REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3840/2023-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženica pod 1. SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje tuženice zastupane po punomoćniku ĆE, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 28.studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Iviša, odvjetnika u Splitu, i punomoćnika tuženica pod 1. i 2. ĆE, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude 11.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. HE iz [adresa], vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) za 32/100 (72/224) dijela, pa se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 32/100 (72/224) dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 18/100 dijela te tužene SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14/100 dijela, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. HE, [adresa], vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana za cijelo, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina],) anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 54,77 m2, a koji stan se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, s pripadcima: trijem površine 5,20 m2, prostor ispod stubišta za kat površine 5,22 m2, terasa nenatkrivena ispred stubišta 11,58 m2, ukupne površine 22,00 m2 označene slovima M-N-O-P-M, nenatkrivene terase površine 27,26 m2, omeđen slovima D-E-L-K-D, sve prema Skici vještva- dopuni, koju je izradilo društvo Stadia d.o.o., Vedrana Garmaz, dipl.ing.geod od dana 14.10.2025, te vlasnik garaže za cijelo (srednja garaža označena brojem 2.) površine 23,60 m2; kao i suvlasnik za 32/100 dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) i to baš pristupnog izvanjskog stubišta kojim se pristupa s prostora ispred garaža na prizemlje zajedno s betonskim podestom na vrhu tog stubišta u geodetskom vještvu označeno slovima C- M-N-R-C ukupne površine 10 m2, sve prema Skici vještva-dopuni, koju je izradilo društvo Stadia d.o.o., Vedrana Garmaz, dipl.ing. geode, univ. Spec.oec, dana 14.10.2025., kao i zajedničke staze za pristup okućnici/vrtu oko kuće sa zapadne i sjeverne strane širine jedan metar, pa se ovlašćuje tužitelj ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove Presude zatražiti ipostići provedbu Prijavnog lista kojim će se uskladiti katastarsko i zemljišno- knjižno stanje te zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženica GE, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] i SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicama pod 1. SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.305,89 EUR (slovima: sedam tisuća tri stotine pet eura osamdeset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 29. rujna 2011. tužitelj navodi da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] (zk oznake 1023/9) K. O. [katastarska općina] nastala cijepanjem od k. čest. [katastarska čestica] (zk oznake 1023/2), i da je u zemljišnoj knjizi upisana na ime tuženika pod 1. BE i pod 2. ŠE za po ½ dijela. Ova nekretnina, u naravi kuća, tlocrtne površine 155 m2, tri garaže površine 81 m2 i dvora površine 236 m2, nije suvlasništvo uknjiženih suvlasnika, već tužitelja i tuženika pod 1. i pod 2., svakog za po 1/3 dijela, a što je utvrđeno i u postupku koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem II P- 2042/2007. U tom postupku tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je isključivo iz razloga što je tužitelj u trenutku zaključenja raspravljanja već bio upisan kao suvlasnik ove nekretnine za 1/3 dijela. Međutim, nakon zaključenja glavne rasprave u navedenom postupku činjenično stanje se izmijenilo na način da je tužitelj u zemljišnoj knjizi brisan kao suvlasnik sporne nekretnine, te su upisani tuženici svaki za po ½ dijela. Da tuženici nisu suvlasnici svaki za ½ dijela sporne nekretnine utvrđeno je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj II P-2042/2007 od 16. rujna 2010., kojom je njihov protutužbeni zahtjev odbijen. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao k. čest. [katastarska čestica] odnosno čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1/3 dijela, te naložiti tuženicima da mu izdaju u roku od 15 dana tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1. i pod 2., u protivnom je tužitelj ovlašten ishoditi upis svog prava suvlasništva na temelju pravomoćne presude u ovom postupku. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu prethodno označeni tuženici pod 1. RE i pod 2. ŠE usprotivili su se tužbi kao neosnovanoj uz prijedlog da se ista odbaci odnosno odbije, te da tužitelj naknadi tuženicima parnični trošak. Prije svega, tuženici ističu prigovor presuđene stvari iz razloga što je o identičnom tužbenom zahtjevu između istih stranaka odlučio ovaj sud presudom poslovni broj II P-2042/2007 od 16. rujna 2010., koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst- 253/2010 od 1. rujna 2011. Naime, citiranom presudom drugostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da bi bio suvlasnik za 1/3 dijela predmetne nekretnine, pa se o istom zahtjevu ne može ponovno raspravljati budući da je o predmetu spora već pravomoćno odlučeno.

3. Tužitelj je osporio istaknuti prigovor presuđene stvari iz razloga što se tužbeni zahtjev u ovoj parnici ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao u postupku poslovni broj II P-2042/2007. Naime, u tom parničnom postupku utvrđeno je da je tužitelj na temelju sporazuma o izgradnji zgrade sklopljenim s tuženicima postao suvlasnikom sporne nekretnine za 1/3 dijela, te je njegov tužbeni zahtjev odlukom drugostupanjskog suda odbijen kao neosnovan iz razloga što je u vrijeme zaključenja glavne rasprave u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik za taj dio, dok u ovoj parnici tužitelj ističe različitu činjeničnu osnovu jer više nije upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi, već su to tuženici pod 1. i pod 2. svaki za po 1/2 dijela.

4. Rješenjem od 31. svibnja 2012. postupak je prekinut do donošenja odluke revizijskog suda u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-2042/2007.

5. Podneskom od 2. studenog 2018. tužitelj je izvijestio sud da su prethodno označeni tuženici pod 1. RE i pod 2. ŠE preminuli, te je kao nove tuženike označio njihove nasljednike i to tuženu pod 1. SE kao nasljednicu pok. BE i tuženu pod 2. GE kao nasljednicu pok. ŠE.

6. Istim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da istim traži da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za 1/3 dijela, te je ovlašten na temelju presude ishoditi upis tog prava u zemljišne knjige uz brisanje tog prava s imena tuženika SE i GE svake za po 1/6 dijela. Novom toč. II. tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže da se utvrdi da je on vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 66,62 m2 i srednje garaže površine 25 m2, te da se ovlasti tužitelj da zatraži upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženica pod 1. i pod 2. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška postavljen je pod toč. III. tužbenog zahtjeva.

7. Rješenjem poslovni broj Pst-1156/2011 od 18. siječnja 2019. nastavljen je prekinuti postupak nakon što je tužitelj izvijestio sud da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio reviziju tužitelja u predmetu poslovni broj II P-2042/2007.

8. Nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 12. listopada 2021. uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže da se utvrdi da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica]) za 30/100 dijela, pa se ovlašćuje da na temelju presude ishodi upis tog svog prava na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužene GE za 17/100 dijela i tužene SE za 13/100 dijela (toč. I. tužbenog zahtjeva); zatim da se utvrditi da je tužitelj vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), anagrafske oznake [adresa] u [adresa], ukupne površine 93,30 m2, a koji stan se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, trijema površine 5,20 m2 i nenatkrivene terase površine 27,26 m2, i garaže označene brojem 2 površine 23,60 m2, te se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude zatraži provedbu prijavnog lista kojim će uskladiti katastarsko i zemljišno knjižno stanje, te postići upis svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene GE i SE (toč. II. tužbenog zahtjeva).

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 25. ožujka 2011. i od 1. studenog 2018., Rješenja VSRH posl. broj Rev-2778/2011-2 od 25. veljače 2015., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 1. studenog 2018., Rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-170/2010 od 15. veljače 2011., Presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-253/2010 od 1. rujna 2011., preslike Ugovora od 20. listopada 1960. ovlaštenja Građevinske inspekcije za priključak za električnu energiju od 25. lipnja 1969., Kupoprodajnog ugovora od 7. ožujka 1960., Odobrenja za nadogradnju i dogradnju od 16. veljače 1966., Rješenja Grada Splita, Gradskog vijeća od 4. lipnja 1996., Zaključka Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinskopravne poslove u Splitu od 7. listopada 1996., Zapisnika o očevidu od 9. siječnja 1996., Zapisnika od 14. listopada 1996., Rješenja o naknadi, Rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove Split, od 13. kolovoza 1996., Izvedbenog nacrta predmetne nekretnine, Potvrde OŠ Žrnovnica od 2. listopada 2008., Ugovora o stambenom kreditu od 29. rujna 1990., Zaključka o odobravanju kredita DE od 5. svibnja 1976., Ugovora o zajmu od 28. srpnja 1976., Obavijesti Hrvatskih voda od 30. studenog 2007. o plaćanju vodne naknade, Rješenja Hrvatskih voda od 6. lipnja 2006., Rješenja Grada Splita, Upravnog odjela općih komunalnih poslova od 14. siječnja 2002. i 22. srpnja 2005., Uvjerenja o prebivalištu za ME i tužitelja ZE od 28. studenog 2006., Rješenja Općine Split, Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove od 24. veljače 1989. i od 1. srpnja 1991., Rješenja Općine Split, Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 10. veljače 1971., Priznanice od 18. ožujka 1971., Dozvole za električni priključak od 4. travnja 1962., Odobrenja za nadogradnju i dogradnju Skupštine Općine Split, Odjela za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 16. veljače 1966., Elektroenergetske saglasnosti od 25. srpnja 1968., Suglasnosti za upis prava vlasništva (clausula intabulandi) ĐE, ovjerene od strane javnog bilježnika Jagode Matelja-Šuljić iz Splita pod brojem Ov-19208/2007 dana 7. prosinca 2007., izjave OE i ĐE ovjerenih u potpisu od strane javnog bilježnika Jagode Matelja-Šuljić iz Splita pod brojem Ov-17028/2007 dana 6. studenog 2007., Suglasnosti za upis prava vlasništva (clausula intabulandi) OE, ovjerene od strane javnog bilježnika Jagode Matelja -Šuljić iz Splita pod brojem Ov- 19390/2007 dana 12. prosinca 2007., zapisnika Porezne uprave, Područnog ureda Split od 13. rujna 1994., Zapisnika od 1. kolovoza 1996., Zaključka Odjela za upravno pravne poslove Skupštine općine Split u postupku deposesije zemljišta br: 473/650-2- 1967-JR/DK od 22. lipnja 1967., izjave PE od 19. siječnja 1996., Zaključka ureda za imovinsko pravne poslove Županije Splitsko-dalmatinske od 7. listopada 1996., općih uplatnica i uplatnica (list 179-184 spisa), računa broj 762/9 i broj 167/8 tvrtke Geoprojekt Split od 7. travnja 1966., Rješenja Grada Splita i Komisije za imovinskopravne poslove od 4. lipnja 1996., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca, uvidom u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca od 26. travnja 2021. (list 86-97 spisa), usmenim očitovanjem sudskog vještaka Mije Tadinca na ročištu za glavnu raspravu, saslušanjem svjedoka NE i LE, te saslušanjem tužene pod 1. SE i pod 2. GE.

10. Presudom ovog suda poslovni broj P-1171/2019 od 21. prosinca 2022. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti preciziran podneskom od 12. listopada 2021., a pod toč. III. izreke naloženo je tuženicama pod 1. i pod 2. da solidarno isplate tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.231,13 EUR. Tužbeni zahtjev prihvaćen je nakon što je ovaj sud zaključio da su tri brata i to Z, BE i ZE zajednički gradili predmetnu stambenu zgradu [adresa] u [adresa], da je svaki od braće dobio jednu uporabnu cjelinu i jednu garažu, te da je tužitelj platio cjelokupni komunalni doprinos ,a njegova dva brata zemljište na kojem je sagrađena zgrada i od izgradnje zgrade svako je vlasnik i posjednik jednog stana i garaže.

11. Protiv navedene presude žalbu su izjavile tužene pod 1. i pod 2., koju je prihvatio Županijski sud u Karlovcu rješenjem poslovni broj Gž-186/2023-2 od 28. lipnja 2023., ukinuo pobijanu presudu poslovni broj P-1171/2019 od 21. prosinca 2022. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

12. U obrazloženju drugostupanjski sud ističe da iz prvostupanjske presude nije jasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio suvlasnički omjer koji je dosuđen tužitelju, obzirom da iz nalaza građevinskog vještaka nije vidljivo da je uzeo u obzir i površinu zemljišne čestice na kojoj je kuća sagrađena. Prvostupanjski sud to ne obrazlaže, pa je u odnosu na tu bitnu okolnost pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Pritom je prvenstveno potrebno analizirati priklopljene spise i odlučiti o istaknutom prigovoru presuđene stvari, te pritom dati jasne i argumentirane razloge za odluku o tom prigovoru, kao i zauzeti jasan pravni stav o pravnoj osnovi temeljem koje će prvostupanjski sud donijeti novu odluku.

13. Predmet je zaveden pod novi poslovni broj P-3840/2023., obnovljeni su rezultati cjelokupnog raspravljanja, izvedeni su dokazi koje su stranke prethodno predložile, kao i dokazi koje su stranke predložile nakon ukidne odluke višeg suda, budući da je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom 2. rujna 2024.

14. U ponovljenom postupku izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JE, ŽE, HE, FE, CE, VE, TE i UE, pregledom spisa ovog suda posl. broj IIP-510/2007, O-2772/2016, O-5178/2015, Z-429/2009, i II P-2042/2007, dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo Miji Tadincu od 18. rujna 2024., geodetskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za geodeziju Vedrani Garmaz, dopunskim pisanim vještačenjem po sudskoj vještakinji Vedrani Garmaz od 22. srpnja 2025. i 17. listopada 2025., dopunskim pisanim vještačenjem po sudskom vještaku Miji Tadincu od 20. kolovoza 2025. i 28. listopada 2025., te pozivom sudskim vještacima Vedrani Garmaz i Miji Tadincu na ročište za glavnu raspravu održano 28. studenog 2025. kako bi isti odgovarali na pitanja parničnih stranaka.

15. Podneskom od 20. studenog 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog geodetskog i građevinskog vještačenja, kao i dopuna tih vještačenja, na način pobliže naveden u izreci ove presude.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se isti utvrdi vlasnikom nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (kat. oznake 8280/6 K. O. [katastarska općina]) za 32/100 (72/224) dijela, da ga se ovlasti da temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na svoje ime za 32/100 (72/224) dijela nekretnine (nadalje: predmetna nekretnina), uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene pod 2. GE za 18/100 dijela i tužene pod 1. SE za 14/100 dijela.

18. Tužitelj je postavio i zahtjev za utvrđenjem da je vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana za cijelo, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (kat. oznake 8280/6, K. O. [katastarska općina],) anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 54,77 m2, s pripadcima, te vlasnik garaže za cijelo (srednja garaža označena brojem 2.), kao i suvlasnik zajedničkih dijelova zemljišta/okućnice, te da ga se ovlasti da ishoditi upis tog prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužene pod 2. GE za 18/100 dijela i tužene pod 1. SE za 14/100 dijela.

19. Tužitelj se poziva da je stekao pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla sklopljenog usmenim putem sa svojom braćom Z i RE, prethodno označenim tuženicima pod 1. i 2.

20. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje:ZV) propisano je na koji način se može steći pravo vlasništva nekretnine, a to je stjecanje na temelju pravnog posla, stjecanje odlukom suda ili druge vlasti, stjecanje nasljeđivanjem i stjecanje na temelju zakona.

21. Odredbom članka 115. stavak 1. ZV-a propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Da bi se pravo vlasništva nekretnine steklo na temelju pravnog posla pored općih pretpostavki (sposobnost stvari, sposobnost stjecatelja, pravni temelj stjecanja) potrebno je ispuniti i posebne pretpostavke da bi se steklo pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, a to je da kao pravni temelj postoji valjani pravni posao-titulus usmjeren na prijenos otuđivateljevog prava vlasništva određene nekretnine na stjecatelja (bilo u cijelosti, bilo u nekom dijelu), kao i da je izvršen čin koji je Zakonom određeni način stjecanja (modus) nekretnine na tom pravnom temelju, a to je upis stjecateljeva prava u zemljišnu knjigu sukladno odredbi članka 119. stavak 1. ZV-a. Da bi stjecatelj mogao upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, potrebno je da je isprava u koju je oblikovan pravni posao imao onakav sadržaj i oblik kakav se po pravilima zemljišnoknjižnog prava traži, da bi se na temelju nje moglo dopustiti provođenje upisa (članak 120. stavak 2. ZV-a). Takva se isprava naziva tabularna ili zemljišno knjižna isprava. Iste odredbe o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla sadrži Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Austrijski opći građanski zakonik.

22. Radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku saslušane su tuženice pod 1. i 2., te svjedoci, dok tužitelj zbog svoje visoke životne dobi i narušenog zdravlja nije bio u mogućnosti pristupiti na sud i dati svoj iskaz, o čemu je kao dokaz dostavljena medicinska dokumentacija.

23. Tužena pod 1. SE, nevjesta tužitelja, u svom iskazu navodi da su zemljište za kuću na adresi [adresa] kupili BE i [adresa]., dok su negdje 1963./1964. njih dvojica počeli s izgradnjom kuće koja je trajala dugi niz godina i još nije završena. Tužena pod 1. se za BE udala 1967., te ističe da su izgradnju cijele kuće, kupnju zemljišta i izgradnju garaža financirali samo BE i ŠE, dok tužitelj u tome nije sudjelovao na bilo koji način. Sporna nekretnina ima kuću koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, unutar koje se nalaze tri stana, svaki površine 70 m2, te tri garaže koje su iste površinom. Tužitelj je jedan stan donekle uredio, postavio pločice i parket, taj stan je koristio od 1973., te je govorio da će iz njega iseliti kad dobije stan od tvrtke Lavčević u kojoj je radio. Taj stan je sada zatvoren i tužitelj ga ne koristi zadnjih 15 godina. Jedino u čemu je tužitelj sudjelovao jest to što je osigurao jedan kamion tvrtke Lavčević kada su se vršili iskopi za garažu, ne sjeća se koliko bi iznosili komunalni troškovi za predmetni objekt. U odnosu na primanja trojice braće, tužena pod 1. navodi da je ŠE radio u tvrtki Opskrba i bio je poslovođa u trgovini, BE radio je u Brodogradilištu Split, a tužitelj u tvrtki Lavčević. Tužena pod 1. nije nigdje radila, jer za tim nije bilo potrebe budući je njen suprug RE imao dobru plaću.

24. Tužena pod 2. GE, nevjesta tužitelja, u svom iskazu navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu tužene pod 1., te dodatno navodi da je tužitelj koristio stan u prizemlju, da je u stanu postavio pločice i parkete, dok u ničemu drugom nije sudjelovao prilikom izgradnje tog stana i triju garaža. Tužitelj stan u prizemlju ne koristi već nekih 12-13 godina i isti je zatvoren.

25. Svjedokinja NE, sestra tužene pod 2., izjavljuje da su sada pok. Z i RE zajednički kupili zemljište i zajednički gradili kuću na adresi [adresa] u [adresa] i to dugi niz godina kroz etape kada bi prikupili novac od plaća. Upravo su oni izvodili građevinske radove, a kuća se sastoji od tri strana i tri garaže, te je prije udaje svjedokinja znala u toj kući prespavati. Ističe da nitko nije pomagao Z i RE u izgradnji predmetne kuće, da u početku na toj kući nije viđala tužitelja i njegovu suprugu jer je živio na selu i ponekad bi tu došao prespavati. Svjedokinja navodi da su svi najprije živjeli u prizemlju, a nakon podizanja gornje etaže u njoj su živjeli pok. Z i njegova supruga-tužena pod 2. Nakon udaje 1968. svjedokinja je dolazila jedan put mjesečno na predmetnu adresu [adresa], te bi ponekad vidjela i tužitelja koji je tu znao prespavati.

26. Svjedokinja LE, supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da se nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] sastoji od 3 stana i 3 garaže, a zemljište su kupili zajednički Z i RE za otprilike 320.000,00 dinara, te je tu sagrađen jedan objekt od 72 m2 koji je bio pokriven ciglom. Tada su Z i RE ponudili tužitelju da zajednički izgrade stambeni objekt odnosno kuću, tako da je tužitelj platio isključivo komunalni doprinos za cijelu kuću 1965. u visini od 360.000,00 dinara, nakon čega su sva trojica zajednički počeli sa gradnjom kuće. Kuća je napravljena u razdoblju od 1965.-1966., stan u prizemlju pripao je u vlasništvo tužitelja, ŠE dobio je stan na prvom katu, a RE stan u prizemlju i na prvoj etaži (dvoetažni stan). Tada su napravljeni samo grubi građevinski radovi, zidovi su se nalijevali betonom, a kasnije je svatko svoj stan uređivao finim građevinskim radovima i opremao. Izgrađene su tri garaže, prvu je izgradio [adresa]., dok su druge dvije garaže napravili zajedno tužitelj i ŠE. Svjedokinja navodi da su ona i tužitelj u kontinuiranom posjedu stana od njegove izgradnje, a bili su i u posjedu garaže dok tuženici nisu promijenili bravu (i to više puta). Svjedokinja i tužitelj sada žive na selu unatrag 10-12 godina, jer nisu mogli izdržati pritisak od strane tuženika, ali povremeno dolazi u predmetni stan da ga otvori i sl. Svjedokinja je sudjelovala u financiranju izgradnje kuće, dala je sredstva od svoje plaće, škola u kojoj je radila dala joj je stambeni kredit, a njen otac je postavljao pločice, žbukao zidove i postavljao parkete, vodu je uveo KE, susjed ČE instalirao je struju, dok je AE napravio garažna vrata, uz napomenu svjedokinje da su navedene radove izvodili samo u stanu tužitelja. U predmetnom stanu tužitelj je nastanjen od 1964., a svjedokinja od 26. veljače 1973. Financijsko stanje IE bilo je bolje od BE, dok je tužitelj radio dvije godine u Iraku i pet mjeseci u Njemačkoj, a potom u tvrtki Lavčević. Što se tiče režijskih troškova, svatko je plaćao troškove za svoj stan, imali su i vrt ispred ulaza u stan, ali su ga tuženici uzeli i napravili prolaz do svoje nekretnine. Razlozi zbog kojih su BE i ŠE pozvali tužitelja da sudjeluje u izgradnji kuće, svjedokinja vidi upravo u financijskim razlozima, a sve su dogovorili usmeno, čemu ona nije prisustvovala.

27. Svjedokinja JE, sestra tužitelja, navodi da su njena braća Z i BE kupili zemlju na kojoj su napravili kućicu bez terase, da bi nakon toga u dogovoru s tužiteljem nalili terasu, proširili kuću i podigli kat. Kuća se sastoji od tri stana, te je svaki od trojice braće uređivao svoj stan. Garažu je prvu napravio BE, a ostale dvije su kasnije napravili sebi ŠE i tužitelj. Četvrti brat UE je stanovao u tužiteljevu stanu, nije sudjelovao u izgradnji ove kuće, te je nakon ženidbe otišao u podstanare. Tužitelj je živio u prizemlju, na selo u Rudine odlazio je samo vikendom, te su s vremenom braća BE, UE i tužitelj sagradili na selu vlastite kuće, dok je bratu ŠE ostala očeva kuća.

28. Svjedok ŽE, rođak parničnih stranaka, u svom iskazu navodi da su tužitelj i njegova braća skupa gradili kuću, da je tužitelj financijski najbolje stajao jer je radio u Lavčevića, u Njemačkoj i u Iraku, a njegova supruga je bila učiteljica. Njegova dvojica braće BE i ŠE nisu toliko dobro financijski stajali, ali su se međusobno pomagali, dok je njihova rodbina također sudjelovala na način da su pomagali prilikom fizičkih radova na izgradnji kuće. Tako je svjedok pomagao 1966. prilikom nalijevanja terase na kući, te je to bilo zadnje što se tiče grubih radova u izgradnji kuće. Ističe da je tužitelj svoj dio, odnosno stan u prizemlju, izgradio od svojih sredstava, a dogovorili su se da tužitelj dobije stan u prizemlju, Z na katu, a BE prizemlje i kat. Dvojica braće BE i Z svoje su dijelove nekretnine sami uređivali, dok su garaže izgrađene kasnije. Prilikom dolaska na predmetnu nekretninu, sva trojica braće su živjeli svaki u svom stanu, te je svaki koristio po jednu garažu. Četvrti brat UE sudjelovao je financijski u gradnji, te je do ženidbe stanovao u tužiteljevu stanu u prizemlju. Ističe da tužitelj živi u prizemlju od dovršetka kuće, a kuću na selu je izgradio negdje iza 1970-ih.

29. Svjedok HE u svom iskazu navodi da je ŠE vodio sve poslove, te su 1965. Z i tužitelj došli do svjedoka i njegovog oca, uz molbu da im pomognu u izgradnji kuće kao radna snaga. Zajedno su radili na proširenju kuće, nalili su prvo jednu pa drugu ploču, te je upravo otac svjedoka sudjelovao prilikom dogovora trojice braće o diobi navedene nekretnine na način da je Z pripao prvi kat, BE je izabrao etažni stan (prizemlje i prvi kat), dok je tužitelju pripao stan u prizemlju. Gradnju kuće do nalijevanja prve ploče financirali su BE i ŠE, nakon čega im je ponestalo sredstava, te je izgradnju od 1963. nastavio financirati tužitelj, a i sam svjedok je bio prisutan jednom prigodom kada je tužitelj bratu ŠE davao novac 1963., dok je supruga tužitelja (sestra svjedoka) digla kredit radi pomaganja u izgradnji. Tužitelj je uređivao svoj stan u prizemlju, a između izgradnje prizemlja i kata proteklo je nešto vremena, te je tužitelj počeo živjeti u prizemlju 1966. Tužitelj je za potrebe gradnje garaža doveo rovokopač iz tvrtke Lavčević.

30. Svjedok FE u svom iskazu navodi da mu je poznato da je ŠE živio na katu, tužitelj u prizemlju, a BE i SE isto u prizemlju. U djetinjstvu se svjedok družio i igrao s tužiteljevom i Martinovom djecom, a supruga tužitelja mu je znala pomoći oko gradiva. Ovom svjedoku nije poznato ništa vezano za kupnju zemljišta i gradnju kuće. Poznato mu je da je jednu garažu koristio Martinov sin, drugu tužiteljev sin, a treću je koristio BE, i takvo stanje je bilo do 1991., kada se svjedok odselio iz predjela [adresa], gdje se nalazi navedena nekretnina.

31.Svjedokinja CE u svom iskazu navodi da su braća Z i RE kupili zemlju na kojoj su napravili malu kućicu s tri sobice, jednim wc-om i kuhinjicom. Njih dvojica preselili su u tu malu kućicu, te su se 1964./1965. obratili tužitelju da im plati komunalnu infrastrukturu, čiji iznos je u to vrijeme bio jednak vrijednosti zemlje. Tužitelj je u to vrijeme dobro zarađivao, a njegova supruga (sestra svjedokinje) bila je zaposlena u školi i podigla je kredit, koji je iskoristila za izgradnju kuće. Tužitelj je platio iznos potreban za komunalije, dao je novac za materijal, kao i njegova braća. Prilikom gradnje kuće fizički je pomagala sva rodbina, a kada se kuća podigla svaki od trojice braće uređivao je svoj stan. Stan u prizemlju uređivao je tužitelj, u njega je uselio sa suprugom, a i svjedokinja je oko godinu i pol dana živjela s njima u tom stanu. S BE i ŠE uredili su svoje stanove, uselili u njih, te su tako živjeli. Prema mišljenju svjedokinje odnosi između braće su se pogoršali nakon podjele vrtova ispred kuće. Prvu garažu sagradio je BE, a kako je bilo još mjesta Z i tužitelj su sagradili preostale dvije garaže, s tim da je Z sudjelovao više s fizičkim radom, a tužitelj više financijski, te je i od tvrtke Lavčević dovezao kamion i bager prilikom izgradnje garaža. Trojica braće koristila su svaki po jednu garažu, a samom dogovoru vezano za financiranje gradnje kuće i plaćanje komunalne infrastrukture osobno je bila prisutna i svjedokinja. Tužitelj je kuću na selu gradio puno kasnije od ove kuće na [adresa], dok su okućnicu sporne nekretnine podijelili kada su kuća i garaže već bile izgrađene.

32. Svjedokinja VE, sestra tužene pod 2., u svom iskazu navodi da su braća BE i Z negdje 1955. kupili zemljište te su izgradili postepeno kuću, a rodbina im je pomagala u građevinskim radovima. Nije joj poznato da bi između trojice braće postojao dogovor da će tužitelj financiranjem komunalne infrastrukture i kupnje materijala steći u vlasništvo stan u kući. Tužitelja nije viđala na spornoj nekretnini, tada je živio u [adresa], a nakon što se oženio živio je u [adresa] u stanu od škole, nije tada imao financija jer nije radio. Kad se tužitelj oženio njegova supruga DE dobila je premještaj u Žrnovnicu, pa su mu BE i Z privremeno dali na korištenje stan u prizemlju da ne bi morao putovati iz Srijana u Žrnovnicu. Stan u prizemlju su često koristili mještani iz njihovog sela prilikom dolaska u grad kada bi trebali nešto obaviti, a nakon što je u stan uselio tužitelj, više nisu dolazili. Garaže su također sagradili BE i Z, te su tužitelju dopustili korištenje jedne garaže. Braća BE i Z su financirali uređenje stana u prizemlju u kojem je živio tužitelj, s tim da svjedokinja prilikom gradnje kuće nije često dolazila, živjela je na selu, a 1969. se udala.

33. Svjedokinja TE, nećakinja tužene pod 2., navodi da su braća Z i RE kupili zemljište od obitelji OE, te su sagradili jednu kuću prizemnicu koja se postepeno nadograđivala i proširivala. Gradnju su realizirali Z i RE, a rodbina im je pomagala fizički i financijski. Kuća se gradila od 1950.

-1960., odnosno u fazama ovisno koliko je bilo novca, a sve je ovo čula od svog tetka ŠE i od BE. Bila je prisutna kada je tužitelj braći Z i BE odgovorio da će iz stana u prizemlju iseliti kada završi kuću na Brigu, misleći pri tom na kuću na selu. Svjedokinja potvrđuje da je tužitelj živio u stanu u prizemlju, ali da to nije bilo njegovo vlasništvo, te zadnjih 10-15 godina tužitelja nije vidjela prilikom dolaska na spornu nekretninu. Nije joj poznato tko koristi stan u prizemlju, iako smatra da su isključivi vlasnici kuće Z i RE.

34. Svjedok UE u svom iskazu navodi da je u daljnjem srodstvu s trojicom braće, i da je nebrojeno puta bio na njihovoj nekretnini na [adresa]. Prvi put je na nekretninu došao i zatekao sve u gradnji i betonu, trajali su radovi. Kasnije je izgrađen kat kuće, te je u prizemlju od izgradnje stanovao tužitelj sve dok mu nije preminula kći kada odlazi živjeti na selo krajem 1980. -ih, tako da je prizemlje danas prazno. Na katu je stanovao sada pok. ŠE, a u istočnom dijelu kuće stan je imao sada pok. RE u kojem je stanovao sa suprugom SE. Nisu mu poznati detalji financiranja gradnje, ali ističe da je financijsko stanje tužitelja i njegove supruge DE bilo puno bolje. Što se tiče garaža na svakoj je bilo ispisano ime brata, pa pretpostavlja da svakom pripada po jedna garaža, koje su sagrađene naknadno.

35. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno slijedeće:

- da su tužitelj i prethodno označeni tuženici pod 1. RE i pod 2. ŠE braća,

- da je tijekom postupka preminuo tuženik RE, kojeg je naslijedila supruga SE za cijelo, sada tužena pod 1.,

- da je tijekom postupka preminuo tuženik ŠE, kojeg je naslijedila supruga GE za cijelo, sada tužena pod 2.,

- da je predmet ovog spora nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi upisana kao dvor površine 472 m2,

- da predmetna nekretnina ima anagrafsku oznaku [adresa], a prije je imala oznaku [adresa],

- da su kao suvlasnici navedene nekretnine bili upisani RE i ŠE za po ½ dijela (stanje na dan 23. ožujka 2011.),

- da je 30. listopada 2007. u zemljišnoj knjizi zabilježen spor u pogledu navedene nekretnine koji se vodio pod poslovnim brojem II P-2042/2007,

- da su BE i ŠE u zemljišnu knjigu upisani kao suvlasnici na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-510/2007 od 3. siječnja 2008.,

- da su nakon smrti BE i ŠE u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetne nekretnine upisane tužena pod 1. i pod 2., svaka za po ½ dijela,

- da su EE, OE i ZR sklopili 7. ožujka 1960. ugovor o kupoprodaji sa SR, kojim su na jednake dijelove odnosno po 1/3 dijela kupili pravo trajnog korištenja sa svim pripadcima i služnostima čest. zem. [katastarska čestica], u naravi gradilište, površine 1144 m2, uz isplatu kupoprodajne cijene od 574.880,00 dinara,

- da je 20. listopada 1960. sklopljen ugovor o gradnji obiteljske kuće na čest. zem. [katastarska čestica], površine 1128 m2, predio [adresa], između [adresa] i [adresa], te ŠE i BE,

- da je ugovorom BE i ŠE ustupljena zajednička gradnja kuće po građevinskoj dozvoli broj [broj dozvole], s tim da su isti preuzeli i izvršili obvezu isplate polovine troškova kupnje zemlje u iznosu od 387.000,00 dinara,

- da su BE i ŠE, te EE, GR i OE podnijeli odobrenje za nadogradnju i dogradnju zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 1 kat i dvije garaže sukladno glavnom projektu, a što im je i odobreno odlukom Odjela za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 16. veljače 1966.,

- da je građevinska inspekcija Grada Splita naložila tvrtki "Elektrodalmacija" da izvrši priključak električne struje na nedovršene obiteljske zgrade podignute na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], predio [adresa], investitora GR, EE i OE te BE i ŠE, i to nakon obavljenog tehničkog pregleda,

- da je tvrtka Elektrodalmacija izdala 25. kolovoza 1968. Energetsku suglasnost ŠE za priključenje stambene zgrade u [adresa] na postojeću mrežu električne energije, kao i za pojačanje dovodne linije, te da ova suglasnost poništava suglasnost izdanu 4. travnja 1962.,

- da je rješenjem Grada Splita, Komisije za imovinskopravne poslove od 4. lipnja 1996. oduzeto iz posjeda građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 11 m2 K. O. [katastarska općina], uknjiženog na ime OE, EE i ZR, a stvarnog prava korištenja BE i ŠE, radi izgradnje dijela Dubrovačke ulice, dok se o naknadi za oduzeti dio nekretnine ima odlučiti u posebnom postupku,

- da je u Uredu za imovinskopravne poslove u Splitu dana 14. listopada 1996. održano ročište povodom određivanja naknade za naprijed navedenu oduzetu nekretninu na koje su između ostalog pristupili BE i ŠE, koji su izjavili da polažu pravo na svih 11 m2 oduzetog zemljišta, dok su UE i EE zatražili naknadu za 1/3 dijela nekretnine upisano kao vlasništvo njihovog sad pok. oca EE,

- da su se na ročištu od 14. listopada 1996. stranke suglasile na način da BE i ŠE dobiju naknadu za 2/3 dijela nekretnine, a UE i EE za 1/3 dijela, slijedom čega je sklopljena djelomična nagodba o naknadi kojom se Grad Split obvezao isplatiti BE i ŠE iznos od po 5.490,80 kn,

- da je 1996. u Katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina] izvršena promjena na način da je kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] odcijepljena od matične čest. zem. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], te su kao posjednici upisani RE i Z za po ½ dijela,

- da je prilikom promjene u katastarskom operatu navedeno da se na novoj kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] nalazi kuća površine 155m2, tri garaže površine 81 m2 i dvor površine 236 m2,

- da je supruga tužitelja LE bila zaposlenica Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" u Žrnovnici od 1973. do 2001. kao učiteljica razredne nastave,

- da je Zaključkom od 5. svibnja 1976. OŠ "Ivan Goran Kovačić" odobrila svojoj zaposlenici DE kredit u iznosu od 44.000,00 dinara radi izgradnje stambene zgrade u [adresa], na rok otplate od 15 godina,

- da je supruga tužitelja LE **.**.1976. sklopila s poslodavcem OŠ I.G. Kovačića ugovor o zajmu iznosa od 26.000,00 dinara na rok otplate od 15 godina isključivo u svrhu izgradnje stambene kuće u [adresa],

- da je supruga tužitelja LE **.**.1990. sklopila ugovor o stambenom kreditu s poslodavcem OŠ "Ivan Goran Kovačić" kojim joj je odobren stambeni kredit u iznosu od 30.000,00 dinara na rok otplate od 15 godina, a sve u svrhu adaptacije nekretnine prema priloženom troškovniku,

- da je rješenjem Općine Split, Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinskopravne, stambene i komunalne poslove od 24. veljače 1989. utvrđena obveza tužitelja na plaćanje mjesečne komunalne naknade za stambeni prostor površine 66,62 m2 na adresi [adresa] u [adresa], koje rješenje je u pogledu visine naknade izmijenjeno rješenjem od 1. srpnja 1991.,

- da se tužitelj vodi kao obveznik plaćanja vodne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] od prosinca 1999. (uz komunalnu naknadu), a za garažni prostor od prosinca 1994., uz napomenu da su sve obveze plaćene,

- da je rješenjem Upravnog odjela općih komunalnih poslova Grada Splita od 14. siječnja 2002. utvrđena obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade za stambeni prostor površine 66,62 m2 na adresi [adresa] u [adresa],

- da je rješenjem Upravnog odjela općih komunalnih poslova Grada Splita od 22. srpnja 2005. utvrđena obveza tužitelja na plaćanje komunalne naknade za garažni prostor površine 25 m2, na adresi [adresa] u [adresa], koja visina naknade je izmijenjena rješenjem Hrvatskih voda od 6. lipnja 2006.,

- da supruga tužitelja LE ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] od 10. rujna 1974. pa nadalje, s tim da je prethodno u razdoblju od 1967. do 1974. imala prijavljeno prebivalište u [adresa],

- da je tužitelj od 1967. do 1974. imao prijavljeno prebivalište u [adresa], a od 10. rujna 1974. pa nadalje na adresi [adresa] u [adresa],

- da je ĆR pok. GR javnobilježnički ovjerenom izjavom od 7. prosinca 2007. izjavila da je njen pok. suprug GR sklopio i potpisao ugovor dana 20. listopada 1960., kojim je prodao kao jedan od suvlasnika čest. zem. sadašnje oznake 1023/9, kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na predjelu [adresa], sada adrese [adresa], i to kupcima ŠE i RE, koji su u cijelosti isplatili dogovorenu kupoprodajnu cijenu, pa istima daje pristanak da u zemljišnim i drugim javnim knjigama ishode upis svog prava na svoje ime,

- da su javnobilježnički ovjerenom izjavom od **.**.2007. OE i ĆR pok. GR izjavili da su jedini vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] OE, GR i EE, a druge polovice Z i RE,

- da je OE pok. EE javnobilježnički ovjerenom izjavom od 12. prosinca 2007. izjavio da je dana 20. listopada 1960. sklopio i vlastoručno potpisao ugovor kojim je kao jedan od suvlasnika prodao nekretninu sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] na predjelu [adresa], adrese [adresa], i to kupcima Z i RE, koji su u cijelosti platili kupoprodajnu cijenu, pa istima daje pristanak da u zemljišnim i drugim javnim knjigama ishode upis svog prava na svoje ime,

-da su BE i ŠE dana 8.ožujka 2007. pokrenuli pred ovim sudom parnični postupak koji se vodio pod poslovni broj II P-510/2007, kao tužitelji, protiv tuženika pod 1. OE, pod 2. HR, pod 3. BR, pod 4. EE, pod 5. ŠR i pod 7. ĐE, radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici za po ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dvor, ZU 13499 K. O. [katastarska općina], uz nalog tuženicima da tužiteljima izdaju ispravu podobnu za upis njihova prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, u protivnom će ih zamijeniti presuda suda,

-da je navedeni parnični postupak pravomoćno okončan presudom zbog ogluhe posl.br. II P-510/2007 od 3. siječnja 2008., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja BE i ŠE,

-da je tužitelj kao predlagatelj 16. siječnja 2009. podnio ZK odjelu Split prijedlog radi uknjižbe prava suvlasništva na temelju pravomoćne djelomične presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj II P-2047/2007 od 5. svibnja 2008., na način da se predlagatelj upiše kao suvlasnik za 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz istodobno brisanje zabilježbe spora pod brojem Z-13561/2007 od 31. listopada 2007. kao i svih upisa zatraženih nakon podnošenja prijedloga za zabilježbu spora, ako je u suprotnosti sa novim upisom,

-da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu poslovni broj Z-429/2009 od 29. prosinca 2009. prihvaćen prijedlog predlagatelja RR, te je na temelju naprijed citirane djelomične presude zbog ogluhe dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime RR za 1/3 dijela, uz prethodno brisanje tog prava sa imena BE i ŠE, svakog za po 1/6 dijela, te je naloženo brisanje zabilježbe spora broj Z-13561/2007, protiv koje odluke su žalbu izjavili RE i ŠE,

-da je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžzk-179/2010 od 15. veljače 2011. preinačeno pobijano rješenje ovog suda posl.br. Z-429/2009 od 29. prosinca 2009. na način da je odbijen prijedlog ZE i naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe pobijanog rješenja,

-da iz drugostupanjske odluke proizlazi da ispravom na temelju koje je dopuštena uknjižba -djelomičnom presudom zbog ogluhe posl.br.I P-2042/2007, nije odlučeno o tužbenom zahtjevu protiv tuženika BE i ŠE, pa navedena presuda prema njima nema nikakvog učinka.

36. Sudski vještak za graditeljstvo Mijo Tadinac u osnovnom nalazu i mišljenju utvrdio je ukupne površine sporne kuće, i to prema posjedovnom stanju, te je zaključio da tužitelj ZE posjeduje 130/434 ili 30/100 dijela kuće i jednu garažu površine 23,68 m[2] , da tužena pod 2. GE posjeduje 142/434 ili 33/100 dijela i jednu garažu površine 23,68 m[2] , a tužena pod 1. SE posjeduje 162/434 ili 37/100 dijela i jednu garažu površine 23,68 m[2] . Kuća ima ukupnu površinu od 329,06 m2. Usmeno se očitujući, vještak Mijo Tadinac navodi da u naravi postoje 3 garaže istih površina, koju su smještene od istoka prema zapadu i svaka ima zasebna ulazna vrata sa južne strane. Tijekom očevida sve garaže su bile u posjedu stranaka. Gledajući sa pravca istoka prema zapadu garaže je označio brojem 1., garažu u sredini sa bojem 2 i garažu na zapadu sa brojem 3. Vještak navodi i da je garaža pod br. 2 (u sredini) bila otvorena za vrijeme očevida i u isključivom je posjedu upravo tužitelja.

37. U pisanoj dopuni vještak Mijo Tadinac navodi da je suvlasničke omjere utvrdio izmjerom zatečenog posjedovnog stanja prilikom očevida. Dioba zemljišta ispod i oko zgrade može se vršiti tek nakon što se sudski utvrde suvlasnički udjeli na predmetnoj zgradi, s tim da je za diobu zemljišta potrebno pozvati ovlaštenog geodeta koji će izraditi elaborat diobe zemljišta.

38. Sudska vještakinja za geodeziju Vedrana Garmaz u svom nalazu i mišljenju navodi sljedeće:

-da je predmet spora dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. 8280/6) na adresi [adresa] u [adresa], i da se radi o stambenoj zgradi koja je na istoku spojena sa susjednom kućom, a na jugu su 3 garaže u razini asfaltne ceste, odnosno suterena,

-do predmeta spora prilazi se stepenicama, kojima se penje na razinu prizemlja,

-u posjedovnom listu na k. č. [katastarska čestica] upisana je kuća, 3 garaže i dvor ukupne površine 472 m2, dok je u zemljišnim knjigama na zk.č. 1023/9 upisan dvor površine 472 m2, što bi značilo da su čestice po obliku i površini usklađene u katastarskom i zemljišnoknjižnom operatu, dok upisani način uporabe nije usklađen, odnosno točno je upisan u katastru, a pogrešno u zemljišnim knjigama,

- da je tužitelj kao predmet spora pokazao dio terase, i to dio u sredini, površine 27 m2, ispod koje terase se nalazi njegova garaža, zatim dio dvorišta površine 22 m2 ispred ulaza u stan u prizemlju, prostor ispod stepenica koje vode na 1.kat, za koji izjavljuje da je to njegova ostava,

- da se suvlasnički omjeri izračunati od strane vještaka Mije Tadinca odnose samo na stambenu zgradu, dok su garaže izuzete iz obračuna,

-da dioba zemljišta na način da se stvori nova čestica, odnosno da tužitelj ima zasebnu česticu u odnosu na tuženike u ovom slučaju nije moguća, jer je formiranje čestica u izgrađenom građevinskom području moguće jedino temeljem odgovarajućeg akta ureda za graditeljstvo,

-da na izgrađenom građevinskom području formiranje čestica ne diktiraju vlasnički odnosi na parceli, već objekti koji se na čestici grade,

-da se u slučaju stambene zgrada sa više stambenih jedinica, kao što je ovdje slučaj, vlasništvo uspostavlja (razdvaja) tzv. elaboratom etažiranja u okviru kojeg se ishoduje potvrda ureda za graditeljstvo,

- da se od 236 m2 upisanog dvorišta samo 12 m2 odnosi na „katastarski upisan dvor“, što bi bilo 5% ukupne površine dvorišta,

- da u svakoj stambenoj zgradi postoje dijelovi okućnice koji su zajednički, a u ovom slučaju bi to minimalno bile stepenice kojima se pristupa s ceste i prostor od stepenica do lika D-E-L-K-D, cca 10 m2,

- da bi tužitelj samostalno imao 12 m2 od ukupne površine dvorišta 236 m2, ali bi trebao imati i određeni udio u zajedničkom dijelu dvorišta kako bi mogao pristupiti do svog dijela,

- da vrijednost površine stambenog prostora i okućnice nije jednaka, a u vlasničkom listu se upisuje jedinstveni omjer vlasništva, zbrajanjem udjela suvlasništva u kući sa zbrajanjem suvlasništva na dvorištu, pa se ne dobiju realni omjeri vlasništva, niti se u praksi idealni vlasnički udjeli raspoređuju i računaju na taj način.

39. Sukladno skici koju je naknadno izradila sudska vještakinja Vedrana Garmaz, vještak za graditeljstvo Mijo Tadinac u dopuni nalaza i mišljenja izračunao je suvlasničke omjere parničnih stranaka, te zaključuje da prema zatečenom posjedovnom stanju tužitelj posjeduje 72/224 ili 32/100 dijela cijele kuće odnosno predmetne čestice zemlje, u što je uključen prostor ispod stubišta i dio dvora ispred ulaza u kuću sve označeno slovima O-P-M-N-O u geodetskom vještačenju. Zajednički dio je pristupno izvanjsko stubište u geodetskom vještačenju označeno slovima C-M- N-R-C ukupne površine 10 m2. Tužena GE posjeduje 71/224 ili 32/100 dijela, a tužena SE posjeduje 81/224 dijela ili 36/100 dijela predmetne nekretnine.

40. Pregledom parničnog predmeta ovog suda poslovni broj II P-2042/2007, utvrđeno je slijedeće:

-da je 30. listopada 2007. zaprimljena tužba tužitelja ZE protiv tuženika pod 1. BE, pod 2. ŠE, pod 3. ĐE (kao pravnog slijednika GR, pok. EE), pod 4. OE, pod 5. HR, pod 6. BR, pod 7. ŠR i pod 8. DR (pod 5. -8. kao nasljednici EE, pok. EE), radi utvrđenja i ispravka uknjižbe,

-da tužbom tužitelj predlaže da se utvrdi da je suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za 1/3 dijela, što u naravi predstavlja stan u prizemlju zgrade sagrađene na toj nekretnini anagrafske oznake [adresa], površine 66,62 m2 i garaže (srednje) površine 25 m2, pa se nalaže tuženicima izdati tužitelju ispravu za uknjižbu njegova prava suvlasništva za 1/3 dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika pod 3. i pod 4. te imena pravnog prednika tuženika pod 5. -8. EE, u protivnom je tužitelj ovlašten na temelju presude ishoditi upis svog prava vlasništva,

-da tužitelj u tužbi navodi da je svojim sredstvima i radom zajedno s braćom-tuženicima pod 1. i pod 2. na ½ dijela nekretnine, ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], sada oznake 1023/9 sagradio obiteljsku kuću anagrafske oznake [adresa], i tri garaže, te mu je u diobi s braćom pripao u isključivo vlasništvo i posjed stana u prizemlju kuće i jedna- srednja garaža, koje tužitelj drži kao neposredni, samostalni i mirni posjednik od 1966., odnosno više od 40 godina,

-da je podneskom od 12. studenog 2007. tužitelj izvijestio sud da je omaškom propustio kao tuženika označiti EE, te je istog označio kao tuženika pod 9., te u skladu s tim i uredio tužbeni zahtjev,

-da je svim tuženicima dostavljen dopis/ poziv radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu uz tužbu s prilozima, te da tuženici pod 3. -9. nisu podnijeli odgovor na tužbu,

-da je 11. travnja 2008. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika pod 1. BE i pod 2. ŠE,

-da je donesena djelomična presuda zbog ogluhe 5. svibnja 2008. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 3. -9., koja odluka je postala pravomoćna,

-da je u nastavku postupka provedena glavna rasprava i izvedeni predloženi dokazi, gdje su kao tuženici preostali RE i ŠE koji su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu,

-da je nakon saslušanog velikog broja svjedoka, kao i pregleda pisane dokumentacije zaključena glavna rasprava, te je donesena presuda poslovni broj II P-2042/2007 od 16. rujna 2010.,

-da je navedenom presudom prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ZE u odnosu na tuženike pod 1. BE i pod 2. MR, dok je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. i pod 2., kojim su isti tražili utvrđenje da bi bili suvlasnici za po ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i da bi tužitelj ĐR trpio uknjižbu njihova suvlasništva na teret njegovog 1/3 suvlasničkog dijela, te je tuženicima naloženo da naknade tužitelju parnični trošak, protiv koje odluke su tuženici izjavili žalbu,

-da je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-253/2010 od 1. rujna 2011. potvrđena presuda u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. i pod 2., te preinačena presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ZE, na način da je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan,

-da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da bi Općinski sud u Splitu pravilno zaključio da je tužitelj ZE temeljem pravnog posla-sporazuma o izgradnji postao suvlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena zgrada u kojoj se nalazi sporno prizemlje, te da je postojao dogovor o izgradnji zgrade u istim suvlasničkim omjerima, tako da je pravilan zaključak da bi tužitelj bio suvlasnik za 1/3 dijela navedene nekretnine, ali kako je u trenutku zaključenja glavne rasprave tužitelj ZE u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik za 1/3 suvlasnička dijela, drugostupanjski sud preinačava pobijanu presudu i odbija tužbeni zahtjev tužitelja,

-da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da bi sud prvog stupnja pravilno odbio protutužbu kao neosnovanu iz razloga što je utvrđeno da predmetna nekretnina za 1/3 dijela pripada tužitelju temeljem sporazuma o izgradnji,

-da je tužitelj izjavio reviziju protiv navedene drugostupanjske presude, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem VSRH poslovni broj Rev-2778/2011 od 25. veljače 2015.

41. Prije ocjene izvedenih dokaza i odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, potrebno je raspraviti istaknuti prigovor presuđene stvari. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

42. Pravilo o presuđenoj stvari rezultat je pravnog interesa stranaka za novo suđenje, jer ako se ne može donijeti drugačija odluka, tada nema niti potrebe da se ponovno sudi. Da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva već i po njegovom činjeničnom obrazloženju). Dakle, u kasnije pokrenutoj parnici mora postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva i identitet činjeničnog osnova tužbe.

43. U konkretnom slučaju sporno je da li pravomoćna presuda posI.br. II P-2042/2007 od 16. rujna 2010., preinačena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst- 253/2010 od 1. rujna 2011., predstavlja pravomoćno presuđenu stvar za ovu parnicu, pa samim time i negativnu procesnu pretpostavku za vođenje iste. Parnični postupak ovoga suda posl.br. II P-2042/2007, vodio se između tužitelja ZE i tuženika pod 1. BE i pod 2. ŠE, odnosno između istih stranaka kao i u ovom postupku, pa postoji subjektivni identitet spora u pogledu stranaka. To što su tijekom ovog postupka preminuli RE i ŠE, te je postupak nastavljen s njihovim nasljednicama, sada tuženicama pod 1. i 2. kao univerzalnim sukcesorima ne može se smatrati subjektivnom promjenom identiteta spora.

44. Presudom ovog suda posl.br.IIP-2042/2027 od 16.rujna 2010. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja ZE u odnosu na tuženike pod 1. BE i pod 2. ŠE, na način da je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]) za 1/3 dijela, što u naravi predstavlja stan u prizemlju zgrade sagrađene na toj nekretnini anagrafske oznake [adresa], površine 66,62 m2 i garaže (srednje) površine 25 m2, te je naloženo tuženicima izdati tužitelju ispravu za uknjižbu njegova prava suvlasništva za 1/3 dijela. Istom presudom odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. i pod 2., kojim su isti tražili utvrđenje da bi bili suvlasnici za po ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa je tužitelj ĐR trpiti uknjižbu njihova suvlasništva na teret njegovog 1/3 suvlasničkog dijela. Protiv citirane odluke tuženici su izjavili žalbu.

45. Odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i 2. protiv presude posl.br.IIP-2042/2007 od 16.rujna 2010., Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gžst-253/2010 od 1. rujna 2011. potvrđuje pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika pod 1. i pod 2., dok je presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ZE preinačio na način da je njegov zahtjev odbio kao neosnovan. Razlog preinake i odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja ZE drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je u trenutku zaključenja raspravljanja tužitelj ZE u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik za 1/3 suvlasnička dijela sporne nekretnine.

46. Naime, tužitelj ZE za vrijeme trajanja parničnog postupka posl.br.IIP- 2042/2007 podnio je ZK odjelu Split prijedlog radi uknjižbe svog prava suvlasništva na temelju Djelomične presude zbog ogluhe posl.broj II P-2047/2007 od 5. svibnja 2008., na način da se isti upiše kao suvlasnik za 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu poslovni broj Z-429/2009 od 29. prosinca 2009. prihvaćen prijedlog i dopuštena uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja ZE za 1/3 dijela, uz prethodno brisanje tog prava sa imena BE i ŠE, svakog za po 1/6 dijela. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili BE i ŠE, te je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžzk-179/2010 od 15. veljače 2011. preinačeno pobijano rješenje ovog suda posl.br. Z-429/2009 od 29. prosinca 2009. na način da je odbijen prijedlog ZE i naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe pobijanog rješenja.

47. Dakle, tužitelj je u jednom kratkom periodu bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine za 1/3 dijela i to u trenutku zaključenja glavne rasprave u predmetu posl.br. - II P-2047/2007, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev i odbijen kao neosnovan odlukom drugostupanjskog suda. Međutim, rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžzk-179/2010 od 15. veljače 2011. naloženo je brisanje tog njegovog prava iz gore navedenih razloga, tako da tužitelj više nije upisan u zemljišnu knjigu kao zemljišnoknjižni suvlasnik. Iz toga je za zaključiti kako je činjenična osnova u ovom postupku bitno različita od one u postupku II P-2047/2007, budući da je u tom postupku odluka o tužbenom zahtjevu donesena uzimajući u obzir da je tužitelj tada bio upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik za 1/3 dijela. Međutim, u ovom postupku tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da nije upisan u zemljišnim knjigama, pa ne postoji identitet činjeničnog stanja kao u parnici broj II P-2047/2007.

48. U ovom postupku tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik sporne nekretnine za 32/100 (72/224) dijela, pa se ovlašćuje ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime za 32/100 (72/224) dijela uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženica GE za 18/100 dijela i tužene [adresa] dijela, te na utvrđenje da je tužitelj vlasnik posebnog etažnog dijela zgrade i to stana za cijelo, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađene na nekretnini oznake č. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], (katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina],) anagrafske oznake [adresa] u [adresa], površine 54,77 m2, s točno određenim pripadcima, srednje garaže označene brojem 2. za cijelo, te suvlasnikom za 32/100 dijela pristupnog izvanjskog stubišta i zajedničke staze za pristup okućnici/vrtu oko kuće sa zapadne i sjeverne strane širine jedan metar. Ovakav tužbeni zahtjev se značajno razlikuje od zahtjeva postavljenog u parnici broj II P-2047/2007, budući da tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje da je suvlasnik sporne nekretnine za 32/100 dijela, a ne 1/3 dijela, te u ovom postupku traži dodatno utvrđenje da je vlasnik posebnog dijela nekretnine i suvlasnik zajedničkih dijelova kako je pobliže navedeno u izreci ove presude. Iz toga se da zaključiti da nema ni objektivnog identiteta spora, pa je prigovor presuđene stvari u cijelosti neosnovan.

49. Analizirajući sve izvedene dokaze, posebice iskaze saslušanih svjedoka DE, supruge tužitelja, JE, sestre tužitelja, ŽE, HE i CE, sud nedvojbeno zaključuje da su prethodno označeni tuženici Z i [adresa]. kupili zemljište u Splitu na predjelu [adresa], tada oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zajedno s EE, OE i GR. Iako su neki od naprijed imenovanih svjedoka u bliskom srodstvu s tužiteljem, sud prihvaća njihove iskaze kao istinite i vjerodostojne iz razloga što isti nisu međusobno proturječni, a niti su proturječni ostalim izvedenim dokaziam. Iz njihovih iskaza kao i dokumentacije priložene u spis, sud zaključuje da su dvojica braće BE i ŠE kupili zemljište, da su platili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 387.000,00 dinara i da su na kupljenoj zemlji napravili malu kućicu, koja je imala tri sobe, wc i kuhinju.

50. BE i ŠE preselili su u tu malenu kuću, a kako nisu imali dovoljno financijskih sredstava, pozvali su trećeg brata ZE, ovdje tužitelja da sudjeluje u daljnjoj izgradnji odnosno proširenju navedene kuće. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj ZE u to vrijeme početkom 1960. -ih bio dobrog financijskog stanja, radio je u tvrtki Lavčević, a prethodno u inozemstvu (Irak i Njemačka), dok mu je supruga radila kao učiteljica u osnovnoj školi. Tužitelj je prihvatio prijedlog svoje braće BE i ŠE, platio je traženi komunalni doprinos, te je uz pomoć njegovih financijskih sredstava 1965. počela gradnja i proširenje postojeće prizemnice. Gradnja je prema izjavama svjedoka trajala oko godinu dana, te su grubi radovi bili završeni već 1966. Stambeni objekt koji je sagrađen tada u grubim radovima sastojao se od prizemlja u kojem je bio jedan stan, zatim je izgrađen prvi kat na kojem je također postojao jedan stan, te je napravljen i treći stan dvoetažni koji se nalazi u prizemlju i prvom katu.

51. Nakon završetka grubih radova, prema iskazima svjedoka DE, JE, ŽE i HE, proizlazi da su braća izvršila diobu na način da je stan u prizemlju pripao tužitelju ZE, stan na prvom katu pripao je ŠE, dok je RE pripao dvoetažni stan koji se dijelom nalazio u prizemlju, a dijelom na prvom katu. Braća su nakon dovršenih grubih radova i izvršene diobe pristupili uređenju svatko svog stana, te su postepeno nakon uređenja stanova braća BE, Z i ZE počeli živjeti u stanovima koji su im pripali diobom. Tužitelj je u stanu u prizemlju počeo živjeti odmah po dovršetku radova negdje 1966., iako u iskazima pojedini svjedoci navode da bi počeo živjeti već 1964., a sud to pripisuje proteku dugog niza godina, pa nije za očekivati da se svjedoci očituju o točnoj godini kada je tužitelj počeo stanovati u prizemlju.

52. Ono što je za ovaj postupak bitno jest da je od dovršetka radova tužitelj sa svojom obitelji živio u stanu u prizemlju koji stan je u cijelosti uredio, u čemu je financijski značajno doprinijela i njegova supruga LE koja je u tri navrata (1976. i 1990.) podizala kredit i uzimala zajam od svog poslodavca OŠ Ivan Goran Kovačić, čija je namjena bila adaptacija nekretnine na adresi [adresa] u [adresa]. Naime, radi se o staroj adresi predmetne nekretnine koja sada nosi oznaku [adresa]. Kako su zemljište za gradnju stambene zgrade kupili ŠE i RE, to ne čudi što su isti navedeni kao predlagatelji u postupcima za izdavanje građevinske dozvole i energetske suglasnosti za priključak na električnu mrežu.

53. Sud ne može prihvatiti kako istinit iskaz svjedokinje NE, sestre tužene pod 2., i VE, koje navode da su tužitelja samo povremeno viđale na predmetnoj nekretnini. Naime, njihovi iskazi su u tom dijelu u cijelosti protivni iskazima ostalih svjedoka, uključujući i svjedoka UE, kojem nisu poznati detalji o financiranju izgradnje, ali potvrđuje da je tužitelj od izgradnje živio u stanu u prizemlju. To u ostalom potvrđuje u svom iskazu i svjedokinja TE, dok je njen ostali dio iskaza protivan ne samo iskazima ostalih svjedoka nego i proturječan priloženoj dokumentaciji u spisu i iskazima tuženica pod 1. i pod 2. Tako svjedokinja TE ističe da se kuća gradila u razdoblju od 1950. do 1960., u fazama, iako je sud nedvojbeno utvrdio da je zemljište za planiranu izgradnju kuće kupljeno tek krajem 1960., tako da kuća nije mogla biti izgrađena u tom vremenskom razdoblju.

54. Ne prihvaća se kao istinit ni iskaz svjedokinje VE koja u svom iskazu navodi da je tužitelj pravo na stanovanje u prizemlju dobio samo privremeno od braće BE i ŠE, jer to nije sukladno iskazima ostalih svjedoka, kao ni dokumentaciji priloženoj u spis. Svjedok FE, bivši susjed parničnih stranaka navodi da je svatko živio u svom dijelu nekretnine, te sud nema razloga sumnjati u istinitost njegova iskaza, tim više što nije u nikakvom srodstvu s parničnim strankama, niti ima ikakvog pravnog ili drugog interesa da neka od parničnih stranaka uspije u ovom sporu.

55. U odnosu na tri garaže izgrađene na predmetnoj nekretnini, sud je iz iskaza svjedoka DE, JE, CE i HE zaključio da je prvu garažu za sebe napravio RE negdje 1978., dok su tužitelj i ŠE za sebe napravili svaki po jednu garažu nekoliko godina kasnije, s tim da je tužitelju pripala garaža u sredini.

56. Ne može se prihvatiti kao istinit iskaz NE i VE da bi tužitelj stan u prizemlju dobio samo na korištenje, odnosno uz dozvolu svoje braće BE i ŠE. Pogotovo kad se uzme u obzir da je supruga tužitelja kreditom i zajmom stekla financijska sredstva koja je morala iskoristiti isključivo u adaptaciju stambenog prostora u predmetnoj nekretnini, kao i da tužitelj i njegova supruga LE imaju prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini od 1974. Isto tako u spisu postoji dokaz da je rješenjem tadašnje Općine Split od 24. veljače 1989. utvrđena obveza tužitelja za plaćanje komunalne naknade za stambeni prostor površine 66,62 m2 na adresi [adresa] u [adresa], te da je kasnije plaćao i vodnu i komunalnu naknadu za garažni prostor.

57. Čak i tuženice u svom iskazu potvrđuju da je tužitelj koristio stan u prizemlju, a tužena pod 2. dodatno navodi da je u tom stanu postavio pločice i parkete, ali da u njemu ne živi zadnjih 12-13 godina. Također, tuženice potvrđuju da se trenutno stan u prizemlju nalazi zatvoren i prazan, a ukoliko isti nije pripao sporazumom tužitelju, postavlja se pitanje kako su tuženice, odnosno njihovi supruzi BE i ŠE dozvolili da tužitelj ima u posjedu taj stan i danas, da nikada nisu tražili njegovo iseljenje, da je isti za taj stan plaćao režijske troškove, komunalnu i vodnu naknadu, kao i za jednu od tri garaže.

58. Kako se radi o trojici braće, a izgrađena su tri stana i tri garaže, za zaključiti je kako je tužitelj prije početka gradnje sa svojom braćom BE i ŠE postigao dogovorio o izgradnji stambene zgrade, tako da svaki od njih dobije po jedan stan, a kasnije i svatko svoju garažu. Dakle, tužitelj je na temelju pravnog posla sklopljenog u usmenom obliku negdje 1964./1965. sa braćom BE i ŠE stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine na temelju financiranja izgradnje, u posjedu kojeg dijela se nalazi još od dovršetka grubih radova 1966. pa sve do danas. Sukladno paragrafu 859. Općeg austrijskog građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung br. 1/1811, nadalje: OGZ) propisano je da se osobna prava na stvari, po kojima je jedna osoba obvezana da drugoj nešto čini, osnivaju neposredno na zakonu, ili na nekom pravnom poslu ili na pretrpljenom oštećenju.

59. Ako su stranke usmeno sklopile ugovor o stjecanju vlasništva nekretnine i izvršile su svoje obveze, tada će njihov ugovor biti valjan usprkos zakonskom uvjetu da se ugovor sklopi u pisanom obliku. Naime, nije sporno da je ZV-om propisan pisani oblik kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnine. Ali paragraf 886.OGZ-a propisuje da ugovor, za koji se zakonom ili stranačkom voljom određuje pismenost, nastaje kad ga stranke potpišu ili - ako ne znaju ili su radi mane nesposobne da pišu - kad stave na njega svoj rukoznak, ovjeren od suda ili notara ili kad stave svoj rukoznak pred dva svjedoka, od kojih će jedan potpisati ime stranke. Pismeno zaključenje ugovora nadomješta se sudskim ili notarskim posvjedočenjem.

60. Citirana odredba OGZ-a govori o konvalidaciji ugovora za koji je zakonom propisan obvezan pisani oblik, te ukoliko nije sastavljen u tom obliku, ugovor će se smatrati pravovaljanim ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, a upravo se o takvom ugovoru između tužitelja i njegove braće BE i ŠE ovdje radi. Oni su izvršili svoje obveze iz postignutog dogovora čiji je osnova bio ugovor o gradnji stambenog objekta, koji se tužitelj obvezao financirati, dok su mu BE i ŠE u zamjenu za to predali u suvlasništvo dio predmetne nekretnine.

61. U ponovljenom postupku provedeno je geodetsko vještačenje po sudskoj vještakinji Vedrani Garmaz i dopunsko građevinsko vještačenje po vještaku Miji Tadincu, koji su zaključili da suvlasnički dio tužitelja prema posjedovnom stanju iznosi 32/100 (72/224) dijela predmetne nekretnine. Vještak Mijo Tadinac navodi da se tužitelj nalazi u posjedu točno određenog dijela nekretnine, i to stana za cijelo u prizemlju zgrade, površine 54,77 m2, koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, s pripadcima i to: trijem površine 5,20 m2, prostor ispod stubišta za kat površine 5,22 m2, terasa nenatkrivena ispred stubišta 11,58 m2, ukupne površine 22,00 m2, nenatkrivene terase površine 27,26 m2, te vlasnik garaže za cijelo (srednja garaža označena brojem 2.) površine 23,60 m2. Tužitelj je suvlasnik za 32/100 dijela predmetne nekretnine i to baš pristupnog izvanjskog stubišta kojim se pristupa s prostora ispred garaža na prizemlje zajedno s betonskim podestom na vrhu tog stubišta ukupne površine 10 m2, kao i zajedničke staze za pristup okućnici/vrtu oko kuće sa zapadne i sjeverne strane širine jedan metar. Sve navedeno prikazano je i na Skici dopunskog vještačenja vještakinje Vedrane Garmaz od 14.listopada 2025.

62. Nakon provedenih geodetskih i građevinskog vještačenja, te njihovih dopuna, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazima i mišljenjima sudskih vještaka na način se utvrditi da je isti suvlasnik predmetne nekretnine za 32/100 (72/224) dijela, kao i da je vlasnik posebnog dijela nekretnine s pripadcima i srednje garaže, te suvlasnik zemljišta kako je pobliže opisano pod točkom 60. ovog obrazloženja.

63. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji ima i pravni interes da u zemljišnim i drugim javnim knjigama ishodi upis svog prava, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.

64. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

65. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a).

65.1. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), i priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 EUR (označenom u tužbi, kojem tuženici nisu prigovarali) za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 31.svibnja 2012., 2.studenoga 2018., 12.listopada 2020. i 7.ožujka 2022. po 100 bodova za svaki podnesak (100x4), za sastav obrazloženih podnesaka prema Tbr.8.toč.3.Tarife od 11.studenoga 2022., 6.lipnja 2024. i 20.studenoga 2025. po 50 bodova za svaki podnesak (50x3), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 17.siječnja 2020., 25.listopada 2021., 31.siječnja 2022., 5.travnja 2022., 21.lipnja 2022., 29.rujna 2022., 15.studenoga 2022., 19.lipnja 2024., 2.rujna 2024., 19.rujna 2024., 8.studenoga 2024., 7.travnja 2025., 6.lipnja 2025., 1.rujna 2025., 8.listopada 2025. i 28.studenoga 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x16), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 6.rujna 2019. -50 bodova, i za trošak pristupa na ročište za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 2 550 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 5.100,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 6.375,00 EUR. Na taj iznos treba nadodati zatraženi trošak za geodetsko i građevinsko vještačenje u iznosu od 930,89 EUR, tako da je tužitelju ukupno priznat trošak od 7.305,89 EUR.

65.2. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 29.rujna 2019. jer tog dana u ovom postupku nije održano nikakvo ročište, kao ni trošak sastava podneska od 24.svibnja 2024. budući da u spisu nema podneska tužitelja s tim ili približnim datumom. Nadalje, tužitelju nije priznat uopćeni trošak pristojbe u iznosu od 650,00 EUR jer taj trošak nije određen ni vrstom pristojbe za koju se traži ni visinom.

65.3. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 11.prosinca 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženicama pod 1. i 2. putem punomoćnika,

-u spis.