- 1 -

Broj: Ppž-13821/2021

 

 

                                         

 

Broj: Ppž-13821/2021

 

 

     U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

                                                                     

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.S., zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. A.S. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. srpnja 2021., broj: Pp-5886/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o     j e

 

             

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.S. te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. A.S. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura)/301,38 (tristo jedna kuna i trideset osam lipa)[1], u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. srpnja 2021., broj: Pp-5886/2021-5 proglašen je krivim okr. A.S. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troška prekršajnog postupka 300,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. A.S. po branitelju odvjetniku D.G. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi optužbe, podredno  da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona žalitelj ističe da je ista ostvarena jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, pobijana presuda nema uopće razloga niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su i navedeni potpuno su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

5.1.              Suprotno ovim potpuno paušalnim žalbenim navodima, kojima se zapravo samo prepričava zakonski tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.               Žalbom se navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, budući da djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj. Činjenični opis u izreci presude, po mišljenju žalbe, u biti predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja i to dio zakonske odredbe čl. 4. st. 1. podst. 10. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („nedopušten ulazak u gledateljski prostor“), a nije dovoljno samo prepisati da je okrivljenik nedopušteno ušao u gledateljski prostor već je potrebno navesti u činjeničnom opisu odlučne činjenice zbog kojih bi ulazak okrivljenika u gledateljski prostor konkretne prigode bio nedopušten, a što je prvostupanjski sud propustio napraviti.

 

6.1.              Nije u pravu žalitelj da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje konstitutivni element bića prekršaja iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Naime, zakonski izričaj „nedopuštenog ulaska u gledateljski prostor tijekom odigravanja utakmice…..“ konkretiziran je činjenicom da se utakmica juniora HNK Hajduk i NK Dugopolje odigravala bez nazočnosti gledatelja po odluci HNL-a. Iz navedenih razloga, u izreci presude jasno je navedeno zašto je okrivljenik nedopušteno ušao u gledateljski prostor te nasuprot tvrdnjama žalbe, djelo činjenično opisano u izreci presude sadrži sve činjenice i okolnosti koje čine obilježje prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim.

 

7.               Po mišljenju žalbe, ako bi se i zauzeo stav da je odluka HNL-a o odigravanju nogometne utakmice bez nazočnosti gledatelja  jedan od konstitutivnih elemenata bića ovog prekršaja, onda je prvostupanjski sud propustio utvrditi ovu odlučnu činjenicu, s obzirom da tijekom dokaznog postupka nije pregledao predmetnu odluku HNL-a na koju se poziva, odnosno po kojoj odluci se predmetna nogometna utakmica „navodno“ trebala odigrati bez gledatelja. Osim navedenog, sud se u obrazloženju odluke poziva isključivo na prijavu javne priredbe podnesenu od strane organizatora HNK Hajduk š.d.d., u kojoj se pak navodi da se odlukom povjerenika natjecanja (a ne odlukom HNL-a) utakmica treba odigrati bez gledatelja. Iz ovakvog sadržaja žalbe, žalitelj očito smatra da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

 

7.1.               Međutim, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. U postupku je ispitan okrivljenik i izvedeni su materijalni dokazi koji prileže spisu predmeta, na koje dokaze okrivljenik i njegov branitelj nisu stavili primjedbe. Iz zapisnika na glavnoj raspravi od 7. srpnja 2021. vidljivo je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku, između ostalih dokaza, izvršio uvid i pročitao prijavu javne priredbe – nogometne utakmice između HNK HAJDUK Split - NK DUGOPOLJE – Dugopolje juniori od 24.svibnja 2021. Iz navedene prijave razvidno je da se odlukom  Povjerenika natjecanja HNL utakmica igra bez nazočnosti gledatelja. Na izvedeni dokaz okrivljenik i branitelj nisu imali primjedbe, zapisnik su bez ponovnog čitanja i bez primjedbe vlastoručno potpisali. Dakle, u prvostupanjskom postupku okrivljenik niti njegov branitelj nisu iznosili dokazni prijedlog pregledavanjem same predmetne odluke HNL-a,  uslijed čega se, navedeni dokaz, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknut tek sada u žalbi, ukazuje zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije u ovoj situaciji.

 

8.    Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, zaključak prvostupanjskog suda da okrivljeniku nije bilo poznato da se predmetna utakmica trebala odigravati bez nazočnosti gledatelja, da od strane organizatora nije bila organizirana bilo kakva redarska služba, kao i da je predmetnoj utakmici prisustvovao veći broj ljudi, žalbom se ističe da je jasno kako okrivljenik nije znao, niti je mogao znati, da svojim dolaskom na ovu nogometnu utakmicu čini bilo kakav prekršaj, odnosno nije znao niti je mogao znati da je dolazak gledatelja na istu nedopušten te smatra da postoje okolnosti koje isključuju krivnju.

 

8.1.   Iako se žalbom izričito ne navodi, žalitelj očito smatra da je u konkretnom slučaju postojala zabluda o protupravnosti prekršaja iz čl. 29. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao ili mogao znati da je djelo zabranjeno. Okrivljenik u žalbi u bitnom ponavlja obranu pred prvostupanjskim sudom, u kojoj ne spori da je ušao u gledateljski prostor tijekom odigravanja navedene nogometne utakmice, ali se brani da nije znao  niti mogao znati da dolaskom na ovu utakmicu čini bilo kakav prekršaj, odnosno da je dolazak gledatelja na istu nedopušten. Okrivljenik je u obrani naveo da se radilo o igračima HNK Hajduk, juniorima, koji su osvojili juniorsko prvenstvo, on inače ne prati medije i nije mu bilo poznato da se predmetna utakmica trebala odigravati bez gledatelja, normalno je da ide na utakmice Hajduka, nikada nije pravio probleme i nije kažnjavan u tom smislu. 

 

8.2.              Ovaj sud smatra da na strani okrivljenika ne postoji okolnost „da iz opravdanih razloga nije znao niti mogao znati da je djelo zabranjeno“, kako okrivljenik ističe u obrani i ponavlja u žalbi. Naime, općepoznata činjenica je da je 11. ožujka 2020. na teritoriju cijele Hrvatske proglašena epidemija bolesti COVID-19, posljedica čega je bila obustava sportskih natjecanja do 30. svibnja 2020., kada su se mogla nastaviti sportska natjecanja na otvorenom, ali bez gledatelja. U skladu s navedenim Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza 10.08.2020. donio je Odluku prema kojoj će se utakmice HT Prve lige, Hrvatskog nogometnog kupa, Druge HNL, Prve HNL-juniori i Prve HNL pioniri-kadeti u natjecateljskoj godini 2020./2021. zbog epidemije COVID19 do daljnjega igrati bez gledatelja. Odluka je stupila na snagu danom donošenja i objavljena je u službenom Glasilu HNS-a. Kraj epidemije proglašen je 11. svibnja 2023., dakle, 26. svibnja 2021., za vrijeme odigravanja sporne utakmice odluka o epidemiji je još bila na snazi. Budući da se radi o općepoznatoj činjenici, (a okrivljenik je, osim toga, po vlastitoj izjavi navijač HNK Hajduka), ne postoje opravdani razlozi zbog kojih okrivljenik nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno, odnosno da nedopušteno ulazi u gledateljski prostor utakmice koja se odigrava bez nazočnosti gledatelja.

 

9.               Nadalje, nije u pravu okrivljenik da se u konkretnom slučaju može primijeniti institut beznačajnog prekršaja iz čl. 24. a Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti nije neznatan te postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a uzimajući u obzir pogibeljnost prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, zbog čega su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.

 

10.               Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl.  202. st. 5. Prekršajnog zakona  ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

 

10.1.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okr. Ante Stipetića, ovaj sud smatra da mu je za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 39. a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od 30 do 60 dana, a prvostupanjski je sud, prilikom odmjere vrste i visine kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne i to ispod propisanog posebnog minimuma.

 

11.   Iako je nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. Antu Stipetića. Naime, kako je, po ocjeni ovog suda, žalitelju izrečena novčana kazna koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja, zbog čega „novi“ zakon nije povoljniji za okr. Antu Stipetića.

 

12.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 40 eura/301,38 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

13.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.            

 

 

 

                Zagreb, 19. listopada 2023.

 

 

Zapisničar:                                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                       Gordana Korotaj, v.r.             

 

             

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.