženica samohrana majka koja sezonski mora raditi u stranoj zemlji radi uzdržavanja djece, te da radi osam mjeseci u godini i da je sud pogrešno procijenio njena primanja i izrekao prestrogu kaznu.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne.  Pravilnom ocjenom svih okolnosti, da je optuženica neosuđivana i da je majka dvoje djece koje uzdržava, te stupanj krivnje koji se ogleda u načinu počinjenja djela s neprimjerenim izrazima,  da će se svrha kažnjavanja ostvariti i izrečenom novčanom kaznom od 30 dnevnih iznosa, tako da novčana kazna iznosi 4.269,03 kuna odnosno 566,60 eura, koju je optuženica dužna platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.  Sud je pravilno prilikom odmjeravanja visine dnevnog iznosa na umu imao imovinske prilike optuženice, uzimajući u obzir njezine prihode i imovinu, kao i prosječne troškove nužne za njeno uzdržavanje i uzdržavanje njene obitelji, te po njenoj izjavi utvrdio da zarađuje mjesečno 1.700,00 eura, a potom utvrdio ukupnu njenu godišnju zaradu i potrebe za uzdržavanjem, te potom utvrdio dnevne iznose od 142,31 kuna. Stoga, prema nalaženju ovog suda, izrečenom navedenom novčanom kaznom od 30 dnevnih iznosa u odnosu na optuženicu i utvrđene konkretne okolnosti, njenih primanja i potreba za uzdržavanjem djece, ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na optuženicu i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja (čl. 41. KZ/11).

 

9. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08  nije utvrdio neku od bitnih  povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, tako da je žalbu valjalo odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 19. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić