1

 

Poslovni broj: 27 Gž-1059/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1059/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P., OIB:... iz S., zastupane po punomoćniku I. J., odvjetniku u S., protiv tuženika G. S., OIB:... iz S., i umješača na strani tuženika V. Š., OIB:... iz S., zastupane po punomoćniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-334/2021 od 23. ožujka 2023., na sjednici vijeća 19. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-334/2021 od 23. ožujka 2023. pod točkom I. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-334/2021 od 23. ožujka 2023.:

 

- potvrđuje pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 61.907,50 kn/8.216,54 EUR

 

- preinačuje pod točkom II. izreke u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 EUR na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

 

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. 8276/36, čest. zem. 8276/37, čest zem. 8278/8 i čest zem. 8278/9, sve upisane u ZU 17263 KO S., pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na tim nekretninama, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika Poduzeća za izgradnju Splita-Split.

 

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 66.595,00 kn/8.838,68 EUR.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 8276/36, 8276/37, 8278/8 i 8278/9 upisanih u zk.ul.br. 17263 k.o. S. i uknjižbu prava vlasništva, a koji zahtjev tužiteljica temelji na činjenici da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla sjedinjenjem upisane zgrade i zemljišta nužnog za redovnu upotrebu stambene zgrade.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužiteljica s tuženikom 8. svibnja 1995. zaključila ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, predmet kojega je stan u S., koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. 8159/7 (zk. čest 8276/4) k.o. Split, površine 57,80 m2 za iznos od 68.041,28 kn,

- da je rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Klasa UP/I-350-05/01-02/00160/AS od 25. ožujka 2005. u postupku utvrđivanja zemljišta za redovnu uporabu zgrade po zahtjevu tužiteljice utvrđeno da se zemljište nužno za redovnu uporabu stambene zgrade visine prizemlja položene na 8726/4 k.o. S. formira od čest zem. 8276/4 k.o. S. (zemljište ispod zgrade), čest zem. 8278/2 i dijela čest zem. 8276/1 k.o. S. u površni od cca 400 m2, prema prerisu katastarskog plana u mjerilu 1:1000 koji je sastavni dio tog rješenja, te da je sukladno citiranom rješenju temeljem prijavnog lista G. d.o.o. od 8. svibnja 2004. izvršena parcelacija čestica nužnih za redovnu uporabu zgrade, kojom su formirane utužene čestice,

- da je identifikacijom na licu mjesta po mjerničkom vještaku T. Č., dipl. ing., utvrđeno da su čest. zem. 8276/36, čest. zem. 8276/37, čest. zem. 8278/8  i čest. zem. 8278/9 k.o. S. u naravi dvorišni prostor stambene zgrade, odnosno stana kojega je tužiteljica otkupila naprijed citiranim ugovorom, a što je kao predmet uviđaja na skici lica mjesta označeno slovima ABCDEFGHIJKA, te da su nastale parcelacijskim elaboratom br. 23/04 poduzeća G. d.o.o., ovjerenim u katastru 05. travnja 2006., a na temelju rješenja o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovitu uporabu zgrade od 25. ožujka 2005., a suma njihovih površina iznosi 397 m2 što je približno (cca 400 m2) površini zemljišta iz rješenja o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovitu uporabu zgrade od 25. ožujka 2005.,

- da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine upisane u zk.ul.br. 23157 k.o. S., kčbr. 8276/4 kuća sa 85 m2,

- da su kčbr. 8276/36, kčbr. 8276/37, kčbr. 8278/8 i kčbr. 8278/9 upisane u zk.ul.br 17263 k.o. S. kao društveno vlasništvo, sa nositeljem prava korištenja P. z. i. S., S., a koji je pravni prednik tuženika,

 

zaključuje da je tužiteljica kao vlasnica zgrade izgrađene na zemljištu u društvenom vlasništvu, a koje je rješenjem nadležnog ureda državne uprave utvrđeno kao zemljište za redovnu uporabu zgrade, stekla pravo vlasništva utuženih čestica na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), te da ima pravni interes za postavljanje ovakvog tužbenog zahtjeva obzirom je u zemljišnoknjižnom postupku odbijena sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

7. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 367. ZV-a jer da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o spajanju više zemljišnoknjižnih tijela u jedno zbog uspostave jedinstva nekretnine obzirom da na česticama koje su predmet ovog postupka nije upisana izgrađena zgrada kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo niti je tužiteljica upisana kao vlasnica te zgrade, a niti je tužiteljica dokazala svoje pravo vlasništva na česticama koje bi predstavljale zemljište za redovnu uporabu.

 

8. Protivno žalbenim navodima tuženika, a koji su proturječni kako provedenim dokazima tako i navodima tuženikovog odgovora na tužbu, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, navedeno u točki 6. obrazloženja ove odluke, pravilno primijenio odredbu čl. 367. st. 1. ZV-a, kada  je prihvatio zahtjev tužiteljice i utvrdio da je tužiteljica vlasnica i utuženih čestica koje su utvrđene kao zemljište nužno za redovnu uporabu stambene zgrade. I prema ocjeni ovog suda u ovom konkretnom slučaju utvrđene su sve činjenice za primjenu te odredbe: a) utužene čestice upisane su u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo, b) utužene čestice su rješenjem nadležnog ureda državne uprave utvrđene kao zemljište nužno za redovnu uporabu stambene zgrade sagrađene na kčbr. 8276/4 k.o. S. te sa česticom na kojoj je izgrađena zgrada čine jedinstvenu cjelinu, c) zgrada je izgrađena do stupanja na snagu ZV i d) zgrada je u vlasništvu tužiteljice, te je tužiteljica u smislu odredbe čl. 367. st. 1. ZV stekla pravo vlasništva utuženih čestica, kao i pravo zahtijevati da temeljem presude uknjiži to svoje pravo u zemljišnim knjigama.

 

9. Budući da nije osnovan niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014 – dalje u tekstu: ZPP) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi u odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019), u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke.

 

10. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa) priznao tužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku za radnje navedene u toč. 15. obrazloženja prvostupanjske presude, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu te trošak predujma za vještačenje, slijedom čega je tužiteljici priznao trošak postupka u ukupnom iznosu od 66.595,00 kn/8.838,68 EUR-a i naložio tuženiku isti naknaditi tužiteljici.

 

11. Tuženik, pobijajući odluku o trošku, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 15. veljače 2023. jer isti nije bio potreban nakon što je rasprava već bila zaključena odnosno preotvorena radi dopune postupka.

 

12. Osnovano ističe tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 15. veljače 2023., jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom da je u tom podnesku tužiteljica samo ponovila ranije tijekom postupka iznijete navode.

 

13. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika te potvrditi odluku o trošku (točka II. izreke)  u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 61.907,50 kn/8.216,54 EUR, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženika djelomično valjalo prihvatiti te preinačiti odluku o trošku u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.687,50 kn/622,14 EUR i u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbiti kao neosnovan.

 

14. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 19. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.