REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-2054/2019-61

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti u pravnoj stvari tužitelja ZU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 30. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. 1.Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu broj: 16/05, kreditna partija broj: 7102706620 koji je sklopljen dana 06.05.2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

I. 2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"kao i sve kasnije izmjene te odluke."

II. 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu broj: 16/05, kreditna partija broj: 7102706620 koji je sklopljen dana 06.05.2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem se ugovorena glavnica i anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka.

II. 2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"kao i sve kasnije izmjene te odluke."

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 da tužitelju PU OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope isplati iznos od 2.318,04 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4,27 € od 1.11.2007. godine pa sve do isplate

- na iznos od 4,17 € od 1.12.2007. godine pa sve do isplate

- na iznos od 4,28 € od 1.1.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 4,25 € od 1.2.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 25,06 € od 1.3.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,85 € od 1.4.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 23,92 € od 1.5.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 23,89 € od 1.6.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,13 € od 1.7.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 23,94 € od 1.8.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 23,71 € od 1.9.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 23,62 € od 1.10.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,46 € od 1.11.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,93 € od 1.12.2008. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,07 € od 1.1.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 26,08 € od 1.2.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 26,02 € od 1.3.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 25,23 € od 1.4.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 25,31 € od 1.5.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,94 € od 1.6.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 24,90 € od 1.7.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 37,81 € od 1.8.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 37,83 € od 1.9.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 37,49 € od 1.10.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 37,68 € od 1.11.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 37,46 € od 1.12.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,27 € od 1.1.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,49 € od 1.2.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,23 € od 1.3.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,82 € od 1.4.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,54 € od 1.5.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 40,72 € od 1.6.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 40,40 € od 1.7.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,91 € od 1.8.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,28 € od 1.9.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 39,99 € od 1.10.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,08 € od 1.11.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,77 € od 1.12.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,56 € od 1.1.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 41,96 € od 1.2.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 19,27 € od 1.3.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 18,96 € od 1.4.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 19,46 € od 1.5.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 20,44 € od 1.6.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 45,81 € od 1.7.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 39,93 € od 1.8.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 36,58 € od 1.9.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,34 € od 1.10.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,06 € od 1.11.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,17 € od 1.12.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,87 € od 1.1.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,93 € od 1.2.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,44 € od 1.3.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,19 € od 1.4.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,22 € od 1.5.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 35,16 € od 1.6.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 34,64 € od 1.7.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 34,33 € od 1.8.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 33,37 € od 1.9.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 33,86 € od 1.10.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 33,87 € od 1.11.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 33,45 € od 1.12.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 32,99 € od 1.1.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 32,68 € od 1.2.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 32,37 € od 1.3.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 32,70 € od 1.4.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 31,63 € od 1.5.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 31,26 € od 1.6.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 31,11 € od 1.7.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,78 € od 1.8.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,83 € od 1.9.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,80 € od 1.10.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,65 € od 1.11.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,45 € od 1.12.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 30,12 € od 1.1.2014. godine pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), a od 01. 01. 2008. godine do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 da tužitelju ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.022,52 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 3,45 € od 1.9.2005. godine pa sve do isplate

- na iznos od 3,34 € od 1.10.2005. godine pa sve do isplate

- na iznos od 2,95 € od 1.11.2005. godine pa sve do isplate

- na iznos od 3,37 € od 1.12.2005. godine pa sve do isplate

- na iznos od 1,11 € od 1.1.2006. godine pa sve do isplate

- na iznos od 0,23 € od 1.2.2006. godine pa sve do isplate

- na iznos od 15,66 € od 1.2.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 15,93 € od 1.3.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 7,32 € od 1.4.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 9,30 € od 1.5.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 5,76 € od 1.6.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 6,29 € od 1.7.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 3,98 € od 1.8.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 5,29 € od 1.9.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 3,59 € od 1.10.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 6,15 € od 1.11.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 5,52 € od 1.12.2009. godine pa sve do isplate

- na iznos od 13,33 € od 1.1.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 16,29 € od 1.2.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 15,38 € od 1.3.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 21,52 € od 1.4.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 20,51 € od 1.5.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 40,08 € od 1.6.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 38,79 € od 1.7.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 53,04 € od 1.8.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 49,16 € od 1.9.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 39,66 € od 1.10.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 50,49 € od 1.11.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 58,12 € od 1.12.2010. godine pa sve do isplate

- na iznos od 57,96 € od 1.1.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 63,07 € od 1.2.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 65,30 € od 1.3.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 61,12 € od 1.4.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 72,76 € od 1.5.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 94,30 € od 1.6.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 108,58 € od 1.7.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 131,39 € od 1.8.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 96,78 € od 1.9.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 85,16 € od 1.10.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 84,20 € od 1.11.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 87,63 € od 1.12.2011. godine pa sve do isplate

- na iznos od 97,76 € od 1.1.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 100,84 € od 1.2.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 97,59 € od 1.3.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 97,14 € od 1.4.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 99,95 € od 1.5.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 101,84 € od 1.6.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 98,25 € od 1.7.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 97,29 € od 1.8.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 88,40 € od 1.9.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 96,85 € od 1.10.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 99,81 € od 1.11.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 97,48 € od 1.12.2012. godine pa sve do isplate

- na iznos od 94,66 € od 1.1.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 93,73 € od 1.2.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 92,76 € od 1.3.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 99,96 € od 1.4.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 89,50 € od 1.5.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 87,83 € od 1.6.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 88,91 € od 1.7.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 87,89 € od 1.8.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 91,80 € od 1.9.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 94,64 € od 1.10.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 96,05 € od 1.11.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 96,84 € od 1.12.2013. godine pa sve do isplate

- na iznos od 95,91 € od 1.1.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 98,52 € od 1.2.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 98,23 € od 1.3.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 94,86 € od 1.4.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 94,62 € od 1.5.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 95,81 € od 1.6.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 98,12 € od 1.7.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 100,04 € od 1.8.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 100,96 € od 1.9.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 102,72 € od 1.10.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 105,42 € od 1.11.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 105,76 € od 1.12.2014. godine pa sve do isplate

- na iznos od 170,56 € od 1.1.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.2.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.3.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.4.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.5.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.6.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.7.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.8.2015. godine pa sve do isplate

- na iznos od 106,17 € od 1.9.2015. godine pa sve do isplate po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), a od 01. 01. 2008. godine do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.148,91 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi tvrdi da su parnične stranke 06.05.2005. zaključile ugovor o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita od 62.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Tuženik je imao svojstvo kreditora, tužitelj svojstvo korisnika kredita. Toč. I je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,50 % godišnje, a promjenjiva sukladno odlukama Banke, tj. tuženika. Tuženik da je jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu te da je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je odredba o redovnoj kamatnoj stopi promjenjiva prema jednostranoj odluci Banke ništetna te da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na presudu VSRH od 09.04.2015. posl. br. Revt-249/2014-2. Predmetnim ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti mjesečno 502,20 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja. Tužitelj se poziva i na presudu TS (posl.br. P-1401/12 potvrđenu odlukom VTSRH Pž-6632/2017 od 14.06.2018.) kojom je pravomoćno utvrđeno da su banke, među kojima je i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj predlaže, ukoliko vještaku bude potrebna dodatna dokumentacija koja je u posjedu tuženika, da sud pozove tuženika za dostavu podataka o promjeni visine kamatne stope, otplatni plan, knjigovodstvenu karticu kredita, specifikaciju uplata po kreditu, otplatne planove koji su sačinjeni po svakoj promjeni tijekom otplate kredita, pregled prometa po kreditu te drugu potrebnu dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja. Tužitelj tvrdi da je zbog ugovorenih ništetnih odredbi ugovora preplatio tuženiku iznos od 67.180,97 kn te tužbom potražuje isplatu navedenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od 02.08.2005. pa nadalje do isplate. Također, traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke kao i u dijelu čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena glavnica i anuiteti vezani uz valutu CHF.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 30.05.2024. specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to opisano u toč. III. i IV. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve istaknute tužbene zahtjeve, kao i osnovu i tijek zateznih kamata. Protivi se dokaznom prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja i saslušanju tužitelja jer da se radi isključivo o pravnom pitanju. Istakao je i prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 13.06.2014. Protivi se prijedlogu tužitelja da sud naloži tuženiku dostavu pobrojane dokumentacije jer da na taj način tužitelj prevaljuje teret dokaza na tuženika. Tvrdi da je tužitelju dostavljao sve relevantne isprave i podatke. Između stranaka da je 2016. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija i to uz pristanak tužitelja i prilikom konverzije da su uzete u obzir sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate, sve sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, dalje: ZIDZPK/15. Konverzija kredita da je izvršena na temelju očitovanja volje tužitelja te da je tužitelj prihvatio konverziju. Tuženik da je u svemu postupao sukladno odredbama ZIDZPK/15. Tuženik da je pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija morao prihvatiti i ponuditi tužitelju konverziju, a koja konverzija je izvršena isključivo po izboru tužitelja. Konverzijom da su ugovorne strane riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Prije potpisivanja Dodatka ugovora o kreditu, radi konverzije, tužitelju je dano na razmatranje izračun konverzije te je tužitelj točnom brojkom znao što ga predmetnom konverzijom pripada. Ukoliko tužitelju nisu bili prihvatljivi uvjeti konverzije, tada da nije trebao prihvatiti konverziju. Dalje navodi da su tužitelju povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate da su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tuženik tvrdi da je prilikom konverzije uzeta u obzir i preplata po osnovi promjene CHF tečaja kako je to propisano ZIDZPK/15. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Podneskom od 04.07.2022. tuženik je ustrajao kod svega iznijetog u odgovoru na tužbu, ali je istaknuo i prigovor da tužitelj nije dokazao da je potrošač, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tijekom postupka podnosio je i druge podneske u kojima ponavlja sve istaknute navode već u odgovoru na tužbu i ranijem podnesku. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja od 29.10.2025.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu (5- 11), ispis efektivne kamatne stope (12-17), tečajnu listu (18), izračun konverzije na dan 30.09.2015. (19-22), dopis (43-57), izračun konverzije (45-52), provedeno je financijsko vještačenje te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (212-234) i dopuna nalaza i mišljenja vještaka (251, 260-262) te je vještak i usmeno saslušan na ročištu 30.10.2025., saslušan je i tužitelj kao parnična stranka.

3.1. Drugi dokazi nisu izvedeni budući da su iz provedenih dokaza dostatno utvrđene odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.

4. Rješenjem posl.br. P-2054/19-11 od 09.01.2020. određen je prekid postupka u ovom predmetu dok VSRH ne objavi Rješenje o pitanju "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ne postojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli?"

4.1. Povodom žalbe tužitelja Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž- 243/2020-2 od 15.12.2021. ukinuto je Rješenje te je određeno da se postupak nastavi.

4.2. Rješenjem poslovni broj: P-2054/2019-15 od 04.03.2022. postupak je prekinut dok pravomoćno ne završi postupak pred sudom Europske unije C-567/20 o zahtjevu za prethodnu odluku koji je dana 29. listopada 2020. uputio Općinski građanski sud u Zagrebu.

4.3. Rješenjem P-2054/2019-16 od 01.07.2022. nastavljen je postupak.

5. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 29.10.2025.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu specificiran podneskom od 29.10.2025., odnosno ranije podneskom od 30.05.2024. nakon provedenog financijskog vještačenja za isplatu, je osnovan.

6.1. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva za isplatu nakon provedenog financijskog vještačenja jer je sukladno zaključku VSRH od 26.11.2021. (posl. br. Su- IV-162/2021) u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF preinaka tužbe dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, sud smatra da je do preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja, a što predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one navedenoj u tužbi.

7. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 06.05.2005. godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Prema članku 6. Ugovora o kreditu isti je odobren kao stambeni kredit za kupovinu stana. Prema članku 3. na rok otplate 180 mjeseci. Čl. 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 502,20 CHF po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Čl. 1. ugovoreno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim ugovorom. Čl. 2. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu odluci banke o kamatnim stopama, a na dan sklapanja ugovora kamatna stopa je iznosila 5,50%.

8. Između stranaka je nesporno da je dana 03.02.2016. sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope. Dodatak ugovoru je sklopljen sukladno ZIDZPK, a na temelju pisanog prihvaćanja izračuna konverzije od strane korisnika kredita, te je Dodatkom regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur.

9. Tužitelj ZU iskazao je: "Sa tuženikom sam sklopio ugovor o namjenskom kreditu i to za kupnju stana. S obzirom da imam 5 djece i da je mi najstariji sin živio u [adresa] te je imao namjeru doći živjeti u [adresa], odlučio sam se podići predmetni kredit za kupnju stana za sina. Predmetni kredit je i iskorišten upravo za kupnju stana, a koji stan služi isključivo za življenje u njemu. Predmetni stan ne služi za druge potrebe npr. poslovne ili za iznajmljivanje već isključivo za življenje. U vrijeme kada je sklopljen predmetni ugovor, 2005., bio sam zaposlen u tvrtki DINOR d.o.o. kao direktor. Za kredit u Zagrebačkoj banci odlučio sam se jer sam i ranije surađivao sa tom bankom, sa njom sam imao korektna iskustva i zato sam se odlučio obratiti upravo Zagrebačkoj banci za kredit. Kada sam se odlučio za kredit, razmišljao sam o kreditu u eurima, ali od strane banke mi je tada sugerirano da nude i kredit u CHF i da je taj kredit najpovoljniji i da se radi o najstabilnijoj valuti. U to vrijeme i kamata je u CHF valuti bila nešto niža nego kamata u eurima. Ja znam što znači pojam promjenjive kamatne stope i zaista je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, međutim, u ono vrijeme, a i s obzirom da godinama ranije vezano za valutu CHF nije bilo promjene vezano za kamatnu stopu, ni ja niti itko drugi pa tako niti u banci nisu mogli predvidjeti da će kamatna stopa biti toliko promjenjiva da će se to odnositi na znatnu razliku u obročnim otplatama. Od strane banke meni nisu ništa objasnili vezano za način ili kriterij obračunavanja kamatne stope. Ponavljam od strane banke mi je sugerirano da uzmem kredit u CHF valuti jer niti oni nisu mogli predvidjeti šta će se dogoditi i sa tečajem i sa kamatnom stopom odnosno da budem precizan što želim reći da najvjerojatnije nisu znali. Ugovor o predmetnom kreditu pripremila je banka odnosno pripremljen je od strane banke. Ja sam pročitao ugovor prije potpisivanja. S obzirom na protek vremena ne mogu se sjetiti koliko mi je iznosila početna rata, a koliko je ta rata kasnije porasla. Mišljenja sam da je od prve rate, kasnije rata porasla za cca 70% i to mi je predstavljao problem prilikom otplate kredita. Kada sam ugovor pročitao bilo mi je jasno te nisam imao potrebe pitati nešto službenika banke. Na predmetni ugovor sam napravio konverziju, čini mi se da sam od strane banke bio pozvan vezano za konverziju. Ja sam znao što znači valutna klauzula. S obzirom da sam tada surađivao samo sa Zagrebačkom bankom i imao povjerenje u tu banku, vezano za kredit tada se nisam obraćao drugim bankama. Predmetni kredit sam otplaćivao sam. Predmetni stan više nije u mom vlasništvu. "

9.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da od strane tuženika nije bio informiran i obaviješten o svim parametrima i rizicima vezanim za predmetni kredit u CHF valuti, da nije mogao utjecati na eventualne promjene pojedinih ugovornih odredbi vezanih za promjenu kamatne stope i valutne klauzule, da je on tražio kredit u eurima ali da mu je u banci ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji kredit te da tužitelj ima status potrošača jer je predmetni kredit iskorišten za kupnju stana koji je služio isključivo za življenje u njemu.

10. Između stranaka je nesporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik, kao kreditor, dana 06.05.2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao stambeni kredit za kupnju stana, koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa 5,50 % godišnje, promjenjiva, u skladu s važećim odlukama banke,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima (502,20 CHF) u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, na rok od 180 jednakih mjesečnih anuiteta, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženik, kao kreditor dana 03.02.2016. godine sklopili Dodatak uz Ugovor o kreditu kojim se provodi Zakon o izmjeni dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (konverzija),

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to od 30.05.2005. do 01.06.2005. 5,50%, od 01.06.2005. do 01.10.2007. 4,90%, od 01.10.2007. do 01.02.2008. 5,55%, od 01.02.2008. do 01.07.2009. 6,30%, od 01.07.2009. do 01.02.2011. 6,80%, od 01.02.2011. do 01.06.2011. 6,00%, od 01.06.2011. do 01.07.2011. 6,80%, od 01.07.2011. do 01.01.2014. 6,55%, od 01.01.2014. do 30.09.2015. 3,23%.

11. Između stranaka je sporno:

- da li su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne,

- da li posljedično ništetnosti navedenim ugovornim odredbama, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa, posebice zbog nesporne činjenice da je tužitelj izvršio konverziju predmetnog Ugovora,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja,

- da li je tužitelj sklapanjem Dodatka ugovora o konverziji u potpunosti obeštećen tj. da li tužitelj više ima pravnog interesa za podnošenje ove tužbe tj. i za isplatu,

- da li tužitelj ima status potrošača i

- da li je uredno aktivno legitimiran u ovom postupku.

12. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 5 7/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja (preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja) osnovan, a da su prigovori tuženika neosnovani.

13. U odnosu na prigovor tuženika na nedostatak aktivne legitimacije tj. da je osim tužitelja uplate vršila i treća osoba, Croatia osiguranje d.d., ističe se da iz stanja spisa ne proizlazi da bi bilo kakva dokumentacija potvrđivala navode tuženika da su uplate vršene od strane treće osobe Croatia osiguranje d.d. Za tu tvrdnju teret dokaza je bio na tuženiku, a on to nije dokazao.

14. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu kako je to opisano u točki III i IV izreke ove Presude, tj. potražuje isplatu na ime ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.318,04 eura, zatim isplatu na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 6.022,52 eura.

15. Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu sklopljen između stranaka 06.05.2005. i to u dijelovima u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Posljedično tome i isplata zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta. Predmet raspravljanja je i prigovor tuženika radi nedostatka pravnog interesa tužitelja, prigovor da tužitelj nema status potrošača i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

16. Tužitelj se u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu od 04. srpnja 2013. godine posl.br. P-1401/12, Presudu Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. godine posl.br. Pž-7129/13-4, Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, odluku VSRH Gos-1/2019, te Presudu i Rješenje Vrhovnog suda RH od 12. veljače 2019. Rev-2868/2018, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i dr.

17. Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača dana 04. travnja 2012. godine je podnio tužbu protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa i prava (P-1401/12). U tom predmetu sud je dana 04. srpnja 2013. godine donio presudu kojom se utvrđuje da su tužene banke, među kojima i pravni prednik tuženika, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Prvostupanjska presuda u dijelu glede promjenjive kamatne stope je potvrđena (preinačena u dijelu glede valutne klauzule u CHF) Presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Odluka Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 249/14 od 09. travnja 2015. Protiv odluke Vrhovnog suda RH odlukom Ustavnog suda RH posl.br. U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III- 2565/2015, U-III-2603/15, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF), pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak. Vrhovni sud RH odlučujući ponovno o reviziji, odlukom posl.br. Revt-575/16 od 03. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda RH (glede valutne klauzule u CHF), te vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu. Nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud RH presudom posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine odbio je žalbu tuženih banaka, među kojima je i tuženik, te je potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF. Odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud RH svojom presudom posl.br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. U sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

18. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH broj Revt 249/14 od 09. travnja 2015. i Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača.

19. Također, i odredba čl. 502.c. ZPP-a određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, te se zaključuje da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

20. Kako je odredbama čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula i kamata sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnima i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt 249/14 od 09. travnja 2015., te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom, kao i ugovorene valutne klauzule, bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, sud zaključuje da je ugovorna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 3412/2018-2 od 19. ožujka 2019. s time da je i pravni prednik tuženika bio tužena stranka u tim postupcima po kolektivnim tužbama.

21. U ukupnosti provedenih dokaza (među kojima je i iskaz tužitelja, a koji je iskazivao o okolnostima sklapanja Ugovora, informiranosti pri sklapanju Ugovora i dr.), sud je zaključio da tuženik nije dao razloge za promjenjivost kamatne stope jednostrano i valutne klauzule koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, zato su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope kao i o valutnoj klauzuli nerazumljive, a time i nepoštene, a što je utemeljeno i na tumačenju mjerodavnih odredbi ZZP u duhu prava Europske unije (predmet suda Europske unije broj 472/10).

22. Navedene pravomoćne odluke kojima je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, na način da je pravni prednik tuženika s korisnicima kredita zaključio ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika i drugim internim aktima banke, kao i o valutnoj klauzuli, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, kao i valutne klauzule, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, tim odlukama je riješeno u ovoj pravnoj stvari jesu li odredbe (članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu) u dijelu koji se odnosi na redovnu kamatu u dijelu gdje je ugovoreno da je ona promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, i valutnoj klauzuli ništetne.

23. Naime, kad je u konkretnom slučaju pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je pravni prednik tuženika u utuženom razdoblju (od 01.04.2005. do 31.12.2008. - od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008.), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen dana 06.05.2005. dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 01.05.2005. do 31.12.2008. - od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

24. U konkretnom slučaju, zakonodavac je iz određenih pravno-političkih razloga, a očito i radi zaštite javno pravnog interesa, odredio da presuda donesena u zaštiti kolektivnih interesa i potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Nesporno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odredbe članka 502.c stavka 1. i članka 118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

26. U konkretnom slučaju, a kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak, kao i ugovore s promjenjivom kamatnom stopom, a koje su odredbe utvrđene nepoštenima i ništetnima. Prema odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a onaj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora (konkretno ništetnih određenih odredbi ugovora) odgovoran je za štetu u ovom slučaju tužitelju koji tu štetu trpi zbog ništetnosti određenih odredbi ugovora, ako nije znao ili prema okolnosti nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

27. Glede spora o ništetnosti odnosno nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., zatim („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra FU i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

28. Tuženik je u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tj. i tužitelja na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tj. i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine tj. i praksu suda EU, a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 EU i ĐU od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Člankom čl. 81 st. 4 ZZP-a, određeno je da kada trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Iz provedenih dokaza proistječe da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi (koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu) Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je utvrđeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga je po mišljenju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim člancima zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga dijelovi predmetnih odredaba ništetni, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03. Zato je sud, ocijenio osnovanim ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. 6. 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. prema kojoj sporazum o konverziji sukladno ZID ZKP ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes radi utvrđivanja ništetnosti osnovnog ugovora o kredita pa tako i utvrđivanja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora, kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

29. Navodi tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, te da je tužitelj na isto pristao i zato da nema pravni interes za ovu tužbu, nisu osnovani iz razloga jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu SU protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je odlukom Vrhovnog suda Rev 18/18 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Nadalje, u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12.02.2019. zauzeto je stajalište da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelj ima pravni interes i ovlašten je tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim zahtjevima. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari. Budući provedena konverzija nije ispravila posljedicu nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, to istaknuti prigovor tuženika u odnosu na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.

30. Po mišljenju ovog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

31. Sklapanjem Dodatka od 09.02.2016. utemeljenog na odredbama čl. 19c ZIDZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Odredba čl. 19c st. 1.2. ZIDZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovor o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvijete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

32. Nadalje, navedenim Dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK, uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. ZZP propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo. Nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopravnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su (pa tako i tužitelj) doslovno spašavali svoju egzistenciju.

33. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju Županijskog suda u Puli-Pola izraženo u presudi poslovni broj: Gž-942/2021-2 od 30. studenog 2021. i pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Puli-Pola od 4. listopada 2021.

34. Stajališta suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ jasno naglašavaju važnost informiranog, upućenog obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. To obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.

35. Praksa suda EU iz predmeta C-26/13 od 30. travnja 2014. je odraz ustaljenog stajališta da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na u ovom slučaju tuženika-banku, kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poslovni subjekt prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

36. Neosnovan je zahtjev tužitelja u toč. I i toč. II tužebnog zahtjeva kojim traži da se utvrde ništetnim i "kao i sve kasnije izmjene te odluke". Naime, u tom dijelu odredbe nije sadržana ni kamatna stopa ni valutna kaluzula u smislu ništetnih odredbi, a tužitelj niti ne tvrdi u postupku da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti, niti se mogu kao takvi izvesti po službenoj dužnosti.

37. Tužitelj ima status potrošača. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, za kupnju stana i taj stan je korišten isključivo za življenje te tužitelj ima svojstvo potrošača.

38. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke.

38.1. Vještak je dana 26.04.2024. godine izradio nalaz i mišljenje u kojem je nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet tužbe dao mišljenje: 1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 2.318,04 €.

2. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ug. o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita manje uplatio iznos od 1.349,38 €.

3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 6.022,52 €.

4. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 427,69 €.

5. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.651,51 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

6. Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.297,13 € na dan 30.09.2015.V ještaku nije naloženo na koji način valja uzeti u obzir priznatu preplatu (što umanjivati).

7. Točke mišljenja od 1 do 6 predstavljaju i stanje po stavkama duga na dan provedbe konverzije 30.09.2015, a pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, uz obuhvaćene efekte konverzije. Dakle obeštećenje do nivoa jednaka onome kada bi bile ništetne promjene kamatne stope i primjena valutne klauzule CHF, nije ostvareno konverzijom već bi se ostvarilo uz povrat iznosa po točkama 1 do 6.

39. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, te na isti nije imao primjedbi. Tužitelj je podneskom od 30.05.2024.precizirao tužbeni zahtjev za isplatu sukladno nalazu i mišljenju vještaka. A podneskom od 29.10.2025. je osim osnovnog postavljenog tužbenog zahtjeva istaknuo i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 8.340,56 eura te iznosom od 664,12 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

40. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer da vještak nije uzeo u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 17.307,72 kn.

41. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja, povodom prigovora tuženika, dao mišljenje:

1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 2.318,04 €.

2. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ug. o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita manje uplatio iznos od 1.349,38 €.

3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 6.022,52 €.

4. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio 427,69 €.

5. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.651,51 € . Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

6. Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.297,13 € na dan 30.09.2015.

7. Točke mišljenja od 1 do 6 predstavljaju i stanje po stavkama duga na dan provedbe konverzije 30.09.2015, a pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, uz obuhvaćene efekte konverzije. Dakle obeštećenje do nivoa jednaka onome kada bi bile ništetne promjene kamatne stope i primjena valutne klauzule CHF, nije ostvareno konverzijom već bi se ostvarilo uz povrat iznosa po točkama 1 do 6.

8. REKAPITULACIJA

Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 3 u obračun, obračuna zateznih kamata na iznose iz točke 1 i 3 do konverzije, te efekata konverzije (priznate preplate i razlike glavnice) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 9.004,68 € i to:

- 8.340,56 € glavnice - preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te - 664,12 € preostale dospjele zatezne kamate.

42. Tuženik je prigovorio i dopunskom nalazu i mišljenju vještaka jer da je vještak iznos preplate priznat u konverziji (pogrešno) odbio od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice.

43. Stalni sudski vještak na ročištu 30.10.2025. dao i pisano obrazloženje svog osnovnog nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja te je odgovarao na upite stranaka i suda te je iskazao: "U cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja, kako osnovnog tako i kod dopune. U odnosu na prigovor tuženika na dopunu nalaza i mišljenja iskazuje: tuženik prigovara jer je vještak iznos preplate priznatog u konverziji, po mišljenju tuženika, pogrešno odbio od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice pozivajući se pri tome na čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZIDZPK-a. Navedeni prigovor je zapravo pravne prirode, budući da je zadaćom za dopunu jasno navedeno da se priznata preplata valja ukalkulirati primjenom čl. 172. ZOO-a, a što podrazumijeva odbijanje preplate od zakonskih zateznih kamata na potraživanja koja su starija. Dakle, potraživanja utvrđena osnovnim nalazom na temelju preplaćenih kamata i tečajnih razlika do dana provedbe konverzije."

44. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja i usmeno očitovanje vještaka jer su isti izrađeni po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, razumljivi, potpuni, objektivni i obrazloženi, te izrađeni u skladu s pravilima struke, i zato je sud iste prihvatio kao vjerodostojne i točne i na istima temeljio visinu tužbenog zahtjeva.

45. Tuženik se protivio da se uzme u obzir podnesak tužitelja od 29.10.2025. jer da nije dostavljen 8 dana prije ročišta, a u slučaju da sud istog prihvati, protivio se preinaci tužbenog zahtjeva.

46. Sud je prihvatio raspravljati o tužbenom zahtjevu tužitelja uređenom 29.10.2025., iz razloga jer se u odnosu na osnovni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 30.05.2024. tužbeni zahtjev, kojeg je sud prihvatio ovom presudom, ne razlikuje od tužbenog zahtjeva od 29.10.2025. A s obzirom da je sud prihvatio osnovni tužbeni zahtjev, ne raspravlja se o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

47. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa ističe se da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stopa koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 5,50 % godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 5,50%, kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Obzirom na sve naprijed navedeno, a pozivajući se na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, te presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je dio odredbi Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe.

48. Zahtjev tužitelja za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke tijekom trajanja otplate i valutna klauzula po predmetnom ugovoru o kreditu i obzirom na odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 koje govore o postupcima naknade štete, te je šteta u smislu čl.1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati tuženika na dan dospijeća i valutnoj klauzuli tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju ništetne odredbe.

49. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sve opće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.

50. Odluka Europskog suda donesena u predmetu C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine prema kojoj bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih odredbi i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi, dakle to pravno shvaćanje u navedenoj odluci ukazuje da u konkretnom slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora. U konkretnom slučaju nije udovoljeno uvjetu transparentnosti. U Dodatku Ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženiku bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu od 06.05.2005.

51. Kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora ili pojedine njegove odredbe, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedine njegove odredbe. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravomoćno okončan u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, te da je tužitelj svoj novčani tužbeni zahtjev kojim zahtijeva isplatu zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, podnio 12. lipnja 2019. godine, do tada nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. u odnosu na kamatnu stopu odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta je 12.06.2019. i zato od 13. lipnja 2014. do tada nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. Osim navedenog, treba uvažiti i pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Također, treba uvažiti i objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare Vrhovnog suda RH od 01. ožujka 2022. godine.

52. Odluka o parničnom postupku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je zatražio naknadu parničnog troška za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 11.07.2019., 18.10.2019., 10.10.2022., 26.10.2023., 13.02.2024., 30.05.2024., 29.10.2025., za sastav žalbe od 17.01.2020., za zastupanje na ročištima 26.10.2023., 01.09.2025. i 30.10.2025. za svaku radnju 200,00 eura plus PDV 600,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 149,00 eura te trošak predujma za vještačenje 500,00 eura odnosno sveukupno potražuje trošak u iznosu od 3.649,00 eura.

52.1. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 11.07.2019., 18.10.2019., 13.02.2024., 30.05.2024., 29.10.2025. za sastav žalbe od 17.01.2020. i za zastupanje na ročištima 26.10.2023., 01.09.2025., 30.10.2025. za svaku radnju 200,00 eura plus PDV u iznosu od 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 148,91 eura i trošak predujma u iznosu od 500,00 eura , a što sveukupno iznosi 3.148,91 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 10.10.2022., jer isti nije bio nužan, a u istome ponavlja što je već rekao u tužbi i prethodnom podnesku, nije mu priznat trošak za sastav podneska od 26.10.2023. jer je istog predao na ročištu, a na ročištu je istog obrazložio te mu je i ročište priznato.

52.2. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7.t.1., 8.1., 9.t.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. Tarife sudskih pristojbi.

53. Tuženiku parnični trošak nije priznat, budući da isti nije uspio u ovom postupku.

54. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 11. prosinca 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.