REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Povrv-101/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u pravnoj stvari tužiteljice HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], OIB 68419124305, koju zastupa Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu sa sjedištem na adresi [adresa], protiv tužene ML iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Tihomir Pančić, odvjetnik u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], radi naplate novčane tražbine, 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule poslovni broj Ovrv-4859/2024, UPP/OS-Ovrv-446/2024 od 7. kolovoza 2024. kojim je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 84,96 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 10,62 EUR od 21. srpnja 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. kolovoza 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. rujna 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. listopada 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. studenoga 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. prosinca 2023.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. siječnja 2024.,

– na iznos od 10,62 EUR od 21. veljače 2024.

pa do isplate, po stopi koja se do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 15. svibnja 2024. povučen u dijelu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka od 7. kolovoza 2024. do 11. prosinca 2025. te se u tom dijelu obustavlja ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz Pule poslovni broj Ovrv-4859/2024, UPP/OS-Ovrv-446/2024 od 7. kolovoza 2024.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 156,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u preostalom dijelu i to za iznos od 31,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. prosinca 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

V Odbija se prijedlog tuženice da se u ovoj pravnoj stvari održi ročište.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica 15. svibnja 2024. protiv tuženice kao ovršenice podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 3. svibnja 2024. – radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 84,96 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća pojedinačno navedenih tražbina (po 10,62 EUR) pa do isplate. Potraživala je i trošak ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa do isplate.

2. Prijedlogu ovrhovoditeljice (sada tužiteljice) udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonje Obrovac Skira iz [adresa] poslovni broj Ovrv-4859/2024, UPP/OS-Ovrv-446/2024 od 7. kolovoza 2024. (dalje: rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), kojim je priznat i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR.

3. Pravodobnim prigovorom od 12. listopada 2024. ovršenica (sada tuženica) u cijelosti pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u bitnome navodeći da je **.**.2022. GL prodala kuću koja se nalazi u Puli na adresi [adresa], da od tada nije niti njezina posjednica jer je kupac na dan sklapanja ugovora stupio u posjed te kuće, te da ona od tog istog dana stanuje na pulskoj adresi [adresa]. S obzirom na to da su predmet ovog postupka novčane tražbine vezane za prijamnik koji se nalazi na adresi [adresa] smatra da ne može biti obveznica plaćanja utuženih novčanih tražbina, a osim toga navodi da od 16. siječnja 2023. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], da redovno ovrhovoditeljici (tužiteljici) plaća pretplatu, koja je u svojim evidencijama vodi pod brojem obveznika 4852144, te da je promjenu podataka obavila 9. listopada 2024. kada je ovrhovoditeljici (tužiteljici) dostavila za to propisani obrazac preporučenom pošiljkom putem pošte. Stoga predlaže sudu usvojiti njezin prigovor uz ukidanje svih provedenih radnji, odbaciti ovršni prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao neosnovane, ali i nepotpune jer ne sadrže sve potrebne elemente, sve uz naknadu troškova koji su joj nastali tijekom postupka, a podredno ukinuti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i provesti redovan postupak.

4. Prije svega ovdje valja reći da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bio podoban za daljnje postupanje javnog bilježnika jer je tužiteljica kao ovrhovoditeljica nadležnom sudu prema adresi prebivališta ovršenice podnijela razumljiv i potpun prijedlog za ovrhu koji sadrži sve elemente propisane odredbom članka 39. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ), a taj se prijedlog temelji na vjerodostojnoj ispravi čiji je sadržaj u pogledu naznake vjerovnika i dužnika te predmeta, vrste, opsega i vremena ispunjenja novčane tražbine u skladu s odredbom članka 31. stavka 2. OZ-a, pa nema mjesta njegovom odbacivanju kako se to predlaže već je u povodu prigovora valjalo, primjenom odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave staviti izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, što je učinjeno rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-101/2025-2 od 11. lipnja 2025. (pravomoćno 16. srpnja 2025.).

5. Ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

6. U podnesku od 26. lipnja 2025., kojim se očitovala na predmetni prigovor, tužiteljica u bitnome navodi da je tuženica 23. veljače 2017. prijavila prijamnik putem obrasca u kojem je navela svoje osobne podatke i osobno ga potpisala, a na temelju te se prijave u njezinoj evidenciji obveznika plaćanja RTV pristojbe vodila pod brojem 4852144 sve do 1. studenoga 2024., jer je zahtjev za odjavu prijamnika zbog prodaje kuće i preseljenja uz istodobni zahtjev za promjenu podataka obveznika plaćanja mjesečne pristojbe tuženica podnijela tek 7. listopada 2024. Budući da je tuženica u razdoblju u kojem su nastala njezina potraživanja bila evidentirana kao obveznica plaćanja RTV pristojbe, a nije dostavila dokaz da ju je putem za to odgovarajućeg obrasca obavijestila o promjeni adrese stanovanja prije 7. listopada 2024. , predlaže donijeti presudu kojom će se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održati na snazi i kojom će se tuženici naložiti da joj plati utuženu novčanu tražbinu zajedno sa zateznim kamatama (kako je to specificirano u izreci presude), uz naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, no sada od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6.1. S obzirom na to da je tužiteljica još u svojstvu ovrhovoditeljice u podnesku od 26. lipnja 2025. (prije pravomoćnosti rješenja ovoga suda poslovni broj Povrv- 101/2025-2 od 11. lipnja 2025., tek pravomoćnošću kojeg se postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga) predložila priznati joj troškove ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 15. svibnja 2024. kao početak tijeka zateznih kamata na taj trošak određen dan donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (7. kolovoza 2024.), primjenom odredbe članka 40. stavaka 1. i 2. OZ-a odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

7. U podnesku od 8. srpnja 2025., kojim se očitovala na podnesak tužiteljice, tuženica u bitnome navodi i ponavlja da iz isprava koje je dostavila u spis proizlazi da ona nema nikakvih dugovanja prema tužiteljici jer je iz izvatka iz zemljišne knjige i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2022. vidljivo da je vlasnik kuće na adresi [adresa] od 2022. godine GL, dakle, vidljivo je da ona više nije niti vlasnica niti posjednica kakvog prijamnika na toj adresi. Ona je naime 2017. godine kupila televizijski prijamnik radi korištenja na adresi [adresa] te ga je nakon prodaje kuće uzela i odnijela na adresu [adresa] gdje i sada živi, a za njega još od 2017. uredno plaća pretplatu, u odnosu na koju je tužiteljica u svojim evidencijama vodi pod posebnim brojem. Zbog toga što se u tužiteljičinim knjigovodstvenim ispravama navode dvije različite adrese, zaključuje da ona za jedan prijamnik od tuženice pokušava naplatiti dvije pristojbe.

8. U tijeku postupka pročitane su sve isprave priložene prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, prigovoru i podnescima parničnih stranaka, i to: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. svibnja 2024. (list 11 spisa), poziv na plaćanje od 15. svibnja 2024. (list 12 spisa), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 35 i 74 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. svibnja 2022. (listovi 36-39 i 75-78 spisa), opomena pred ovrhu od 19. rujna 2024. (list 40 spisa), obrazac za promjenu podataka obveznika plaćanja mjesečne pristojbe (list 41 spisa), zahtjev za odjavu prijamnika obveze plaćanja mjesečne pristojbe (listovi 42 i 43 spisa), potvrda Hrvatske pošte (list 44 spisa), izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 62 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (listovi 63-68 spisa) te potvrda o odjavi prijamnika od 29. listopada 2024. (list 73 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora odnosi se na zahtjev tužiteljice da joj tuženica podmiri osam neplaćenih mjesečnih RTV pristojbi za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024. u ukupnom iznosu od 84,96 EUR, odnosno da joj tuženica po toj osnovi i za to razdoblje podmiri njezina mjesečna novčana potraživanja u iznosima od po 10,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dana dospijeća pojedinog potraživanja pa do isplate (kako je to specificirano u izreci presude).

11. Među strankama nije sporno da je tuženica tijekom 2017. godine tužiteljici prijavila vlasništvo jednog televizijskog prijamnika, a prvotno nije bilo niti sporno da ju je tužiteljica u svojoj evidenciji obveznika mjesečne pristojbe vodila pod šifrom obveznika 4852144 sve do 1. studenoga 2024., kada su nastupili učinci odjave prijamnika. Nije sporno da novčane tražbine tužiteljice koje su predmet ovoga postupka nisu podmirene. Aktivna legitimacija tužiteljice nije dovedena u pitanje.

12. Osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva su izrijekom osporeni, a sadržajno je istaknut i prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 114/22. i 20/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZHRT) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka mjesečnih obveza, Odluke Nadzornog odbora tužiteljice s 14. redovne sjednice održane 6. prosinca 2022. o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2023. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanje i Odluke Nadzornog odbora tužiteljice s 27. izvanredne (žurne) sjednice održane 27. prosinca 2023. o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe koja se plaća Hrvatskoj radioteleviziji za 2024. godinu te povlasticama za određene kategorije obveznika plaćanje (dalje zajedno u tekstu: Odluke o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe).

14. Prema odredbi članka 34. stavka 1. ZHRT-a svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (dalje: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je tužiteljici plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu odredbom članka 35. stavka 2. ZHRT-a, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno. Mjesečna pristojba se ne plaća ako se prijamnik odjavi, a način njegove odjave i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužiteljica svojom odlukom (odredba članka 36. stavka 1. ZHRT-a).

14.1. Iz te zakonske odredbe slijedi da je obveza plaćanja RTV pristojbe zakonska obveza isključivo vezana uz vlasništvo odnosno posjedovanje televizijskih i radijskih prijamnika, a za prestanak obveze plaćanja te pristojbe potrebno je da dođe ili do promjene vlasnika ili posjednika prijamnika, ili da obveznik plaćanja odjavi prijamnik.

15. Tuženica je tijekom postupka prvotno tvrdila da od 12. svibnja 2022. nije vlasnica niti posjednica kuće koja se nalazi u Puli na adresi [adresa] pa da stoga niti ne može biti obveznica plaćanja utužene RTV pristojbe (smatrajući da je riječ o RTV pristojbi vezanoj za prijamnik koji se nalazi na njezinoj bivšoj adresi prebivališta jer se u vjerodostojnoj ispravi priloženoj ovršnom prijedlogu, kao i u njemu, navodi ta adresa), da od tog dana živi na drugoj pulskoj adresi [adresa] i da ona svoje obveze zbog prijamnika kojeg koristi redovno podmiruje, dok je pritom tužiteljica u svojim evidencijama vodi pod brojem obveznika 4852144. Kasnije pak, suprotno tome, tvrdi da je tužiteljica za televizijski prijamnik kojeg je vlasnica od 2017. godine, kojeg je fizički prenijela na novu adresu prebivališta i za kojeg redovno plaća RTV pristojbu, vodi pod nekim drugim brojem obveznika te da stoga tužiteljica (jer se uz podnesak od 26. lipnja 2025. priloženom izvatku iz poslovnih knjiga navodi pulska adresa [adresa]) zapravo za jedan te isti prijamnik nezakonito obračunava dvostruku mjesečnu pristojbu.

16. Međutim iz sadržaja vjerodostojne isprave i poziva na plaćanje od 15. svibnja 2024. proizlazi da je tužiteljica kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate neplaćene joj RTV pristojbe koja je vezana za prijamnik broj 3190228-8 i obveznika plaćanja broj 4852144. U konkretnom je slučaju naime riječ, kako to proizlazi iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe, čiji sadržaj nije doveden u pitanje, da je televizijski prijamnik broj 3190228-8 bio vezan za tuženicu kao obveznicu plaćanja broj 4852144 počevši od 23. veljače 2017. pa do 1. studenoga 2024. (s kojim su danom na snagu stupili učinci odjave učinjene 7. listopada 2024.). S tim u vezi prema navodima same tuženice televizijski prijamnik kojeg je prijavila tijekom 2017. godine je nakon prodaje kuće na pulskoj adresi [adresa] fizički prenijela na novu adresu stanovanja [adresa], gdje ga je nastavila koristiti.

17. Osim što tako tuženica priznaje da je vlasnica jednog televizijskog prijamnika kojeg je prvo koristila na adresi [adresa], a kasnije ga prenijela na novu adresu stanovanja ([adresa]), propušta iz vida da je u spis predmeta u prilog prvotne tvrdnje da upravo za taj jedan prijamnik kojeg koristi uredno podmiruje obveze, dostavila opomenu pred ovrhu koju joj je tužiteljica izdala 19. rujna 2024. i otpremila joj ga na adresu na kojoj aktualno stanuje, a ta se opomena prema njenom sadržaju odnosi upravo na televizijski prijamnik broj 3190228-8 (koji je bio predmet prijave 23. veljače 2017. i u odnosu na kojeg je podnijela zahtjev za promjenu podataka te za odjavu prijamnika 7. listopada 2024., dakle nakon za ovaj postupak relevantnog razdoblja), a upućena je obvezniku plaćanja koji se u evidenciji tužiteljice vodi pod brojem 4852144, za koji je broj i sama prvo tvrdila da je vezan upravo za nju.

18. Proizlazi dakle da pogrešno smatra da su predmet ovoga postupka novčane tražbine proizašle iz korištenja prijamnika od strane GL, vlasnika kuće u kojoj je do sredine 2022. živjela tuženica, odnosno prijamnika različitog od onoga kojeg ona koristi, a neosnovani su i kasnije istaknuti navodi da tužiteljica za jedan prijamnik dvostruko naplaćuje RTV pristojbu samo zbog činjenice što se u knjigovodstvenim ispravama navode različite adrese, jer adresa obveznika plaćanja nije odlučna za nastanak zakonske obveze plaćanja pristojbe, već je, u smislu odredbe članka 34. stavka 1. ZHRT-a, odlučno tko je u utuženom razdoblju bio vlasnik odnosno posjednik televizijskog prijamnika broj 3190228-8.

19. Dakle, tuženica je u utuženom razdoblju bila vlasnica televizijskog prijamnika broj 31900228-8 kojeg je ujedno i koristila na adresi [adresa], a kako su predmet ovoga spora novčane tražbine proizašle upravo iz te okolnosti, njih je na temelju odredbe članka 34. stavka 1. ZHRT-a dužna i platiti.

20. Visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor tužiteljice uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom sklopljenog između tužiteljice i Vlade Republike Hrvatske (odredba članka 35. stavka 2. ZHRT-a).

20.1. Odredbama članka 1. Odluka o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe propisano je da se visina mjesečne pristojbe koju su obveznici iz odredbe članka 34. ZHRT-u (pa tako i tuženica) u 2023. i 2024. godini dužni plaćati tužiteljici, utvrđuje u iznosu od 10,62 EUR.

20.2. Prema vjerodostojnoj ispravi i naknadno dostavljenom izvatku iz poslovnih knjiga tužiteljica u poslovnim knjigama za obveznika plaćanja broj 4852144 ima proknjižena mjesečna novčana potraživanja u pojedinačnim iznosima od 10,62 EUR i to, za ovaj postupak odlučno, račune broj 1504852144-202307-6 (za srpanj, s datumom dospijeća 20. srpnja 2023.), 1504852144-202308-4 (za kolovoz, s datumom dospijeća 20. kolovoza 2023.), 1504852144-202309-2 (za rujan, s datumom dospijeća 20. rujna 2023.), 1504852144-202310-6 (za listopad, s datumom dospijeća 20. listopada 2023.), 1504852144-202311-4 (za studeni, s datumom dospijeća 20. studenoga 2023.), 1504852144-202312-2 (za prosinac, s datumom dospijeća 20. prosinca 2023.), 1504852144-202401-3 (za siječanj, s datumom dospijeća 20. siječnja 2024.) i 1504852144-202402-1 (za veljaču, s datumom dospijeća 20. veljače 2024.), a za koje nije sporno da ih tuženica nije podmirila.

21. Stoga je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici naloženo platiti tužiteljici iznos od 84,96 EUR, pri čemu je, budući da svoje novčane obveze nije ispunila po dospijeću, i to na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO), pored glavnice dužna platiti i zatezne kamate kako je to zatraženo.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 164. ZPP-a u vezi s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 151. stavka 3. ZPP-a prema kojima je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke, a visina troška određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) te je tužiteljici primjenom Tbr. 7. točke 9. Tarife priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR što, množeno s vrijednošću jednoga boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), iznosi 125,00 EUR. Pritom se napominje da se ovdje ne radi o dva odvojena postupka (ovršnom i parničnom), već o jednom postupku gdje je u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, stoga se i odvjetnički trošak priznaje kao jednokratna nagrada za cijeli taj postupak. Zatim, priznat je trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 25,00 EUR (odredba članka 5. i članka 7. stavka 1. u vezi s odredbom članka 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku „Narodne novine“ broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te trošak sudske pristojbe na presudu iznosu od 6,64 EUR (odredba članka 7. stavka 2. u vezi s odredbom članka 4. stavka 1. alineje 4. Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23. i Tbr. 2. stavak 1. u vezi s Tbr. 1. stavkom 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi „Narodne novine“ broj 37/23.).

22.1. Ukupni trošak postupka kojeg je tuženica dužna naknaditi iznosi 156,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. pa do isplate, a u preostalom je dijelu do ukupno zatraženog iznosa od 188,27 EUR, odnosno za iznos od 31,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

22.2. O visini stope zateznih kamata na troškove postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

22.3. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

23. Konačno, tuženica je predložila službenim putem od tužiteljice pribaviti podatak o tome od kada je prijavljen televizijski prijamnik na adresi [adresa], pod kojim se brojem obveznika tuženica vodi i postoji li s tim u vezi dugovanje za razdoblje od srpnja 2023. do 2. veljače 2024., uz dostavu izvatka iz poslovnih knjiga, potom od banke pribaviti potvrde o plaćanju svojih obveza prema tužiteljici te izvršiti uvid u evidenciju Ministarstva unutarnjih poslova na okolnost prijave njezinog prebivališta na adresi [adresa]. Međutim tome nije udovoljeno jer je na temelju dokazne građe koja prileži spisu i izjava parničnih stranaka bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, a k tome stranka je dužna sama podnijeti isprave na koje se poziva za dokaz svojih navoda, dok sud na prijedlog stranke pribavlja isprave samo kada sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže (odredba članka 232. stavaka 1. i 3. ZPP-a). Stoga je donijeta i odluka iz točke V izreke rješenja koja se temelji na odredbi članka 461.a ZPP-a prema kojoj će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

24. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Puli, 11. prosinca 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (odredba članka 467. stavka 3. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici putem punomoćnice – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici putem punomoćnika