Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-325/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Blažene Ereš predsjednice vijeća te Katarine Žuk i Kristine Devčić Merzel članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Režić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OF zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 1 i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku broj K-492/2025-22 od 27. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog OF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku broj K-492/2025-22 od 27. studenoga 2025. okrivljenom OF je na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08).
2. Protiv rješenja žalbu je podnio okrivljenik, po braniteljici Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku. Osporava postojanje istražnozatvorskih razloga iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP, smatra da je potpuno pogrešno temeljiti odluku o produljenju istražnog zatvora na nepravomoćnoj odluci. Ističe povredu načela razmjernosti. Predlaže ukidanje istražnog zatvora i određivanje predloženih mjera opreza.
3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-326/2025 od 4. studenog 2025.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Iako se ne osporava postojanje osnovane sumnje, prema ocijeni ovog vijeća, ostvaren je opći uvjet iz članka 123. stavak 1. ZKP za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika budući postoji osnovana sumnja da je okrivljeni OF počinio kaznena djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, kako ispravno prvostupanjski sud i obrazlaže pod točkom 8. obrazloženja pobijanog rješenja.
6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovo vijeće smatra da egzistira zakonski osnov za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog OF iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, odnosno postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu, kojim prijeti. Za postojanje istražnozatvorskih razloga, odnosno iteracijske opasnosti, po ovoj osnovi prvostupanjski sud je pod točkom 9. obrazloženja pobijane odluke dao jasne i valjane razloge. Budući su odnosi između okrivljenika te njegove bivše supruge i sina ozbiljno narušeni, da je okrivljenik fokusiran na iste žrtve a što sve proizlazi iz činjenice da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik i prije inkriminiranog događaja činio kaznena djela s elementima nasilja, nasiljem u obitelji i prijetnje, na štetu istih žrtava i to bivše supruge i sina a sada je osnovano sumnjiv da je opet počinio kaznena djela prijetnje na njihovu štetu. Iz ovog proizlazi i upornost okrivljenika u činjenju kaznenih djela. Valja napomenuti i kako iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi kako je okrivljenikovo ponašanje tempore criminis bilo određeno utjecajem ovisnosti o alkoholu. Sve ovdje navedeno jesu one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti, čime su ostvareni zakonski uvjeti iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud nepravomoćnu osuđujuću presudu uzeo kao kaznenu osuđivanost okrivljeniku i da je nepravomoćna osuđujuća presuda razlog za produljenje istražnog zatvora.
7. Uzimajući u obzir svrhu zbog kojeg je istražni zatvor produljen, nema mjesta primjeni blažih mjera, ni mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 jer se ni jednom od propisanih mjera opreza ne bi mogla otkloniti iteracijska opasnost budući je kod okrivljenika prisutna izrazita kriminalna volja, fokusiranost na iste žrtve i upornost u činjenju kaznenih djela, stoga mjere opreza ne bi bile učinkovito sredstvo za otklanjanje iteracijske opasnosti. Svrha prevencije opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika može se postići isključivo produljenjem istražnog zatvora okrivljeniku, stoga je istražni zatvor za sada i dalje jedina prikladna mjera. S obzirom na sve naprijed izneseno, stav je ovog vijeća da i dalje postoji javni interes koji u ovom trenutku nadjačava okrivljenikovo pravo na slobodu, daljnje produljenje istražnog zatvora okrivljeniku je razmjerno postizanju opravdanog cilja s obzirom na to da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu (Europski sud za ljudska prava, O protiv Hrvatske (36653/09), a sve s obzirom na to da primjena istražnog zatvora zbog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima preventivni karakter očuvanja javne sigurnosti (Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka U-III-3429/2018 od 30. listopada 2018.).
8. Pri donošenju odluke, ovo vijeće je vodilo računa i o načelu razmjernosti, jer je uzet u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koje se prema podacima u spisu i raširenoj sudskoj praksi može očekivati u slučaju utvrđivanja krivnje okrivljenika, kao i potrebe primjene mjere istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP. Stoga i dalje postoji izrazito opravdani javni interes koji u ovom trenutku nadjačava optuženikovo pravo na slobodu.
9. S obzirom da je ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP utvrđeno da nisu ostvarene povrede postupka na koje okrivljeni ukazuje u žalbi, te da nisu počinjene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, okrivljenik navodima žalbe nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci primjenom članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP.
U Sisku 11. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Blažena Ereš