REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2383/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath, na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku HĐ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika-protutužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB: 95847257607, zastupanog po punomoćnici Branki-Ivani Savičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika HĐ, odvjetnika i zamjenice punomoćnice tuženika-protutužitelja UĐ, odvjetnice te presude javno objavljene 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB: 95847257607 dužan je tužitelju TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti naknadu na ime isplate bruto plaće u iznosu od 23.998,87 kn (3.185,20 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju od 30. ožujka 2020. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, a na pojedinačne iznose kako slijedi:

- od 30. ožujka 2020. do 31. ožujka 2020, bruto iznos od 2.235,07 kn (296,64 eura), sa kamatom tekućom od 16. travnja 2020. do isplate;

- za travanj 2020. bruto iznos od 10.881,90 kn (1.444,28 eura) sa kamatom tekućom od 16. svibnja 2020. do isplate;

- za svibanj 2020. bruto iznos od 10.881,90 kn (1.444,28 eura) sa kamatom tekućom od 16. lipnja 2020. do isplate, te tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.“

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB: 95847257607, isplati iznos od 1.935,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.596,63 eura od 8. rujna 2023. do isplate,

- na iznos od 338,52 eura od 24. kolovoza 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III Nalaže se tužitelju-protutuženiku TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku-protutužitelju SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Ilica 85, OIB: 95847257607, troškove parničnog postupka u iznosu 976,65 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika TĐ za naknadu troška postupka u iznosu od 750,00 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl. broj: Pr-2336/2020-3 od 25. ožujka 2022. koja je postala pravomoćna i ovršna 10. svibnja 2022. donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 16 Gž R-1597/2022-2 utvrđeno da je izvanredni otkaz Ugovora o radu od strane tuženog putem Odluke od 1. travnja 2020. nedopušten, te je naloženo tuženiku vraćanje tužitelja u radni odnos na poslove položaja I. vrste – voditelj pododsjeka – voditelj tehničke službe uz nadoknadu parničnih troškova tužitelju. Nadalje, tužitelj-protutuženik ističe da je Odlukom o izvanrednom otkazu od 1. travnja 2020., te Odlukom o redovitom otkazu od 30. ožujka 2020. tužitelju otkazan Ugovor o radu od 1. ožujka 2013. S obzirom na činjenicu uspjeha tužiteljevog petita u drugome postupku koji se također vodio pred ovim sudom, a kojim je naloženo vraćanje u radni odnos, tužitelj stoga ima pravo i na naknadu bruto plaće za razdoblje trajanja otkaznog roka od dva mjeseca i to za razdoblje od 30. ožujka 2020. do svibnja 2020. godine. Slijedom navedenog, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade bruto plaće isplatu iznosa od 3.185,20 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovane kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu zahtjeva. Tuženik prije svega ističe da je tužitelj taj isti zahtjev postavio u još dva postupka koja su se vodila pred ovim sudom i to u postupku broj Pr-2336/2020 podneskom od 9. srpnja 2020., kao i u postupku broj Pr-1217/2020 tužbom od 27. veljače 2020. čime je manipulirao s postavljenim novčanim zahtjevima, međutim sud o tim zahtjevima nije donio nikakve odluke slijedom čega tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije i predlaže sudu da odbaci tužbu. U odnosu na visinu novčanog zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu razlike u plaći, tuženik ističe da mu je ista već djelomično isplaćena i to plaća za ožujak 2020. koja mu je isplaćena u cijelosti te dostavlja u spis obračunsku ispravu za isplatu plaće-naknade za ožujak 2020. Nadalje, tuženik navodi da je plaća za travanj 2020. isplaćena tužitelju do dana odjave iz radnog odnosa, dok mu plaća za svibanj 2020. nije isplaćena budući da je odjavljen iz radnog odnosa po osnovi izvanrednog otkaza. Tužitelj bi imao pravo na isplatu razlike plaće za travanj i svibanj 2020., kada bi odluke sudova o izvanrednom otkazu opstale što tuženik ne očekuje te pretpostavlja da će Vrhovni sud RH donijeti odluku kojom će potvrditi valjanost dopuštenog izvanrednog otkaza. Tuženik je tijekom postupka dostavio u spis Presudu Vrhovnog suda RH Rev 1041/2022 od 31. siječnja 2023. kojom su presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-2336/2020 od 25. ožujka 2022. i presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1597/2022 od 10. svibnja 2022. preinačene slijedom čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog 1. ožujka 2013., a koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 1. travnja 2020.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbu odbaci, podredno odbije kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

3. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) je tijekom postupka 2. studenog 2023. podnio protutužbu protiv tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) radi isplate iznosa od 1.935,15 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa navedenih u protutužbi do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate. U protutužbi tuženik navodi da je po osnovi plaće za utuženo razdoblje isplatio tužitelju dana 8. rujna 2023. iznos od 1.596,63 eura, a dana 24. kolovoza 2022. iznos od 338,52 eura na račun punomoćnika tužitelja. Međutim, presudom Vrhovnog suda RH broj Rev- 1041/2022 preinačene su obje presude na kojima je tužitelj zasnivao tužbeni zahtjev na način da je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu. Time je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj stekao pravo na isplatu plaće u otkaznom roku i pravo na naknadu parničnih troškova te je primljene iznose zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja dužan vratiti tuženiku po pravilima o stjecanju bez osnove. Navodi da je tužitelj pozvan da dobrovoljno izvrši povrat novca stečenog na temelju otpale osnove no na poziv nije odgovoreno.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka na ročištu od 27. listopada 2025. povukao tužbu pri čemu navodi da je tuženik nakon pravomoćnosti presude izvršio većinu uplata prema tužbenom zahtjevu, no smatra da ima pravo na troškove postupka sve do donošenja revizijske odluke, a koje i nadalje potražuje. U odnosu na povlačenje tužbe, tuženik se istome protivio navodeći da razlozi obrazloženja povlačenja činjenično ne stoje te zahtjeva da sud odluči i o tužbi i o protutužbi.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: presudu ovog suda Posl. broj: Pr- 2336/2020 od 25.3.2022. (list 7-16 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu Posl. broj: Gž R-1597/2022 od 10.5.2022. (list 17-23 spisa), podneske tužitelja i tuženika iz ovosudnih postupaka Pr-2336/20, Pr-1217/2020 (list 32-35 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (list 36-38 spisa), reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu (list 39-45 spisa), ispis isplata tuženika (list 69-72, list 87- 89 spisa), presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev 1041/2022-3 od 31.1.2023. (list 76- 81 spisa).

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev tuženika osnovan, dok tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka, te zahtjev tuženika za povrat isplaćenih novčanih iznosa po pravilima o stjecanja bez osnove.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja tehničke službe.

9. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na naknadu plaće za vrijeme otkaznog roka u razdoblju od 30. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020., kao i ostvaruje li tuženik pravo na povrat isplaćenih iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove.

10. Uvidom u Presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev 1041/2022-3 od 31. siječnja 2023. utvrđeno je da je istom prihvaćena revizija tuženika te su preinačene presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-1597/2022-2 od 10. svibnja 2022. i Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-2336/2020-30 od 25. ožujka 2022. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 1. ožujka 2013., a koji je tuženik dao tužitelju odlukom od 1. travnja 2020. kao i zahtjev da se tuženiku naloži vratiti tužitelja u radni odnos te zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova. Budući da su navedene presude preinačene odlukom Vrhovnog suda RH iste ne proizvode pravne učinke. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je radni odnos tužitelja prestao s danom 1. travnja 2020. budući da je izvanredni otkaz utvrđen kao dopušten. S obzirom da u slučaju izvanrednog otkaza ugovora o radu, radnik ne ostvaruje pravo na otkazni rok samim time ne ostvaruje niti pravo na naknadu plaću za vrijeme otkaznog roka koju potražuje ovom tužbom. Uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće za mjesec ožujak 2020. (str. 36 spisa) te u ispis poruke po računu tuženika (str. 70 spisa) sud je utvrdio da je ista bila isplaćena tužitelju u cijelosti.

Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

11. U pogledu protutužbenog zahtjeva valja istaknuti kako je odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO-a propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Kako su u ovom predmetu ranije presude na temelju kojih je tuženik isplatio određene novčane iznose tužitelju na ime naknade plaće i naknade troškova postupka preinačene, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju pravna osnova otpala temeljem koje su izvršena plaćanja od strane tuženika tužitelju, slijedom čega su ispunjene pretpostavke kojima tuženik ostvaruje pravo zahtijevati povrat izvršenih isplata po pravilima o stjecanju bez osnove. Sud ističe da se tužitelj tijekom postupka nije posebno očitovao na protutužbeni zahtjev, već je samo na ročištu na kojem je bila zaključena glavna rasprava, predložio odbiti protutužbeni zahtjev.

U odnosu na visinu protutužbenog zahtjeva sud ističe da je iz ispisa naloga banke (str. 89 spisa) razvidno da je tuženik dana 24. kolovoza 2022. isplatio punomoćniku tužitelja iznos od 2.548,64 kn što odgovara iznosu od 338,52 eura kojeg potražuje protutužbom. Nadalje, sud je uvidom u izvještaj o statusu naloga (str. 87-88 spisa) utvrdio da je tuženik dana 8. rujna 2023. na ime obračuna plaće tužitelja isplatio ukupan bruto iznos od 1.596,63 eura, od čega iznos od 1.097,68 eura predstavlja iznos za isplatu tužitelju, dok se iznos od 498,95 eura odnosi na javna davanja na plaću. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je tuženik izvršio većinu uplata prema tužbenom zahtjevu.

Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da visina protutužbenog zahtjeva nije bila sporna, sud je prihvatio protutužbeni zahtjev kao osnovan kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine, te je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

12. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, sud nije razmatrao tuženikov prigovor dvostruke litispendencije.

13. Na dosuđeni iznos tuženik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, a u svezi s člankom 29. stavak 1. ZOO-a, o čemu je odlučeno kao u izreci. S obzirom da tuženik zateznu kamatu na utužene iznose potražuje od dana stjecanja, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22). Sud ističe da tuženik tijekom postupka nije osporavao zatraženi tijek zateznih kamata.

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova po Tbr. 8/1, sastav protutužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, zastupanja na ročištu dana 24.2.2025. - 50 bodova po Tbr. 9/2, zastupanja na ročištu dana 25.9.2025. - 25 bodova po Tbr. 9/5 te zastupanja na ročištu dana 27.10.2025. – 100 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 375 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 937,50 eura. Uvidom u spis utvrđeno je da je tuženik platio sudsku pristojbu za protutužbu u iznosu od 39,15 eura, a s obzirom da je u cijelosti uspio u parnici tuženiku je kao trošak postupka dosuđen i iznos plaćene pristojbe za protutužbu. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen ukupni trošak u iznosu 976,65 eura.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. ožujka 2023. kojim se očituje na navode tužitelja u pogledu prigovora litispendencije, a koji prema stavu ovog suda nije bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao niti sastava podneska od 21. ožujka 2025. kojim se očituje na prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje, budući da je navedeno mogao iznijeti i na ročištu održanom povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje za što mu je bio priznat trošak zastupanja.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

15. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

16. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 164. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupno zatraženom iznosu. Neosnovan je zahtjev tužitelja u kojem ističe da ima pravo na naknadu troškova do donošenja revizijske odluke, budući da su odlukom Vrhovnog suda RH povodom revizije preinačene ranije presude te je odbijen zahtjev tužitelja kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu naknade troškova parničnog postupka.

Stoga je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tuženika-protutužitelja