REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3228/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Marka Kraljevića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GC, odvjetničkog vježbenika, 11. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se da je ništetan dio odredbe članka II. Iznos kredita Ugovora o kreditu broj: 00068 od 25. siječnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "kunska protuvrijednost .... prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja."
II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužiteljici UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 4.518,71 eura (slovima: četiri tisuće petsto osamnaest eura i sedamdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 1. siječnja 2008. po Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:
3,26 EUR 14.03.07
0,10 EUR 21.04.07
3,40 EUR 23.01.08
3,56 EUR 03.03.08
5,17 EUR 12.03.08
12,16 EUR 20.10.08
17,68 EUR 13.11.08
4,24 EUR 15.12.08
29,43 EUR 21.01.09
24,59 EUR 11.02.09
22,48 EUR 25.03.09
21,83 EUR 09.04.09
22,84 EUR 18.05.09
17,98 EUR 10.06.09
19,63 EUR 10.07.09
16,34 EUR 14.08.09
17,58 EUR 05.10.09
15,11 EUR 19.10.09
18,48 EUR 12.11.09
21,34 EUR 21.12.09
26,85 EUR 04.02.10
26,54 EUR 18.02.10
36,03 EUR 02.04.10
36,81 EUR 07.05.10
34,14 EUR 31.05.10
46,89 EUR 28.06.10
45,92 EUR 03.08.10
67,79 EUR 09.09.10
57,58 EUR 19.10.10
57,58 EUR 19.10.10
69,92 EUR 01.12.10
70,66 EUR 04.02.11
69,12 EUR 07.03.11
69,12 EUR 07.03.11
64,70 EUR 06.04.11
70,19 EUR 03.05.11
88,87 EUR 26.05.11
92,50 EUR 20.06.11
138,55 EUR 09.08.11
96,10 EUR 04.10.11
96,15 EUR 03.11.11
94,41 EUR 02.12.11
94,41 EUR 02.12.11
99,67 EUR 03.01.12
103,73 EUR 01.02.12
100,48 EUR 02.04.12
101,12 EUR 03.05.12
104,07 EUR 01.06.12
101,70 EUR 03.07.12
101,90 EUR 09.08.12
101,90 EUR 09.08.12
101,88 EUR 10.08.12
95,50 EUR 01.10.12
101,47 EUR 09.11.12
101,54 EUR 03.12.12
101,53 EUR 03.01.13
94,42 EUR 14.02.13
96,29 EUR 07.03.13
100,89 EUR 09.04.13
94,35 EUR 08.05.13
92,97 EUR 10.06.13
89,82 EUR 28.06.13
92,11 EUR 08.08.13
94,91 EUR 05.09.13
99,21 EUR 04.10.13
97,35 EUR 13.11.13
100,70 EUR 09.12.13
96,45 EUR 09.01.14
102,54 EUR 07.02.14
102,23 EUR 10.03.14,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, nadoknadi troškove parničnog postupka tužiteljici UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.652,82 eura ( slovima: tisuću šesto pedeset dva eura i osamdeset dva centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 11. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika Porsche mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 875,00 eura (slovima: osamsto sedamdeset pet eura ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj 4. svibnja 2023. tužiteljica navodi da je u svojstvu korisnika kredita dana 25. siječnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 00068 kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.411,88 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja, u svrhu financiranja kupnje osobnog vozila. Predmetnim ugovorom u članku III. određena je kamatna stopa u visini od 5,60% godišnje, promjenjiva. Predmetni kredit otplaćivan je u mjesečnim ratama, a rok otplate je bio 84 mjeseca.
2. Navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koji način je doveo tužiteljicu u financijskom poslovanju kao neuku i nestručnu osobu u neravnopravni položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je prije i u vrijeme sklapanja kredita propustio obavijestiti tužiteljicu o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule. Tuženik tužiteljici nije objasnio niti koja je tečajna politika Hrvatske narodne banke tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama. Dakle, tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
3. Tužiteljica u konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku 12. studenog 2024. traži da se utvrdi da je ništetna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odredbe točke II. Iznos kredita Ugovora o kreditu broj: 00068 od 25. siječnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "kunska protuvrijednost .... prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja." te da isplati sa osnove ništetne valutne klauzule iznos od 4.518,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate ( list 101-105 spisa).
4. Prihvaćena je preinaka tužbe kao u podnesku od 12. studenog 2024. jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla odrediti tužbeni zahtjev bez provođenja financijskog vještačenja na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje - ZPP-a) te je isto svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a.
5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare jer je protekao opći rok zastare budući da je posljednji obrok isplaćen još u ožujku 2014. a tužba je podnijeta u svibnju 2023. Tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna. Upravo suprotno, tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužiteljici. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/2003) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužiteljice ne predstavljanju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Kod sklapanja ugovora sa valutnim klauzulama tuženik je nudio tužiteljici, kao i brojnim drugim potrošačima sklapanje ugovora u eurima. Tuženik izričito osporava kako je namjerno i svjesno lažno predstavljao valutu švicarskim francima kao sigurniju i bolju opciju od valute u eurima. Da je takav navod istinit tuženik u tom periodu ne bi sklopio niti jedan ugovor s valutnom klauzulom u eurima, nego bi sklapao i nudio jedino ugovore u švicarskim francima, a što se nije dogodilo. U konkretnom slučaju tuženik smatra da su sve odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o ništetnosti takvih odredbi. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva (list 39-43 spisa).
6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 25. siječnja 2007.
7. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. U tijeku postupka je pročitana dokumentacija u spisu: Ugovor o kreditu broj:
00068 od 25. siječnja 2007. (list 10-19 spisa, identičan na listu 5154 spisa), uplate po kreditu (list 20-31 spisa), plan otplate ugovora o kreditu broj: 00068 (list 32-33 spisa), pregled promjene kamatne stope (list 34 i 45 spisa), stručni članak: "Slučajni odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade " (list 46- 50 spisa), izjava svjedoka KC (list 69-71 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Branki Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o. (list 80-87 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 108 spisa).
9. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 00068 od 25. siječnja 2007. je razvidno da je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.411,88 CHF obračunato po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita, u svrhu financiranja kupnje osobnog vozila, a iz iskaza tužiteljice ("Osobni automobil mi je trebao za osobne svrhe jer sam u to vrijeme imala i dvoje maloljetne djece. Auto sam koristila isključivo za osobne potrebe i s njim nisam obavljala nikakvu obrtnu ili trgovačku djelatnost, a niti sam ga iznajmljivala.") je razvidno da je kupila vozilo za osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom kao davateljem kredita ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe ( osobni prijevoz i prijevoz članova njezine obitelji) te je ista potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).
10. Čitanjem izjave svjedoka KC je razvidno da nije sudjelovao u pregovaranju i sklapanju ugovora između tužiteljice i tuženika (list 69-71 spisa).
11. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da joj je osobno vozilo bilo potrebno zbog dvoje maloljetne djece koje je imala u vrijeme podizanja kredita. Bila je auto salonu i odabrala je vozilo koji je za nju bio najpovoljniji i za kojeg je imala mogućnost da otplaćuje vozilo. U auto salonu su joj ponudili financiranje i ugovor. Pročitala je ugovor, ali je u auto salonu nisu ni na što upozoravali, a niti da postoji rizik prilikom uzimanja kredita. Valutnu klauzulu je razumjela na način da je povoljno na osobno vozilo koje hoće kupiti i primanja koje ima, a što joj je prezentirao djelatnik iz auto salona (list 108-109 spisa).
12. Nije posebice cijenjen iskaza svjedoka KC jer isti nije sudjelovao u pregovaranju i sklapanju ugovora.
13. Nije sporno da je valutna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; dalje: ZOO-a). Naime, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.
14. Sporna je odredba točke II Ugovora u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "kunska protuvrijednost .... prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja."
15. Iz iskaza tužiteljice ( " Ja sam pročitala ugovor, ali me u auto kući nisu ni na što posebno upozoravali, a niti da postoji neki rizik prilikom uzimanja kredita. Onako kako mi je ponuđen kredit od strane auto kuće ja sam to prihvatila. Ja sam valutnu klauzulu razumjela na način, da je to povoljno u odnosu na osobno vozilo koje hoću kupiti i primanja koja imam, a to mi je prezentirao djelatnik u auto kući") je razvidno da je ugovor sastavljen unaprijed od strane Porsche mobiliti d.o.o. i da je ponuđen kredit samo u CHF ( razvidno iz iskaza tužiteljice), te tužiteljica prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, u odredbi članka II Ugovora je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije u cijelosti informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) i to člancima 81., 82. i 90. Budući da je tuženik znao za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, kako bi potrošači imali mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužiteljicu kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita i plaćanje anuiteta vezano za valutu švicarskog franak sastavni dio ugovora i u dijelu kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja, a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita i plaćanje anuiteta veže uz valutu švicarskog franka; stoga su dijelovi odredbe članka II ugovora o kreditu ništetni na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
16. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a, je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 25. siječnja 2007. na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
17. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Branki Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o. Iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da razlika nastala uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, između iznosa obračunatih neto mjesečnih obroka po ugovorenom tečaju na dan plaćanja i iznosa obračunatih neto mjesečnih obroka po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita (22.2.2007.) i u razdoblju od početka otplate kredita (16.3.2007.) do konačne otplate kredita (10.3.2014.) iznosi ukupno 4.518,71 eura/34.046,24 kuna ( suma stupca 19 i 18 Tabele 1 Nalaza).
18. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Branke Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consulting j.d.o.o kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.
19. Tužiteljici je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena pretplata zbog ništetne valutne klauzule u iznosu 4.518,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
20. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.
21. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate. Zakonske zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine su određene u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (Narodne novine, broj: 155/23).
22. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.
23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva (4.518,71 eura) te zatraženim troškovnicima.
24. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 3.10.2023. i 12.11.2024. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 3.6.2024. i 29.10.2025. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.
25. Tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosu 266,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 45,61 eura te sudska pristojba za presudu 91,21 eura, ukupno 402,82 eura kao nužan i opravdan trošak.
26. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.250,00 eura, troškova financijskog vještačenja u iznosu 266,00 eura, te sudskih pristojbi 136,82 eura, ukupno 1.652,82 eura. a koji iznos je dosuđen tužiteljici za parnični trošak.
27. Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.
28. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.
Zagreb, 11. prosinca 2025.
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
pun. tužiteljice
pun. tuženika