REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-3422/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tomić i partneri d.o.o. Zagreb, Trg Marka Marulića 17, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 7.170,21 EUR sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 500,00 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se dana 28. prosinca 2020. dogodio štetni događaj na način da je uslijed grmljavinskog nevremena u blizini naplatne postaje Dugopolje došlo do oštećenja opreme u vlasništvu tužitelja koja služi za naplatu cestarine, konkretno krovne ENC antene na ulaznoj stazi broj 1. Tvrdi da je štetu sanirao putem izvoditelja radova društva „UNITEH“ koje je izvršilo zamjenu i reinstalaciju oštećene opreme sustava za naplatu cestarine te da su o navedenom tužitelj i navedeno društvo potpisali Zapisnik o izvršenim uslugama za sanaciju štete na naplatnoj postaji Dugopolje, nastale na sustavu za naplatu cestarine uslijed groma. Tužitelj nadalje tvrdi da je podmirio troškove zamjene i reinstalacije oštećene antene društvu „UNITEH“ u ukupnom iznosu od 11.184,58 EUR / 84.270,23 kn (odnosno 67.416,18 kn uvećano za PDV) prema računu društva „UNITEH“ broj 017-519-21, na kojem su iskazane cijene radova i opreme koju je bilo nužno zamijeniti i reinstalirati.

1.2. Nadalje, ističe da je radi osiguranja imovine tužitelj s tuženikom zaključio policu osiguranja imovine broj 09-0000021407 dana 25. studenog 2019. te da je tuženiku štetu prijavio dana 08. siječnja 2021., kao i da je u izvansudskom postupku obrade i naknade štete dostavio tuženiku troškovnik svih radnji i troškova koje je imao povodom štetnog događaja. Navodi da troškovnik tužitelja dostavljen tuženiku, osim opreme i radova obuhvaćenih i nabrojanih iz računa društva „UNITEH“, sadrži i neophodne radnje koje je tužitelj sam izvršio povodom štetnog događa (intervencija ophodara, postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa i obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika), a cijene istih iskazane su sukladno cjeniku tužitelja odobrenom od strane Uprave društva tužitelja.

1.3. Tužitelj u tužbi također tvrdi da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio samo dio nastale štete, odnosno iznos od 1.889,21 EUR/14.234,24 kn, dok ostatak iznosa nastale štete, a na koji tužitelj sukladno uvjetima osiguranja i odredbama Zakona o obveznim odnosima ima pravo, tuženik tužitelju nije nadoknadio. Naime, tvrdi da je odredbom članka 949. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, dok je odredbom članka 943. stavka 1. istog Zakona propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Tužitelj tvrdi da iz svega navedenog proizlazi da osnova štete nije sporna, već da je sporna visina štete koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tako tužitelj tužbom zahtijeva isplatu iznosa od 7.170,21 EUR sa zateznom kamatom od 28. prosinca 2020. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Podredno, osporava i visinu štete, kao i da su sva oštećenja navedena u troškovniku nastala u predmetnom štetnom događaju, odnosno spori uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i dostavljenog troškovnika, odnosno računa za sanaciju jer su istim obuhvaćeni i radovi koji nisu u svezi s popravkom nastalih oštećenja u štetnom događaju, a koje tužitelj neosnovano nastoji podvesti pod isti. Tuženik osporava i utuženi tijek zakonske zatezne kamate.

3.1. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 12. ožujka 2024. u kojem ponavlja da je prijavio štetu tuženiku te da mu je tuženik po prijavi štete isplatio iznos od 1.889,21 EUR pa da stoga tuženik samo paušalno osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a smatra i da tuženik neosnovano osporava visinu štete jer ista proizlazi iz dostavljenih isprava.

3.2. Nastavno se tužitelj očitovao podneskom od 29. travnja 2024. u kojem podnesku ističe da je s tuženikom radi osiguranja imovine ugovorio policu osiguranja imovine broj 08-0000027527 od 1. prosinca 2020. nastavno na ranije zaključenu policu 09-0000021407 dana 25. studenog 2019., koju policu je dostavio uz tužbu, a ujedno dostavlja i I. Dodatak Ugovoru za osiguranje imovine od 30. studenog 2020. , Policu osiguranja imovine broj 08-0000027527 (osiguranje od imovine) i Policu osiguranja imovine broj 09-0000022790 (lom strojeva), obje sklopljenje 1. prosinca 2020.

3.3. Tužitelj potom podneskom od 25. rujna 2024. ističe da je s tuženikom zaključio Ugovor za osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti i odgovornosti prema zaposlenicima broj 4211-300-10527/2018 od dana 30. studenog 2018. te da je 30. studenog 2020. s tuženikom zaključio i I. Dodatak tom Ugovoru kojim se osiguranje produljuje na razdoblje do 31. siječnja 2021. Ponavlja da se štetni događaj dogodio 28. prosinca 2020., a da je u Ugovoru o osiguranju broj 4211-300-10527/2018 navedeno na stranici 3. da su osigurane opasnosti (rizici) opasnosti od požara i udara groma (osigurana opasnost od udara groma obuhvaća štete koju na osiguranim stvarima prouzroči grom djelovanjem snage ili topline, kao i štete od udarca predmeta srušenih gromom). Nadalje, ističe da na stranici 7. Ugovora propisano je da se kod osiguranja od loma „naknađuje šteta od oštećenja uslijed povećanja napona ili indukcije kao posljedica udara groma ili atmosferskog naboja i dr.“, dakle, da kod udara groma, kako proizlazi iz uvjeta Ugovora o osiguranju, šteta na opremi tužitelja može nastati izravno, djelovanjem snage ili topline groma ili neizravno, uslijed povećanja napona ili indukcije kao posljedica udara groma pa da je prema tome osigurani rizik- udar groma nesporno nastupio u predmetnom štetnom događaju te da je osiguratelj u obvezi platiti osigurninu određenu ugovorom.

4. Tuženik se podneskom od 26. studenog 2024. protivio preinaci tužbenog zahtjeva te je podredno istaknuo prigovor zastare u odnosu na novo postavljeni zahtjev navodeći da je tužitelj tužbom potraživao isplatu osigurnine zbog događaja od 28. prosinca 2020. temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000021407 (lom stroja) koja je istekla 30. studenog 2020., a da je podneskom od 29. travnja 2024. preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu osigurnine temeljem police br. [broj police]-0000027527, odnosno temeljem police osiguranja od požara i nekih drugih rizika. Opreza radi, u slučaju da sud dopusti predmetnu preinaku, tuženik ističe kako osporava sam osnov takvog potraživanja budući predmetni događaj opisan od strane tužitelja (neizravan udar groma) nije pokriven policom osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000027527, odnosno policom osiguranja od požara i nekih drugih rizika, a što jasno proizlazi iz čl. 3. st. 5. Uvjeta od požara i nekih drugih rizika kojim je propisano koje štete nisu obuhvaćene predmetnim osiguranjem, a među koje spadaju i štete nastale uslijed prenošenja energije uslijed udara groma. U svakom slučaju, budući se glede kasnije postavljenih zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na zahtjev postavljen dana 29. travnja 2024. obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio 28. prosinca 2020.

5. Tužitelj se na tako iznesene navode tuženika očitovao podneskom od 29. siječnja 2025. kojim ističe da nije izvršio preinaku tužbe te da nije nastupila zastara njegova potraživanja. Ističe kako naknadu štete potražuje temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju imovine s tuženikom te da je u spis dostavio Ugovor za osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti i odgovornosti prema zaposlenicima broj 4211-300-10527/2018 koji je zaključio sa tuženikom dana 30. studenog 2018. te I. Dodatak tom Ugovoru koji je zaključen 30. studenog 2020., kojim se osiguranje produljuje na razdoblje do 31. siječnja 2021. Tako tvrdi da iz dostavljenih polica proizlazi da su izdane temeljem istog ugovora o osiguranju, odnosno navedeno je na istima da su „Police izrađene temeljem Ugovora o osiguranju između Hrvatskih autocesta i HOK-OSIGURANJE broj 4211-300-10527/2018“ pa da stoga osnova tužbe svakako nije promijenjena. Ponavlja da su dostavljene police izdane temeljem istog Ugovora o osiguranju 4211-300-10527/2018 i da osnova tužbe nije promijenjena te da se visina osigurnine uslijed rizika od groma na jednak način utvrđuje i prema Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (čl. 21.) i prema Uvjetima za osiguranje od stroja i nekih drugih rizika (čl. 5. i 6.).

6. Tijekom postupka stranke su učinile nespornom visinu nastale štete pa time i visinu tužbenog zahtjeva u dijelu nastale štete koja je utužena u ovom predmetu te su učinile nespornom i uzročno posljedičnu vezu, odnosno da je predmetna šteta na anteni nastala u predmetnom štetnog događaju uslijed neizravnog udara groma.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta, i to u Zapisnik o štetnog događaju od 28. prosinca 2020. (list 5. do 6. spisa), Zapisnik izvršenim uslugama od 12. veljače 2020. (list 7. spisa), račun društva UNITEH d.o.o. (list 8. do 9. spisa), Polica osiguranja imovine broj 09-0000021407 uz prilog (list 10. do 11. spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine HOK-a (list 12. do 17. spisa), Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 18. do 21. spisa), Troškovnik radova po šteti od 28. prosinca 2020. i cjenik radova tužitelja (list 22. do 30. spisa), obavijest tuženika o likvidaciji od 31. ožujka 2021. (list 31. spisa), otpremnica od 12. veljače 2021. (list 33. spisa), ovjereni iskaz svjedoka BR (list 52. do 53. spisa), ovjereni iskaz svjedoka RR (list 54. do 55. spisa), Polica osiguranja imovine broj 08-0000027527 od 1. prosinca 2020. (list 56. do 60. spisa), Polica osiguranja imovine broj 09-0000022790 od 1. prosinca 2020. (list 61. do 62. spisa), Dodatak ugovoru za osiguranje imovine zaključen 31. studenog 2020. (list 63. do 64. spisa), Ugovor od 30. studenog 2018. sa prilozima (list 68. do 151. spisa), Zapisnik broj 45212-100-ZSU-40/12 sa sjednice Uprave 27. studenog 2012. (list 152. do 155. spisa), sudska praksa (list 165. do 169. spisa).

8. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora jest isplata preostalog dijela osigurnine u iznosu od 7.170,21 EUR temeljem ugovora o osiguranju imovine sklopljenim između tužitelja i tuženika radi naknade štete kao posljedice grmljavinskog nevremena u blizini naplatne postaje Dugopolje dana 28. prosinca 2020. uslijed kojeg je došlo do oštećenja opreme u vlasništvu tužitelja koja služi za naplatu cestarine, konkretno krovne ENC antene na ulaznoj stazi broj 1.

10. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporno da je predmetna šteta na anteni nastala u predmetnom štetnom događaju uslijed neizravnog udara groma, nije sporna visina nastale štete pa time niti visina tužbenog zahtjeva u dijelu nastale štete koja je utužena u ovom predmetu, nije sporno da je tužitelj s tuženikom u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja imovine broj 09-0000022970 (lom strojeva), nije sporno da je tuženik temeljem navedene police dana 8. travnja 2021. isplatio tužitelju nesporni dio štete, a nije sporan niti utuženi tijek zatezne kamate.

11. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva po ranije navedenoj polici osiguranja imovine broj 09-0000022970 (lom strojeva), međutim, tuženik je osporio osnovu po policama na koje se tužitelj poziva u tužbi i u podnesku od 29. travnja 2024.

12. Među strankama je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja imajući u vidu da je tužitelj tek podneskom od 29. travnja 2024. u prilogu dostavio policu broj [broj police]-0000022970 na koju se pozvao tek podneskom od 25. rujna 2024.

13. Odredbom čl. 921. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), koja se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Nadalje, odredbom čl. 922. st. 1. ZOO-a propisano je da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

14.1. Kako je to već ranije navedeno među strankama nije sporan sam nastanak predmetnog štetnog događaja niti je sporno da je predmetna šteta na krovnoj ENC anteni na ulaznoj stazi broj 1 naplatne postaje Dugopolje nastala upravo u predmetnom štetnog događaju uslijed neizravnog udara groma, kao niti visina štete nastale u istom. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da su stranke u postupku javne nabave sklopile Ugovor od 30. studenog 2018. (Urbroj: 4211-300-10527/2018), predmet kojeg Ugovora je osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti i odgovornost prema zaposlenicima (list 68. do 74. spisa). Člankom 21. navedenog Ugovora određeno je trajanje Ugovora od 1. prosinca 2018. do 30. studenog 2020. Osigurani rizici propisani su u Opisu predmeta nabave koji prileži spisu te u odredbama mjerodavnih tuženikovih Uvjeta osiguranja, a tuženik je obvezan pri izradi polica uvažiti uvjete propisane u navedenom opisu predmeta nabave i svojim uvjetima, ukoliko nisu u suprotnosti s opisom predmeta nabave i navedenim Ugovorom (članak 5. Ugovora). Odredbom članka 9. navedenog Ugovora propisano je da će tuženik izdati police osiguranja za predmete osiguranja i rizike u skladu s navedenim Ugovorom i pripadajućim Uvjetima osiguranja, dok je člankom 17. istog Ugovora određeno da se na osiguranja koja su predmet Ugovora primjenjuju odredbe Uvjeta osiguranja dostavljene u ponudi osiguratelja, ako nisu u suprotnosti s opisom predmeta nabave i samim Ugovorom.

14.2. Tužitelj je u spis dostavio i I. Dodatak Ugovoru 4211-300-10527/2018 od dana 30. studenog 2020. kojim je u članku 5. određeno vrijeme trajanja osiguranja od 1. prosinca 2020. do 31. siječnja 2021.

15. Tužitelj se u tužbi pozvao na Policu osiguranja imovine broj 09-0000021407 (list 10. do 11. spisa), koja je bila na snazi od 1. prosinca 2019. do 30. studenog 2020., predmet koje je osiguranje strojeva od loma i drugih rizika, i sastavni dio koje su Opći uvjeti za osiguranje imovine i tuženikovi Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti.

16. Tužitelj je potom podneskom od 29. travnja 2024. istaknuo da je s tuženikom radi osiguranja imovine ugovorio Policu osiguranja imovine 08-0000027527 od 1. prosinca 2020., nastavno na ranije zaključenu policu 09-0000021407 od 25. studenog 2019., te se pozvao ujedno i na Policu osiguranja imovine broj 09-0000022790 od 1. prosinca 2020. (lom strojeva) koju je dostavio u prilogu tog podneska (list 61. do 62. spisa). Uvidom u Policu osiguranja imovine broj 09-0000022790 utvrđeno je da je predmet iste osiguranje strojeva od loma i drugih rizika te da je ista sklopljena za razdoblje osiguranja od 30. studenog 2020. do 31. siječnja 2021., kao i da su sastavni dijelovi te police tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti. Dakle, razdoblje osiguranja po Polici osiguranja imovine broj 09-0000022790 obuhvaća i predmetni štetni događaj te je istom pokriven i osigurani slučaj nastao predmetnim štetnim događajem.

17. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva po navedenoj Polici broj [broj police]-0000022970. Među strankama nije sporno niti da je temeljem navedene Police tuženik tužitelju 8. travnja 2021. isplatio nesporni dio štete (u iznosu od 1.889,21 EUR).

18. Među strankama je sporno je li tužitelj iznošenjem novih činjenica tijekom postupka vezanih uz policu osiguranja na temelju koje potražuje plaćanje u ovoj pravnoj stvari preinačio tužbu te ako jest, je li u odnosu na tako novo postavljeni zahtjev nastupila zastara.

19. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da je između stranaka u postupku javne nabave zaključen Ugovor o osiguranju, kao i I. Dodatak tom Ugovoru, na temelju kojeg je tuženik kao osiguratelj izdavao tužitelju više polica osiguranja, kako s obzirom na razdoblje osiguranja, tako i s obzirom na veći broj predmeta osiguranja i rizika obuhvaćenih ovim Ugovorom, ovaj sud je mišljenja da tuženik neosnovano tvrdi da bi tužitelj tijekom postupka, promjenom navoda vezanih uz policu temeljem koje plaćanje potražuje, tužbu preinačio. Naime, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugoga zahtjeva uz postojeći, no tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 1. i 3. ZPP-a).

20. S obzirom da je u konkretnom slučaju Ugovorom o osiguranju i njegovim I. Dodatkom obuhvaćen veći broj različitih rizika, za osiguranje kojih su kod tuženika mjerodavne odredbe različitih općih uvjeta osiguranja, to po ocjeni ovog suda, tužiteljeva promjena, odnosno dopuna navoda po kojoj od više polica osiguranja izdanih na temelju predmetnog Ugovora o osiguranju i Dodatka tom Ugovoru temeljem kojih mjerodavnih općih uvjeta s obzirom na osigurani rizik potražuje isplatu osigurnine ne predstavlja preinaku jer zbog promjene, odnosno dopune ovih navoda tužiteljev zahtjev za isplatom naknade iz osiguranja na temelju predmetnog ugovora o osiguranju, po osnovi kojeg su ove police osiguranja i izdane, nedvojbeno zaključenog s tuženikom, nije promijenjen. Konačno, niti tuženik prilikom likvidacije predmetne štete nije obavijestio tužitelja po kojoj od više polica osiguranja, odnosno temeljem kojih uvjeta osiguranja mjerodavnih s obzirom na osigurani rizik (udar groma) vrši plaćanje (list 31. spisa), već je tek tijekom ovog postupka na pripremnom ročištu učinio nespornim da je nesporni dio štete u mirnom postupku isplaćen upravo temeljem police broj [broj police]-0000022970.

21. Kako se dakle prema ocjeni ovog suda ne radi o preinaci u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, to nema potrebe posebnog obrazlaganja neosnovanosti prigovora zastare, kojeg je tuženik istaknuo smatrajući da bi za prekid tijeka zastare bio mjerodavan trenutak isticanje preinačene tužbe, dok, kako proizlazi iz navoda tuženika, ako se ne bi radilo o preinaci tužbe, prigovor zastare i nije isticao.

22. Imajući u vidu da šteta nastala u predmetnom štetnom događaju predstavlja predmet osiguranja po Polici osiguranja imovine broj 09-0000022970, odnosno da ista predstavlja osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom po navedenoj polici, a s obzirom da tuženik po navedenoj polici broj [broj police]-0000022970 ne spori osnovu tužbenog zahtjeva niti spori visinu tužbenog zahtjeva u dijelu nastale štete utužene u ovom predmetu, kao što ne spori niti da je predmetna šteta na krovnoj ENC anteni nastala upravo u predmetnom štetnom događaju, nastanak kojeg među strankama također nije sporan, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je slijedom toga u skladu s odredbom članka 943. ZOO-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. Među strankama nije sporan niti utuženi tijek zatezne kamate, a odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a imajući u vidu predmet konkretnog spora.

24. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 174. spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

25. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 12. ožujka 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

-trošak sastava podneska od 25. rujna 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 4. prosinca 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

27. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 29. travnja 2024. iz razloga tim podneskom tužitelj dostavlja pisane iskaze i daljnju dokumentaciju, ponavlja već ranije tijekom postupka iznesene navode te se samo poziva na zaključene ugovore o osiguranju s tuženikom pa se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr. 8.1. Tarife, već se radi o podnesku iz kategorije ostalih podnesaka za koje je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife. Tužiteljev zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak zastupanja na ročištu 4. prosinca 2024. iz razloga što je to ročište odgođeno prije upuštanje stranaka u raspravljanje pa mu nagrada pripada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to zatražio, a njegov zahtjev odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude iz razloga što na navedeno ročište nije ni pristupio pa mu taj trošak nije ni nastao. Slijedom navedenoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova odbijen za iznos od 500,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.