REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-127/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TĆ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-19.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 7. ožujka 2022., broj K-21/2021, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. rujna 2023., broj I Kž-228/2023-10, u sjednici održanoj 11. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog TĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 7. ožujka 2022., broj K-21/2021, TĆ proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11-19. za koje mu je na temelju tog propisa uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11-19. utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11-19., za koje mu je na temelju članka 190. stavka 2. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11-19. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11-19. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine.

2. Uvodno citiranom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pod točkom I. izreke, prihvaćanjem žalba državnog odvjetnika preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđeniku zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., za koje je proglašen krivim pod točkom 1. prvostupanjske presude, na temelju tih zakonskih odredbi, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za koje je proglašen krivim pod točkom 2. prvostupanjske presude, na temelju te zakonske odredbe mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je osuđeniku uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i vrijeme izdržavanja kazne zatvora od 14. travnja 2021. do 14. lipnja 2023., dok je pod točkom II. izreke navedene presude odbijena žalba osuđenika kao neosnovana te je u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv citirane drugostupanjske presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) osuđenik je podnio putem braniteljice Dijane Grozdanić Pilat, odvjetnice iz Pule, "na temelju odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer mu je u postupku pred Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske povrijeđeno pravo na pravično suđenje." Prijedlog je osuđenika da se ukine pobijana presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.

- dalje: ZKP) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se očitovalo na zahtjev osuđenika, s prijedlogom da se zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

7. Osuđenik je ovaj zahtjev podnio protiv citirane presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske koja je donesena u ponovljenom drugostupanjskom postupku, a nakon što je prethodna presuda tog suda od 8. studenog 2022., broj I Kž-250/2022- 9., prihvaćanjem osuđenikovog zahtjeva od 9. siječnja 2023., bila ukinuta te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Naime, ovaj je sud u presudi od 6. travnja 2023., broj III Kr-29/2023-3 utvrdio da je navedeni osuđenikov zahtjev osnovan jer je naprijed citiranom odlukom drugostupanjski sud osuđeniku povrijedio ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje zbog toga što je obrazloženje odluke o kazni bilo nedovoljno obrazloženo i arbitrarno.

7.2. Iako je predmetni zahtjev osuđenika drugačije koncipiran od prethodnog, te se ne obrazlaže na isti način (osim točaka VI.-VIII. koje su potpuno identične točkama VI.-VIII. obrazloženja prethodnog zahtjeva), sadržajno je on u pogledu temeljnog prigovora o povredi prava na pravično suđenje zapravo istovjetan.

7.3. Naime, i u predmetnom se zahtjevu drugostupanjska odluka pobija zbog povrede prava na pravično suđenje jer da je u pitanju paušalna i arbitrarna odluka. U zahtjevu osuđenik ponovno polemizira s pravilnošću obrazloženja drugostupanjskog suda ukazujući da je taj sud kod preocjene olakotnih okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja, unatoč ukidnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ustrajao u pogrešnom stavu da se osuđeniku nije mogla olakotnim cijeniti dugogodišnja ovisnost o drogama u situaciji kada mu je okolnost bitno smanjene ubrojivosti, do koje je došlo upravo zbog te ovisnosti, već cijenjena kao naročita olakotna okolnost pri ublažavanju kazne. Također ističe da je drugostupanjski sud ostao i kod pogrešnog stava da u odnosu na kazneno djela ubojstva u pokušaju izostanak štetnih posljedica nije olakotna okolnost jer da su one izvan dosega osuđenikove krivnje.

7.4. Osim ovih ponovljenih prigovora iz prethodnog zahtjeva, osuđenik u zahtjevu ističe i prigovor da je okolnost visokog stupnja krivnje te visok intenzitet osuđenikove svijesti i volje na počinjenje kaznenog djela, koje je dodatno istaknuto u pobijanoj presudi, obrazloženo paušalno i da je u kontradikciji s nespornim utvrđenjem da je osuđenik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, što samo po sebi isključuje visok intenzitet svijesti i volje o bilo čemu. Napominje da drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke samo prepričava snimku događaja bez da ju stavlja u odnos s ostalim utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima, o tim okolnostima ne daje bilo kakav vrijednosni sud, ne navodi zbog čega taj dokaz cijeni na drugačiji način od prvostupanjskog suda kad je riječ o utvrđivanju visine kaznenopravne sankcije i na taj način ne postupa sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tvrdi da se, u biti, pobijana presuda ni na koji način ne razlikuje od već prethodno ukinute presude.

8. Navedene tvrdnje osuđenika su potpuno neosnovane jer se pobijana presuda u pogledu obrazloženja vezanog za odluku o kazni znatno razlikuje u odnosu na prethodnu presudu koja je bila ukinuta zbog toga jer je osuđeniku zbog paušalnosti i arbitrarnosti obrazloženja te odluke bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-a.

8.1. Prije svega, nije točno da je sud drugog stupnja na isti način obrazlagao i prethodnu ukinutu i pobijanu drugostupanjsku presudu. Naime, dok se obrazlaganje odluke o kazni u ukinutoj drugostupanjskoj presudi iznijelo samo u jednoj točki obrazloženje (točka 9.1.) na način da su samo ukratko bili izneseni navedeni stavovi vezni za pitanja dvostrukog vrednovanja olakotnih okolnosti osuđenikove bolesti i bitno smanjena ubrojivosti te pitanja olakotne okolnosti vezano za izostanak težih posljedica, čemu je samo formalno dodano tipsko i uopćeno obrazloženje da se "… imalo u vidu i manifestirani odnos oštećenika prema djelu, njegovoj posljedici i optuženiku,…stupanj krivnje i svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, …izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na optuženika i sve druge da se čine kaznena djela, jačanje svijesti o pravednosti kažnjavanja….", u pobijanoj je presudi sud drugog stupnja odluku o kazni ne samo puno opširnije (kroz čak devet točaka 11.-13.), već i sadržajno drugačije.

8.2. To je učinjeno na način da je sud drugog stupnja u obrazloženju najprije iznio koje je okolnosti vezane za odluku o kazni utvrdio i obrazložio sud prvog stupnja (točka 11.1.), zatim su ukratko izloženi žalbeni razlozi kojima se pobijala odluka zbog odluke o kazni (točke 11. i 11.2.), te su potom iznijeti razlozi sud zašto je prihvaćena žalba državnog odvjetnika (točke 11.4.-12.).

8.3. Ponovljeni su, ali ne na istovjetni način, stavovi iz prethodne ukinute odluke da je sud prvog stupnja osuđeniku okolnost bolesti od ovisnosti i bitno smanjenu ubrojivost dvostruko vrednovao i da izostanak težih posljedica kod kaznenog djela ubojstva u pokušaju nije olakotna okolnost, ali i uz dodatno obrazloženje da pri svemu treba imati u vidu i stupanj optuženikove krivnje, u smislu članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., a što da sud prvog stupnja nije učinio.

8.5. Ovakvo obrazloženje drugostupanjske presude, protivno tvrdnjama osuđenika nije paušalno i kontradiktorno jer je na taj način pravilno ukazano da je stupanj osuđenikove krivnje visok, bez obzira što nije maksimalan, a s obzirom na to da mu je utvrđena okolnost bitno smanjene ubrojivosti. Međutim, ukazano je da taj viši stupanj proizlazi iz manifestirane upornosti prilikom počinjenja kaznenog djela pokušaja ubojstva, o čemu su iskazivali ispitani svjedoci, a također proizlazi i iz sadržaja video zapisa samog događaja (koji je dokaz izveo sud prvog stupnja, list 26.) i koji se u obrazloženju pobijane presude ukratko reproducira.

8.6. Na temelju svih ovih okolnosti sud drugog stupnja zaključuje da prihvaća tezu državnog odvjetnika da je u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju bilo mjesta zakonskom ublažavanju kazne jer se radi o pokušaju, ali ne u mjeri koliko je to učinio prvostupanjski sud, zbog čega je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena na naprijed navedeni način.

8.7. U odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. sud drugog stupnja je ukazao da te okolnosti, bez obzira na pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđenih olakotnih okolnosti neosuđivanosti i bitno smanjene ubrojivosti, imajući u vidu i pogibeljnosti tog kaznenog djela, koja se očituje kroz zapriječenu kaznu (od jedne do dvanaest godina zatvora), kao i činjenicu da je to kazneno djelo vezano za osuđenikovu ovisnost na posredan način povezano s kaznenim djelom ubojstva u pokušaju, precijenjene i da one opravdavaju samo izricanje kazne u visini posebnog minimuma, ali ne i ublažavanja kazne.

9. Prema tome, u ponovljenom postupku je sud drugog stupnja pobijanu presudu obrazložio na način da je za sva svoj stavove i ocjene iznio argumentirane razloge koji se nipošto ne mogu smatrati diskrecijskim, proizvoljnim, odnosno arbitrarnim. Osuđenik u zahtjevu, jer ne prihvaća obrazloženje suda drugog stupnja, polemizira s pravilnosti zaključaka iz pravomoćne presude, što, međutim, nije relevantno. Naime, u postupku izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude nije na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ocjenjuje jesu li utvrđenja iz pravomoćne presude vezana za odluku o kazni u materijalnopravnom smislu posve pravilna jer bi se na taj način upustio u provjeru odluke o kazni, već mu je zadaća da u kontekstu tvrdnji iz zahtjeva ocjeni jesu li u postupovnom pogledu osuđenikova jamstva pravičnog suđenja povrijeđena zbog arbitrarnosti, odnosno nedostatnog obrazloženja sudske odluke.

10. Uostalom, u tom je pravcu ovaj sud u prethodnoj odluci III Kr-129/23-3 u točki 14. obrazloženja citirao dio odluke Ustavnog suda Ustavni sud Republike Hrvatske od 4. listopada 2010., broj U-III/2374/2009.) u kojem je navedeno ''… nedvojbeno [je] da uvjerenje suda višeg stupnja o razmjernosti i svrhovitosti značajnog povećanja zatvorske kazne izrečene po prvostupanjskom sudu, može biti opravdano time što je sud višeg stupnja prevrednovao one olakotne ili otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud kao otegotne odnosno olakotne uzeo u obzir, ili time što je sud višeg stupnja uzeo u obzir neku utvrđenu otegotnu okolnost koju prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, iako je trebao. Podrazumijeva se da takva neupitna sloboda, uvijek, zahtijeva cjelovito obrazloženje … prosudba nije diskrecijska jer je podvrgnuta načelu zakonitosti ...''.

10.1. Također je u citiranoj ukidnoj presudi ovaj sud (točka 19.) kod iznošenja razloga ukidanja prethodne drugostupanjske odluke naveo i sljedeće "…ne radi se o tome kako bi pojedini dokazi trebali biti ocijenjeni, niti se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti zbog prigovora činjeničnih utvrđenja, već se radi o tome da nedostaju razlozi drugostupanjskog suda o znatnom povećanju pojedinačnih i bitnom povećanju jedinstvene kazne zatvora".

11. Prema tome, kako je u ponovljenom postupku sud drugog stupnja u pobijanoj presudi navedeni propust arbitrarnosti obrazloženja otklonio na način da je odluku o kazni dostatno obrazložio iznoseći argumentirane razloge koji nisu očito nelogični i nerazboriti, ne radi se o arbitrarnoj odluci kojom bi u ovom kaznenom postupku osuđenikovo pravo na pravično suđenje bilo povrijeđeno.

12. Osim ovog temeljnog prigovora o povredi prava na pravično suđenje zbog neobrazložene drugostupanjske presude, osuđenik u točki III. obrazloženja zahtjeva navodi i da mu je isto pravo povrijeđeno i time što u izreci pobijane nije navedena oznaka prvostupanjske presude koja se preinačava, što je potpuno promašen prigovor. Naime, u presudi drugostupanjskog suda je u uvodu, uz ostale relevantne podatke, navedeno i koja se konkretna prvostupanjska presuda pobija žalbama stranka, dok je izreci presude jasno navedeno da se odluka o preinačenju odluke o kazni odnosi na upravo tu uvodno citiranu presudu suda prvog stupnja, tako da je u kontekstu jasnoće i preciznosti izreke suvišno tu istu okolnost ponovno navoditi.

13. Nadalje, osuđenikovi prigovori vezani za dugotrajnost drugostupanjskog postupka navedeni u točki IX. obrazloženja zahtjeva su irelevantni jer nisu predmetom odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku.

14. Slijedom svega prethodno iznesenog, s obzirom na to da zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja