Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-577/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vargi, odvjetniku u Vinkovcima, protiv ovršenice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-820/2025- 85 od 10. listopada 2025., 11. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Ovr-820/2025-85 od 10. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćena je ovršenikova žalba nakon proteka roka (točka I. izreke), obustavljen je ovršni postupak, ukinute su sve provedene radnje (točka II. izreke) te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje zabilježbe ovrhe koja je na suvlasničkom dijelu sada pokojnog ovršenika RĐ od 108/126 nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], određena na temelju rješenje o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-1185/2008 od 24. prosinca 2008. (točka III. izreke).

2. To se rješenje temelji na utvrđenju suda prvog stupnja:

- da je ovrha na predmetnim nekretninama određena na temelju ovršne isprave (pravomoćne presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998-10 od 27. listopada 1998.) u kojoj ovrhovoditelj nije naznačen kao vjerovnik niti je ovrhovoditelj u skladu sa zakonom dokazao da je tražbina određena tom ovršnom ispravom u korist vjerovnika Dural Commerce d.o.o. na njega prenesena ili na drugi način prešla na njega

- da je raniji ovršenik i pravni prednik ovršenice, RĐ, **.**.2013. podnio žalbu nakon proteka roka tvrdeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju (te) ovršne isprave i

- da su razlozi zbog kojih ovršenik nije mogao taj razlog istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi bili opravdani.

2.1. Zbog toga je pobijano rješenje doneseno uz primjenu članka 50. stavka 3. i 67. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., 139/2010., 154/2011. i 70/2012., dalje: OZ/1996).

3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da je pobijanim rješenjem stavljen u nepovoljan položaj jer se tim rješenjem protivno zakonu postupak pokušava vratiti u stadij u kojem se ovršeniku omogućuje da ističe žalbene razloge koje više ne može isticati. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka.

4. Ovršenica nije odgovorila na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona, u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4, toga Zakona i u skladu s člankom 19. stavkom 1. OZ/1996) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je ovrhovoditelj 16. prosinca 2008. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998 tom sudu podnio ovršni prijedlog protiv ovršenika, sada pokojnog RĐ, radi prisilnog ispunjenja tražbine ovrhovoditelja određene tom ovršnom ispravom na suvlasničkom dijelu ovršenika (108/126 dijela) na nekretninama k.č.br. 41/1, 41/2, 42/3 i 41/4, sve k.o. [adresa]

- da uz ovršni prijedlog ovrhovoditelj nije dostavio ovršnu ispravu, nego je u prijedlogu za ovrhu predložio sudu prvog stupnja da izvrši uvid u parnični spis tog suda poslovni broj P-400/1998 te priklopi taj spis predmeta ovršnom spisu predmeta

- da iako iz naredbe na poleđivni lista 4. spisa proizlazi da je ovršni sud, koji je odlučio o tražbini u prvom stupnju, 17. prosinca 2008., prije donošenja rješenja naredio priklapanje parničnog spisa predmeta P-400/1998, ne proizlazi da je po toj naredbi postupljeno niti je ovršnom spisu predmeta priklopljen taj parnični spis

- da nije poznato je li ovršni sud prije donošenja rješenja o ovrsi ispitivao postojanje i sadržaj ovršne isprave koja mu uz ovršni prijedlog nije dostavljena

- da je 24. prosinca 2008. pod poslovnim brojem Ovr-1185/2008-2 na prijedlog ovrhovoditelja od 16. prosinca 2008. doneseno rješenje o ovrsi

- da ovršeniku, sad pokojnom RĐ, u prilogu rješenja o ovrsi od 24. prosinca 2008. nije dostavljena ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha

- da je ovršenik RĐ pravovremeno podnesenom žalbom (od 8. siječnja 2009.) pobijao rješenje o ovrsi tvrdeći da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom

- da se ovrhovoditelj nije očitovao o žalbi

- da je Županijski sud u Vukovaru, kojem je spis predmeta dostavljen u povodu te žalbe 2. ožujka 2009., dopisom od 23. rujna 2010., poslovni broj Gž-535/2009, vratio spis sudu prvog stupnja s uputom da u skladu s člankom 48. stavkom 3. OZ/1996 bez odgode rješenjem uputi ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 46. stavka 1. točke 11. OZ/1996

- da Županijski sud u Vukovaru nije tom prilikom ispitao žalbom ovršenika pobijano rješenje o ovrsi iz razloga na koje u skladu s člankom 46. stavkom 5. OZ/1996 pazi po službenoj dužnosti

- da je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj Ovr-1185/2008-9 od 3. studenog 2010. uputio ovršenika na parnicu i odgodio ovrhu do pravomoćnosti te parnice

- da upućivanje ovršenika na parnicu u izrijeci tog rješenja ne navodi razlog zbog kojeg se ovršenika upućuje na parnicu, nego da je taj razlog sadržan u obrazloženju rješenja

- da je, unatoč tomu što je ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja parnice na koju je upućen ovršenik, sud prvog stupnja 29. rujna 2011. pozvao ovrhovoditelja da se očituje o tome predlaže li nastavak ili obustavu postupka

- da je na ovrhovoditeljev prijedlog, rješenjem od 18. siječnja 2012. odgođena ovrha do 10. travnja 2012. te da je na pravovremeni prijedlog ovrhovoditelja nastavljena i to pod (novim) poslovnim brojem Ovr-466/2012

- da je na temelju provedenih poljoprivrednog i građevinskog vještačenja zaključkom od 10. travnja 2013. utvrđena vrijednost suvlasničkih dijelova ovršenika RĐ te je istovremeno donesen zaključak o prodaji

- da je drugi zaključak o prodaji donesen 22. svibnja 2013.

- da je ovršenik RĐ **.**.2013. podnio sudu prvog stupnja žalbu nakon proteka roka u kojoj je tvrdio:

- da je pred sudom prvog stupnja pokrenuo parnicu na koju je upućen rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-1185/2008-9 od 3. studenog 2010.

- da se ta parnica vodila pod poslovnim brojem P-585/2010 koji je predložio priklopiti ovršnom spisu predmeta

- da je tijekom te parnice utvrđeno da stranke „imaju još jedan predmet gdje je donesena pravomoćna presuda gdje je naloženo tužitelju da isplati tuženiku iznos duga naveden u toj presudi

- da u presudi Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998 od 27. listopada 1998. ovrhovoditelj (tamo tuženik) nije naznačen kao vjerovnik jer je tom presudom naloženo ovršeniku (tamo tužitelju) isplatiti novčanu tražbinu društvu Dural Commerce d.o.o.

- da su stranke zajedničkim podneskom od 17. svibnja 2011. obavijestile sud da u svoje odnose riješile dogovorom te da stoga tužitelj (ovršenik RĐ) povlači tužbu, a tuženik (ovrhovoditelj) pristaje na povlačenje te „predlaže sudu obustavu postupka u ovom spisu“ i

- da ovrhovoditelj nije predložio obustavu ovrhe iako nije ovlašten (aktivno legitimiran) tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave

- da je uz žalbu nakon proteka roka ovršenik RĐ predložio odgoditi ovrhu

- da je na prijedlog stranaka od 2. srpnja 2013. ovrha odgođena do 1. rujna 2013.

- da je uz dopunu žalbe nakon proteka roka, ovršenik RĐ **.**.2013. dostavio u spis predmeta presudu Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998 od 27. listopada 1998.

- da je prema naredbi ovršnog suda od 30. rujna 2013. spis predmeta prenesen na (novi) poslovni broj Ovr-1413/2013

- da je žalba ovršenika nakon proteka roka odbačena rješenjem poslovni broj Ovr- 1413/2013-39 od 2. listopada 2013. te da je istim rješenjem odbijen ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe

- da je ovršenik RĐ **.**.2013. podnio pravovremenu žalbu protiv tog rješenja

- da je 2. listopada 2013. donesen zaključak o utvrđenju vrijednosti i o prodaji nekretnina

- da je nakon održanog ročišta za prodaju nekretnina, sud prvog stupnja 11. studenog 2013. pod poslovnim brojem Ovr-1413/2013-43 donio rješenje o dosudi nekretnine ovrhovoditelju kao kupcu

- da je ovršenik RĐ **.**.2013. podnio pravovremenu žalbu protiv rješenja o dosudi

- da su žalbe ovršenika od 17. listopada 2013. i 9. prosinca 2013. dostavljene na odlučivanje Županijskom sudu u Vukovaru 20. siječnja 2014.

- da su rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-210/2014-4 od 1. kolovoza 2016. uvažene žalbe ovršenika te su ukinuta prvostupanjska rješenja poslovni broj Ovr-1413/2013-39 od 2. listopada 2013. (o odbacivanju žalbe ovršenika nakon proteka roka i odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe) i poslovni broj Ovr- 1413/2013-43 od 11. studenog 2013. (rješenje o dosudi) te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnje postupanje

- da je u tom rješenju drugostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje

- da je rješenje o odbacivanju žalbe nakon proteka roka preuranjeno, pored činjenice da još uvijek nije donesena odluka žalbenog suda o žalbi nakon proteka roka u okviru žalbenih navoda na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti uz uputu sudu prvog stupnja da (ponovno) dostavi ovršenikovu pravodobno izjavljenu žalbu protiv rješenja o ovrsi na odlučivanje tom sudu

- da su razlozi na kojima je utemeljeno rješenje o dosudi o tome da je rješenje o ovrsi pravomoćno proturječni ispravama koje su u spisu (jer nije donesena odluka o žalbi na to rješenje te ono nema potvrdu pravomoćnosti) i

- da se, imajući na umu žalbene razloge koji se odnose na nedostatak legitimacije ovrhovoditelja da na temelju ovršne isprave (koja ne glasi na njega) naplati potraživanja određena tom ispravu, razlozi suda prvog stupnja o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe ne mogu prihvatiti

- da je u nastavku postupka (pod poslovnim brojem Ovr-227/2015) spis predmeta 30. prosinca 2016. dostavljen Županijskom sudu u Vukovaru u povodu žalbe ovršenika izjavljene 8. siječnja 2009. protiv rješenja o ovrsi

- da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ovr-434/2016-2 od 21. veljače 2017. odbijena pravovremena žalba ovršenika te je potvrđeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1185/2008 od 24. prosinca 2008.

- da se to rješenje temelji na ocjeni Županijskog suda u Vukovaru da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, da je prigovor zastare neosnovan te da je ovršenik taj koji je svojim fraudoloznim postupcima utjecao na trajanje ovrhe

- da je žalba ovršenika nakon proteka roka (ponovno) odbačena rješenjem poslovni broj Ovr-227/2015 od 24. ožujka 2017. te da je istim rješenjem odbijen ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe

- da je to rješenje stavljeno izvan snage pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja pod (novim) poslovnim brojem Ovr-11/2019-56 te da je istovremeno utvrđen prekid postupka zbog smrti ovršenika RĐ

- da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-11/2019-61 od 21. prosinca 2021. postupak nastavljen sa nasljednicom i pravnom sljednicom ovršenika GĐ koja je u cijelosti ostala kod svih navoda svoga pravnog prednika i ranijeg ovršenika RĐ.

9. S obzirom na izloženo stanje spisa predmeta, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je ovrha na predmetnim nekretninama određena na temelju ovršne isprave (pravomoćne presude Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998-10 od 27. listopada 1998.) u kojoj ovrhovoditelj nije naznačen kao vjerovnik niti je ovrhovoditelj u skladu sa zakonom dokazao da je tražbina određena tom ovršnom ispravom u korist vjerovnika Dural Commerce d.o.o. na njega prenesena ili na drugi način prešla na njega.

9.1. Iz izloženog stanja spisa također proizlazi da je sada pokojni ovršenik RĐ **.**.2013. podnio protiv rješenja o ovrsi žalbu nakon proteka roka zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. OZ/1996 te da kod te žalbe ustraje njegova pravna sljednica, ovršenica GĐ. Imajući na umu da o toj žalbi do donošenja pobijanog rješenja nije bilo odlučeno, neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja o tome da se protivno zakonu i na štetu ovrhovoditelja postupak pokušava „vratiti“ u stadij kad iznošenje žalbenih razloga više nije moguće. Iz stanja spisa proizlazi da se ovrhovoditelj očitovao o toj žalbi na ročištu održanom pred sudom 2. srpnja 2013. te da činjenica da ovrhovoditelj u ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha nije naznačen kao vjerovnik tražbine, nije sporna.

10. Prema članku 49. stavku 1. OZ/1996 ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. toga Zakona (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanog razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ta se žalba dostavlja na očitovanje ovrhovoditelju te se u skladu s člankom 50. stavkom 3. OZ/1996 o toj žalbi odlučuje rješenjem kojim se žalba odbacuje ili prihvaća, osim u situaciji ako to rješenje ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice koja nije općepoznata niti proizlazi iz javne ili javno ovjerovljene isprave ili iz pravila o zakonskim predmnijevama, u kojoj se situaciji u skladu s člankom 50. stavkom 1. OZ/1996 ovršenika u povodu žalbe podnesene nakon proteka roka ovršenika upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10.1. Ovrhovoditelj se očitovao o podnesenoj žalbi nakon proteka roka i to na ročištu održanom pred sudom 2. srpnja 2013., činjenica da ovrhovoditelj u ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha nije naznačen kao vjerovnik tražbine nije sporna. Zbog toga ovrhovoditelj u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravo kada je umjesto rješenja o upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom donio pobijano rješenje. To stoga što u skladu s člankom 51. OZ/1996 upućivanju u parnicu ima mjesta samo ako su činjenice zbog kojih je izjavljena žalba sporne.

11. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi dovodi u pitanje ocjenu suda prvog stupnja o dopuštenosti navedene žalbe. Ta se ocjena temelji na brižljivoj ocjeni svih okolnosti iz kojih i prema shvaćanju ovog suda ne proizlazi da su razlozi zbog kojih ovršenik nije zbog nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja (članak 46. stavak 1. točka 46. OZ/1996) bili neopravdani. Najprije, ne proizlazi iz spisa predmeta da je ovršeniku dostavljena ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha. Isto tako, osim sporne ovršne isprave, protiv ovršenika donesena je još jedna ovršna isprava (u kojoj je kao vjerovnik naznačen ovrhovoditelj). Okolnosti iz kojih proizlazi da se na njegovim nekretninama vode dvije ovrhe istog ovrhovoditelja postale su ovršeniku jasne tek 22. kolovoza 2013. (nakon podnošenja žalbe nakon proteka roka) kada je ovrha na temelju druge ovršne isprave na temelju koje je pod poslovnim brojem Ovr-489/2008 (kasnije Ovr-1289/2013) određena prvotno na računima ovršenika, određena na njegovim nekretninama (rješenjem o promjeni predmeta ovrhe). Ta je ovrha obustavljena pravomoćnim rješenjem o obustavi od 27. kolovoza 2014. (također nakon što je žalba ovršenika nakon proteka roka već bila podnesena). U tim okolnostima ne može se ocijeniti da ovršeniku nije moglo ostati nepoznato da je ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1185/2008-2 od 24. prosinca 2008. određena na temelju ovršne isprave u kojoj ovrhovoditelj nije naznačen kao ovršenikov vjerovnik. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 50. stavak 3. OZ/1996 kada je zbog nesporne činjenice da ovrhovoditelj nije vjerovnik iz ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha (niti je tražbina iz te isprave prešla na njega), ocijenio osnovanim žalbeni razlog iz članka 46. stavka 1. točke 7. OZ/1996., prihvatio ovršenikovu žalbu nakon proteka roka, ukinuo provedene radnje i obustavio ovrhu.

12. S obzirom na to da okolnost da ovrhovoditelj nije naznačen kao vjerovnik u ovršnoj ispravi predstavlja činjenično, a ne pravno pitanje, bespredmetni su u žalbi posebno istaknuti navodi o tome da nepoznavanje prava ne može biti opravdani razlog za neisticanje te činjenice u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi. Ovrhovoditelj ispušta iz vida da je u prijedlogu za ovrhu, koji je dostavljen ovršeniku uz rješenje o ovrsi, netočno tvrdio da je presudom Općinskog suda u Županji, poslovni broj P-400/1998 od 27. listopada 1998. „obvezan ovršenik RĐ ovrhovoditelj isplatiti ovrhovoditelju RĐ novčani iznos od 16.261,06 kn s pripadajućim zak.zat. kamatama, te mu je obvezan naknaditi i parnični trošak od 2.600,00 kuna.“ te da je tijekom cijelog postupka ustrajao na provođenju ovrhe koji nije ovlašten tražiti. Zbog toga su bespredmetni u žalbi izneseni komentari žalitelja o tome da ne može shvatiti pobijanu odluku kao i o uvjetima pod kojima bi tu odluku „možda mogao shvatiti.“ Riječ je o nepravnoj argumentaciji koja nije odlučna za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Koliko je radnji poduzeto tijekom postupka ne utječe na dopuštenost žalbe nakon proteka roka o kojoj do donošenja pobijanog rješenje nije odlučno, neovisno o drugim poduzetim radnjama. Također, činjenica da je ovršenik podnio (pravovremenu) žalbu na rješenje o ovrsi zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 11. OZ/1996 nema značaj nepostojanja razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. toga Zakona. Naprotiv, činjenica da je ovršenik propustio u toj žalbi iznijeti razloga iz članka 46. stavak 1. točka 7. govori u prilog zaključku prvostupanjskog suda da mu taj razlog u roku za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi nije bio poznat. Činjenica da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog toga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom povučena, nema, suprotno tvrdnjama ovrhovoditelja, značaj ovršenikovog „odbacivanja“ ostalih žalbenih razloga zbog kojih nije upućen na pokretanje parnice i zbog kojih prethodno nije izjavio žalbu.

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/1996, odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić