REPUBLIKA HRVATSKA

P-328/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik iz Zagreba, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. ugovora o kreditu broj: 116-083/2006 sklopljenog 7. travnja 2006. između OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 645,70 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 3,89 eura od 31. svibnja 2006. do isplate,

- 3,87 eura od 30. lipnja 2006. do isplate,

- 3,86 eura od 31. srpnja 2006. do isplate,

- 3,87 eura od 31. kolovoza 2006. do isplate,

- 3,88 eura od 2. listopada 2006. do isplate,

- 3,87 eura od 31. listopada 2006. do isplate,

- 3,85 eura od 30. studenog 2006. do isplate,

- 3,82 eura od 2. siječnja 2007. do isplate,

- 3,79 eura od 31. siječnja 2007. do isplate,

- 3,79 eura od 28. veljače 2007. do isplate,

- 4,03 eura od 20. travnja 2007. do isplate,

- 3,98 eura od 30. travnja 2007. do isplate,

- 3,94 eura od 2. srpnja 2007. do isplate,

- 3,91 eura od 6. kolovoza 2007. do isplate,

- 3,91 eura od 6. kolovoza 2007. do isplate,

- 3,92 eura od 6. rujna 2007. do isplate,

- 4,01 eura od 1. listopada 2007. do isplate,

- 4,00 eura od 2. studenog 2007. do isplate,

- 4,06 eura od 3. prosinca 2007. do isplate,

- 4,04 eura od 2. siječnja 2008. do isplate,

- 4,12 eura od 1. veljače 2008. do isplate,

- 4,15 eura od 29. veljače 2008. do isplate,

- 4,55 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,

- 4,52 eura od 30. travnja 2008. do isplate,

- 4,39 eura od 2. lipnja 2008. do isplate,

- 4,45 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,

- 4,37 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,

- 4,37 eura od 1. rujna 2008. do isplate,

- 4,43 eura od 1. listopada 2008. do isplate,

- 4,78 eura od 31. listopada 2008. do isplate,

- 4,60 eura od 2. prosinca 2008. do isplate,

- 4,92 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 4,96 eura od 2. veljače 2009. do isplate,

- 4,99 eura od 2. ožujka 2009. do isplate,

- 4,93 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,

- 4,94 eura od 30. travnja 2009. do isplate,

- 4,85 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,

- 4,78 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 4,80 eura od 3. kolovoza 2009. do isplate,

- 4,85 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- 4,82 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

- 4,79 eura od 2. studenog 2009. do isplate,

- 4,86 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

- 4,91 eura od 4. siječnja 2010. do isplate,

- 4,99 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

- 4,97 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

- 5,10 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- 5,06 eura od 5. svibnja 2010. do isplate,

- 5,12 eura od 2. lipnja 2010. do isplate,

- 430,04 eura od 29. lipnja 2010. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 224,02 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2010. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 747,45 eura u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.202,81 eura, kao neosnovan.

VI. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.500,00 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 869,72 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su OH i pravni prednik tuženika 7. travnja 2006. sklopili ugovor o kreditu. Navodi da je čl. 5.2. ugovora određeno da će kreditor naplatiti korisniku kredita naknadu/troškove za obradu kredita i to da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita. Navodi da je ta odredba ugovora o kreditu ništetna, da je ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Navodi da je korisniku kredita naplaćena predmetna naknada u iznosu od 645,70 eura 14. travnja 2006.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je korisnik kredita informiran o odredbi o naknadi za obradu kredita. Priznaje činjenicu da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 645,70 eura 14. travnja 2006. Navodi da tuženik prilikom odobravanja kredita ima troškove koji su određeni kroz paušalnu naknadu. Navodi da predmetna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu s obzirom na to da je naplaćena u iznosu od 1,25% iznosa kredita. Istaknuo je prigovor zastare.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isplatni nalog (list 7 spisa), dopise (list 8 spisa), e-mail korespondenciju (list 9-11 spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 12-17 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 19-195, 199-376 spisa), specifikaciju uplata (list 377-378 spisa), otplatni plan (list 197-198 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 379 spisa), ugovor o kreditu (list 380-396 spisa), pregled prometa za klijenta (list 397-402 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 403-416 spisa), saslušan je svjedok OH (list 509-510 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Darfin d.o.o. (list 522-541.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita.

6. Nije sporno da su Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i OH sklopili ugovor o kreditu broj 116-083/2006 od 7. travnja 2006. Nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

7. Iz ugovora o kreditu broj 116-083/2006 od 7. travnja 2006. proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 2. st. 2. ugovora o kreditu određeno je da banka odobrava kredit korisniku u svrhu izgradnje kuće i kupovine građevinskog zemljišta, a čl. 2. st. 1. ugovora određeno je da se radi o stambenom kreditu. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka OH proizlazi da je kredit podigla za kupnju nekretnine za stanovanje. Prema tome, radi se o korištenju kuće za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka OH jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je OH nekretninu koristila u bilo kakve poslovne svrhe.

8. Čl. 2. st. 1. ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 83.700,00 CHF.

9. Čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita.

10. Iz ugovora o ustupu tražbine utvrđeno je da su OH i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine 10. lipnja 2023. Čl. 1. i 2.1. ugovora o ustupu tražbine ugovoreno je da ĆH ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 116-083/2006 sklopljenog između OH i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., i to tražbina na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

11. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

12. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj: 79/07, 125/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

14. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

15. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

16. Svjedok OH iskazala je da s bankom nije pregovarala o niti jednoj odredbi ugovora o kreditu, već je ugovor bio uzmi ili ostavi. Iskazala je da je znala kako mora platiti naknadu, ali da nije znala ništa drugo o toj naknadi, niti o tome koja joj je svrha te da joj u banci prije sklapanja ugovora nisu objašnjavali ništa o toj naknadi.

17. Iz iskaza svjedoka OH proizlazi da joj tuženik nije dao nikakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita i koja je svrha ugovaranja te naknade te da se o tim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka OH jer je logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču. Tuženik niti ne iznosi činjenicu koji zaposlenik banke je vodio pregovore s potrošačem oko sklapanja ugovora i koje konkretne podatke mu je dao o tome na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kreditnog zahtjeva i koja je joj je svrha.

19. Ništetna je odredba čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu na način da je ugovoreno kako se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita.

20. U postupku nije sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 645,70 eura 14. travnja 2006.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 29/03 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

22. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

23. Iz iskaza svjedoka OH proizlazi da se o odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

24. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, iz čega proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih, odnosno koja je svrha te naknade).

25. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

26. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

27. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

28. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Nadalje, iz čl. 3. st. 1. ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik obračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle, 83.700,00 CHF, odnosno s uračunatom naknadom za obradu kredita, premda mu je stvarno isplatio manji iznos od toga za 1,25%. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. Zbog toga je odredba čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

30. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO- a.

31. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

32. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

33. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 645,70 eura.

34. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darfin d.o.o. proizlazi da je ukupno naplaćeni trošak naknade za obradu kredita 645,70 eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je ukupni iznos mjesečnih anuiteta 101.062,50 CHF, od čega je otplata glavnice 83.700,00 CHF i kamata 17.362,50 CHF. U slučaju da je glavnica kredita umanjena za iznos troška obrade kredita od 645,70 eura, tada je ukupni iznos mjesečnih anuiteta 99.799,24 CHF, od čega je otplata glavnice 82.653,75 CHF i kamata 17.145,49 CHF. Razlika anuiteta ako se iznos kredita umanji za iznos troška obrade kredita je 6.552,98 kn, odnosno 869,72 eura. Razlika glavnice iz anuiteta ako se kredit umanji za iznos troška obrade kredita je 734,04 eura.

35. Posljedica ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a je povrat činidbe koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe, dakle, povrat iznosa naplaćene naknade od 645,70 eura. Korisniku kredita je odobren kredit u iznosu od 83.700,00 CHF, pri čemu je dio tog kredita iskorišten za naplaćivanje naknade za obradu kredita u iznosu od 645,70 eura. Međutim, korisnik kredita dužan je plaćati anuitete prema iznosu odobrenog kredita, dakle, 83.700,00 CHF. Nije odlučno za koju svrhu je dio tog kredita naplaćen, pa nije odlučno niti to što je dio kredita u iznosu od 645,70 eura iskorišten za naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva. I dalje je činidba koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi upravo iznos naplaćene naknade od 645,70 eura. Iznos ukupne razlike anuiteta prema otplatnom planu i anuiteta u slučaju da je iznos kredita umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 645,70 eura ne predstavlja činidbu koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita. Ništetna je odredba čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno kako se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % iznosa kredita. Korisnik kredita je na temelju te odredbe platio naknadu u iznosu od 645,70 eura i taj iznos tuženik dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Odredba ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da tuženik odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 83.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dakle, u iznosu koji nije umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 645,70 eura) nije ništetna. Stoga, ukupna razlika anuiteta između kredita u iznosu od 83.700,00 CHF i anuiteta po kreditu u iznosu umanjenom za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nije činidba dana na temelju ništetne odredbe, već samo dio tog iznosa od 645,70 eura, u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kredita, predstavlja činidbu danu na temelju ništetne odredbe čl. 5.2. ugovora o kreditu. Zbog toga je ne postoji tražbina tužitelja preko navedenog iznosa od 645,70 eura.

36. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

37. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

38. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. O zateznim kamatama odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Tužitelj ne potražuje zatezne kamate na iznos od 645,70 eura od 14. travnja 2006., kao dana naplate predmetne naknade, već potražuje kamate na pojedine iznose s kasnijim početkom tijeka na svaki pojedini iznos pa je o tome odlučeno u granicama takvog zahtjeva.

39. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

40. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

41. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

42. Ukupna vrijednost predmeta spora je 645,70 eura koju je sud povodom prigovora tuženika odredio na ročištu u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku postavio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 645,70 eura. Međutim, posljedica ništetnosti navedene odredbe ugovora je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 645,70 eura. Stoga, vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 2.045,70 eura je suviše visoko naznačena. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 645,70 eura budući da je posljedica ništetnosti uprava plaćanje tog iznosa pa je primjerena vrijednost predmeta spora upravo 645,70 eura. Tužitelj je nakon toga preinačio tužbu na način da je kondemntornim tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 28. rujna 2025. zahtijevao isplatu iznosa od 869,72 eura. Stoga, u stadiju postupka od 28. rujna 2025. vrijednost predmeta spora iznosi 869,72 eura. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja i takva preinaka je svrsishodna za končano rješenje spora između stranaka.

43. Tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 645,70 eura. U stadiju parnice prije podneska od 28. rujna 2025. tužitelj je uspio u parnici u cijelosti, a u stadiju postupka od 28. rujna 2025. pa do okončanja prvostupanjskog postupka tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 74,24% pa mu u tom stadiju pripada naknada troškova u omjeru od 48,48% (74,24% - 25,76%).

44. Tužitelju su u stadiju postupka u kojem je u cijelosti uspio u parnici sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 13. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročišta od 1. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ročišta od 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 350,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 87,50 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,46 eura i trošak izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka u iznosu od 16,80 eura, što sve ukupno iznosi 487,76 eura.

45. Tužitelju su u stadiju postupka nakon povišenja tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznati troškovi sastava podneska od 28. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 30. listopada 2025. u iznosu od 150,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta na kojem je presuda objavljena u iznosu od 75,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 375,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 93,75 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,91 eura, što sveukupno iznosi 535,66 eura, a u omjeru od 48,48% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 259,69 eura.

46. Tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 747,45 eura (487,76 eura + 259,69 eura).

47. Tužitelju nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura jer je tuženik priznao visinu naplaćene naknade u iznosu od 645,70 eura, kao i datum naplaćene naknade. Vještačenje je izvedeno, ne radi utvrđivanja iznosa naplaćene naknade, već radi utvrđivanja ukupne razlike između iznosa anuiteta s uključenom naknadom za obradu kredita i iznosa anuiteta ako se kredit umanji za iznos naknade za obradu kredita. U tom dijelu, preko iznosa priznate visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 645,70 eura tužitelj nije uspio u parnici. Dakle, vještačenje je izvedeno radi utvrđivanja dijela visine tužbenog zahtjeva u kojem dijelu je tužitelj izgubio parnicu pa mu ne pripada pravo na naknadu troška tog vještačenja.

48. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2. travnja 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da ponavlja navode koje je iznio u podnesku od 13. ožujka 2025., odnosno očituje se o istim okolnostima o kojima se već očitovao u tom podnesku.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku