REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1549/2021

U I M E RE P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Šebalj Širić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Anđela Vulića, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Dinka Rebrovića, odvjetnika, dana 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d, isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., iznos od 171,68 EUR sa zateznim kamatama od 20.5.2019. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama“, a sve u roku od 8 dana

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničkog postupka u iznosu od 375,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24.9.2021. tužitelj navodi da se dana 6.12.2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je vozač vozila osiguranog kod tuženika oštetio vozilo kasko osigurano kod tužitelja. Na vozilo kasko osiguranog kod tužitelja nastala je šteta u iznosu od 2.587,10 kn bez PDV-a. Tužitelj je svom kasko osiguraniku platio štetu na vozilu u rečenom iznosu i to 20.5.2019. Tuženik je priznao odgovornost svog osiguranika od 50% pa je platio tužitelju iznos od 1.293,55 kn. Tuženik je dužan regresno isplatiti tužitelju i preostalih 50% na ime regresno zatražene isplate naknade štete i to iz razloga jer je osiguranik tuženika isključivi krivac za nastanke predmetne prometne nezgode i štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode i štetu. Za nastanak štetnog događaja odgovorni su i osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika svaki u omjeru od 50%. Oba sudionika prometne nezgode propustili su se kretati sredinom svoje prometne trake i nepropisno su se mimoilazili te su na taj način obojica izazvali predmetnu nezgodu. Tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.253,55 kn na ime imovinske štete na vozilu osiguranika tužitelja te je time u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog štetnog događaja. Osporava i tijek kamate. Kasnije tijekom postupka čine nespornim visinu potraživanja te da je tužitelj platio svom osiguraniku iznos od 1.293,55 kn dana 20.5.2019.

3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u isprave koje prileže spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka TN i LN (listovi 104-105 spisa), te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (listovi 137-142 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Nije sporna niti visina štete te nije sporno da je tuženik platio tužitelju s osnova suodgovornosti svog osiguranika iznos od 1.293,55 kn.

6. Među strankama je sporna odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

7. Iz spisa MUP-a PU Karlovačka utvrđeno je kako je protiv osiguranika tuženika LN izdan obvezni prekršajni nalog, među ostalim i zato što se nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je u jednom trenutku s vozilom prešao na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera uslijed čega je udario u teretni automobil koji se kretao iz suprotnog smjera i kojim je upravljao TN. Također je utvrđeno kako je LN podnio prigovor protiv rečenog prekršajnog naloga te je presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj PpP-546/2019 od 12. travnja 2019. okrivljeni LN proglašen krivim jer se nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je u jednom trenutku s vozilom prešao na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera uslijed čega je udario u teretni automobil koji se kretao iz suprotnog smjera i kojim je upravljao TN te tako došlo do oštećenja na vozilima.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića proizlazi da je do nezgode došlo prilikom mimoilaženja autobusa osiguranika tuženika SETRA reg. oznake [registarska oznaka]▫524-GN i teretnog skupa vozila osiguranika tužitelja IVECO+ poluprikolica KRONE reg. oznaka [registarska oznaka]▫3733-GB/ZG▫8406-GI, na horizontalnoj dionici kolnika, gledano u smjeru kretanja autobusa u desnom zavoju, gledano u smjeru kretanja teretnog skupa vozila u lijevom zavoju, na 15. km + 200 metara državne ceste DC-1 u mjestu Blagaj. Proizlazi kako je pri srazu došlo do kontakta između vanjskih lijevih retrovizora oba vozila, koji su u odnosu na karoserije vozila izbočeni za oko 25 cm. Brzina kretnja autobusa je u trenutku sudara iznosila između 68 – 93 km/h, a točnije se ne može utvrditi tehničkim načinima. Brzina kretanja teretnog skupa vozila u trenutku sudara se ne može utvrditi tehničkim načinima. Na kolniku nisu evidentirani ikakvi tragovi tako da na taj način nije moguće utvrditi koje je od vozila u trenutku sudara prešlo preko razdjelne crte. Kod ovopredmetne kategorije vozila velikih gabarita stražnji kotači ne prate putanju kretanja prednjih kotača, a za konkretan zavoj opisano bočno izmicanje iznosi oko 15 cm. Pri tome je prednji lijevi ugao autobusa u desnom zavoju imao tendenciju približavanja razdjelnoj crti, a prednji lijevi ugao tegljača u lijevom zavoju tendenciju odmicanja od razdjelne crte. Opisana tendencija kretanja nije dokaz da je autobus prednjim lijevim ogledalom u trenutku nezgode prešao preko razdjelne crte na svoju lijevu prometnu traku, već samo govori da je postojala nešto veća vjerojatnost za takvo kretanje autobusa u odnosu na tegljač osiguranika tužitelja. Iskaz vozača autobusa nije tehnički održiv u dijelu da se odmah nakon sudara zaustavio i da je krenuo s papirima prema teretnom skupu vozila, jer prema tahografskom zapisu autobus nije zaustavljan još najmanje 15 minuta nakon trenutka sudara. U iskazu vozača teretnog skupa vozila ne nalazi tehnički neodržive dijelove. Širina kolnika od 7,40 metara, odnosno svake prometne trake od 3,70 metara je pri kretanju vozila kroz konkretan zavoj ostavljala bočne sigurnosne razmake između najisturenijih bočnih dijelova vozila do rubne i razdjelne crte od samo 35 cm, uvažavajući širine vozila zajedno s vanjskim ogledalima. Takav relativno mali bočni sigurnosni razmak zahtijeva od vozača pri brzini kretanja vozila od 68 km/h iznadprosječnu vještinu, iskustvo i koncentraciju. Brzine kretanja vozila kroz zavoj obzirom na zakrivljenost zavoja i pojavu centrifugalne sile nisu bile uzrokom nezgode

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Jakoplića jer je isti izrađen od strane stručne osobe, valjano i argumentirano je obrazložen, a na isti stranke nisu imale primjedbi.

10. Ovdje valja još istaknuti kako je tijekom postupka izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonku Ivašiću te kako je prije davanja usmenog nalaza i mišljenja i očitovanja povodom prigovora stranaka taj vještak preminuo, stoga sukladno čl.250., čl.260. st.1. i st.2 ZPP-a ovaj sud nije navedeni nalaz i mišljenje cijenio kao dokaz vještačenjem već je pisani nalaz i mišljenje koji prileži spisu ovaj sud cijenio kao svaki drugi dokaz u spisu. U tom smislu se ističe kako je nalaz i mišljenje izrađeno od strane Zvonka Ivašića u cijelosti sukladan nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića pa ovaj sud istu ispravu cijeni kao istinitu.

11. Iz iskaza svjedoka TN u bitnom proizlazi kako je bio sudionik predmetnog štetnog događaja kada je vozio kamion te je iz suprotnog smjera došao autobus i to velikom brzinom neprilagođenom cesti te je zbog brzine autobus prešao u prometni trak kojim se on kretao sa svojim vozilom uslijed čega je došlo do kontakta retrovizora njegovog vozila i autobusa.

12. Iz iskaza svjedoka LN u bitnom proizlazi kako je bio sudionik predmetnog štetnog događaja i to kao vozač autobusa te u jednom trenutku u zavoju njegovo vozilo došlo retrovizorom u kontakt sa retrovizorom kamiona koji se kretao u traku suprotnog smjera kretanja. Ističe kako su se oba vozila, dakle i kamion i autobus, kretali blizu središnjoj razdjelnoj crti svojih prometnih trakova i zato je došlo do okrznuća retrovizora ali ističe kako on svojim vozilom nije prešao u suprotni trak.

13. Ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka TN i to u odlučnom dijelu u kojem isti navodi da je autobus tj. vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika zbog velike brzine neprilagođene cesti prešao u njegov prometni trak. Naime, isti je iskaz u tom dijelu suprotan nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića koji navodi kako brzine kretanja vozila kroz zavoj obzirom na zakrivljenost zavoja i pojavu centrifugalne sile nisu bile uzrokom nezgode te iz razloga što niti iz jednog dijela nalaza i mišljenja ne proizlazi da bi vozač autobusa tj. vozilo osiguranika tuženika prešlo preko razdjelne crte. Ovaj sud nije prihvatio niti dio iskaza svjedoka LN u kojem navodi kako se zaustavio nakon predmetne prometne nezgode budući da je u navedenom dijelu isti suprotan nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg proizlazi kako se isti nije zaustavio nakon predmetne prometne nezgode jer takav podatak nije utvrđen u tahografu.

14. Temeljem svih provedenih dokaza ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak ovog štetnog događaja u omjeru većem od 50% kako to tvrdi tužitelj tj. čak i isključivo odgovoran za nastanan ovog štetnog događaja jer nije bilo moguće utvrditi da je vozilo osiguranika tuženika u trenutku sudara prešlo preko razdjelne crte koja dijeli prometne trake kojima su se kretali osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika. Naime tu činjenicu prije svega nije moguće utvrditi iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića budući da iz istog jasno proizlazi kako se tehničkim načinom ne može utvrditi koje je od vozilo prešlo preko razdjelne crte dok ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedoka TN iz kojeg proizlazi da je osiguranik tuženika prešao u njegovu traku i to iz razloga jer je isti u navedenom dijelu suprotan nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića iz kojeg proizlazi kako se tehničkim putem ni na koji način ne može utvrditi koje je vozilo prešlo preko razdjelne crte.

15. Ovdje se još ističe kako je osiguranik tuženika doista prekršajno odgovoran i kažnjen i to zbog počinjenog prekršaja koji se sastoji u tome da je među ostalim prešao preko razdjelne crte i udario u vozilo osiguranika tužitelja, no sukladno čl. 12 ZPP-a ovaj sud nije vezan za tu presudu te je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti pa u tom smislu se iz navedene presude ne može utvrditi da je osiguranik tuženika suodgovoran za ovaj štetni događaj u omjeru većem od 50% ( 50% je već osiguranik tuženika isplatio u mirnom postupku).

16. Odredbom čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19- dalje: ZPP) je određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

17. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja i citirane zakonske odredbe ovaj sud nalazi utvrđenim kako tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao da bi osiguranik tuženika bio suodgovoran za predmetni štetni događaj time što je kritične zgode prešao preko razdjelne crte dvije prometne trake i time uzrokovao predmetni štetni događaj. Stoga ovaj sud smatra kako osiguranik tuženika nije suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja na način kako to tužitelj traži ovom tužbom.

18. Ovdje se još ističe kako iako je tuženik prigovarao tijeku kamate ovaj prigovor nije osnovan sve kada bi tužbeni zahtjev bio osnovan budući da je nesporno da je tužitelj platio svom kasko osiguraniku iznos od 2.587,10, i to 20.5.2019. od kojeg dana i potražuje zakonsku zateznu kamatu.

19. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tuženiku sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a naknaditi troškove ovog parničnog postupka.

20. Odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1., čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: OT) Tuženiku je stoga u trošak parničnog postupka kao potreban trošak priznat slijedeći trošak, i to po 50,00 EUR za sastav odgovora na tužbu te za pristup na ročišta 16.10.2024., 24.9.2025. i 5.11.2025. (Tbr 9/1OT), te za sastav podnesaka od 19.12.2022. i 10.2.2025. (Tbr 8/1OT) što uvećano za 25 posto PDV-a ukupno iznosi 375,00 EUR, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

21. Ovdje još valja istaknuti kako je sud sve iznose naznačene u kunama preračunao u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službeno valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22,88/22 ).

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona.

DNA

1. tužitelju pp uz sud pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku po pp