Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1218/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji ovog suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rude i partneri d.o.o. iz Šibenika, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1452/2019-13 od 9. srpnja 2025., dana 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1452/2019-13 od 9. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati te pobijano rješenje preinači na način da se odredi nenadležnost prvostupanjskog suda i odredi stvarna i mjesna nadležnosti Općinskog suda u Splitu, odnosno samo podredno da se pobijano rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, isti sud navodi da iz priležeće dokumentacije proizlazi da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 28. travnja 2005. zaključen u Šibeniku, pa cijeneći da je čl. 18. predmetnog Ugovora ugovoreno da će korisnik kredita ovdje tužitelj i kreditor ovdje tuženik o sporu potražiti rješenje u pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju da mogu sporazumno zatražiti posredovanje nezavisnih osoba/tijela ili pokrenuti spor, što je u konkretnom slučaju, pred nadležnim sudom najbližim mjestu zaključenja Ugovora, to je stava da bi pored suda sjedišta tuženika tj. Općinskog suda u Splitu, u ovoj pravnoj stvari bio nadležan i Općinski sud u Šibeniku kao najbliži mjestu zaključenja Ugovora, imajući u vidu i činjenicu da bi suđenje u Splitu za tužitelja prouzročilo i dodatne materijalne izdatke.

6. U žalbi tuženik smatra da je prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedio te potpuno pogrešno primijenio procesne odredbe Zakona o parničnom postupku jer nije primijenio čl. 46. st. 1., niti čl. 48. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013 i 89/2014 - dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019, s izuzecima iz članka 117. stavka 2. i 3. tog Zakona), već se prilikom donošenja odluke pogrešno i neutemeljeno pozvao na odredbu čl. 59. ZPP-a kao i na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju koje se u ovom slučaju ne mogu primijeniti. Ukazuje da predmetni spor nije nastao u povodu posebne ili specijalne djelatnosti poslovne jedinice tuženika koja niti nema pravnu osobnost, pa kako tuženik ima svoje registrirano sjedište u [adresa], tvrdi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe čl. 48. st. 1. ZPP-a jer je opće mjesno i stvarno nadležan sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika, a to nije prvostupanjski sud već Općinski sud u Splitu. Brani tezu da sud uopće nije utvrdio da bi tužitelj bio potrošač pa da se ne može smatrati da je ugovorna odredba o prorogaciji nepoštena tj. ništetna.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, obzirom da tuženik sadržajno uopće ne konkretizira i ne ukazuje ni na jednu bitnu povredu, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena nijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, kako potpuno pogrešno tuženik u žalbi ukazuje da se prvostupanjski sud kod donošenja odluke pozvao na odredbu čl. 59. ZPP-a kao i na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer prvostupanjski sud svoju odluku ne utemeljuje ni na jednom materijalnom propisu, valja istači prije svega da u ovoj pravnoj stvari ne postoji isključiva mjesna nadležnost nekog suda.

9. Međutim, kako iz sadržaja Ugovora o kreditu kojeg su zaključili pravni prednik tužitelja te tuženik i to čl. 18. toč. 2. jasno proizlazi da su se stranke sporazumjele da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, jer su dogovorile mjesnu nadležnost suda najbliže mjestu zaključenja Ugovora primjenom odredbe čl. 70. st. 1. ZPP-a, pa kako je Ugovor sklopljen u Šibeniku, očito je da je tužitelj poštivao navedenu ugovornu odredbu stranaka te podnio tužbu pred Općinskim sudom u Šibeniku.

10. Stoga svi žalbeni navodi kojima tuženik pobija spornu odluku u odnosu na primjenu čl. 59. ZPP-a nisu odlučni za ocjenu osnovanosti iste, jer se prvostupanjska odluka ni ne temelji na navedenoj zakonskoj odredbi, niti sud kao razlog odbijanja prigovora mjesne nenadležnosti ne navodi nepoštenost iste odredbe, pa su žalbene tvrdnje tuženika kojima ukazuje da navedena ugovorna odredba nije nepoštena i da sud nije utvrdio da li je tužitelj potrošač, potpuno irelevantne za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja.

11. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić