REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik FG i II. okrivljenik MG, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/35162 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 22.12.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 08.12.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenika i braniteljice II. okrivljenika, te objave presude dana 11.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i M rođena A, rođen **.**.1979. u [adresa], s prijavljenom adresom stanovanja u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VSS, pismen, po zanimanju voditelj projekata, samozaposlen HALO, [obrt] obrt za usluge, primanja oko 750,00 EURA, slabog imovnog stanja, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

i

II. okrivljenik MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i H, rođen **.**.1953. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 1.200,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi 30. listopada 2024. u 14:05 sati, u mjestu [adresa], na ulici, I. okrivljenik FG narušavao javni red i mir na način da je zbog nesuglasica u prometu vikao i psovao na II. okrivljenika riječima: „jebem ti mater kako se to parkiraš, nabijem te na kurac“, ponavljajući više puta navedene psovke, a da je II. okrivljenik MG narušavao javni red i mir vikom, na način da je vikao na I. okrivljenika riječima: „boli te kurac gdje ja parkiram, jebem ti majku“,

odnosno da bi počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

II/

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, dana 30.12.2024.g., podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik FG u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Smatra da niti on, a niti II. okrivljeni MG nisu počinili prekršaj opisan u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga predlaže sudu da njega i drugog okrivljenika oslobodi od optužbe. Dana 30.10.2024. oko 14,00 sati vozio se biciklom [adresa] u [adresa] te je u jednom trenutku bio onemogućen u prolazu svojim biciklom zbog jednog parkiranog automobila. Budući često koristi bicikl znade da se slične situacije često ponavljaju. Predmetne zgode bio je isprovociran pa je reagirao tako što je vozaču parkiranog automobila na miran način, bez vike rekao da je nepropisnim parkiranjem počinio prekršaj. Pri tome nije govorio nepristojne riječi koje mu se stavljaju na teret i navedene su u optužnom prijedlogu. Isto tako, niti vozač automobila njemu nije vikao niti govorio bilo kakve nepristojne riječi, pa niti one navedene u optužnom prijedlogu. Zatražio je intervenciju policije i čekao na tom mjestu dolazak oko četrdesetak minuta. Po dolasku policajaca obavili su razgovore s njim. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluke u odnosu na II. okrivljenog i njega. Žao mu je što je pozvao policiju.

3.

II. okrivljenik MG u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi da će svoju obranu iznijeti nakon provođenja dokaznog postupka.

4.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok AG, unuk II. okrivljenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 30.10.2024. oko 14,00 sati zajedno sa svojim didom MG imao namjeru odvesti stari madrac na reciklažno dvorište. Čekao je s madracem dok dida nije došao sa automobilom te ga je zaustavio na biciklističinoj traci kako bi madrac stavili u automobil. On je madrac ugurao u automobil i sve to je trajalo vrlo kratko, možda pola minute. Krenuo je ulaziti u automobil na mjesto suvozača, a u tom trenutku začuo je vikanje, psovanje, pa je obratio pozornost i zamijetio biciklistu koji je došao sa stražnje strane vozila, bacio bicikl i vičući psovao didu i njega tako što im je više puta govorio da im jebe mater i da nas nabije na kurac. Dida je krenuo izlaziti iz vozila ali kako je bolestan i ima problema sa disanjem to je učinio polako i promrmljao je sebi u bradu biciklisti da se smire i da nema potrebe za time. Pritom je dida ispravljao biciklista da mu se ne obraća na ti jer je puno stariji od bicikliste. Dida je biciklisti rekao i da je bolestan, a na to se biciklist još više ražestio i počeo govoriti da je on prebolio rak i da se ne trebaju natjecati u tome tko je bolesniji. Nakon toga biciklist je zvao policiju, oni su znali da su u prekršaju, policija nije dolazila pa su pitali biciklistu hoće li ih pustiti ili neka zove ponovno policiju, što je on i učinio i nakon petnaestak minuta, po drugom pozivu, došli su policajci. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika FG ističe kako predmetne zgode I. okrivljenik definitivno nije bio smiren. Istina je da je njegovo kretanje bilo prepriječeno njihovim automobilom ali je on agresivno bacio svoj bicikl iza njihovog automobila i dalje se agresivno ponašao na način kako je to već iskazao.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika odgovara da tih 40 minuta koliko su sveukupno čekali policiju, I. okrivljenik je stajao ispred njihovog automobila i nije se micao. Odgovara kako II. okrivljenik, njegov dida, nije ni u jednom trenutku rekao niti jednu vulgarnu riječ, u početku nije niti mogao doći do zraka i jedni razgovor koji su dida i biciklist su vodili je bilo nekoliko pokušaja dide da ga upozori kako mu se ne može obraćati na ''ti'' zbog velike razlike u godinama. Odgovara kako je II. okrivljenik stajao blizu auta jer dida nije mogao baš ni stajati jer mu je bio loše, u jednom trenutku je bio naslonjen na auto, a u drugom trenutku na njega.

5.

Ispitana svjedokinja ĆG, supruga II. okrivljenika, iskazala je kako se sjeća da je dana 30.10.2024. oko 14,00 sati bila u stanu u stambenoj zgradi u [adresa], u [adresa]. Suprug i unuk su spustili ispred zgrade madrac u namjeri da ga odvezu na reciklažno dvorište. Nakon kraćeg vremena kroz prozor kuhinje čula je viku su ulice pa je pogledala što se događa. Zamijetila je svog supruga u automobilu kako sjedi, pognute glave i unuka uz automobil dok je ispred automobila stajao jedan muškarac, srednjih godina, te je gestikulirao i vikao i protestirao zbog toga što automobil stoji na biciklističkoj traci i vrijeđao supruga govoreći mu nepristojne riječi te mu se obraćao sa ''ti'', a nije uvažavao razliku u godinama. Tada se spustila ispred zgrade i pitala tog muškarca zašto je nastao problem, a on je govorio stvari vezane uz nepropisno parkiranje. Na to mu je rekla kako je svjesna da vozilo nije trebalo biti parkirano na biciklističkoj stazi ali čitav utovar je trajao do 3 minuta i molila ga je da pusti supruga i unuka da otiđu svojim poslom, ali je on ustrajao kod toga da ne mogu otići i da će on zvati policiju, što je na koncu i učinio.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika ističe kako na tu obranu nema komentara ali u cijelosti ostaje kod svog iskaza.

6.

Pred Sudom ispitani svjedok HG, policijski službenik, iskazao je kako se sjeća da je dana 30.10.2024. bio upućen na intervenciju u [adresa], u [adresa], a dolaskom na mjesto dojave zatekao je ovdje nazočnog II. okrivljenika kao vozača automobila i I. okrivljenika, vozača bicikla koji je zatražio intervenciju. II. okrivljenik je parkirao osobni automobil na biciklističkoj stazi pa je to zasmetalo I. okrivljeniku koji je bacio svoj bicikl u travu, gdje smo ga i zatekli. Obavio je obavijesne razgovore sa I. i II. okrivljenima i prema njihovim iskazima saznao da je I. okrivljenik vikao na II. okrivljenika uvredljivim riječima psujući mu više puta majku, pitajući kako parkira i nabijem te na kurac dok je II. okrivljenik biciklistu vikao riječi: boli se kurac kako ja parkiram i jebem ti majku. Na mjestu događaja zatekao je suprugu II. okrivljenika i čini mu se da je bio unuk ali su oni izjavili da nisu čuli što se događalo između I. i II. okrivljenika pa stoga nije uzimao njihove izjave. Temeljem izjava I. i II. okrivljenih utvrdio je da su obojica počinili prekršaj pa je protiv njih podnesen optužni prijedlog. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika FG ističe kako su predmetne zgode, prilikom obavijesnih razgovora, jedan i drugi okrivljenik pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavili ono što je navedeno u zapisnicima i oni su ih, nakon što su pročitani, potpisali bez primjedbi. Ono što su njih dvojica izjavili to je i navedeno u zapisnicima, a temeljem toga je sastavljen i činjenični opis prijedloga.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika odgovara kako je II. okrivljeniku na licu mjesta uručeno izvješće o počinjenom prekršaju sa uplatnicom zbog nepropisnog parkiranja na biciklističkoj stazi, a koliko mu je poznato on je u roku od 3 dana i platio polovicu izrečene kazne. Odgovara kako može reći kako su prijave I. okrivljenika FG česte, a odnose na parkiranje osobnih automobila po gradu [adresa].

7.

II. okrivljenik MG u svojoj obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iznosi da je dana 30.10.2024. oko 14,00 sati imao namjeru s unukom odvesti stari nadmadrac na reciklažno dvorište. Kad su spustili taj nadmadrac na reciklažno dvorište. Kad su spustili taj nadmadrac ispred zgrade otišao je do parkirališta i dovezao automobil ispred zgrade radi utovara. Niije imao gdje parkirati jer su sva mjesta bila zauzeta pa je stao na biciklističku stazu. Unuk je ubacio nadmadrac u prtljažnik i počeo ulaziti u automobil kada je začuo galamu i u retrovizoru zamijetio jednog biciklistu koji je došao iza njihovog automobila, bacio bicikl, a zatim dojurio ispred njegovog automobila te ga je zapravo spriječio da napusti to mjesto. Pritom je biciklist vikao razne uvredljive riječi, pičkarao. Tada je izašao iz vozila i na miran način pitao zašto se tako ponaša, no biciklist je ustrajao u svom ponašanju te se žestio, pokazivao mobitel sa snimkama nekih sličnih situacija, govorio da mu je dosta takvih događaja, a on mu je u jednom trenutku rekao da mu se ne obraća sa ti zbog razlike u godinama i uzajamnog nepoznavanja, a on je na to odgovorio da će on odlučiti o tome kome se kako obraća. Rekao mu je da zove policiju, što je i učinio, a nakon nekog vremena kako policija nije dolazila, rekao mu je da ponovno zove policiju jer ih ne može cijeli dan držati na tom mjestu i sprječavati da otiđu svojim poslom. Ističe kako on i da je htio nije mogao vikati na biciklistu jer to ne može zbog svog zdravstvenog stanja i problema sa plućima, zbog čega često završi na Hitnoj intervenciji.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika FG ističe kako njegova obrana nije istinita, ne stoji i nema ju što komentirati ali u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode nije vikao niti je biciklistu govorio bilo kakve uvredljive riječi.

8.

Nakon što je II. okrivljenik MG upoznat s obranom I. okrivljenika FG, istaknuo je kako nije I. okrivljeniku zapriječio put jer je parkirao automobil prije dolaska I. okrivljenika, a on je zaustavio bicikli i bacio ga u stranu desetak metara iza njegovog automobila i nije došao do njegovog automobila pa da bi mu njegovo vozilo smetalo. U cijelosti ostaje kod svoje obrane.

9.

Nakon što je I. okrivljenik FG upoznat s obranom II. okrivljenika, istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane. U odnosu na obranu II. okrivljenika ističe kako je on platio kaznu zbog parkiranja na biciklističkoj stazi pa iz toga proizlazi da mu je zapriječio prolaz biciklom iako on u svojoj obrani iznosi suprotno.

10.

Nakon što se I. okrivljenik upoznao sa iznesenim iskazima svih ispitanih svjedoka ističe kako je policijski službenik u svom iskazu iznio da je po dolasku na mjesto događaja zatekao suprugu II. okrivljenika i unuka, a da su oni izjavili kako nisu čuli što se događalo između I. i II. okrivljenika pa zbog toga nije uzimao njihove izjave u vezi sa predmetnim događajem. Stoga smatra da izjave niti jednog svjedoka nisu istinite odnosno nisu relevantne. Njemu je žao što se ovo dogodilo i ovo više neće napraviti jer sad zna da je ovo besmisleno.

Na poseban upit suca I. okrivljenik FG je odgovorio kako ostaje kod svoje obrane da predmetne zgode nije vikao i nije govorio nepristojne riječi II. okrivljeniku, a također II. okrivljenik njemu nije vikao niti govorio bilo kakve nepristojne riječi. Oni su se zapravo na jedan ciničan način ''potkubavali'' zbog cijele situacije. Istina je da je II. okrivljenik govorio o svojem lošem zdravstvenom stanju i činjenici da zbog svog zdravstvenog stanja i toga što živi na toj adresi pokušava opravdati prekršaj koji je napravio.

Na pitanje braniteljice II. okrivljenika MG, I. okrivljenik FG je odgovorio kako je toga dana pored automobila i u samom automobilu uz II. okrivljenika bio i njegov unuk, a kasnije je došla i supruga II. okrivljenika iz zgrade. Odgovara kako nije siguran da li je toga dana slikao registraciju vozila II. okrivljenika ŠG. Odgovara kako je II. okrivljenik MG htio napustiti mjesto događaja u nekoliko navrata i nije mu jasno zbog čega to nije uradio. Odgovara kako je u to vrijeme stajao ispred vozila II. okrivljenika MG, dok je desna i stražnja strana vozila bila potpuno nezapriječena pa je II. okrivljenik mogao napustiti mjesto događaja.

11.

U nastavku dokaznog postupka izveden je dokaz suočavanjem I. okrivljenika FG i II. okrivljenika ŠG.

Tom prilikom I. okrivljenik je iskazao: Dana 30.11.2024. došao sam biciklom u zgradu ispred Narodnih novina u [adresa], gdje je vozač jednog vozila svojim vozilom prepriječilo biciklističku stazu, stao sam i rekao da ću pozvati policiju i da se neću maknuti s tog mjesta. Nakon toga čekali smo dugo vremena dolazak policije.

II. okrivljenik je iskazao: Ostajem kod onoga da nije došao biciklom do auto, a je bacio bicikl, počeo galamiti, dotrčao do auta i stao ispred auta, nisam mogao vozilo unatrag ulicom koja je jednosmjerna, rekao sam da smo gotovi za 2-3 sekunde i u čemu je problem, slikali ste automobil, mogli ste predati policiji kad-tad, niste se htjeli maknuti od auta i pravili ste cirkus.

I. okrivljenik FG: Ostajem u odnosu na vikanje i psovanje u cijelosti kod svoje obrane. Ističem da taj cirkus o kojem govori II. okrivljenik nije nitko drugi vidio osim mene i II. okrivljenika i dvoje svjedoka koji se nisu sjetili u datom trenutku što se dogodilo nego godinu dana poslije, kada se vodi sudski postupak. Ja nisam fizički pokušavao spriječiti II. okrivljenika da se udalji sa mjesta događaja svojim vozilom.

II. okrivljenik MG: Nije me sprječavao osim što je gotovo legao na moj auto i nije se htio maknuti.

12.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP:3882/24 od 30. listopada 2024. u 14,01 sati, izvješće Policijske postaje Velika Gorica sastavljeno po policijskom službeniku Policijske postaje Velika Gorica (list 4 spisa), obavijesti počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] i 00530104 i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za FG i MG od 11. lipnja 2025.

13.

U završnom govoru I. okrivljenik je iskazao kako smatra da ne postoji temelj za narušavanje javnog reda i mira, jer niti jedan relevantan svjedok nije dao takvo svjedočenje pa smatra da obojica trebamo za ovaj prekršaj biti oslobođeni krivnje.

U završnom govoru braniteljica II. okrivljenika je iskazala kako smatra da nije dokazano da bi II. okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Niti jedan provedeni dokaz na to ne upućuje. Posebice ispitani svjedoci koji su iskazivali istinito i vjerodostojni, a također niti I. okrivljenik ne tereti II. okrivljenika u svom iskazu na ročištu 18.06.2025., a ni danas za djelo kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu. Svjedok HG je iskazivao samo na temelju izjava, a nije neposredno svjedočio događaju niti utvrdio okolnosti događaja neposrednim opažanjem pa smatraju da je na takav način i učinjen optužni prijedlog međutim s obzirom da je isti sačinjen samo na temelju izjava te nakon sat vremena od događaj ne može se smatrati u cijelosti točnim. Prema tome predlaže se da sud pa makar i primjenom načela ''in dubio pro reo'' oslobodi II. okrivljenika od optužbe.

U završnom govoru II. okrivljenik je iskazao kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru svoje braniteljice. Smatra da predmetne zgode nije remetio javni red i mir i to je van pameti. U odnosu na prometni prekršaj kaznu je platio odmah na licu mjesta i to je nesporno.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika FG i II. okrivljenika ŠG, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljeni predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu I. okrivljenika posebno u dijelu gdje iskazuje kako se predmetne zgode vozio biciklom te je bio onemogućen u prolazu zbog jednog parkiranog automobila, pa je zbog toga bio isprovociran i reagirao je tako što je vozaču na miran način, bez vike rekao da je nepropisnim parkiranjem počinio prekršaj, a pritom nije govorio nepristojne riječi.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika osobito u dijelu gdje iznosi kako niti vozač automobila njemu nije vikao niti govorio bilo kakve nepristojne riječi.

3.

Sudac je cijenio iznesenu obranu II. okrivljenika posebno u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode začuo galamu i u retrovizoru zamijetio jednog biciklistu koji je bacio bicikl i dojurio ispred njegovog automobila i pritom vikao razne uvredljive riječi, pičkarao, pa je on izašao iz vozila i na miran način pitao zašto se tako ponaša, a biciklist je ustrajao u svom ponašanju te se žestio.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika osobito u dijelu gdje iznosi kako predmetne zgode nije vikao niti je biciklisti govorio bilo kakve uvredljive riječi.

4.

Sudac je cijeneći iznesene obrane I. i II. okrivljenika zaključio da su njihove cjelokupne obrane jasne, razumljive, stvarno životno moguće, a prilično i uvjerljive, da su I. i II. okrivljenici predmetne odlučne činjenice iznosili okolnosno i razumljivo, da su obostrano, odlučno i ustrajno tvrdili kako se oni sami predmetne zgode nisu zasebno ponašali na načine kako im se stavlja na teret te da osobno nisu počinili prekršaj za kojeg su optuženi.

Pritom je I. okrivljeni opetovano tvrdio kako se niti zajedno nisu ponašali na način kako im se stavlja na teret optužnim prijedlogom te da uzajamno nisu počinili prekršaj za kojeg su optuženi, jer ni II. okrivljenik njemu nije vikao niti govorio bilo kakve nepristojne riječi.

Sudac je utvrdio kako se I. okrivljenik u svojoj obrani, a vezano uz konkretnu situaciju, nije opisivao kao oštećenik i nije tvrdio da bi bio žrtva protupravnog i/li nepristojnog postupanja II. okrivljenika, već je smišljeno i svrsishodno relativizirao, minorizirao i banalizirao inkriminirani događaj.

Sudac je utvrdio da se II. okrivljenik u svojoj obrani opisivao kao oštećenik i tvrdio da je žrtva agresivnog, protupravnog i nepristojnog postupanja I. okrivljenika.

Sudac smatra kako su iznesene obrane I. i II. okrivljenika u bitnom i odlučnom dijelu zapravo kompatibilne jer pojedinačno obojica okrivljenika odlučno potvrđuju da predmetne zgode s njihove strane, zasebno, nije bilo remećenja javnog reda i mira, odnosno nije bilo svađe ni vikanja, niti su oni osobno na neki drugi način remetili javni red i mir.

Nakon razmatranja iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, sudac je uzeo obrambene navode obojice okrivljenika s oprezom i sumnjom jer je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su I. i II. okrivljenici svoje obrane oblikovali smišljeno, taktično i svrsishodno zbog vlastite koristi, s namjerom da kod suca stvore uvjerenje kako predmetne zgode nisu postupali suprotno zakonskim odredbama niti počinili terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdali svoje moguće nepropisne postupke, te se zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli kažnjavanje za prekršaj koji im se stavlja na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

5.

Sudac je cijenio iskaze svjedoka OG i ĆG, s oprezom i zadrškom, odnosno sumnjom, iako je zaključio da su njihovi iskazi jasni, razumljivi, životni, pa i uvjerljivi, jer smatra kako je prirodno da su ovi svjedoci, unuk i supruga II. okrivljenika, zbog bliskog osobnog, obiteljskog, bračnog i emocionalnog odnosa s istim, snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su njihovi iskazi slabe validnosti i sumnjive vjerodostojnosti, odnosno da su svoje iskaze iznijeli neobjektivno i pristrano u korist II. okrivljenika, svog djeda i supruga, a suprotno iskazu I. okrivljenika i na njegovu štetu.

S jedne strane, sudac je utvrdio da je svjedok AG svojim iskazom potvrđivao kako je u jednom trenutku začuo vikanje i psovanje I. okrivljenika prema didu i njemu, tako što im je više puta govorio da im jebe mater i da ih nabije na kurac, dok je svjedokinja ĆG svojim iskazom potvrđivala kako je I. okrivljenik gestikulirao, vikao i protestirao te je vrijeđao II. okrivljenika govoreći mu nepristojne riječi.

S druge strane, sudac je također utvrdio kako je svjedok AG svojim iskazom potvrđivao kako II. okrivljenik nije ni u jednom trenutku rekao niti jednu vulgarnu riječ, te je isticao loše zdravstveno stanje II. okrivljenika, dok je svjedokinja ĆG svojim iskazom potvrđivala kako II. okrivljenik, za vrijeme dok su čekali policiju, nije ništa govorio I. okrivljeniku.

Oboje imenovanih svjedoka sukladno su konstatirali i dokazivali verbalni napad I. okrivljenika te su potvrdili nasilno, agresivno i protupravno postupanje I. okrivljenika prilikom inkriminiranog događaja, počinjeno prema II. okrivljeniku, dok su negirali i poricali protuzakonito ponašanje II. okrivljenika prema I. okrivljeniku, to jest remećenje javnog reda i mira od strane II. okrivljenika.

Sudac je zaključio kako postoji zbiljska vjerojatnost da su ispitani imenovani svjedoci prešutjeli stvarne okolnosti predmetnog događaja, odnosno da su svoje iskaze iznosili tako što su isticali okolnosti koje idu u korist II. okrivljenika, a moguće prikrivali one koje istom idu na štetu, a sve u namjeri da svog optuženog djeda i supruga, to jest II. okrivljenika, zaštite od optužbe i prekršajne odgovornosti te ga pokušaju osloboditi od krivnje i kažnjavanja za terećeni prekršaj.

Sudac je također zaključio da su imenovani svjedoci prilikom svojih iskazivanja isticali protupravno postupanje I. okrivljenika tijekom inkriminiranog događaja, a sve u namjeri kako bi I. okrivljenika prikazali na način da je upravo on uzrokovao predmetni incident, odnosno da bi ga predstavili kao izazivača sukoba, to jest počinitelja prekršaja remećenja javnog reda i mira.

6.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka HG, policijskog službenika, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da zapravo nije neposredni očevidac inkriminiranog događaja, to jest da on nema izravnih niti cjelovitih saznanja o načinu na koji je došlo do remećenja javnog reda i mira predmetne zgode, odnosno da ispitani svjedok ima samo posredna saznanja o događaju te stoga ne zna nikakve stvarne činjenice.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedoka stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan te u svakoj mjeri uvjerljiv, a pritom je rezimirao da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno i profesionalno te vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenika i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje I. i II. okrivljenika.

Ipak, sudac je radi stjecanja pravilne i cjelovite slike sporne situacije osobito cijenio iskaz imenovanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako je na mjestu događaja zatekao suprugu i unuka II. okrivljenika, a koji su izjavili da nisu čuli što se događalo između I. i II. okrivljenika, pa stoga nije uzimao njihove izjave.

Sudac smatra kako upravo navedeni dio iskaza imenovanog svjedoka, temeljito slabi vjerodostojnost i relevantnost iskaza svjedoka OG i ĆG te da osnovano dovodi u sumnju istinitost njegovih dokaznih izjava.

7.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem između I. i II. okrivljenika sudac je utvrdio kako su obojica okrivljenika ostali kod svojih već iznesenih obrana, te da su obojica iznosili u jednakoj mjeri jasno i sadržajno, razložno i sažeto, bez nekih novih odlučnih činjeničnih detalja.

Sudac je zamijetio da je I. okrivljenik prilikom trajanja suočenja imao sigurno držanje i stav, ali je ponajviše gledao po sudnici i u suca, a tek povremeno je gledao u smjeru II. okrivljenika, dok je II. okrivljenik tijekom trajanja suočenja gledao uglavnom prema I. okrivljeniku, a pritom je imao prekrižene ruke na prsima u obrambenom položaju.

Oba okrivljenika pristojno su zadržali relativnu mirnoću tijekom trajanja međusobnog suočenja te su izražavali kontrolirano smireni emocionalni doživljaj situacije.

Temeljem ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi utjecale na suca na način da bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljenici predmetne zgode na javnom mjestu vikali te se međusobno vrijeđali i psovali, pa da bi se tako ponašali na nepristojan način, odnosno da bi na taj način remetili javni red i mir, te da bi time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret u činjeničnom opisu radnji prekršaja podnesenog Optužnog prijedloga, odnosno da bi obojica postupali na načine opisane u izreci presude.

8.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i sadržane okolnosti na kojima se temelji činjenični opis radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenika.

Sudac je s jedne strane utvrdio da su I. i II. okrivljenici u svojim obranama pojedinačno i obostrano poricali navedene činjenice i okolnosti koje su im stavljene na teret, dok ih s druge strane sudac nije mogao nesporno potvrditi izvedenim dokazima.

9.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 11.06.2025.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: FG i MG, utvrdio da je I. okrivljenik do tada bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenog prometnog prekršaja, dok II. okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze jer smatra, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, nakon njihovog suočenja i nakon iskaza svih svjedoka iznijetih na ročištu pred Sudom te nakon što su svjedoci komentirali iznesene obrane i odgovarali na pitanja, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti i ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenika, osim o njihovom oslobađanju od odgovornosti i krivnje za terećeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranama I. i II. okrivljenih, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljeni uistinu počinili prekršaj za koji se optužuju, na načine opisane u izreci presude, a kako im se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

2.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

3.

Sudac nije mogao zaključiti da li su I. i II. okrivljenici predmetne zgode počinili Zakonom opisani prekršaj za kojeg se terete, odnosno nije mogao utvrditi da su okrivljenici počinili prekršajno djelo za koje se optužuju, na načine opisane u izreci ove presude, jer je mišljenja kako se temeljem svih izvedenih, to jest postojećih svrhovitih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi imenovani I. i II. okrivljenici predmetne zgode na ulici kao javnom mjestu vikali, to jest uzajamno se galameći vrijeđali i psovali, pa se tako ponašali nepristojno, te da bi time ostvarili biće prekršaja koji im je stavljen na teret.

4.

S jedne strane, sudac smatra kako se temeljem iznesenog iskaza svjedoka HG, policijskog službenika, ne može odlučno zaključivati o ne/istinitost, ne/uvjerljivosti i ne/vjerodostojnosti obrambenih navoda I. i II. okrivljenih, jer imenovani svjedok nije bio neposredni očevidac inkriminiranog događaja.

Pored toga, sudac je zaključio kako ispitani svjedok koji je predmetne zgode bio upućen na mjesto događaja radi intervencije, nema izravnih saznanja o samom događaju, pa njegov iskaz zapravo ne može obesnažiti uvjerljivost iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, niti stvarno, odlučno i nedvojbeno poduprijeti okolnosti koje bi mogle dovesti do sigurne odluke o ne/krivnji I. i II. okrivljenika za terećeni prekršaj.

S druge strane, sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza ne može sa sigurnošću i nedvosmisleno zaključiti da li su I. i II. okrivljenici predmetne zgode zaista remetili javni red i mir vikanjem i nepristojnim ponašanjem.

Slijedom navedenog sudac je čvrsto uvjeren kako se ne može pouzdano utvrditi da bi I. i II. okrivljenici predmetne zgode stvarno počinili terećeni prekršaj upravo na načine kako su optuženi, pa stoga ne može niti sa sigurnošću donijeti odluku o njihovoj prekršajnoj odgovornosti, krivnji i kažnjavanju.

5.

Povodom obrane I. i II. okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je nesporno utvrdio da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici bili, sa osobnim vozilom odnosno biciklom, na prometnoj površini navedene ulice, to jest na biciklističkoj traci, te da je između njih došlo do nesuglasica u prometu.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da bi I. i II. okrivljenici tom prilikom vikali i psovali opisane nepristojne i uvredljive riječi, odnosno da bi se međusobno galameći vrijeđali pogrdnim riječima, dakle da bi svojim nepristojnim ponašanjima počinili terećeni prekršaj, odnosno nije mogao dokazati da bi I. i II. okrivljenici počinili prekršaj na načine kako je to opisano u Optužnom prijedlogu.

6.

Obojica okrivljenika su odlučno poricali počinjenje terećenog prekršaja i ne priznaju vlastitu krivnju za remećenje javnog reda i mira, već s jedne strane, I. okrivljenik pored toga negira odgovornost i krivnju i II. okrivljenika za kojeg tvrdi da nije vikao niti govorio bilo kakve nepristojne riječi, a s druge strane, II. okrivljenik u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na I. okrivljenika za kojeg tvrdi da je galamio, vikao razne uvredljive riječi i pičkarao.

Obje strane tvrde da nisu krivi za inkriminirani prekršaj, a pritom I. okrivljenik tvrdi da prekršaj nije počinio nitko to jest nijedna strana, dok II. okrivljenik tvrdi da je prekršaj počinila samo ona druga strana u predmetnom remećenju javnog reda i mira te da se samo ona druga strana, to jest I. okrivljenik, ponašao na način kako mu se stavlja na teret.

Sudac smatra kako je prirodno i razumljivo da su obojica okrivljenika snažno osobno zainteresirani za ishod ovog postupka, odnosno da su izravno i pristrano zainteresirani kakva će odluka na kraju postupka biti donesena. Stoga je sudac posumnjao u istinitost, uvjerljivost i vjerodostojnost kako obrane I. okrivljenika tako i obrane II. okrivljenika.

7.

Usporednom analizom svih svrhovitih i izvedenih dokaza, sudac je zaključio kako ti dokazi ne daju čvrstog osnova za stvaranje cjelovite i jasne slike sporne situacije i inkriminiranog događaja, niti za nesumnjivu potvrdu da bi predmetne zgode I. i II. okrivljenici počinili opisani prekršaj remećenja javnog reda i mira upravo na načine kako se terete.

8.

Sudac nije našao dovoljno dokazanim da su I. i II. okrivljenici počinili prekršajno djelo za koje se optužuju, odnosno da su na javnom mjestu vikali, te se time ponašali nepristojno, pa da su na taj način remetili javni red i mir.

Sudac je nakon svih izvedenih dokaza posumnjao u istinitost obrana I. i II. okrivljenika, ali je zaključio kako ipak postoji stanovita vjerojatnost da I. i II. okrivljenici nisu počinili terećeni prekršaj u cijelosti na načine kako im je to stavljeno na teret Optužnim prijedlogom. Sudac nije mogao nesporno dokazati, ali je razložno zaključio kako postoji životno opravdana mogućnost i prihvatljiva prosudba da I. i II. okrivljenici predmetne zgode nisu remetili javni red i mir postupajući u potpunosti na načine kako su optuženi.

Obzirom na iznesene, a u odlučnom dijelu zapravo analogne obrane I. i II. okrivljenika, odnosno obzirom na njihovo odlučno, uvjereno i ustrajno poricanje vlastite krivnje i počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanih svjedoka nije bilo drugih nepristranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja, to jest objektivnih i pouzdanih, a nezainteresiranih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje I. i II. okrivljenika, kod suca su se pojavile opravdane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, dostupnih i svrhovitih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice i okolnosti, konačno su snažno učvrstile sumnju suca da bi I. i II. okrivljenici počinili terećeni prekršaj upravo na načine kako su optuženi.

9.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da I. okrivljenika FG i II. okrivljenika ŠG treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

10.

Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 11. prosinac 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].