Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Ps-67/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene VP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zdeslavu Lozi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika – protutužitelja RP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Biliću, odvjetniku u Splitu, zbog iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2025. u nazočnosti stranaka, a primjenom odredbe čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu ZPP) dana 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik – protutužitelj RP u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude, isprazniti nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14016, KO [katastarska općina], ( E-40), u naravi dvosoban stan na III. katu, označen br. 19., u površini od 58,75 m2, anagrafske oznake i broja [adresa], te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici – protutuženoj VP.

II. Dužan je tuženik – protutužitelj RP u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici – protutuženoj VP parnični trošak u iznosu od 1.616,78 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se, kao neosnovan u cijelosti, protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja RP koji glasi:

" 1. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženiku- protutužitelju isplatiti iznos od 5.000,00 eur sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako pologodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana pologodišta koje je prethodilo tekućem pologodištu za pet postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate.

2.Tuženik-protutužitelj je ovlašten zadržati nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14016, KO [katastarska općina], dvosoban stan na III. katu, označen br. 19., u površini od 58,75 m2, anagrafske oznake i broja [adresa], dok mu tužitelj-protutuženik ne naknadi nužne i korisne troškove, iznos od 5.000,00 eur, sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako pologodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana pologodišta koje je prethodilo tekućem pologodištu za pet postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate.

3. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana naknaditi tuženiku- protutužitelju troškove parničkog postupka sa zateznim kamatama koja se određuje za svako pologodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana pologodišta koje je prethodilo tekućem pologodištu za pet postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate."

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod suda zaprimljena dana 27. lipnja 2019. tužiteljica je navela da je vlasnica nekretnine koja u naravi predstavlja dvosoban stan na III. katu zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa]. Tuženik da je u posjedu stana i koristi ga bez ikakve pravne osnove te čak odbija iseliti. Tužiteljica je predložila provesti postupak i donijeti presudu kojom bi se tuženiku naredilo iseljenje, predaja stana slobodnog od osoba i stvari tužiteljici, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak.

2. Obzirom da sud nije zaprimio odgovor tuženika na poslanu mu tužbu, to je dana 29. prosinca 2021. donesena presuda zbog ogluhe poslovne oznake i broja Ps- 71/2019-22, a kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Tuženik je uložio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te žalbu protiv navedene odluke. Prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanje roka za podnošenje odgovora na tužbu sud je odbacio 10. ožujka 2022. odlukom pod brojem Ps-71/2019-26 protiv koje je tuženik uložio žalbu, koju je pak odbio Županijski sud u Zagrebu 3. srpnja 2023. rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2254/2022-2. Ujedno je Županijski sud u Zagrebu odlučio i o žalbi protiv presude zbog ogluhe 27. kolovoza 2024. rješenjem poslovne oznake i broja Gž-4460/2023-2 na način da je presuda zbog ogluhe ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

3. Tuženik je dao odgovor na tužbu ali i podnio protutužbu u podnesku od 20. svibnja 2025. na način da je u cijelosti ostao pri navodima iz podneska kojim je tražio povrat u prijašnje stanje i žalbu. Naime, u cijelosti je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je tužiteljica u tužbi naznačila kao svoju adresu Split, Hercegovčka 28, što je ujedno i anagrafska oznaka predmetnog stana pa navedeno ukazuje da nije osnovan zahtjev tužiteljice da joj se stan preda slobodan od osoba i stvari. Dodatno je naveo da je pošteni posjednik predmetnog stana u kojem živi 33 godine, zajedno sa mldb. kćeri TP. U sam stan uložio je znatna novčana sredstva, a što je bilo bitno kako bi stan bio održan u funkcionalnosti. Ti troškovi su bili i korisni jer su povećali ukupnu vrijednost stana. Naveo je da je uložio najmanje 5-10 tisuća eura iz kojeg razloga je ustao protutužbom tražeći da mu se isplati iznos od 5.000,00 €, ali i utvrdi pravo da i dalje posjeduje stan dok mu tužiteljica ne naknadi nužne i korisne troškove. Zatražio je i da mu tužiteljica isplati parnični trošak.

3.1. Tužiteljica je dala odgovor na protutužbu dana 16. lipnja 2025. na način da je kazala da protutužbeni zahtjev nije osnovan jer je tuženik nedvojbeno postao nepošten najkasnije u trenutku kada je primio tužbu tužiteljice zbog iseljenja. Što se pak tiče tuženikove kćeri TP ona da je maloljetna i živi sa majkom na adresi u [adresa]. Tuženik ne živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojom kćeri što je vidljivo iz obrasca kojeg je predao nadležnom upravnom tijelu kada je zatražio sekundarnu pravnu pomoć, a gdje je izrijekom naveo da njegovo kućanstvo broji jednog člana. Također je tužiteljica skrenula pozornost da je tuženik u nekoliko navrata prikazivao različite iznose navodnih ulaganja i to počevši od 3000,00 € do 10.000,00 €, što sve ne odgovara istini jer je ulaganje u predmetni stan isključivo vršio zajednički otac stranaka, sada pok. ŠP koji je preminuo 2022. Podnošenje protutužbe tužiteljica je ocijenila tuženikovim nastojanjem za odugovlačenjem predmetnog postupka.

3.2. Na ročištu za glavnu raspravu 10. srpnja 2025. donesena je odluka da će se povodom protutužbenog zahtjeva kao i tužbenog zahtjeva raspravljati i odlučiti u jedinstvenom postupku slijedom čega je predmet po protutužbi koji je dobio poslovnu oznaku i broj P-2685/2025 pripojen spisu Ps-67/2024.

4. U dokazne svrhe sud je pregledao izvadak iz zemljišnih knjiga za ZU 14016 KO [katastarska općina], podnesak punomoćnika tužiteljice upućen tuženiku 24. svibnja 2019. zajedno sa primka-povratnico te uvjerenje o prebivalištu za RP i TP. U postupku su saslušani svjedoci SP, VPH i ĆP kao i stranke tužiteljica VP i tuženik RP.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka su zahtjevi, s jedne strane tužiteljice – protutužene (u nastavku Obrazloženja: tužiteljica) da joj tuženik preda u samostalni i nesmetani posjed, stan koji je njezino vlasništvo, a nalazi se u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14016, KO [katastarska općina], ( E-40), u naravi dvosoban stan na III. katu, označen br. 19., u površini od 58,75 m2, anagrafske oznake i broja [adresa], te sa druge strane tuženika – protutužitelja (u nastavku Obrazloženja: tuženik) za pridržajem posjeda stana do isplate iznosa od 5.000,00 € koje je potrošio na ulaganje u stan.

9. Odredbom čl.161 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, nadalje u tekstu: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredbom čl.162. ZVa pak određeno je da vlasnik, a kako bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo, da od osobe koja posjeduje njegovu stvar, zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu (stavak 1).

9.1. Odredbom čl.164 st.2 ZVa propisano je ako vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, da pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

10. Tužiteljica je nesporno vlasnica stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14016, KO [katastarska općina], ( E-40), u naravi dvosoban stan na III. katu, označen br. 19., u površini od 58,75 m2, anagrafske oznake i broja [adresa] čemu svjedoči izvadak iz zemljišnih knjiga. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sestra i brat.

11. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je poprilično mučno sudjelovati u ovome postupku i govoriti o tome kako joj je brat – tuženik ovisnik o drogama. Njegov jedini cilj je domoći se novca. Roditelji nisu bili nepošteni i nisu voljeli nju više od njega, no splet životnih okolnosti i tuženikova ovisnost dovela je do spora. Sa roditeljima da je živjela do udaje i prvog braka, a kada je do kraha tog braka došlo da se vratila roditeljima 2005. te je nastavila živjeti s njima do 2018. kada je već stupila u drugi brak. Kada je zajednički otac stranaka obolio trebao mu je mir i stoga su ona i suprug odlučili otići u podstanare. Tada da je pozvala brata – tuženika ako može da dođe kod roditelja u stan da im bude od pomoći. Potvrdila je da je 2009. renovirana kuhinja i zidne pločice u kuhinji te promijenjena wc šolja. Sa pok. ocem je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime je stan prešao u njeno vlasništvo upravo zato što joj je pok. otac kazao da je tuženik, njezin brat, uzeo majčin dio i potrošio ga na zadovoljavanje svojih potreba. Nikakvo renoviranje i ulaganje u stan tuženik nije napravio jer nije imao novaca. Istakla je da joj je poznato da tuženik prima socijalnu pomoć. Renoviranje kuhinje je naručio pok. otac u čemu je pomagao SP i pok. JP, dok ĆP nije izvodio nikakve radove.

11.1. Na ovu okolnost ispitan je svjedok SP koji je kazao da je jedno vrijeme bio u vezi s tužiteljicom i da je u tome smislu dolazio u predmetni stan. U tom stanu su tada živjeli roditelji tužiteljice, ona i njezina dva sina. Pred kraj veze s tužiteljicom, negdje 2009., da je pomogao tužiteljici i njezinim roditeljima kada su renovirali kuhinju i promijenili pločice. Prisjetio se svjedok SP da je tada brusio prozore, a potom ih i lakirao, i tada je promijenjena wc šolja. Tuženika da tu nije bilo ni za lijek. Potvrdio je da je osim tužiteljice i njezinih roditelja, tu bio prisutan i pomogao susjed po imenu JP. Nakon 2009. da je u stanu bio još jednom ili dva puta i tada da nisu vršeni nikakvi radovi.

12. RP kazao je da je stan bio dosta zapušten kada je 2011. došao u stan, pa je trebalo napraviti renoviranje. Pok. otac da je bio jako bolestan, a i pok. majka da je imala problema. U to vrijeme da je radio naporno u City expressu, a potom i u Pekari Babić, pa je bilo neophodno da mu je trebao odmor što znači da mu je trebala i kupnja kreveta. Pok. otac da je bio jako bolestan i vrijeme je provodio ležeći, tako da mu je jako smetao stari kauč pa mu je on kupio novi koji nije imao federe. Spomenuta kuhinja je bila nefunkcionalna jer ju je radio jedan čovjek koji je bio alkoholičar, pa je stoga ĆP na njoj radio preinake. Osim toga da je roditeljima morao kupiti i bračni krevet jer je prethodni propao. Kupio je stol i kutnu garnituru za sjedenje. Napomenuo je da je kupio još i novi bojler i vodokotlić.

12.1. Prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu 12. rujna 2025., tuženik je sucu predao račune i to račun iz Prima namještaja na iznos od 4.071,48 kuna na ime ĐP, a kao sredstvo plaćanja naznačeni su čekovi. U tome računu navedena je kupnja slijedećih predmeta: 3 stolice, kutna klupa, TV stolić i stol od hrasta. Račun je iz 4. svibnja 2006. Tuženik je pokazao i garantni list za kauč izdan od DOO JANČEV MERMERI iz Tuzle od 27. veljače 2009. Ove račune tuženik je predstavio kao dokaz izvršenih ulaganja.

12.2. Saslušani svjedok ĆP kazao je u svome iskazu da ga je tuženik 2011. zamolio da mu pomogne u renoviranju stana u [adresa] jer je trebalo postaviti pločice. Pločice u kuhinji su bile razbijene i uklonjene pa je on postavio nove. Uz to je napravio i neke preinake i popravke na postavljenoj kuhinji. Tužiteljici nije tada vidio u stanu, već samo njihove zajedničke roditelje. Nije se mogao sjetiti iznosa kojeg mu je tuženik dao za izvedene radove no tada da je spominjao da će doći i drugi radnici nešto raditi. Kritične prigode postavio je 8 m2 pločica. Koliko se on mogao sjetiti, tuženik da je u to vrijeme radio u pekari Babić.

12.3. Saslušana je i svjedokinja VPH, nevjenčana supruga tuženika, koja je na ročištu za glavnu raspravu 14. studenog 2025., kazala da je tek kratko vrijeme živjela u predmetnom stanu, negdje 2017. ili 2018. kada se odselila zbog teške svekrove bolesti pri čemu ni svekrva nije bila baš pokretna. Briga oko navedenih iziskivala je 24-satnu brigu, a za to vrijeme tužiteljica je mijenjala partnere. Tuženik, njen nevjenčani suprug, brinuo se za roditelje 24 sata dnevno, plaćao sve režijske troškove, donosio im hranu koju je ona pripremala te je svu svoju vojnu mirovinu koristio na kupnju raznih predmeta kao npr. bračne postelje koju je kupio u Emmezetti i koja je koštala između 3-4 tisuće kuna. Kupio je i kauč koji je koštao između 1.000,00-1500,00 kuna, kao i druge stvari, npr. bojler u wc. U stanu su se stalno vršili sitni popravci za koje je tuženik koristio svoj novac, ali i rad svojih prijatelja. Nisu kupovali novu kuhinju, ali su postojeću stalno morali popravljati. Poprilično novca su potrošili i na plaćanje režijskih troškova i hrane jer tuženik nikada nije od svojih roditelja tražio da bilo što plate. Najamninu za predmetni stan nisu plaćali. Nije joj bilo poznato kada je tuženik ostvario pravo na vojnu imovinu. Njihova zajednička kći TP, živi s njom na adresi u [adresa]. Dodatno je ustvrdila da tužiteljica nije nikada dolazila u predmetni stan.

13. Analizom ovako provedenog dokaznog postupka više je nego jasno da je tužiteljica dokazala da kao vlasnica stana ima pravo zatražiti da tuženik, koji stan koristi bez ikakvog valjanog pravnog osnova, istog napusti i prepusti joj ga slobodnog od osoba i stvari. Tuženik se pozvao na pravo pridržaja posjeda stana navodeći da je pošteni posjednik i navodeći da je u stanu izvršio znatna ulaganja kao nužne i korisne troškove. Međutim, za kazati je da tuženik takvo pravo ne ostvaruje jer ničim nije dokazao da je ulaganje izvršio. Jednako kao on i njegova nevjenčana supruga VPH pokušali su neistinito prikazati kako je tuženik osoba koja ima veliku vojnu mirovinu i koja je trošila kako na roditelje i zadovoljavanje njihovih potreba tako i na održavanje stana. Tuženik nije dokazao da bi bio korisnikom vojne mirovine, a od Upravnog odjela za opću upravu, SDŽ zatražio je da mu se odobri sekundarna pravna pomoć i ishodio je rješenje da na nju ima pravo jer je u postupku utvrđeno da je on korisnik prava iz sustava socijalne skrbi – zajamčene minimalne novčane naknade. On, dakle, sa tim prihodima koje je ostvarivao zasigurno nije mogao ulagati u stan, pitanje je jesu li mu ta sredstva bila dostatna za vlastito uzdržavanje, uzdržavanje mldb. djeteta i bolesnih roditelja. Osim toga, sudu je prikazao račune o izvršenim ulaganjima premda je riječ o predmetima, stvarima, kao što su krevet, stol, stolić, stolice, kauč, što sve može ponijeti sa sobom kada bude napuštao stan. To su pokretnine i odvojive su od samoga stana. Ustvrdio je tuženik da je renovirao kuhinju i pločice te promijenio wc šolju, ali račune za takvo što nema. Ima samo riječ svog prijatelja ĆP i svoje nevjenčane partnerice VPH da su ti radovi izvedeni. Međutim, sud ne vjeruje niti tuženiku, a niti svjedocima ĆP i VPH, obzirom na njihove relacije s tuženikom, nedosljednosti u kazivanju i neiskazivanju točnih egzaktnih podataka na pitanja o cijeni izvedenih radova, što je u biti i najbitnije. Ti iskazi ocijenjeni su konstruiranim za potrebe uspjeha tuženika u parnici, jer je sud u cijelosti poklonio vjeru u kazivanje tužiteljici i svjedoku SP. Njihovi su iskazi utoliko uvjerljiviji jer ne pretendiraju na neposredna, osobna ulaganja, jer i sama tužiteljica kaže da je ulaganja u stanu bilo, a da su ta ulaganja vršili njezini roditelji. Tuženik je u stan uselio na poziv svoje sestre tužiteljice, što je tužiteljica i sama priznala i bio je u poštenom posjedu zasigurno do trenutka kada ga je tužiteljica pismom od 24. svibnja 2019. pozvala da stan napusti i preda joj ga slobodnog od osoba i stvari. Najkasnije je svoje poštenje izgubio kada je tužiteljica podnijela ovu tužbu 27. lipnja 2019.

14. Radi svega naprijed navedenog tuženiku je naloženo da napusti predmetni stan i preda ga, slobodnog od osoba i stvari, tužiteljici, što znači da sa sobom može ponijeti navedene pokretnine koje pretendira da je kupio, premda za to nema odgovarajuće račune. Važno je napomenuti i to da je neistinito pokušano prezentirati ovome sudu da u stanu živi tuženik s mldb. kćeri, pa bi joj iseljenje predstavljalo izuzetan šok, ali je u postupku utvrđeno da mldb. djevojčica živi s majkom na drugoj adresi. Toliko o vjerodostojnosti tuženika.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a dok je visina istog, koja je priznata tužiteljici, određena pozivom na Tbr.7.toč.2. alineja 3. (postupci iseljenja) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa) i to u obliku jednokratne naknade u visini od 250 bodova te dodatnih 250 bodova za ostale radnje:

- svaka po 50 bodova te za sastav odgovora na protutužbu (vps od 5.000,00 €) – 100 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € kn koliko iznosi vrijednost jednog boda a potom je dobiveni iznos od 1.200,00 € uvećan za iznos 25% PDV-a ili iznos od 300,00 € te iznose sudskih pristojbi na tužbu – 53,09 € i na odgovor na protutužbu – 48,23 € i trošak sudskog dostavljača – 15,46 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je konačan iznos prouzročenog parničnog troška što će ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila, platiti tužiteljici, kao stranci koja je u postupku uspjela, u visini od 1.616,78 €.

15.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužiteljici su temeljem odredbe čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) dosuđene od presuđenja do isplate.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. prosinca 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave i uručenja iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši, drugostupanjski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis