REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1606/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja NOSTRO d.o.o., OIB: 80673720378, Pridvorje (Konavle), Ljuta, Donja Ljuta 32, zastupan po punomoćniku Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, zastupan po punomoćniku Mladen Golojuh, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 356,25 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. u roku od 15 dana .

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 714,04 €, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 375,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 04. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tip PASSAT, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ST koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 18. siječnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 11-40-650008-2024. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Tužitelj ističe kako je oštećeni svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je vozilo, sukladno zahtjevu vlasnika popravio, sve sukladno pravilima struke.

Tužitelj smatra kako oštećenik, kao potrošač, ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 92/01/241, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.108,64 € (PDV uključen), ali je tuženik ovjerio odnosno likvidirao račun, samo na iznos od 752,39 € do razliku od 356,25 € po računu nije platio, navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Ustupitelj, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 02. travnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 356,25 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, pa tužitelj predlaže nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, a prigovara i aktivnoj legitimaciju tužitelja. Navodi da je točno da je osiguraniku tuženoga, ST 4 siječnja .2024. nastala šteta na vozilu [registarska oznaka], da su djelatnici tuženika na vozilu izvršili izvid štete i kalkulaciju troška te da između ST i tuženoga postoji sklopljen ugovor o kasko osiguranju a za koji je izdata polica kasko osiguranja toga vozila broj 98,148.160.

Tuženi je po prijavi osiguranog slučaja sačinio i izvid štete i kalkulaciju popravka a u kojem je jasno navedeno kako se kao normativ sata rada servisa priznaje 15,93€ te po osnovi potrošnog materijala 111,91 € a koje cijene su izražene bez PDV-a. Osiguranik tuženoga nije nikada prigovorio navedenom izvidu štete. Tuženik smatra da je osiguranik tuženoga dužan poduzeti sve razumne mjere kako bi šteta na njegovom vozilu bila što manja, a ne što veća, te je to njegova ugovorna i zakonska obveza (čl. 1092. ZOO i čl. 7. t. 2.1.1. Općih uvjeta kaska „odmah poduzeti sve mjere koje su u njegovoj moći radi otklanjanja i smanjenja štete, pridržavajući se uputa koje mu daje osiguravatelj“) a to znači i izabrati servis koji je tržišno konkurentan te koji je u mogućnosti popraviti vozilo po izvidu štete tuženoga a što ujedno i jest osiguraniku uputa za saniranje štete koje se je ugovorno obvezan držati, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Podneskom od 4. travnja 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu. Smatra da je neosnovana tvrdnja tuženika da se radi o obvezno pravnom odnosu isključivo između tužitelja i oštećenika, jer ustupitelj ( oštećenik ) ST ima pravo ustupiti svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju kod koga je oštećenik dao popraviti svoje vozilo. Dakle, sklapanjem ugovora o ustupu tražbine, te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja temeljem odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, u konkretnom slučaju se ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenika ST, nego o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Tužitelj ističe da je osnovnu dužnost štetnika, a time i odgovornog osiguratelja sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno.

Tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao neovlaštenog servisera, jer tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka, odnosno nije imao i nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, to je tuženik dužan tužitelju u cijelosti podmiriti nastalu štetu.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun 92/01/241 (list 8 spisa), u izvid štete (list 10 spisa), u policu za osiguranje automobilskog kaska (list 11 spisa), u Cjenik usluga (list 14 spisa), u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 15 i 16 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 17 i 18 spisa), u odgovor na notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19 i 20 spisa), u dopis Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (list 21 i 22 spisa),u račune raznih autolimarija (list 71 do 84, 119 do 135 spisa), u nalaz vještaka (list 85 do 87 spisa), zamolbeno putem Općinskog suda u Dubrovniku saslušao svjedoke ŽT i UT.

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 356,25 € na temelju računa br. 92/01/241.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni odgovornost.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom 92/01/241.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja proizlazi da su tužitelj i ZT navedeni Ugovor sklopili 2. travnja 2024. te da je ZT ŽT kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu 356,25 € a prema računu popravka za štetu broj 92/01/241 u ukupnom iznosu od 1.108,64 € čime je oštećenik ST ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 92/01/241 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).

10. Iz navedenog je utvrđeno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete ST prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom pa je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan

11. Iz iskaza svjedoka ST utvrđeno je da je u prometnoj nezgodi kolega vratima udario u vrata njenog automobila te da je bila osigurana kod Grawe d.d., ali da je štetu na automobilu htjela sanirati kod Nostro d.o.o. te da je otišla kod njih te je odrađen popravak štete na vratima automobila i ispostavljen račun nakon čega je potpisala izjavu da se Nostro d.o.o., kod kojeg je popravljena šteta na automobilu naplati od Grawe d.d.

12. Zakonski zastupnik tužitelja, NT u svom iskazu navodi da je cijena radnog sata u njegovom servisu u trenutku popravka bila 50,00 € s uključenim PDV- om odnosno 40,00 € bez PDV-a. Dalje navodi da je zatražio nova vrata, a što je tuženik i odobrio ali kada je izdao fakturu na iznos od 40,00 plus PDV za radni sat, tuženik je odbio priznati taj iznos te je priznao visinu radnog sata od 30,00 €.

13. Uvidom u Izvide štete tuženika utvrđeno je da se odnosi na vozilo reg. [registarska oznaka] u vlasništvu ST te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za zamjenu i popravak kao i sati rada potrebni za popravak vozila.

14. Iz računa tužitelja broj 92/01/241 od 4. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 31.108,64 € s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 19 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

15. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 € uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 50,00 € po sat, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, ali nije naveo cijenu radnog sata.

16. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a koji cjenik je, kako to proizlazi iz isprava u spisu i iskaza odgovorne osobe tužitelja, odobren od Ministarstva gospodarstva i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

17. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno vještačenje ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje cijene sata rada bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o cijeni sata rada po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja.

18. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 92/01/241 od 4. ožujka 2024. ispostavljena u skladu s Cjenikom tužitelja i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u izvidu štete, tužitelju je neplaćanjem računa u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj prema svom Cjeniku naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik, obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

20. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje u tekstu: OT)

21. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe i podneska od 16. rujna 2024. u iznosu od po 1000,00 € (Tbr. 8.1.), zastupanja na ročištu 20. prosinca 2024., 23. travnja 2025. i 14. studenog 2025. u iznosu od po 100,00 € (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude 20. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr.9.3.), dakle ukupno 550,00 € uvećano za PDV 25 % u iznosu od 137,50 € (Tbr.46.) kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 € sukladno Tar.br.1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 53/19. i 92/21.), dakle tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 714,04 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

22. Tuženik nije uspio u sporu pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 375,00 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč. III izreke.

U Zagrebu, 11. prosinca 2025.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana