REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2444/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja AXA d.o.o. za trgovinu i usluge, Petra Preradovića 4, Karlovac OIB: 49031942347, kojeg zastupa punomoćnik Renata Dozet Daskal, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika DSV HRVATSKA d.o.o., Zelena aleja 55, Vukovina, Velika Gorica, OIB: 97365626215, kojeg zastupaju punomoćnici Vladimir Koprivnjak i Gorjan Batelić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 14.842,50 EUR, zaključio je glavnu raspravu 4. studenoga 2025. u prisutnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu SO, tužiteljevog punomoćnika EO i tuženikovog punomoćnika Gorjana Batelića te donio i objavio presudu 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14.842,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 12.000,00 EUR od 8. svibnja 2023. do isplate, na iznos od 862,50 EUR od 30. lipnja 2023. do isplate, na iznos od 1.500,00 EUR od 5. srpnja 2023. do isplate i na iznos od 480,00 EUR od 2. travnja 2024. do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 2.748,13 EUR sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 766,18 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 14.842,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi da je 8. svibnja 2023. tužitelj predao na prijevoz tuženiku čamac jeT-Tender 25 koji je trebao biti dostavljen u brodogradilište INVICTUS JACHT, Via Donnici 28, 88021 Borgia, Italija te da je tranzitno vrijeme trebalo biti 6 – 8 radnih dana. Nadalje navodi kako je brodogradilište nakon proteka tog vremena javilo da čamac nije isporučen, da je tužiteljev direktor SO **.**.2023. kontaktirao tuženikovog službenika gospodina BO koji ga je informirao da je teretno vozilo koje je prevozilo predmetni čamac sudjelovalo u prometnoj nesreći te da je sva roba vraćena u neko tuženikovo skladište, najbliže mjestu nesreće, ne navodeći gdje se nalazi to skladište, da je nakon toga tužiteljev direktor niz puta nazivao tuženika radi informacije kada će čamac biti konačno dostavljen na što mu je više puta odgovoreno da se čeka pregled od strane osiguratelja, da je čamac dostavljen u brodogradilište tek 29. svibnja 2023. gdje je od strane djelatnika brodogradilišta utvrđeno da je čamac oštećen u transportu, a bio je neraspakiran, iz čega je tužiteljev direktor zaključio da je netočno da se čekao pregled od strane osiguranja jer bi tada čamac bio raspakiran, da s obzirom na ovo utvrđenje da je čamac oštećen, da je tužiteljev direktor s tuženikovim djelatnikom dogovorio da se čamac vrati pošiljatelju. Osim toga navodi da obzirom je isporuka čamca bila vezana za rok, tužiteljev direktor je u međuvremenu dovršio novi čamac kako bi na vrijeme ispunio obavezu prema svom kupcu jer je predmet prijevoza pomoćni čamac koji je namijenjen za korištenje jahte koja je bila dovršena i čekala u brodogradilištu te da je novi čamac također na transport preuzeo tuženik za koju uslugu je tužiteljev direktor platio 1.500,00 EUR po računu br. 12308049/1/1, broj transporta 231005852. Također navodi kako je 17. srpnja 2023. tužiteljev direktor dobio e-mail na engleskom jeziku s obavijesti da će DSV INSURANCE iz Danske voditi postupak povodom zahtjeva za naknadu štete u ime tuženika pa je tužiteljev direktor dostavio potrebne podatke i zahtjev za naknadu štete, da je u daljnjoj korespondenciji sa DSV INSURANCE-om koja je bila cijelo vrijeme na engleskom jeziku tužiteljevom direktoru e-mailom od 30. studenoga 2023. ponuđeno na ime naknade iznos od 3.612,54 EUR, da je nakon toga tužiteljev direktor u nekoliko e-mailova pokušavao objasniti da to nije adekvatna naknada, da traži da ga kontaktira netko iz Hrvatske, te da mu se dokumentacija dostavlja na hrvatskom jeziku na što mu je odgovoreno da osiguranje nema u Hrvatskoj nikoga tko bi rješavao ta pitanja, da je tužiteljev direktor pokušao objasniti da je nemoguće napraviti popravak, a da se ne bi vidjeli tragovi popravka, te da bi postojala opasnost od oštećenja tube za napuhavanje koju bi isto vjerojatno trebalo krpati ili zamijeniti, da ukoliko bi se stakloplastični trup krpao, on ne bi imao karakteristike i izgled novog tj. neoštećenog i nepopravljenog trupa. Također navodi da se tužitelj ne bavi prodajom polovnih čamaca niti bi zakrpane i popravljene čamce podvaljivao kupcima kao nove, da se čamci koje tužitelj proizvodi rade tek po narudžbi za poznatog kupca, koji čamci su pomoćni čamci na jahtama vrijednosti od 500.000,00 do 3,000.000,00 EUR, da je jasno da kupci tako vrijednih jahti, nisu zainteresirani za pokrpane pomoćne čamce i da je stoga ovako oštećeni čamac za tužitelja bezvrijedan. Nadalje navodi kako se tužitelj po svojoj punomoćnici obratio tuženiku 2. travnja 2024. sa zahtjevom za naknadu štete i sklapanjem vansudske nagodbe te je tražio da mu se naknadi slijedeća šteta : vrijednost čamca u iznosu od 12.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 8. svibnja 2023., troškovi prijevoza koji su plaćeni po računu broj 12307785/1/1, transport broj 231005675 u iznosu od 862,50 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2023., troškovi transporta drugog čamca koji je plaćen po računu broj 12308049/1/1, transport broj 231005852 u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2023., prekovremeni rad za 12 sati x 40,00 EUR, odnosno 480,00 EUR koji je bio potreban da bi se drugi čamac dovršio na vrijeme, dakle, sveukupno 14.842,50 EUR. Povodom navedenog zahtjeva za naknadu štete, mailom od 26. lipnja 2024. punomoćnici tužitelja obratili su se tuženikovi s prijedlogom da se postigne dogovor po ovom sporu te je 4. srpnja 2024. održan sastanak tužiteljevog direktora uz punomoćnicu te tuženikovih punomoćnika te je dogovoreno da bi se barem djelomično riješio predmet spora isplatom naknade štete u visini od 3.600,00 EUR sa kamatom tekućom od dana prijave štete te da bi se angažirao sudski vještak od strane tuženika da konstatira stanje čamca prije primopredaje, budući bi se nakon toga čamac predao na pohranu kod tužitelja. Obzirom o pregovorima od 4. srpnja 2024. nije sačinjen nikakav zapisnik to je tužitelj po punomoćnici 5. srpnja 2024. dostavio tuženikovim odvjetnicima mail u smislu da pristaje na ponudu tuženikovih odvjetnika. Dodaje kako su na pregovorima 4. srpnja 2024. tuženikovi punomoćnici u izjavili da će se za procjenu sudskog vještaka odnosno konstatiranje osiguranja dokaza statusa čamca morati pričekati nekoliko dana radi godišnjeg odmora, međutim, nakon maila od 5. srpnja 2024. niti su se tuženikovi punomoćnici niti tuženik javili tužitelju, od kada je proteklo preko 4 mjeseca, te je očito da nema zapravo ozbiljnih namjera tuženika za bilo kakovim dogovorom. U mailu od 5. srpnja tužitelj je naveo, odnosno citirao tekst koji tuženik ima objavljen na svojim web stranicama koji se odnose na osiguranje i naknadu štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare u bitnome navodeći kako je odštetni zahtjev u režimu CMR konvencije dok je između datuma podnošenja tužbe i datuma štetnog događaja proteklo više od godine dana. Osporio je tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako je ugovor s tuženikom sklopljen razmjenom e -mail poruka između tužiteljevog zastupnika po zakonu i tuženikovog radnika te da tužitelj i inače pa tako i dan danas posluje s tuženikom, da je prema CMR konvenciji uvažavajući ograničenje visine štete po kg robe jasno da tužitelj potražuje nešto što ne može dobiti čak i da se radi o potpunom gubitku što nije slučaj, da je tuženik angažirao tvrtku iz Slovenije radi predmetnog prijevoza, a konkretni prijevoznik je doživio prometnu nesreću u kojoj je tuženikov brod tek neznatno oštećen. Nadalje navodi kako tužitelj prešućuje da je s tvrtkom različitom od tuženika sklopio ugovor o osiguranju i pregovarao preko godinu dana tvrdeći da je sklopio osiguranje u režimu koji mu omogućuje odštetu u punom iznosu svojeg računa prema primatelju pošiljke, što nije točno niti proizlazi iz općih uvjeta poslovanja stranog osiguratelja. Tužitelj je mogao i bio slobodan sklopiti ugovor o osiguranju s nekom drugom tvrtkom u režimu u kojem bi bio obeštećen za minimalnu ogrebotinu robe u punom iznosu no to nije učinio želeći uštedjeti jer su takva osiguranja u bitnom skuplja. Točno je da su punomoćnici tuženika pokušali pregovarati o eventualnoj nagodbi s tužiteljem no do nagodbe nije došlo jer mu je iznos po CMR-u bio premalen, a s druge strane tužitelj nije htio prihvatiti iznose koje mu je nudilo osiguranje pa i bez obzira na više pribavljenih ponuda za popravak neznatnog oštećenja broda od ovlaštenih tvrtki, koje postupke je zajedno s inspekcijskim postupcima proveo osiguratelj DSV Insurance A/S, s kojim društvom je tužiteljev zastupnik po zakonu samostalno pregovarao preko godinu dana na engleskom jeziku.

3. U nastavku postupka tužitelj je osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: računa (str. 6. – 8. spisa), zahtjeva za naknadu štete od 2. travnja 2024. (str. 9. – 11. spisa), e-maila od 26. lipnja 2024. (str. 12. spisa), dopisa od 5. srpnja 2024. s ovjerenim prijevodom dijela na hrvatski jezik (str. 13. – 16. spisa), e-mail poruka (str. 28. – 36. spisa), Općih uvjeta osiguranja društva DSV Insurance A/S na engleskom i hrvatskom jeziku (str. 37. – 75. spisa), e-mail korespondencije na engleskom jeziku s ovjerovljenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 75. – 97. spisa), ponuda i ponuda s ovjerovljenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 98. – 104. spisa), istražnog izvješća s ovjerovljenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 105. – 155. spisa), e-mail korespondencije (str. 161. – 163. i str. 243. – 247. spisa), izvješća Inspektorata prometne policije o prometnoj nezgodi s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik s prilozima i preslikama fotografija (str. 174. – 193. spisa), rješenja Državnog odvjetništva od 29. lipnja 2023. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 199. – 200. spisa), konačne odluke Inspektorata prometne policije od 13. srpnja 2023. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str- 201. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu SO te svjedoka BO i UO.

5. U sladu s odredbom članka 265. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), nije izveden dokaz saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu jer je na ročištu održanom 4. studenoga 2025. tuženikov punomoćnik naveo kako trenutni tuženikov direktor nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka TO jer je na ročištu održanom 4. studenoga 2025. tuženikov punomoćnik naveo kako TO nema neposrednih, već samo posrednih saznanja o predmetu spora, dok neposrednih saznanja imaju BO i UO koji su u ovom postupku saslušani u svojstvu svjedoka.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 14.842,50 EUR koja je tužitelju nastala zbog oštećenja robe (čamca jeT-Tender 25) tijekom njezinog prijevoza na relaciji Republika Hrvatska (Karlovac) – Republika Italija (Borgia).

8. Nije sporna činjenica da je 8. svibnja 2023. tuženik kao prijevoznik preuzeo od tužitelja kao pošiljatelja čamac jeT-Tender 25 na prijevoz koji čamac je trebao biti dostavljen u brodogradilište INVICTUS JACHT, Via Donnici 28, 88021 Borgia, Italija. Nije sporna niti činjenica da je tuženik kao prijevoznik angažirao društvo iz Slovenije kao podprijevoznika radi prijevoza predmetne robe i da je vozilo tog podprijevoznika sudjelovalo u prometnoj nesreći u kojoj je predmetna roba oštećena.

9. Sporno je je li nastupila zastara sporne tražbine. Sporna je tuženikova odgovornost za štetu jer u bitnome tuženik tvrdi kako ne postoji njegova odgovornost za štetu iz razloga što je vozilo podprijevoznika koji je prevozio predmetnu robu sudjelovalo u prometnoj nesreći u kojoj je predmetna roba oštećena.

10. Uzevši u obzir nespornu činjenicu kako se radi o prijevozu na relaciji Republika Hrvatska (Karlovac) kao mjestu utovara i Republika Italija (Borgia) kao mjestu istovara (odredišta) utvrđeno je kako se u konkretnom slučaju radi o prijevozu u međunarodnom prometu, odnosno o međunarodnom cestovnom prijevozu. Zbog toga se na sporni pravni odnos, odnosno na naknadu štete koja je proizašla iz ugovora o prijevozu u međunarodnom prometu primjenjuju odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom - CMR (Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori broj 11/58, „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/92; dalje: CMR).

11. Odredbom članka 13. stavka 1. CMR-a je propisano da po prispijeću robe u mjesto određeno za isporuku, primatelj ima pravo zahtijevati od prijevoznika da mu preda uz potvrdu drugi primjerak tovarnog lista i robu. Ako se ustanovi gubitak robe, primatelj ima pravo da obavlja u svoje osobno ime prava po ugovoru o prijevozu. Odredbom članka 17. stavka 1. CMR-a propisano je da je prijevoznik odgovoran za potpun ili djelomičan gubitak robe i za njezino oštećenje, koje nastupi od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za svako zakašnjenje u isporuci. Odgovornost prijevoznika u međunarodnom cestovnom prometu je objektivna odgovornost za štetu na pošiljci nastalu od vremena preuzimanja pošiljke pa do vremena isporuke. Međutim objektivna odgovornost prijevoznika nije apsolutna već postoje situacije u kojima se prijevoznik može osloboditi odgovornosti, pa tako i ako je do štete na robi došlo zbog okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž 2319/2025-2 od 2. srpnja 2025.). Prema odredbi članka 17. stavka 2. CMR-a, prijevoznik se oslobađa navedene odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje prouzrokovano krivnjom imatelja prava, njegovim nalogom koji nije posljedica krivnje prijevoznika, prirodnom manom robe, ili koje je nastalo iz okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti. Prijevoznik je dužan dokazati da je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje nastalo zbog jednog iz uzroka navedenih u članku 17. stavku 2. CMR-a (članak 18. stavak 1. CMR-a). Dakle, u skladu s odredbom članka 18. stavka 1. u vezi s odredbom članka 17. stavka 2. CMR-a, teret dokaza da je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje prouzrokovano krivnjom imatelja prava, njegovim nalogom koji nije posljedica krivnje prijevoznika, prirodnom manom robe, ili da je ono posljedica okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti, je na prijevozniku.

S druge strane, pod uvjetima iz članka 18. stavaka 2. i 5. CMR-a, prijevoznik se oslobađa odgovornosti ako gubitak ili oštećenje nastupi uslijed posebnih opasnosti zajedničkih jednoj ili više okolnosti taksativno određenih u točkama a) do f) članka 17. stavka 4. CMR-a. Kada prijevoznik ustvrdi da se s obzirom na okolnosti događaja, gubitak ili oštećenje mogu pripisati jednom ili više opasnosti iz članka 17. stavka 4. CMR-a, pretpostavlja se da je šteta nastala iz tog uzroka. Imatelj prava može ipak dokazivati da čitava šteta ili njen dio nije nastao uslijed jedne od tih opasnosti (članak 18. stavak 2. CMR-a).

Odredbom članka 3. CMR-a je propisano da je prijevoznik odgovoran za radnje i propuste njegovih predstavnika i službenika i svih drugih osoba čijim se uslugama on koristi za izvršenje prijevoza, kad takvi predstavnici, službenici i druge osobe postupaju u okviru njihovog zaposlenja, kao da su takve radnje i propusti bili njegovi vlastiti. Odredbom članka 29. stavka 1. CMR-a propisano je da se prijevoznik neće imati pravo koristiti odredbama Glave IV. CMR-a koje isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili koje prebacuju teret dokazivanja, ako je šteta prouzročena njegovom namjerom ili takvom njegovom krivnjom koja se prema pravu nadležnog suda smatra izjednačenom s namjerom, a to se prema odredbi članka 29. stavka 2. CMR-a odnosi, između ostalog, i na prijevoznikovog radnika ili na koju drugu osobu čijim se uslugama prijevoznik služi radi izvršenja ugovora, kad su takvi predstavnici, službenici ili osobe postupile u okviru svoje službe.

12. Tuženik u konkretnom slučaju u bitnome tvrdi kako ne postoji njegova odgovornost za štetu iz razloga što je vozilo podprijevoznika koji je prevozio predmetnu robu sudjelovalo u prometnoj nesreći u kojoj je predmetna roba oštećena . Iz navedenog proizlazi kako se tuženik u konkretnom slučaju poziva na razlog oslobođenja od odgovornosti iz članka 17. stavka 2. CMR-a prema kojem se prijevoznik oslobađa odgovornosti za štetu ako je, između ostalog, oštećenje nastalo iz okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti. U skladu s odredbom članka 18. stavka 1. CMR-a, tuženik je bio dužan dokazati postojanje navedenog razloga oslobođenja od odgovornosti, što je, prema utvrđenju suda, tuženik u konkretnom slučaju i učinio.

13. Naime, uvidom u izvješće Inspektorata prometne policije o prometnoj nezgodi s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik s prilozima i preslikama fotografija (str. 174. – 193. spisa), koju ispravu tužitelj nije osporio, u bitnome je utvrđeno kako se predmetna prometna nesreća dogodila na autocesti, kako je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće bilo mračno i padala je jako kiša, što je ograničilo vidljivost, kako je bilo malo prometa, kako je kolnik bio mokar, kako je vozač ĐO naizgled sposoban za vožnju, kako je na mjestu nastanka prometne nesreće vrijedilo ograničenje brzine od 100 km/h, dok je u trenutku predmetne prometne nesreće vozač vozio 75 km/h, kako je pregled brzine uključen na zaslonu, kako nisu uočeni prekršaji u vezi s vremenom vožnje i odmorom.

14. Uvidom u rješenje Državnog odvjetništva od 29. lipnja 2023. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str. 199. – 200. spisa), koju ispravu tužitelj nije osporio, u bitnome je utvrđeno kako je istražni postupak protiv vozača IO u vezi predmetne prometne nesreće obustavljen i postupak je upućen upravnom tijelu radi progona upravnog prekršaja.

15. Uvidom u konačnu odluku Inspektorata prometne policije od 13. srpnja 2023. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (str- 201. spisa), koju ispravu tužitelj nije osporio, u bitnome je utvrđeno kako je i postupak radi upravnog prekršaja protiv vozača IO u vezi predmetne prometne nesreće obustavljen.

16. Prema utvrđenju suda, prometna nesreća predstavlja rizik prijevozničkog posla kojeg, prema odredbama CMR-a koje su rezultat međunarodnog ujednačavanja pravila predmetnog prijevoza i podjele rizika kojima su sudionici ovih poslovnih odnosa izloženi, na određeni način u određenim okolnostima snosi i naručitelj prijevoza. Iz navedenih isprava, koje tužitelj nije osporio, proizlazi kako je u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće, (pod)prijevoznik kojeg je nesporno angažirao tuženik zbog čega tuženik odgovara za njegov radu u skladu s odredbom članka 3. CMR-a, odnosno vozač (pod) prijevoznika, prilagodio brzinu uvjetima na autocesti budući da je na autocesti vozio manjom brzinom od dopuštene, i to 25 km/h sporije od najviše dopuštene brzine, ali da unatoč tome zbog jake kiše i stanja kolnika nije uspio izbjeći predmetnu prometne nesreću. Nadalje proizlazi kako ne postoji odgovornost vozača za predmetnu prometnu nesreću zbog čega su protiv vozača obustavljeni i istražni postupak i postupak za upravni prekršaj. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je prilikom obavljanja prijevoza predmetne robe (pod)prijevoznik odnosno njegov vozač primijenio potrebnu pažnju koju bi primijenio i svaki prosječni čovjek jer je prilagodio vožnju uvjetima na autocesti, ali da unatoč tome zbog jake kiše i stanja kolnika nije uspio izbjeći predmetnu prometne nesreću zbog čega je u konkretnom slučaju oštećenje na predmetnoj robi nastalo iz okolnosti koje tuženik kao prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti (članak 17. stavak 2. CMR-a). U svakom slučaju, iz navedenih isprava, niti iz bilo koje druge isprave u spisu kao niti iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu SO te iskaza svjedoka BO i UO ne proizlazi da je (pod)prijevoznik za čiji rad tuženik odgovara u skladu s odredbom članka 3. CMR-a odnosno vozač pod(prijevoznika postupao s namjerom prouzročenja štete, odnosno s krajnjom nepažnjom, ne primjenjujući ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek, što bi se izjednačilo s namjernim prouzročenjem štete (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1420/2022-2 od 13. prosinca 2022.), dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZP-a, dokazao suprotno.

17. Iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu SO te svjedoka BO i UO proizlazi kako nemaju neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje okolnosti koje tuženik kao prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti kao razloga za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 17. stavak 2. CMR-a te na postupanje i upotrebu dužne pažnje prilikom obavljanja prijevoza u trenutku nastanka predmetne prometne nesreće budući da nisu bili osobno prisutni u trenutku obavljanja prijevoza i nastanka predmetne prometne nesreće.

18. Slijedom navedenog na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju oštećenje na predmetnoj robi nastalo iz okolnosti koje tuženik kao prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti koje u skladu s odredbom članka 17. stavka 2. CMR-a predstavljaju razlog oslobođenja od odgovornosti zbog čega je utvrđeno kako u konkretnom slučaju ne postoji tuženikova odgovornost za štetu.

19. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako ostale tvrdnje stranaka pa tako i one koje se odnose na ugovor o osiguranju i komunikaciju tužitelja odnosno njegovog zastupnika po zakonu s osiguravajućim društvom, na pregovore radi pokušaja mirnog rješenja spora i visinu štete nisu odlučne za odluku suda o tužbenom zahtjevu.

20. Nije osnovan prigovor zastare. Za zastaru sporne tražbine mjerodavne su odredbe članka 32. CMR-a. Odredbama članka 32. stavka 1. CMR-a propisano je da je rok zastare prava na pokretanje postupka u vezi sa prijevozom po toj Konvenciji jedna godina dana. Međutim, u slučaju namjernog neispravnog postupka, ili takvog propusta koji se po nahođenju nadležnog suda smatra jednakim namjernom neispravnom postupku rok zastare je tri godine. Rok zastare za pokretanje postupka počinje da teče:

a) u slučaju djelomičnog gubitka štete ili zakašnjenja u isporuci - od dana isporuke;

b) u slučaju potpunog gubitka - tridesetog dana po isteku ugovorenog roka ili, gdje ugovoreni rok ne postoji, šezdesetog dana od dana kada je prijevoznik preuzeo robu;

c) u svim drugim slučajevima - po isteku roka od tri mjeseca od datuma zaključenja ugovora o isporuci.

Dan od koga rok za pokretanje postupka počinje da teče neće se uračunavati u rok.

Odredbama članka 32. stavka CMR-a propisano je da će pismeni zahtjev obustavljati rok za pokretanje spora do dana kada prijevoznik odbije zahtjev putem pismenog saopštenja i povrati uz njega priložena dokumenta. Ako se zaht jev djelomično prihvati, rok za pokretanje spora će opet početi da teče samo u pogledu tog djela potraživanja koji je još u sporu. Dužnost dokazivanja prijema zaht jeva, ili odgovora i povratka dokumenata leži na stranki koja se oslanja na te činjenice. Obustava roka za pokretanje postupka neće nastupiti daljim zaht jevima koji imaju isti predmet.

Odredbama članka 32. stavka 3. CMR-a propisano je da će se pod uvjetima odredaba prednjeg stavka 2, produženje roka za pokretanje postupka određivati po zakonu nadležnog suda. Taj će zakon regulirati i sticanje novog prava za postupak. Odredbom članka 32. stavka 4. CMR-a propisano je da se pravo na postupak koje je nastalo uslijed zastare ne može vršiti protivzahtjevom.

21. U konkretnom slučaju se prema utvrđenju suda primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz članka 32. stavka 1. CMR-a, kao što to osnovano tvrdi tuženik, a ne trogodišnji zastarni rok iz članka 32. stavka 1. CMR-a, kao što to neosnovano tvrdi tužitelj. To iz razloga što, kao što je prethodno obrazloženo, iz izvedenih dokaza ne proizlazi kako su tuženik odnosno vozač podprijevoznika kojeg je nesporno angažirao tuženik postupali s namjerom prouzročenja štete, odnosno s krajnjom nepažnjom, ne primjenjujući ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek, a što bi se izjednačilo s namjernim prouzročenjem štete, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

Prema utvrđenju suda rok zastare je, u skladu s odredbama članka 32. stavcima 1. i 2. CMR-a počeo teći 9. kolovoza 2023., dakle, prvog sljedećeg dana nakon isteka roka od tri mjeseca od datuma zaključenja ugovora o isporuci koji je sklopljen (najkasnije) 8. svibnja 2023. kada je tužitelj predao tuženiku kao prijevozniku robu na prijevoz. Stoga bi jednogodišnji zastarni rok istekao 8. svibnja 2024.

Međutim, prije isteka zastarnog roka 8. svibnja 2024. je, prema utvrđenju suda, zastara u konkretnom slučaju prekinuta podnošenjem pisanog zahtjeva za naknadu štete kojeg je tužitelj po svom punomoćniku nesporno podnio tuženiku 2. travnja 2024. (str. 9. – 11. spisa) povodom kojeg su između parničnih stranaka nesporno vođeni i pregovori radi pokušaja mirnog rješenja spora. Stoga je, u skladu s odredbama članka 32. stavka 2. CMR-a, zastara u konkretnom slučaju počela ponovno teći 3. travnja 2024. što znači da bi jednogodišnji zastarni rok istekao 3. travnja 2025. Budući da je tužba kojom je pokrenut ovaj postupak podnesena 19. studenoga 2024. proizlazi kako je podnesena unutar jednogodišnjeg zastarnog roka zbog čega, suprotno tuženikovoj tvrdnji u konkretnom slučaju nije nastupila zastara sporne tražbine.

22. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđeno kako ne postoji tuženikova odgovornost za štetu sud je, uzevši u obzir navedeno, utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, tuženik ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a jer je u cijelosti uspio u ovom sporu.

Prema vrijednosti predmeta spora od 14.842,50 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 19. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištu 10. lipnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR 8Tbr. 9. točka 2. OT) i na ročištu 4. studenoga 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 1.750,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 437,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 2.187,50 EUR.

Tuženik ima pravo i na naknadu troškova ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik prema računu broj 485/P1/2 od 14. svibnja 2025. (str. 248. spisa) u iznosu od 560,63 EUR.

Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.748,13 EUR.

Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP-a) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) za ostale odnose jer se radi o tražbini po osnovi troškova postupka.

24. Na ročištu održanom 10. lipnja 2025. se nije raspravljalo o glavno stvari niti su se izvodili dokazi, već se raspravljalo samo o procesnim pitanjima zbog čega za pristup na to ročište tuženik neosnovano zahtijeva naknadu troškova s PDV -om u iznosu od 312,50 EUR.

Tuženik nema pravo na naknadu troškova ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik prema računu broj 1618/P1/2 od 20. prosinca 2024. u iznosu od 356,25 EUR (str. 157. spisa) jer sud nije donio odluku na temelju isprava na koje se odnosi taj prijevod niti se te isprave odnose na činjenice odlučne za odluku suda o tužbenom zahtjevu. Zbog toga taj trošak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 97,43 EUR budući da se ne radi o trošku koji je za tuženika stvarno nastao (članak 151. stavak 1. ZPP). Naime, uvidom u e-spis i spis utvrđeno je kako tuženik nije platio sudsku pristojbu za odgovor na tužbu. Osim toga, tuženik neće niti biti pozvan na plaćanje navedene sudske pristojbe jer nije obveznik plaćanja te sudske pristojbe, već je taj obveznik tužitelj koji nije uspio u sporu pa će po pravomoćnosti ove presude upravo tužitelj, a ne tuženik biti pozvan na njezino plaćanje (članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23). Zbog toga tuženik nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 766,18 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

25. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.