REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-10323/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik, protiv tužene TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Imon Choudhuryu, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i partneri, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika, punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 11. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tužene TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zadužnice potvrđene 6. travnja 2023. kog javnog bilježnika Vesna Pučar, Zagreb, pod br. OV-4527/2023."

II Nalaže se tužitelju NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 1.828,95 u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda broj Ovr-2751/2023 od 23. listopada 2023. upućen kao ovršenik na pokretanje postupka radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate temeljem zadužnice potvrđene 6. travnja 2023. kod javnog bilježnika Vesna Pučar, Zagreb pod brojem OV-4527/2023 iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 točka 7 i 9 Ovršnog zakona. Tužena je kao ovrhovoditelj dana 19. rujna 2023. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika a tužitelja u ovom predmetu temeljem ovršne isprave zadužnice potvrđene 6. travnja 2023. kod javnog bilježnika Vesna Pučar, Zagreb pod brojem OV-4527/2023. Tužitelj ne osporava da je tuženici izdao zadužnicu 6. travnja 2023., tvrdi da je pokretanje postupka temeljem te zadužnice nedopušteno iz razloga što ne postoji tražbina tuženika kao vjerovnika prema tužitelju kao dužniku. Pravno uređenje zadužnice je propisano u čl. 214 st. 1 Ovršnog zakona prema kojem se dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka a da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi isplaćuje vjerovniku. Tužitelj tvrdi da je nedopušteno provoditi naplatu ako ne postoji tražbina prema dužniku. Tužitelj tvrdi da je s tuženom sklopio prividni ugovor o zajmu koji prikriva neki drugi ugovor koji je tužitelj kao zajmoprimac sklopio s trećom osobom US kao zajmodavac. Tužitelj nije poznavao tuženu prije a najmanje nije pozajmio iznos od 22.000,00 eura dok je US koji je tužitelju bio poznanik ponudio pomoć u rješavanju tužiteljevih financijskih problema. Dakle, s tuženom je sklopljen prividan ugovor temeljem kojeg je potpisana predmetna zadužnica. Sukladno odredbi čl. 285 st. 1 ZOO-a nema učinka među ugovornim stranama. Bitan sastojak ugovora o zajmu prema odredbi čl. 499 st. 1 ZOO-a je predaje određenog iznosa novca zajmoprimca a tužena nije nikakav novac predala tužitelju, dakle ne postoji nikakav ugovorni ni obvezni odnos među parničnim strankama, ne postoji tražbina tužene prema tužitelju. Tužitelj nadalje navodi da je prikriveni pravni posao kojeg je kao zajmoprimac sklopio s US sa svojim obilježjima zelenaški ugovor te je US inzistirao na izdavanje zadužnice u korist tužene. Tvrdi da je zajmodavac 7. travnja 2023. pozajmio iznos od 11.000,00 eura a tužitelj se kao zajmoprimac obvezao vraćati taj iznos u mjesečnim anuitetima od 500,00 do 1.000,00 eura ovisno o mogućnostima a krajnji rok za povrat iznosa je 2 godine od dana potpisivanja. Tužitelj navodi da je do rujna 2023. vratio u cijelosti pozajmljeni iznos i to 26. srpnja 2023. predajom na ruke 2.000,00 eura u gotovini, 25. kolovoza 2023. na račun je uplatio iznos od 7.000,00 eura s napomenom „za popravak auta“ a u četiri navrata na ruke je predao po 500,00 eura u gotovini a sve US. Zajmodavac je tražio i plaćanje kamata koje su iznosile koliko i glavnica a što nije bilo ugovoreno u ugovoru o zajmu odnosno Zakonom o najvišoj kamatnoj stopi. Nakon što je tužitelj odbio platiti kamate tužena je po nalogu stvarnog zajmodavca podnijela predmetnu zadužnicu na naplatu. Tužitelj navodi da je US iskoristio njegovu tešku materijalnu situaciju za sklapanje predmetnog zelenaškog ugovora a tužitelj je zadužnicu u kojoj su navedeni podaci u iznosu tražbine i vjerovniku koji ne odgovaraju istini potpisao na iznos od 22.000,00 eura jer mu je to bio uvjet za pozajmljivanje novca. Slijedom navedenog tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom te predlaže da sud donese presudu pobliže opisanoj u točki I izreke ove presude te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da razlozi iz odredbe čl. 50 st. 1 točka 7 i 9 Ovršnog zakona na koje se poziva tužitelj u tužbi ne postoje. Tužitelj je dao suglasnost radi naplate te zadužnice temeljem koje se isplaćuje vjerovniku. Tuženik upućuje na sadržaj predmetne zadužnice koja je sačinjena temeljem odredbi Ovršnog zakona te je potvrđena kod javnog bilježnika kao privatna isprava sa snagom ovršnog javnobilježničkog akta. Dakle, tražbina evidentirana na zadužnici postoji, tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz u svrhu svojih tvrdnji a posebno da je ugovor sklopio s trećom osobom US kao zajmodavcem, protivi se navodima tužitelja da je sklopljen prikriveni pravni posao tzv. „zelenaški ugovor“ za koji ZOO u odredbi čl. 392 st. 1 propisuje kumulativne uvjete za ispunjenje toga ugovora, navodi da tužena ima nesporno potraživanje prema tužitelju u naznačenom iznosu. Tvrdi da je tužba u odnosu na tuženu nedopuštena te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je rješenje i zaključak OGSZG br. Ovr-2751/2023 (list 6 do 10 spisa), detalji prometa računa tužitelja (list 11 do 15, 16 spisa), specifikacija izvršenja kod FINA-e (list 17 do 18 spisa), zadužnica (list 28 do 30 spisa), whatsapp komunikacija stranaka (ftc), (list 44 spisa), saslušane su stranke u postupku na ročištu 15. rujna 2025. (list 46 spisa) te svjedok US (list 47 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Tužitelj je u iskazu naveo da je tužena iz ovog predmeta djevojka US te da od nje nije ništa pozajmio. S US je radio u istoj ustanovi, bio je u teškoj financijskoj situaciji s blokiranim računom, to je rekao US koji mu je obećao pozajmiti određeni iznos uz uvjet da potpiše zadužnicu u korist tužene iz ovog predmeta a na upit zašto na tuženu odgovorio je: „da ne bi ispalo u firmi da kamatarim“. Svjedok US mu je dan nakon potpisivanja zadužnice pozajmio iznos od 11.000,00 eura jer mu je 10.400,00 eura bilo potrebno da odblokira račun. U dobroj vjeri je potpisao zadužnicu a US je uvjetovao iznos na zadužnici jer mu inače ne bi pozajmio novac. Tvrdi da je US vraćao na ruke određene novčane iznose a za veće ima potvrde banaka. Dakle, sveukupno mu je vratio do prije 2 godine oko 9.800,00 eura. Tvrdi da je cijelo vrijeme zadužnica bila predmet njegovog ugnjetavanja, tvrdi da se s US vezano uz otplatu dogovorio da će vraćati pozajmljeni iznos po 500,00 ili 1.000,00 eura ovisno o mogućnosti a kada je počeo vraćati rate US je napominjao 500,00 eura je rata a 500,00 eura su kamate. 24. kolovoza 2023. kod uplate iznosa od 7.000,00 eura naveo je pod rubriku svrha „popravak automobila“ jer je US to zahtijevao, uporno ga je ucjenjivao sa zadužnicom, a nakon te uplate od 7.000,00 eura je zahtijevao da ode do banke po još 985,00 eura koje mu je tužitelj predao na ruke. Tužitelj je taj dana zahtijevao da mu US da izračun koji mora vratiti ali je umjesto toga zadužnicu stavio na naplatu. Tužitelj je još naveo da je radio kontrolu plaćanja mjesečnih pristojbi za HRT na terenu na području Opatije gdje je US išao s njim a kada je sljedeći mjesec dobio naknadu i 90% iznosa je prosljeđivao US za vraćanje duga. U Opatiju su putovali automobilom u vlasništvu US.

6. Tužena u iskazu navodi da je djevojka US te je to bila i u vrijeme potpisa zadužnice. Kod potpisa je bio prisutan i US te je tužitelju ispred prostorija javnog bilježnika dala 22.000,00 eura. Zna da se tužitelj zbog financijske krize obratio US koji u to vrijeme nije imao financijska sredstva, znao je da ima ušteđevinu tužena te ju je zamolio da pozajmi novce tužitelju. Sve uvjete oko povrata ugovorili su njih troje usmeno, znala je koliko zarađuje US a tužitelj je bio s njim na terenu pa je pretpostavila da ima sredstva za povrat duga a kao sredstvo osiguranja tražila je potpis zadužnice. Tvrdi da joj se tužitelj nije javljao bio je na terenu s US te tvrdi da tužitelj ništa nije vraćao US. Na račun US je uplatio tužitelj 7.000,00 eura za popravak Pašićevog automobila kojeg su koristili na terenu ali ne zna točno kako su se njih dvojica dogovorili. Tvrdi da je pozajmljeni iznos tužitelju imala u gotovini, u to vrijeme je zarađivala 1.400,00 eura, živjela je s roditeljima. Zadužnicu je dala na naplatu jer tužitelj nije vraćao dug, tvrdi da od US nije dobila ništa od 7.000,00 eura te da nije ugovorena nikakva kamata na pozajmljeni iznos tužitelju od 22.000,00 eura.

7. Svjedok US je iskazao da je tužena njegova djevojka a s tužiteljem radi na radnom mjestu te ga je tužitelj negdje 2023. godine tražio da mu pozajmi novce i to 22.000,00 eura. Tužitelj je tada zarađivao od 1.800,00 do 2.000,00 eura a nekad i 3.000,00 eura mjesečno. Imao je svojih obveza pa nije mogao pozajmiti novce tužitelju ali je zamolio tuženu. Nisu sačinili ugovor te su se dogovorili da tužitelj mjesečno vraća prema visini svojih prihoda i to preko US ili izravno tuženoj. Navodi da su novci predani ispred javnog bilježnika te da su svi troje bili prisutni kod potpisa zadužnice. Tužitelj nije vraćao pozajmljeni iznos tuženoj a svjedoku je uplatio 7.000,00 eura u kolovozu 2023. za popravak automobila jer skupa rade i dijele troškove. Tvrdi da tužitelj nije ništa vratio tuženoj ali na pitanje da li mu je 25. kolovoza 2023. predan iznos kako je to navedeno u međusobnim whatsapp porukama svjedok je odgovorio: „ako piše, onda je“. Tužitelj je prema iskazu svjedoka tvrdio da je vratio dug sa 7.000,00 eura i da neće vratiti više ništa te su se usmeno dogovorili da će tužitelji riješiti povrat duga kroz par mjeseci do dvije godine.

8. Iskazi stranaka tužitelja i tužene su proturječni i to u bitnim činjenicama koje se odnose na visinu pozajmljenog iznosa te osobu koja je tužitelju određeni novčani iznos pozajmila. Tužitelj tvrdi da mu je US pozajmio 11.000,00 eura dok tužena tvrdi, a to je potvrdio i svjedok US, da je ona pozajmila tužitelju 22.000,00 eura. Tužitelj tvrdi da je svjedoku US vratio oko 9.800,00 eura na ime pozajmljenog iznosa od 11.000,00 eura, dok tužena tvrdi da joj tužitelj nije vratio ništa od pozajmljenih 22.000,00 eura, i njenu tvrdnju potvrđuje US. Tužitelj tvrdi da je osim što je US plaćao na ruke određene novčane iznose račun US uplatio i 7.000,00 eura a u svrhu "popravak automobila" jer je US tako zahtijevao i ucjenjivao je tužitelja sa zadužnicom te je tražio daljnje iznose od tužitelja. Svjedok US navodi suprotno da je upravo taj iznos uplaćen na račun US u svrhu popravka Pašićevog automobila jer su on i tužitelj zajedno radili na terenu.

9. Prema odredbi čl. 219 st. 1 ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze postupka.

10. U ovom postupku tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje, posebno u dijelu koji se odnosi na visinu pozajmljenog iznosa, osobu koja mu je taj iznos pozajmila a teret dokaza je na strani tužitelja.

11. Ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučio kao u izreci pod I.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

14. Sud je tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8 točka 1 – 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 25.3.2025. prema tbr. 9 točka 2 – 250,00 eura, za zastupanje na ročištu 15.9.2025. prema tbr. 9 točka 1 – 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.250,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 312,50 eura, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu 266,45 eura pa je sud tuženiku priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.828,95 eura. Sud tuženiku nije priznao trošak za sastav podneska od 4. listopada 2024. jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka, te je odlučeno kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku