REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-140/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog MB, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. svibnja 2023., broj K- 206/20-66 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 25. travnja 2024., broj Kž- 290/2023-15, u sjednici održanoj 11. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog MB za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane odluke osuđeni IB proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. za koja su mu na temelju tih propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po devet mjeseci te mu je na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ne navodeći iz koje zakonske osnove iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) pobija pravomoćnu presudu već u uvodu zahtjeva ističe da zahtjev podnosi zbog „povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona“, s prijedlogom da „…ovo prestane ili da me oslobodi ili da se predmet vrati na ponovno suđenje.“.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP-a spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor s mišljenjem da zahtjev osuđenika treba odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Cijeli zahtjev osuđenika, bez obzira na osnove koje on uvodno ističe, sadržajno se odnosi na osnovu pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, osuđenik kroz cijelo obrazloženje zahtjeva pobija pravilnost utvrđenja sud prvog stupnja o tome da je on počinio predmetna kaznena djela prijevare jer tvrdi da za to sud nije imao pouzdanih dokaza. U odnosu na iskaze oštećenika tvrdi da se oni ne mogu povezati s njim kao počiniteljem koji ih je dovodio u zabludu jer niti jedan materijalni trag u tom pravcu ne postoji. Ističe da ga oštećenici nisu mogli na vjerodostojan način u sudnici prepoznati kao počinitelja jer je tijekom cijele rasprave na svim ročištima na licu imao masku zbog toga jer su se u to vrijeme primjenjivale mjere u vezi zašite od pandemije virusa COVID-19. Predlaže da se na te okolnosti detaljno očituje njegov odvjetnik Šime Matak. Fotografije s mobitela oštećenog LB u vezi SMS korespondencije ne odnose se na njega i njegov mobitel, a kako one nisu vještačene ne mogu predstavljati vjerodostojan dokaz za osuđujuću presudu. Napominje i da će njegov odvjetnik dostaviti fotografije o osobi koja je njemu po izgledu identična i koja je „pravi krivac za djela za koja je on osuđen“.
6.1. Osuđeniku se ukazuje da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.2. Naime, odredbama iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP-a taksativno je propisano iz kojih se osnova ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi. Radi se o točno određenim povredama kaznenog zakona i postupovnim povredama, dok osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne ulazi u taj strogo ograničeni krug povreda.
6.3. Prema tome, kako navedeni prigovori osuđenika kojima pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
