Poslovni broj Kž-400/2023-

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-400/2023-

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Gabrijele Marčeta Ferić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Romine Dorani-Rudan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika M. K., podnesenoj putem branitelja R. B., odvjetnika iz Z. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-17/2023 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023. , u prisutnosti okrivljenika M. K.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I              Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se okrivljeni M. K. za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 za koje je kazneno djelo tom presudom oglašen krivim osuđuje temeljem odredbe čl. 139. st.3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a u koju mu se temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2022. do 28. travnja 2023.

 

II              Uslijed odluke pod I preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri te se  temeljem odredbe čl. 69. KZ/11 okrivljenom M. K. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja temeljem odredbe čl. 69. st. 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

III              Žalba okrivljenika M. K. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-17/2023 od 2. svibnja 2023. je okrivljeni M. K. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 te je temeljem odredbe čl. 139. st.3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da provodi sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

 

2.              Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 sud je odredio da se okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 13. studenog 2022. do 28. travnja 2023.

 

3.              Temeljem odredbe čl. 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja o ovisnosti koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

 

4.              Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 u daljnjem tekstu ZKP/08) sud je odredio da se okrivljenik oslobađa od naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

 

5.              Protiv te presude pravodobne žalbe su podnijeli Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i okrivljenik putem branitelja R. B., odvjetnika iz Z.. Državno odvjetništvo žalbu podnosi zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da se preinači pobijanu presudu izricanjem strože kazne okrivljeniku, odnosno izricanje bezuvjetne zatvorske kazne. Okrivljenik žalbu podnosi iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč.11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da mu se izrekne blaža kazna s kraćim rokom provjeravanja. U žalbi okrivljenika predlaže se da se branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

6.              Odgovor na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnio je okrivljenik putem branitelja R. B., odvjetnika iz Z. u kojem navodi da smatra tu žalbu neosnovanom te predlaže da ju se odbije, a prihvati žalbu okrivljenika.

 

7.              Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola koje je vratilo spis.

 

8.              Obzirom da je u žalbi okrivljenika predloženo da se branitelj obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 475. st.1.ZKP/08 o sjednici vijeća izvijestio stranke te je sjednicu vijeća održao temeljem odredbe čl. 475. st.3. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i branitelja okrivljenika R. B., odvjetnika iz Z.. Temeljem odredbe čl. 475. st.7. ZKP/08 prisutnost na sjednici okrivljenika M. K. koji se nalazi u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu osigurana je uz pomoć audio video uređaja. Okrivljenik je na sjednici vijeća izjavio da ostaje kod žalbe podnesene putem branitelja, kao i kod odgovora na žalbu. Također je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje je osuđen i da je oštećenica osoba bolesna na živce, a da se nalazi u istražnom zatvoru jer ga je oštećenica opet prijavila. Ima stalno problema sa njom i svjestan je da se od nje mora maknuti, a ona ima drugoga. Dok je bio na slobodi redovito se liječio u Vinogradskoj bolnici i javljao u Klub liječenih alkoholičara. Istaknuo je da ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine jer su mu dali uvjetnu osudu.

 

9.              Osnovana je žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, dok je neosnovana žalba okrivljenika.

 

10.              Nije osnovana žalba okrivljenika iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st.1. toč.11. ZKP/08 obzirom da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna samoj sebi i danim razlozima, te da su dani jasni i neproturječni razlozi u pogledu svih odlučnih činjenica. Tako je jasno u presudi, suprotno žalbenim navodima, navedeno da je okrivljeniku izrečena sigurnosna mjera i to upravo obveznog liječenja od ovisnosti iz čl.69. KZ/11. Obzirom da je sud jasno u izreci presude naznačio o kojoj sigurnosnoj mjeri se radi, neosnovani su žalbeni navodi da bi u tom dijelu izreka pobijane presude bila nejasna i proturječna razlozima presude, a u kojima je također jasno navedeno da je ta sigurnosna mjera izrečena okrivljeniku koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu jer postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti u budućnosti počinio teže kazneno djelo. Također je sukladno odredbi čl. 69. st.3.KZ/11 pravilno prvostupanjski sud odredio da ta mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Dakle nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ističe da bi sud odredio da ta sigurnosna mjera mora trajati tri godine. Stoga i nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč.5. ZKP/08 koju se očigledno obrazlaže navodima da je sud odredio da tu mjeru treba provoditi u najduljem zakonom određenom vremenskom periodu, iako da za takvo striktno određivanje trajanja mjere nema osnova u zakonu.

 

11.              Ovaj sud je još povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika, a po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 476. st.1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu te je našao da nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točci I. te zakonske odredbe niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen Kazneni zakon.

 

12.              Nije osnovana žalba okrivljenika ni iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju se obrazlaže žalbenim navodima da bi pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je namjera okrivljenika bila da inkriminiranim postupanjem kod oštećenice izazove uznemirenost, jer da nije imao u vidu da se radi o obrascu ponašanja i okrivljenika i oštećenice, a koji su oboje u višegodišnjem zajedničkom životu svjesno prihvatili. Ističe se da tako oštećenica zna da će okrivljenik biti agresivan kada je alkoholiziran, na što se ona navikla i prihvatila, da zato odmah odlazi za sobom i zatvara vrata, ali da i okrivljenik isto zna da će biti oštećenica u sobi, pa da su tako postupili i u predmetnom događaju. Stoga se ističe da i pozivanje policije od strane oštećenice nema značaj koji joj daje sud, jer da nedvojbeno proizlazi iz opisanih okolnosti konkretnog slučaja da oštećenica to ne čini zbog straha i uznemirenosti te da, iako neprimjerene riječi koje joj je uputio okrivljenik u predmetnom događaju (da će joj izvaditi grkljan) kod oštećenice nisu izazvale strah i prepast za vlastiti život.

 

13.              Suprotno ovakvim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud temeljem pravilne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, a posebice iskaza žrtve M. C. pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice temeljem kojih je zaključio da je u tijeku postupka dokazano da je okrivljenik počini na štetu te žrtve kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st.2. i 3. KZ/11 pa je tako prvo na nju nasrnuo uz uvrede kao da će ju udariti, da se žrtva zbog straha za svoj život sklonila u spavaću sobu i dok je držala vrata od sobe u namjeri da ju ustraši joj rekao " izvaditi ću ti grkljan, ako ne danas onda za tri dana", a koje riječi su kod nje izazvale uznemirenost i strah za vlastiti život i sigurnost. Tako je pravilno prvostupanjski sud iz svih okolnosti predmetnih događaja opisanih po žrtvi, a koja je opisala da je već tog dana dva put zvala policiju, a da je drugi put pozvala policiju nakon što je uspjela pobjeći u spavaću sobu od okrivljenika koji je bio u alkoholiziranom stanju, te da se od njega, kada je alkoholiziran, može jedino obraniti pozivanjem policije i bijegom, utvrdio da je žrtva bila u stanju uznemirenosti i straha jer je ozbiljno doživjela prijetnje okrivljenika. Također je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da takva prijetnja, a obzirom na sve okolnosti u kojima je izrečena, je ozbiljna te podobna da kod svake osobe izazove strah i ozbiljnu zabrinutost za vlastitu sigurnost i život. Okolnost da okrivljenik, a kako se ističe žalbenim navodima, učestalo je agresivan prema žrtvi u alkoholiziranom stanju zbog čega ona da bi se zaštitila bježi i poziva policiju, ne dovodi u pitanje pravilnost ovakvih činjeničnih zaključaka prvostupanjskog suda niti ukazuje da bi se ne bi radilo o ozbiljnoj prijetnji, koja ne bi mogla preplašiti žrtvu. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud iz svih prije opisanih okolnosti predmetnog događaja, iz kojih proizlazi odlučnost i upornost okrivljenika u počinjenju ovog kaznenog djela obzirom da je isto počinio nakon što je već bi upozoren tog dana od policije da napusti kuću u kojoj živi sa žrtvom, a koji je unatoč tome dočekao žrtvu, prijeteći da će ju udariti, vrijeđajući je, a kada mu je pobjegla i zatvorila se u drugu sobu, prijeteći ubojstvom kao i da je okrivljenik, iako smanjeno, bio ubrojiv tempore criminis, utvrdio da je okrivljenik bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvršenje.

 

14.              Nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o kazni, obzirom da, suprotno žalbenim navodima, nije prilikom odmjeravanja kazne trebalo okrivljeniku cijeniti kao olakotno izraženo kajanje i žaljenje obzirom da okrivljenik nije priznao počinjenje kaznenog djela, niti izrazio bilo kakvo kajanje i žaljenje zbog počinjenog. Okolnost da je okrivljenik iskazao da je svjestan svog problema sa alkoholom i da se mora početi ozbiljno liječiti, također nije okolnost koju bi valjalo cijeniti olakotnom, obzirom da okrivljenik unatoč u tri navrata izrečenim sigurnosnim mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a što proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, očito nije ustrajao u liječenju od alkoholizma, već je nastavio s konzumiranjem alkohola i u takvom stanju činjenjem kaznenih djela.

 

15.              Međutim, osnovano se u žalbi državnog odvjetnika ističe da je prvostupanjski sud odlučujući o kaznenoj sankciji okrivljeniku prevelik značaj dao potrebi dugotrajnijeg liječenja bolesti ovisnosti o alkoholu kod okrivljenika, dok je propustio mu cijeniti kao otegotno upornost prilikom počinjenja tog kaznenog djela obzirom da je isto počinio nakon što mu je od strane policije rečeno prilikom prve intervencije tog dana da se iseli iz kuće, sačekavši oštećenu da se vrati u kuću. Također je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je prvostupanjski sud propustio uopće cijeniti otegotnim okrivljenikovu višestruku osuđivanost.

 

16.              I prema nalaženju ovog suda pravilno je i u dovoljnoj mjeri prvostupanjski sud okrivljeniku cijenio bolest ovisnosti o alkoholu i potrebu dugotrajnijeg liječenja iste, a uslijed kojeg stanja je i okrivljenik i tempore criminis bio smanjeno ubrojiv. Međutim, pravilno se ističe u žalbi državnog odvjetnika da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao okolnosti da je okrivljenik ovo kazneno djelo  počinio nakon što je u osam navrata osuđivan, od toga samo jednom zbog kaznenog djela koje nije bilo s elementima nasilja, dok je u četiri navrata osuđivan zbog kaznenih djela nasilničkog ponašanja u obitelji te u jednom navratu zbog napuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, a u dva navrata zbog kaznenih djela tjelesnih ozljeda, a za koja je osuđivan, osim uvjetnih i na bezuvjetne zatvorske kazne.

 

17.              Iz svih tih okolnosti proizlazi da je okrivljenik pokazao posebnu upornost u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja, te da obzirom da očigledno ni dosadašnje kazne za takva kaznena djela pa tako ni uvjetne osude, kao ni kraće zatvorske kazne nisu na njega utjecale da prestane s činjenjem takvih kaznenih djela pa da stoga nije za očekivati da bi se uvjetnom osudom izrečenom prvostupanjskom presudom mogla postići svrha kažnjavanja propisana zakonom.

 

18.              Ovaj sud nalazi, obzirom na sve prije navedene okolnosti od značaja za kažnjavanje, pa i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je osuđen, kao i okolnost da je bio prema psihijatrijskom nalazu i mišljenju tempore criminis  smanjeno ubrojiv je kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen prvostupanjskom presudom primjerena da se u dovoljnoj mjeri izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogući počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji i preinačiti prvostupanjsku presudu kao u točci I ove odluke.

 

19.              Uslijed preinačenja prvostupanjske presude na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora, a obzirom je utvrđeno da je okrivljenik kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da zbog te ovisnosti postoji opasnost ponavljanja istovjetnog ili težeg djela, kao i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno provođenje liječenje okrivljenika od te ovisnosti, ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu i u odluci o sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti, a kako je navedeno u točci II ove presude.

 

20.              Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbi čl. 482. i 486. st. 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Puli – Pola 19. listopada 2023.