REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-8375/2021-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, zastupanog po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri iz Zagreba, uz umješača CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, objavljene 11. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da isplati tužitelju CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.751,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.379,85 EUR od dana podnošenja ovopredmetne tužbe pa do isplate;

- 371,62 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023.g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.316,36 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. srpnja 2019., u sporno vrijeme zaposlen kod tuženika na radnom mjestu "Šumskog radnika na uzgoju", ozlijedio na radu. Do ozljede je došlo navedenog radnog dana tijekom redovnog radnog vremena na Medvednici, točnije šumi ispod "Kraljičinog zdenca". Do ozljede je došlo na način da se kod obavljanja svojih redovnih poslova na strmini poskliznuo, pao i pri tome osjetio jaku bol u lijevom koljenu. Kako je imao jake bolove, koji su se s vremenom pojačavali, a noga mu je i otekla, javio se svome liječniku obiteljske medicine 18. srpnja 2019., koji mu je nakon što ga je pregledao dao uputnicu za pregled u bolnicu. Nakon izvršenog pregleda nesporno je utvrđeno da je prilikom pada na strmini kod Kraljičinog zdenca 11. srpnja 2019. tužitelj zadobio teške ozljede.

2. U vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu šumskog radnika na uzgoju i to Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, pa je stoga tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u tom štetnog događaju. U tom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji.

3. Nesporna je činjenica za zbog navedenog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužitelj trpi fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja. Stoga tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove koje uključuju i nelagode tijekom liječenja (specijalistički pregledi, konzumiranje lijekova, fizikalne terapije) iznos od 10.000,00 kn; za pretrpljeni strah - primarni, sekundarni i kasni potražuje iznos od 8.000,00 kn; za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 30.000,00 kn; za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti potražuje iznos do 4.000,00 kn; za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja potražuje iznos od 4.000,0 kn. Dakle, tužitelj s naslova neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 56.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

4. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku. Povodom podnijetog zahtjeva tuženik se nije uopće očitovao pa je tužitelj bio prisiljen svoja prava ostvariti u sudskom postupku.

5. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 14. srpnja 2025. tužitelj potražuje kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužitelj u tužbi nedovoljno obrazlaže činjenično stanje koje je neposredno prethodilo samoj ozljedi, a za koju potražuje naknadu štete. Iz priloženog je jedino razvidno da je navodno 11. srpnja 2019. zadobio ozljedu u lijevom koljenu nakon što se prilikom obavljanja redovnih poslova na strmini šume poskliznuo i pao. Pritom propušta napomenuti da je dan prije vrijeme bilo vrlo promjenjivo i nestabilno. Prema statističkim podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda na dan 10. srpnja 2019. područje središnje Hrvatske (uključujući mjesto rada tužitelja) pogođeno je jačim pljuskovima popraćenim grmljavinskim nevremenom, dok je krajem dana slijedilo postupno razvedravanje. Kako je tužitelj navodnu ozljedu zadobio naredni dan u šumi (u kojoj vlažnost tla nakon kišnih nevremena ostaje dulje prisutna od vlažnosti u izvanšumskim područjima), tuženik u cijelosti spori postojanje vlastite odgovornosti kao poslodavca.

7. U čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 96/18, dalje u tekstu: ZZR), propisano je: „Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.“

8. Tužitelj je kao zaposlenik kod tuženika vezan odredbama Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. („Narodne novine“ 37/18, dalje u tekstu: KU) i Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o. (dalje u tekstu: Pravilnik), a koji akti štite njegovo pravo na zaštitu na radu, a također propisuju i obveze svih radnika kako bi se doprinijelo kolektivnoj zaštiti svih koji obavljaju poslove kod poslodavca. Pritom čl. 36. u st. 1. i 2. KU-a propisuje sljedeće: „Radnik je dužan raditi dužnom pažnjom, pridržavati se propisa o zaštiti na radu, naređenih mjera i uputa poslodavca .. . te upotrebljavati propisana osobna zaštitna sredstva, naprave i opremu.

9. Pritom tuženik skreće pozornost na stupanj odgovornosti koju KU i Pravilnik kao specijalni akti u odnosu na ZZR propisuju. Radnik je, dakle, u obavljanju poslova dužan postupati s dužnom pažnjom, mada se tuženik već očitovao na okolnost da je stupanj tužiteljeve odgovornosti krajnja nepažnja, odnosno tužitelj je u trenutku nesretnog slučaja bio svjestan nepovoljnih uvjeta na terenu i vlastitih zdravstvenih tegoba, no svejedno je odlučio obavljati poslove iako je mogao koristiti svoje pravo da prekine rad i o tome obavijesti poslodavca, čime je ugrozio ne samo svoju sigurnost, već i sigurnost drugih radnika (pod uvjetom da se nesretni slučaj doista dogodio u radnom vremenu).

10. Tuženik također napominje da je u skladu s obvezujućim aktima o zaštiti na radu poduzeo sve mjere radi zaštite sigurnosti radnika, no s obzirom da se navodna ozljeda dogodila na šumskom području, tuženik nije dužan donijeti plan uređenja radilišta niti osigurati uvjete propisane za rad na privremenom radilištu, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da na šumskim radilištima izvođenje radova ne traje dulje od pet dana, stoga niti dužnost postupanja u skladu s odredbama o privremenim radilištima (čl. 68. Pravilnika). Međutim, da je tuženik i bio obvezan poduzeti dodatne mjere zaštite na radu, on ne bi mogao otkloniti negativne posljedice kišnog nevremena, stoga u takvim okolnostima jedino preostaje savjesnost radnika i njegova dužna pozornost u obavljanju poslova, sve kako bi se pridonijelo njegovoj zaštiti i sigurnosti na radnom mjestu.

11. Zaključno, tuženik ističe kako je tužitelj otvorio bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad s danom 18. srpnja 2019., dakle punih 7 dana nakon kritičnog događaja. Navedeno ostavlja sumnju na iznesene navode tužitelja, obzirom da je prije otvaranja samog bolovanja tužitelj uredno dolazio na posao i izvršavao svoje radne zadatke. Još veću sumnju ostavlja činjenica što je tužiteljev doktor opće medicine ispunio izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad pod šifrom „bolest“, dakle temeljem ispunjenog izvješća tužitelj je otvorio klasično bolovanje. Da je njegov doktor kao medicinski stručnjak doista utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, ispunio bi doznaku pod šifrom „ozljeda na radu“, iz kojeg razloga je puno izglednije da je doznaka popunjena u skladu sa stvarnim činjeničnim stanjem i utvrđenim okolnostima, dok tužitelj sada neosnovano pokušava sudskim putem ishoditi novčanu korist od tuženika iako za to ne postoji pravna osnova. Također valja napomenuti da je tijekom korištenja dopusta zbog privremene nesposobnosti za rad, a prilikom slanja mjesečnih izvješća, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad ostala nepromijenjena.

12. Tuženik za navodnu ozljedu na radu nije imao nikakvih saznanja, odnosno tužitelj ozljedu nije prijavio nadređenom ovlašteniku, čime je sukladno prethodno navedenim odredbama Pravilnika povrijedio obveze iz radnog odnosa. Isto tako, tužitelj ne dostavlja dokaze koji bi nesporno potvrdili da je tuženik doista zaprimio dopis punomoćnika tužitelja od 10. veljače 2021. kojim zahtjeva naknadu štete zbog predmetne ozljede.

13. Tuženik ponovo napominje kako niti izabrani doktor opće/obiteljske medicine, koji je također ovlašten podnositi prijavu HZZO-u, u konkretnom slučaju to nije učinio, niti je to učinio sam tužitelj, stoga se opravdano postavlja pitanje je li doista tužitelj ozlijedio koljeno tijekom radnog vremena i je li težina predmetne ozljede doista takvog intenziteta da bi se prijavila kao ozljeda na radu. Valja napomenuti kako je cijeli postupak liječenja tužitelj organizirao u privatnom aranžmanu, bez sudjelovanja izabranog doktora medicine rada s kojim je tuženik u ugovornom odnosu.

14. Prema dostavljenom nalazu od 18. srpnja 2019. razvidno je kako tužitelj nije imao akutnih kirurških trauma niti indikacija za kirurškim liječenjem te mu je preporučeno jedino mirovanje, analgetici tek po potrebi. Prema radiološkom nalazu od 4. rujna 2019. tuženik je na lijevom koljenu imao ciste i istrošenu hrskavicu, dakle zdravstvene anomalije koje objektivno ne mogu biti posljedica izoliranog slučaja, već nastaju tijekom duljeg vremena. Dakle, pod uvjetom da se sporna ozljeda doista dogodila, ipak su navedene zdravstvene predispozicije potencirale liječenje i operativni zahvat tužitelja. Isto tako, tužitelj nepotrebno dostavlja nalaze radiologa temeljem obavljenog pregleda srca i pluća, što nema veze s predmetnom pravnom stvari. U prilog navedenim tvrdnjama tuženika ide i povijest bolesti tužitelja od 22. listopada 2019., u čijem zaključku stoji: „S obzirom na teža hrskavična oštećenja koljena i početnu artrozu zgloba preporučuje se dugoročno izbjegavati težeg opterećenja, dizanja tereta te lakši posao.“. Također valja napomenuti da je nakon redovne zdravstvene kontrole doktora medicine rada 27. veljače 2020. utvrđeno da je tužitelj i dalje sposoban za obavljanje poslova na ugovorenom mjestu rada iz kojeg razloga tuženik spori i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao pretjerano odmjerenu.

15. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare i u cijelosti pobija osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva

16. Umješač priznaje da je 11. srpnja 2019. tuženik kao osiguranik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078702016853 s umješačem kao osigurateljem, te stoga sukladno čl. 206. st. 1. ZPP-a ima pravni interes da se u predmetnoj parnici pridruži tuženiku u svojstvu umješača i pridružuje se svim tuženikovim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu. Osporava da bi predmetna ozljeda tužitelja bila ozljeda na radu kako to u tužbi navodi tužitelj. Naime, tužitelj tužbi nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni štetni događaj ozljeda na radu. Tužbi nije priložena od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovjerena prijava ozljede na radu ili drugo rješenje iz kojeg bi proizlazilo da se u predmetnom slučaju radi upravo o ozljedi na radu za koju bi odgovarao tuženik. Osim toga, u tužbi priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije navedeno da se tužitelj ozlijedio upravo na radu, a što je okolnost koju bi liječnici sigurno naveli da se tužitelj uistinu ozlijedio na radu.

17. S obzirom da tužitelj u ovom predmetu ima očigledan imovinski interes da se predmetna ozljeda okarakterizira kao ozljeda na radu, umješač smatra kako nije dovoljno da se ta činjenica dokazuje samo izjavom tužitelja odnosno njegovih kolega pa je stoga nužno da se ista dokazuje materijalnim dokazima poput ovjerene prijave ozljede na radu, pogotovo ako se uzme u obzir obveza tužitelja da svom poslodavcu prijavi ozljedu na radu sukladno Pravilniku o zaštiti na radu tuženika. Naime, posve je logično da bi tužitelj ozljedu na radu prijavio odmah isti dan ili relativno brzo nakon nezgode pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su Hrvatske šume d.o.o. veliko društvo s jasno definiranim pravilima i procedurama o zaštiti na radu. S obzirom da je tužitelj navodnu ozljedu na radu svom poslodavcu prijavio tek 10. veljače 2021., odnosno godinu i pol nakon što se ista navodno dogodila i to u obliku odštetnog zahtjeva, jasno je da se ovdje radi samo o pokušaju tužitelja da bolest okarakterizira kao ozljedu na radu te time uspostavi odgovornost tuženika za naknadu štete.

18. Umješač osporava visinu štete koju potražuje tužitelj, ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja paušalan i neobrazložen te da u prilogu tužbi nema dokaza koji bi upućivali na iznos naknade neimovinske i imovinske štete koji potražuje tužitelju. Umješač ističe da tužitelj nema osnovu potraživati pravičnu novčanu naknadu po kriteriju naruženja s obzirom da kao posljedica artroskopije lijevog koljena nije mogao nastati ožiljak veći od 1 cm, a eventualni manji ožiljci ne mogu se smatrati naruženjem tužitelja.

19. Tijekom postupka izvedeni su dokazi; uvidom u medicinsku dokumentaciju (strana 5-23, 118-119 spisa), CD zdravstveni karton (strana 233 spisa), Ugovor o radu (strana 24-25 spisa), Zahtjev za naknadu štete (strana 26-27 spisa), Pravilnik o zaštiti na radu (strana 39-115 spisa), Policu osiguranja (strana 116, 117, 135-136 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ortopedu dr. Miljenku Franiću (strana 161-162, 242-243 spisa), očitovanje vještaka (strana 189, 217-218 spisa), saslušani su svjedoci RE, PE i DE (strana 143-145 spisa), JE (strana 150-151 spisa), tužitelj (strana 151-152 spisa).

20. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

21. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina štete.

22. Uvidom u Pravilnik o zaštiti na radu odredbom čl. 79. propisana je i obveza postupanja radnika u slučaju nastupa ozljede na radu na način da je u slučaju ozljede na radu, ozlijeđeni radnik ili radnik koji se zatekne na mjestu događaja dužan je odmah po njenom nastanku izvijestiti nadređenog ovlaštenika te radnika osposobljenog i zaduženog za pružanje prve pomoći (st. 1). Radnik je dužan o svakoj ozljedi, nezgodi na radu ili događaju koji bi mogao za posljedicu imati ozljedu izvijestiti neposrednog rukovoditelja koji je to dužan evidentirati (st. 2).

23. U svom iskazu svjedok RE, neposredno nadređen tužitelju, navodi da tijekom poslova svi padaju svakodnevno, tužitelj je pao, koji pad nije vidio i rekao da ga je zaboljelo, tri dana je radio, nakon toga je otišao na bolovanje jer mu je oteklo koljeno. U vrijeme ozljeđivanja tužitelj je radio uobičajene poslove, čišćenje mladika potkornjaka, kupine od agacije i sl. na Sljemensko- medvedgradskoj šumi imao je svu zaštitnu opremu, odjeću i opremu, rukavice i kosir s kojim radi, zaštitne cipele. Ne zna je li tužitelj i prije imao takvih ozljeda od padanja i ozljeđivanja. Nije ispunjavana prijava o ozljedi na radu, koju on inače radi i obavještava neposredno nadređene, nije ju ispunio niti kada je tužitelj otišao na bolovanje.

24. Svjedok PE iskazao je da ga o ozljedi tužitelja nitko nije obavijestio, a uobičajeno je da to rade poslovođe, prvo saznanje ima iz tužbe. Procedura nakon ozljeđivanja je obveza poslovođe da ga obavijestiti kao upravitelja, može obavijestiti i službenika zaduženog za zaštitu na radu ili ga on obavještava, poslovođa sastavlja i zapisnik sa svjedocima i nakon toga se ide prema HZZO- u.

25. Svjedok DE, stručni suradnik za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu objekata, iskazao je da mu o ozljeđivanju tužitelja ništa nije poznato, o tome je saznao iz tužbe; u trenutku ozljeđivanja radnik je u obvezi po Pravilniku tuženika čl. 79. obavijestiti povjerenika o zaštiti na radu o nezgodi kao i svog neposrednog rukovoditelja, a o tome su radnici upoznati jer su polagali testove, kao i tužitelj. Nije mu poznato ništa o zdravstvenim tegobama tužitelja i dodaje da je rok prijave ozljede na radu prema HZZO-u 8 dana.

26. Svjedok JE iskazao je da se sjeća se da je prije tri godine radio s tužiteljem na Medvednici, da se tužitelj poskliznuo i zaboljelo ga je koljeno, nakon čega se malo odmorio i opet počeo raditi, da je nakon par dana otišao na bolovanje i više ga nije vidio dok se nije vratio na posao, da se često zna desiti da padaju, da se nabodu ili sl., i to ne prijavljuju, u slučaju da se poreže ili sl. to prijavi poslovođi i on sastavlja zapisnik kako i što se desilo i to vjerojatno dalje prosljeđuje svojim nadređenima. Ne zna je li tužitelj prijavio kad se poskliznuo.

27. U svom iskazu tužitelj je izjavio da je kritične zgode sam radio u Šestinama kod Lagvića, gdje je velika strmina, u trenutku kad se spuštao poskliznuo se ne zna je li na kamen (jer je bio kamen jer se radila cesta, odnosno davno se radila cesta, asfalt i kamenje su pogurali u šumu) bio je na zemlji, malo je pričekao i nakon toga nastavio raditi, drugi dan koljeno je počelo oticati i nakon 3-4 dana otišao je doktoru koji ga je uputio u Merkur, gdje su slikali i više puta vadili vodu i krv iz koljena, na magnetnoj je utvrđeno da je koljeno popucalo, nakon čega je bio na operaciji i na bolovanju do 24. veljače 2020. Znao se i prije poskliznuti kao i drugi, sve ovisi o terenu na kojem rade, nekad se desi da se 10-20 dana ne posklizne, a nekada se u danu 2-3 puta posklizne i takva poskliznuća nije prijavio poslovođi; u ovom slučaju poslovođa je znao da se poskliznuo i odmah je rekao da ode na bolovanje, ali nije, tek je otišao nakon 3-4 dana i više se nije javljao, javio se kad je bio prvi put u bolnici; nikad nije prijavio ozljedu na radu, a upoznat je s procedurom prijave o ozljedi na radu; prije ove nezgode nije imao nekih problema s koljenom, odnosno ne ovakvih (operacije, terapije).

28. Iskaz tužitelja i svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer su iskazi davani sigurno, uvjerljivo i životno logično i međusobno su sukladni ostalim dokazima u spisu.

29. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, u daljnjem tekstu ZZR), propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

30. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (st. 1.). Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st.2).

31. Prema stavu ovoga suda obveza za isplatu naknade postoji tek ako postoji odgovornost poslodavca za nastalu štetu. U konkretnom slučaju prema iskazu saslušanih svjedoka i tužitelja nesporna je činjenica da se radnicima tuženika pri radu često događaju padovi i poskliznuća, što se događalo i tužitelju, da tužitelj ozljedu od 11. rujna 2019. nije prijavio sukladno odredbi čl. 79. Pravilnika o zaštiti na radu kod tuženika, a kojim je propisano da je radnik dužan o svakoj ozljedi, nezgodi na radu ili događaju koji bi mogao za posljedicu imati ozljedu na radu izvijestiti neposrednog rukovoditelja koji je to dužan evidentirati, dakle, dužnost je radnika da odmah prijavi ozljedu, a ne nakon više mjeseci i godina, iz kojih razloga nije moguće procijeniti i ocijeniti je li provedeno liječenje bilo potrebno baš za ozljedu na koju se poziva tužitelj koju nije prijavio ili na ozljedu koja je mogla nastati i naknadno ili je posljedica učestalih padova i sl. Posebno je za istaknuti da je tužitelj na prvi pregled otišao tek tjedan dana kasnije, 18. srpnja 2019., da nije naveo da se ozlijedio na radu, da nije proveo propisanu kontrolu kod traumatologa 25. srpnja 2019. po potrebi i ranije, niti se iz povijesti bolesti od 10. rujna 2019. navodi ozljeda na radu (što potvrđuje i vještak u početku nalaza i mišljenja navodeći samo poskliznuće i udarac u lijevo koljeno).

32. Obzirom da tužitelj nije dokazao da je bila riječ o ozljedi na radu, nije dokazao niti da postoji odgovornost tuženika za naknaditi štetu, to je odlučeno kao u izreci.

33. O zateznim kamatama odlučeno je primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).

35. Tako je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 19.5.2021., 14.9.2021., 26.10.2021., 11.10.2022., 28.2.2024., 8.5.2024., 16.10.2025. svako po 100 bodova, jedan obrazloženi podnesak po 100 bodova, ukupno 900 bodova odnosno 1.800,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 450,00 eura, tuženiku je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 66,36 eura, ukupni trošak tuženika iznosi 2.316,36 eura.

36. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 11. prosinca 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. umješaču