REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-37/2019-72

(Ovr-1015/2019)

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja ŽM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Ivan Ester i VM, odvjetnici u [adresa], protiv I. tuženice - I. protivnice osiguranja RM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tuženika - II. protivnika osiguranja KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Ivan Maloča i EM, odvjetnici u [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja – predlagatelja osiguranja, II. tuženika – II. predlagatelja osiguranja i punomoćnika tuženika – protivnika osiguranja EM, **.**.2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su prvotuženica RM i drugotuženik KM smetali tužitelja ŽM u posljednjem i mirnom posjedu dvorišta na adresi [adresa] koje dvorište se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na istoku, zapadu i jugu prema ucrtanim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na sjeveru i sjeverozapadu do linije koja se proteže duž južnog dijela nogostupa zgrade [adresa] i ograde iste zgrade u nastavku nogostupa, pa do kraja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu, tako što su dana 9. veljače 2019. nasilno otvorili dvorišna metalna dvokrilna vrata namijenim prolasku motornih vozila u dvorište na adresi [adresa], te parkirali osobno vozilo marke Toyota Yaris, reg. oznake [registarska oznaka] u dvorište na adresi [adresa], a koje dvorište se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na istoku, zapadu i jugu prema ucrtanim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na sjeveru i sjeverozapadu do linije koja se proteže duž južnog dijela nogostupa zgrade [adresa] i ograde iste zgrade u nastavku nogostupa, pa do kraja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu.

2. Nalaže se prvotuženici SM i drugotuženiku KM da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone osobno vozilo marke Toyota Yaris, reg. oznake [registarska oznaka] na adresi [adresa] iz dvorišta na adresi [adresa], a koje dvorište se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na istoku, zapadu i jugu prema ucrtanim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na sjeveru i sjeverozapadu do linije koja se proteže duž južnog dijela nogostupa zgrade [adresa] i ograde iste zgrade u nastavku nogostupa, pa do kraja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu, a sve u roku od 8 dana.

3. Zabranjuje se prvotuženici i drugotuženiku KM pod prijetnjom novčane kazne daljnje otvaranje kolnog ulaza, onemogućavanje prolaska kroz kolni ulaz te odlaganje stvari i/ili predmeta na dvorištu, te svako takvo ili slično smetanje posjeda dvorišta, a koje dvorište se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na istoku, zapadu i jugu prema ucrtanim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na sjeveru i sjeverozapadu do linije koja se proteže duž južnog dijela nogostupa zgrade [adresa] i ograde iste zgrade u nastavku nogostupa, pa do kraja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženici su dužni tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju ŽM naknaditi I. tuženici SM i II. tuženiku KM troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

Obustavlja se postupak određivanja mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je više od dvadeset godina u posljednjem i mirnom posjedu dvorišta na adresi [adresa], koje se sastoji od užeg ulaznog dijela i šireg dijela koji slijedi nakon ulaznog dijela. Ulazni dio sastoji se od metalnih vrata namijenjenih kretanju pješaka te zaključanog kolnog ulaza koji u naravi predstavlja vanjska dvokrilna metalna vrata. U samo dvorište ulazi se iz smjera istoka s prometnice na Ilirskom trgu 6, a taj ulazni dio proteže se u smjeru istok-zapad i integralni je dio predmetnog dvorišta, koje se nakon užeg djela širi prema zapadu, sjeveru i jugu. Isti prolaz kao dio dvorišta u smislu širine dovoljan je za prolaz osobnih vozila, a parkiranje vozila u prolazu moguće je samo "u koloni" jedno iza drugog i to najviše za 2-3 vozila. Takvo parkiranje osobnih vozila podrazumijeva da svako osobno vozilo koje se parkira automatizmom bude zagrađeno od onog vozila parkiranog iza njega i tako sve do trećeg (zadnjeg vozila) koje jedino nije zagrađeno. Spomenuto korištenje tj. posjedovanje traži visoku razinu povjerenja, suradnje i tolerancije između posjednika dvorišta kao i više nego dobre međusobne susjedske odnose, a u konkretnom slučaju isto uredno funkcionira između faktičnih posjednika dugi niz godina. Bilo kakvo korištenje dvorišta i parkiranja vozila suprotno tome ima za posljedicu onemogućavanje parkiranim vozilima u prolazu izlaz na prometnicu, a isto tako i onemogućavanje prilazu ostatku dvorišta. Predmetno dvorište inače se nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na istoku, zapadu i jugu prema ucrtanim granicama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na sjeveru i sjeverozapadu do linije koja se proteže duž južnog dijela nogostupa zgrade [adresa] i ograde iste zgrade u nastavku nogostupa, pa do kraja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu. Posjedovne čine na istom dvorištu isključivo je vršio tužitelj sa svojom suprugom BM i njihovom djecom, kao i ŽMC sa sinovima PM i VM. Tuženici su 9.2.2019. oko 15,00 sati bez ikakvog dopuštenja tužitelja te bez ikakvog dopuštenja osoba koje su posljednji mirni posjednici, smetali posjed tužitelja na način da su prepilili lokot na ulaznim vratima ulaza u dvorište, nasilno otvorili ista vrata te uparkirali osobno vozilo marke Toyota Yaris reg. oznake [registarska oznaka] neposredno iza osobnog vozila tužitelja marke Volvo, reg. oznake [registarska oznaka], koje je na taj način ostalo blokirano i bez mogućnosti pristupa javnoj prometnici, a na traženje tužitelja tuženici odbijaju maknuti parkirano vozilo. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti rješenje kojim će se utvrditi gore navedeni čin smetanja, naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja uz zabranu budućeg smetanja, sve uz naknadu parničnog troška. Ujedno je tužitelj predložio i donošenje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere kojom će se tuženicima odmah naložiti uklanjanje parkiranog vozila te zabraniti svako daljnje uznemiravanje posjeda tužitelja.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom navode da su suposjednici, a I. tuženica i suvlasnica nekretnine – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te stoga, a s obzirom da je i tužitelj samo suvlasnik i suposjednik iste čestice te bi u ovom sporu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu, tužitelj nije ovlašten tražiti suposjedovnu, a posebice ne posjedovnu zaštitu kako to ovdje čini. Ističu da je u konkretnom slučaju isključena i protupravnost eventualnog smetanja posjeda s obzirom da je pravomoćnim upravnim i sudskim odlukama tuženicima dano pravo na dva parkirna mjesta na spornoj čestici. Stoga ovdje osim samovlasti nedostaje i svijest o smetanju posjeda. Ne osporavaju činjenicu parkiranja u dvorištu na način da se vozila parkiraju jedno iza drugoga u koloni, ali ističu da upravo tužitelj odbijanjem pomicanja svog vozila onemogućuje takvo parkiranje. Smatraju da je predmetna tužba, kao i druge tužbe koje su povodom toga podnijeli i ostali suposjednici, samo pokazatelj animoziteta i netrpeljivosti istih prema tuženicima te u konačnici smjera onemogućavanju tuženika u korištenju njihovih suvlasničkih prava pa tako i prava na suposjed. Predlažu tužbu prvenstveno odbaciti, podredno odbiti uz naknadu parničnog troška. Protivili su se i izdavanju zatražene privremene mjere kao u cijelosti neosnovanoj.

3. Tužitelji su u međuvremenu na ročištu za glavnu raspravu povukli prijedlog za izdavanjem privremene mjere.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvod i kopiju katastarskog plana, fotografije lica mjesta, ponudu za izvođenje građevinskih i obrtničkih radova na objektu [adresa], račun Vodoospkrbe i odvodnje d.o.o. od 24.1.2018., presliku prometne dozvole za vozilo I. tuženice s fotografijom, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška]/ zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijedlog ĆM od 19.9.2018. za izdavanje brisovnog očitovanja, rješenja ovoga suda od 19.9.2013. br. Z-30550/13 i od 24.10.2014. br. Z-43260/14, ugovor o prodaji od 27.2.1999. i nedatirani ugovor, građevnu dozvolu od 4.11.1998. s izmjenom i dopunom od 11.1.2018., rješenje o izvedenom stanju od 30.6.2014. s ispravkom od 27.6.2018., rješenje o izvedenom stanju od 5.7.2018., zapisnike o provedenim očevidima u postupku pred Gradskim uredom za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet s ostalim s ostalim podnescima i odlukama iz postupka za izdavanje građevinske dozvole, plan za uređenje gradilišta iz 1999., prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice od 28.3.2019., zahtjev za korištenje javnoprometne površine od 5.4.2028. s rješenjem od 12.4.2018., dopis I. tuženice s povratnicom, račun od 8.3.2019. i zapisnik od 1.4.2019., proveden je očevid na licu mjesta 12.7.2019., saslušani su svjedoci ŽMC, BM, VM, NM, PM, ĐM, AM, OM, HM, CM, TM, DM i VMC te stranke.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su ovdje tuženici doista 9.2.2019. na predmetnom dvorištu u [adresa] poduzeli u tužbi i tužbenom zahtjevu opisane radnje (otvorili dvorišna metalna dvokrilna vrata piljenjem lanca na istima i uparkirali u dvorište osobno vozilo I. tuženice marke Toyota Yaris reg. oznake [registarska oznaka]). Sporno je da li su tim radnjama tuženici počinili smetanje posjeda tužitelja kako to isti navodi u ovom postupku.

7. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredba st. 5. istoga članka određuje da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici (st. 6. toga članka). Odredba čl. 2. st. 2. ZV-a sadrži definiciju stvari u smislu toga Zakona pa su iste određene kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno. Stvari mogu biti pokretne (pokretnine) i nepokretne (nekretnine), a nekretnina je odredbom čl. 2. st. 3. ZV-a određena kao čestica zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, odnosno pojedinačnu nekretninu u smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZV-a čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takva jedna nekretnina.

8. Iz gore citiranih odredbi jasno proizlazi da predmet posjedovanja mogu biti samo stvari i pravo stvarne služnosti, odnosno primjenjivo u konkretnom slučaju stvar

– nekretnina kao zemljišna čestica. Nesporno je da se ovdje sporno dvorište nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara zk.č.br. 350 k. o. [katastarska općina]), kao i da su tužitelj i I. tuženica jedni od suvlasnika te nekretnine (prema izvatku iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj je upisan kao vlasnik 2. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) – trosoban stan u prizemlju lijevo nekretnine nalazeće na zk.č.br. 350 – kuća popisni broj 223 u Jurjevskoj ulici br. 1, kuća [adresa], gospodarska zgrada i dvorište površine 1076 m2, dok je iz izvatka iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška]/ zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. tuženica upisana u 1/6 dijela kao vlasnica stana u prizemlju, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 82 čm, nalazećeg u [adresa], sagrađena na čest. br. 350, po novoj izmjeri čest. br. 730 k. o. [katastarska općina]), odnosno i tužitelj i tuženici zajedno s članovima obitelji ĐM nalaze se u posjedu određenih dijelova spomenute čestice br. 730 k. o. [katastarska općina]. Cijeneći navedeno, a s obzirom da predmet posjedovanja, a posljedično tome i smetanja posjeda može biti između ostaloga i stvar, dakle ovdje nekretnina, tužitelj u ovom postupku ustvari traži posjedovnu zaštitu nekretnine – gore naznačene čestice, koji posjed su mu navodno tuženici smetali nesporno poduzetim radnjama od 9.2.2019. No, tužitelj nesporno nije isključivi posjednik iste nekretnine, već su to i tuženici i članovi obitelji ĐM (tužitelj čak prema vlastitim navodima nije isključivi posjednik niti u tužbi opisanog dijela dvorišta, već su to osim njega i članovi obitelji ĐM), zbog čega se sve njih može smatrati suposjednicima iste nekretnine te bi stoga tužitelju eventualno pripadalo ovlaštenje tražiti suposjedovnu, a ne posjedovnu zaštitu kako to ovdje čini.

9. Odredbom čl. 24. st. 2. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Prema odredbi st. 2. istog članka suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

10. Primjenjujući te odredbe u ovom slučaju, razvidno je da tuženici kao suposjednici nekretnine nisu treće osobe u odnosu na koje bi tužitelju pripadalo bezuvjetno ovlaštenja na suposjedovnu zaštitu. Iz iskaza i navoda samih stranaka te priložene dokumentacije (npr. građevna dozvola izdana od Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, Odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, od 4.11.1998. klasa: UP/I- 361-03/96-01/676, Izmjena i dopuna građevne dozvole izdana od Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo od 11.1.2008. klasa: UP/I-361- 03/06-01/1241, žalbe prednice tužitelja ČM i RMC protiv te izmjene, rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 16.3.2009. klasa: UP/II-361-03/08-02/79, presuda Visokog upravnog suda od 14.6.2012. br. Us-5230/2009-15) proizlazi da je između stranaka sporno samo pravo i način korištenja sporne čestice uključujući i u tužbi opisano dvorište, posebice glede parkiranja, što pak ukazuje da bi za odlučivanje o ovopredmetnom zahtjevu tužitelja za zaštitu suposjeda bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka kao suposjednika, što međutim nije dopušteno u ovoj vrsti spora i zbog čega se takav tužbeni zahtjev već samim time ukazuje neosnovanim. Uostalom, sve i da tome nije tako, poduzetim radnjama tuženika tužitelj svakako nije niti potpuno isključen od dotadašnjeg suposjeda, a isto tako prema nalazu suda nije mu niti bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti (nesporno su i ranije osobna vozila parkirana u tom dvorištu u koloni jedno iza drugoga, dok I. tuženica ne sprječava možebitni izlazak vozila tužitelja na javnu prometnicu već mu je to i pisano potvrdila, što međutim tužitelj nije prihvatio i iskoristio) pa bi se i u tome slučaju postavljeni tužbeni zahtjev ukazivao neosnovanim.

11. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za pružanje zatražene posjedovne ili suposjedovne zaštite tužitelju u smislu odredaba čl. 21., čl. 22. i čl. 24. ZV-a, valjalo je takav tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

12. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a budući da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

13. S obzirom da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere, sud je odgovarajućom primjenom odredaba čl. 40. st. 1. i 2. u svezi odredbe čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br.112/12., 25/13., 94/13., 93/14.. 55/16., 73/17.) obustavio taj postupak kao u izreci rješenja.

14. Trošak I. i II. tuženika obuhvaća trošak zastupanja istih po punomoćniku odvjetniku i to - - jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak - 200 bodova (Tbr. 7. t. 2. al. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa koja se ovdje primjenjuje sukladno odredbi Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23./), koji primjenom Tbr. 50. Tarife daju iznos od 398,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 99,50 EUR , taj trošak iznosi 497,50 EUR. Tuženicima nije priznat preostali zatraženi trošak zastupanja za pojedine poduzete parnične radnje, a s obzirom da u ovoj vrsti spora istima pripada samo gornja jednokratna nagrada.

15. Kako su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno da im parnične troškove tužitelj naknadi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud putem ovoga suda, u roku od 8 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

tužitelju po pun.

tuženicima po pun.