REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-121/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri iz Rijeke, protiv tuženice Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola, sa sjedištem u [adresa], OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-150/2022-22, od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr- 150/2022-22, od 28. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pr-150/2022-22, od 28. ožujka 2025., u točki I., izreke naloženo je tuženici Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola, da tužitelju ĆŽ isplati iznos od 2.717,31 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospjelosti pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana, dok se s dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužitelj odbija.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženici Opća bolnica Pula – Ospedale generale di Pola, da tužitelju ĆŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.268,70 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 28. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv presude žalbu je uložila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjevi odbije u cijelosti, ili presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tuženica smatra iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

2.2. U sadržaju žalbe tuženica prvenstveno smatra da se plaća radnicima ispravno obračunava, osobito imajući u vidu da je na nivou Republike Hrvatske sačinjen sustav obračuna plaća – Centralni obračun plaća koji je obvezan u primjeni svim tijelima koja su korisnici sredstava iz državnog proračuna. Isto tako tuženica u žalbi dodatno obrazlaže svoj stav da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo, glede plaćanja prekovremenih sati, smatrajući kako se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja obračunavaju na osnovnu plaću sve do travnja 2020., jer po definiciji, osnovna plaća je plaća za redovan rad u punom radnom vremenu, uz uobičajene radne uvjete, u koje nisu uključeni posebni dodaci. Kolektivni ugovor izmijenjen na način da se dodaci na plaću, dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, plaćaju za prekovremeni rad tek u travnju 2020.

2.3. Kako je obračunavanje dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu u primjeni tek od 1. travnja 2020., tuženica smatra da se odredbe Dodatka III KU za zdravstvo ne mogu se retroaktivno primjenjivati kao niti bilo koji drugi pravni propis osim ukoliko to izrijekom nije navedeno, pa tužiteljica nema pravo na isplatu dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu prije travnja 2020.

2.4. U odnosu na troškove postupka u žalbi se navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu, pa mu je pogrešno priznao trošak u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora odnosi se na zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020., u iznosu od 2.717,13 eura, po osnovi neplaćenih prekovremenih sati, razlike naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana, razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora,

8. U postupku nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu doktor medicine, liječnik specijalist u Odjelu za radiološku dijagnostiku.

- da tužitelj kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

– da je tužitelj ovisno o potrebama posla radio prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu je tuženica vodila evidenciju koja je dostavljena u spis.

9. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je tuženica tužitelju ispravno obračunavala plaću za radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka, da li je ispravno obračunat prekovremeni rad tužitelja, te da li tužitelju pripada pravo na isplatu dodataka na rad sukladno kolektivnom ugovoru i na prekovremene sate i da li je tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.

10. Pravni okvir spora pravilno je postavljen i odnosi se na primjenu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenog 2. prosinca 2013. („Narodne novine“ broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., i novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljenog 26. ožujka 2018. („Narodne novine“ broj: 28/18, dalje KU/18), koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18. i to:

- odredbu članka 7. st. 1. Zakona o radu kojom je propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

- odredbu članka 8. st. 1. ZR-a, kojom je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

- odredbu članka 94. ZR-a, kojom je propisano pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

- odredbu članka 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) kojom je propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Uz to je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

- odredbu čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) kojom je propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1.). Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7.), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10.).

- člankom. 51. KU/13 a u st. 12., kao i u članku 55. KU/18. propisano je da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju.

- člankom 36. KU-a (34 KU/18) u st. 1. propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim člankom u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

- člankom 57. st. 1. KU/13, (čl. 55. st. 1. KU/18) i člankom 55. st. 1. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19, dalje Dodatak II KU/19) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su popisana radna mjesta i poslovi zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak kao i postotak tog dodatka.

- člankom 59.a Dodatka I KU (NN 96/15), (čl. 58. KU/18) propisano je da iznimno od čl. 59. (čl. 57.) ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 58. Dodatka II KU/19, u iznosu od 8%.

- člankom 34. Dodatka II KU/19 propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

- člankom 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

11. Bitna su i tumačenja Zajedničkog povjerenstava za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora i to:

- tumačenje Zajedničkog povjerenstava za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora izraženog u Zaključku broj 148 utvrđeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti, i sve što prelazi mjesečni fond radnih sati treba biti plaćeno kao prekovremeni rad.

- tumačenje Zajedničkog povjerenstava za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora izraženog u Zaključku broj 153 od 21. prosinca 2015., prema kojem su redovni mjesečni fond radnih sati sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Navedenim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci Povjerenstva broj 21, 48 i 148. Stoga je i Zaključkom broj 153 Povjerenstva utvrđeno je da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati i da je prekovremeni rad sve što prelazi tako obračunat mjesečni fond radnih sati.

12. Zbog navedenog drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da odredbe kolektivnog ugovora daju pravo na isplatu više različitih dodataka, pa shodno tome tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51. i čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 i čl. 55. Dodatka II KU/19, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, jer se podrazumijeva da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u kao i u svojstvu radnika s položajnim dodatkom, a u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 55. Dodatka II KU/19 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada.

13. Tužitelj ima pravo i na uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer je odredbom čl. 59.a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 58. Dodatka II KU/19 u iznosu od 8%.

14. Stoga drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih gore navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, jer u tom smislu govori i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH od 9. prosinca 2019.: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU/13 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

15. Radi provjere pravilnosti obračuna plaće i ocijene osnovanosti tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Marinu Rameši, koji je sačinio je nalaz i mišljenje na temelju evidencije rada i platnih lista tužitelja u dvije varijante.

15.1. U varijanti I. Nalaza i mišljenja vještak je nalaz bazirao na pretpostavci da bi do, uključivo i studeni 2015. godine, izračun trebalo sačiniti sukladno zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. godine prema zaključku 153. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed različite primjene ili neprimjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Prema nalazu vještak razlika plaće u toj varijanti iznosila bi 17.019,39 kuna bruto odnosno 2.258,85 eura u korist tužitelja.

15.2 U varijanti II Nalaza i mišljenja vještak je izračun sačinio pod pretpostavkom da se efektivni mjesečni fond ima primjenjivati jednako za sve radnike, neovisno o tome da li rade u turnusima. Tuženica je prema nalazu vještaka prema toj varijanti razlika između isplaćene plaće i plaće koja je trebala biti isplaćena s svim dodatcima iznosi 20.473,59 kuna odnosno 2.717,31 eura.

16. Drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda kojim je kao mjerodavnu prihvatio Varijantu II. Nalaza i mišljenja i sukladno nalazu dosudio tužitelju iznos od 2.717,31 eura, uz pravilno obrazloženje da je tuženica prilikom obračuna plaće postupala suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti.

17. Odluka o zateznim kamatama pravilno se temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22,), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

17.1. Zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, nisu dosuđene tužitelju jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze.

18. Nije osnovana ni žalba tuženice glede odluke o troškovima postupka o kojima je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“, broj: 138/2023, dalje - Tarifa).

18.1. Analizom troškovnika i radnji u postupku drugostupanjski sud smatra opravdanim priznanje troškova za sastav tužbe 100 bodova (Tbr 8/1), za sastav podneska od 23.02.2023. 25 bodova (Tbr.9/3), za zastupanje na ročištu 30.03.2023. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 27.01.2025. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje i na ročištu 11.02.2025. 100 bodova (Tb r.8/1), trošak PDV-a od 25% it trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,20 eura, što ukupno iznosi 1.268,70 eura.

19. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić