REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-2322/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja ED, vl. AUTO KUĆE NOVOSEL, OIB: [osobni identifikacijski broj], Karlovac, Mirka Bogovića 6, zastupan po punomoćniku Meliti Babić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, zastupan po punomoćniku Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, isplatiti tužitelju ED, vl. AUTO KUĆE NOVOSEL, OIB: [osobni identifikacijski broj], Karlovac, Mirka Bogovića 6, iznos od 85,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 13,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. lipnja 2025. nastala šteta na vozilu marke VOLKSWAGEN GOLF 2.0 TDI GTD, registracijske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika FD. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22, 152/24) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 17. lipnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj: 258403200967, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim time je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, broj: 1782/11562/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 467,90 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 382,65 EUR, a razliku od 85,25 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava razlogom da plaćeno predstavlja cijenu rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe kako je indikativno što na izvidu štete (na koju se sam poziva tuženik) nije napisana cijena rada sata koju tuženik priznaje, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 41,00 EUR/sat plus PDV što dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,00 EUR/sat plus PDV te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonskom određenom poslovnom prostoru. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 29. srpnja 2025. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika iznosa od 85,25 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, kao i osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno da tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu, navodeći da je tuženik kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i da prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Tuženik pojašnjava da je prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku /osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Navodi i da je oštećeniku/osiguraniku ukazano da unatoč uputi mjesta popravka može vozilo popraviti gdje želi, ali da će mu biti priznati troškovi popravka u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, a o čemu postoji pisani trag, odnosno "Uputa o radionici za popravak vozila". Tuženik navodi i kako je dužnost vlasnika vozila da obavi popravak za manji iznos, što je bilo moguće u radionici /servisu u koje ga je uputio tuženi, te da ta dužnost otpada jedino u slučaju postojanja opravdanog razloga, a što u ovom slučaju tužitelj nije dokazao. Tuženik nadalje ističe kako osporava tužiteljev službeni cjenik i smatra da je cijena sata rada proizvoljno određena, kao i da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 28. studenoga 2025. očitovao na navode tuženika ističući kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj ( oštećenik ) FD ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu. Ističe kako je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, evidentno da se u konkretnom slučaju radi o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Tužitelj ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje uspostavljeno. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao neovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe članka 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Ističe kako je tuženik temeljem prometne nezgode, koja se dogodila 10. lipnja 2025. te dokumentacije koju posjeduje vezanu za istu i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz izvida štete broj: 258403200967, te je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog odnosa.
4. Sud prvenstveno utvrđuje da je u smislu članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 85,25 EUR.
5. Naime, člankom 502. stavkom 1. ZPP-a propisano je da u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz članka 459. ZPP-a).
6. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
7. Budući da se konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 85,25 EUR sud je proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP-a, bez održavanja ročišta. Naime, kada se uzme u obzir da je u ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora 85,25 EUR, stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju članka 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku.
8.1. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP- a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke, pa je tako izveo dokaze uvidom u sljedeće isprave: račun broj: 1782/11562/3 od 11. srpnja 2025. (list 9-10 spisa), izvid štete broj: 258403200967 od 17. lipnja 2025. (list 11 spisa), suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila od 3. srpnja 2025. (list 12-13, 85 spisa), ponuda tuženika od 14. srpnja 2025. (list 14-15 spisa), obavijest tuženika o isplati osigurnine po ponudi od 14. srpnja 2025. (list 16 spisa), uplata od 17. srpnja 2025. (list 17 spisa), cjenik radnog sata tužitelja (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19-20 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 21-22 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 3. srpnja 2015. (list 42-43 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 44-47 spisa), obvezujuća ponuda tuženika za kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068400028967 (list 78-79 spisa), uputa tuženika o radionici za popravak vozila (list 80-81, 82 spisa), uvjete tuženika za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 86-125 spisa), račune ostalih servisa (list 129, 132, 135, 138, 141, 143 spisa), potvrde o uplati (list 130, 131, 133, 134, 136, 137, 139, 140, 142 spisa).
8.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo niti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, dokaz saslušanja oštećenika, dokaz saslušanja procjenitelja štete budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak i to postupak koji se vodi pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako su stranke mogle i trebale priložiti pisane iskaze predloženih svjedoka, ako su to smatrale važnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta.
9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 85,25 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada limara i lakirera za izvršene popravke.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika FD. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 382,62 EUR po osnovi predmetne štete.
12. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja tužitelja.
13.1. Vezano za istaknut prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 19-20 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i FD navedeni Ugovor sklopili 29. srpnja 2025. te da je istim FD kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 85,25 EUR, a prema računu popravka za štetu broj:
1782/11562/3 u ukupnom iznosu od 467,90 EUR, i temeljem izvida štete dužnika broj 258403200967 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik FD ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj izvida odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj:
1782/11562/3 od 11. srpnja 2025. (list 9-10 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o broju štete tuženika te marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno da je FD ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 21-22 spisa).
13.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
13.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog kasko osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.
13.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.
14. Iz izvida štete tuženika (broj 11 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke VOLKSWAGEN GOLF 2.0 TDI GTD, registracijske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije]. Tuženik je pozivajući se na broj oznake štete naveden u izvidu štete tuženika (list 11 spisa) izdao račun broj: 1782/11562/3 (list 9- 10 spisa) 11. srpnja 2025. u iznosu od 467,90 EUR (s uključenim PDV-om od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 1,00 za autolimarske radove, a 5,20 sati za autolakirerske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 17. lipnja 2025. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 41,00 EUR (plus PDV) za autolimarske radove te 41,00 EUR (plus PDV) za autolakirerske radove. Nadalje, sud je utvrdio da je su u računu (kao i u izvidu štete tuženika) obračunate cijene potrošnog materijala lakirera u iznosu od 117,88 EUR, te da je tužitelj obračunao i cijenu za sitan materijal u iznosu od 1,63 EUR (plus PDV) i rascjepnu zakovicu u iznosu od 0,61 EUR (plus PDV).
15. Iz preslike cjenika radnoga sata tužitelja od 1. veljače 2024. (list 18 spisa) proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarske i autolakirerske radove iznosi 41,00 EUR/h + PDV.
16. Iz ponude tuženika od 14. srpnja 2025. (list 14-15 spisa) proizlazi da je tuženik procijenio cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 382,65 EUR te da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila i dostavljenog računa popravka. Iz ponude tuženika proizlazi i da je račun odbijen za 85,25 EUR zbog cijene radnog sata, te da se priznaje 30 EUR.
17. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao FD račun broj: 1782/11562/3 (list 9-10 spisa) za iznos od 467,90 EUR pozivajući se na izvid štete tuženika oznake: 258403200967, a u vezi štete na vozilu marke VOLKSWAGEN GOLF 2.0 TDI GTD, registracijske oznake [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 382,65 EUR, dok mu nije priznao iznos od 85,25 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih i lakirerskih radova tužitelja. Stoga iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Ovdje se napominje, iako tuženik u postupku osporava osnovu i visinu potraživanja, da iz ponude tuženika od 14. srpnja 2025. jasno proizlazi da je tuženik umanjio potraživanje po računu za popravak automobila isključivo u odnosu na cijenu radnog sata. Dakle, u ovom slučaju sporno je pitanje visine satnice za rad limara i lakirera.
18. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata FD koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. veljače 2024. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 41,00 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
19. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 1782/11562/3 od 11. srpnja 2025. (list 9-10 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 11 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a .
20. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.
21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 14. srpnja 2025. (list 14-15 spisa) proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 16. lipanj 2025. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 17. lipnja 2025., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 19. srpnja 2025., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.
22. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.
23.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina troškova za odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o Tarifi).
23.2. Tužitelju je priznat zahtjev za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7.8. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 2. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), pa ukupni priznati troškovi iznose 138,28 EUR.
23.3. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa, uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu. Također, sud je ocijenio kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR, a koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na presudu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir da je riječ o presudi koja je donesena bez održavanja rasprave, pa je iznos sudske pristojbe dosuđen na temelju Tar. br. 2. stavka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi. Slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama članka 151. stavka 3. ZPP-a i članka 29. stavka 2. ZOO-a.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. prosinca 2025.
Sudac:
Maja Hilje
Prijedlog odluke izradila:
Matea Knežević, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
