Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-187/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Ive Lovrin univ. spec. iur. , kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆN, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-434/2022-10 od 27. siječnja 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni tako da se okrivljeni ĆN zbog kaznenog djela - izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-434/2022-10 od 27. siječnja 2025. godine, okrivljenik ĆN oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1. 1. Temeljem čl. čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.447,66 (tisućučetiristočetrdesetsedam eura i šezdesetšest centi) eura od čega iznos od 99,54 (devedesetdevet eura i pedesetčetiri centa) eura predstavlja trošak analize krvi i mokraće, iznos od 285,37 (dvjestoosamdesetpet eura i tridesetsedam centi) eura predstavlja trošak toksikološkog vještačenja, iznos od 345,10 (tristočetrdesetpet eura i deset centi) eura predstavlja trošak prometno-tehničkog vještačenja, iznos od 252,19 (dvjestopedesetdva eura i devetnaest centi) predstavlja trošak tumača, iznos od 265,46 (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetšest centi) eura predstavlja trošak sudskomedicinskog vještačenja dok iznos od 200,00 (dvjesto) eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08) smatrajući da je izrečena uvjetna osuda neprimjerena sankcija te da se njome neće postići svrha kažnjavanja, te da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je okrivljenik vozio pod utjecajem visokog stupnja alkohola te njegovu raniju prekršajnu osuđivanost. Smatra da u konkretnom slučaju uvjetna osuda bez obzira na maksimalni rok provjeravanja, ne može polučiti potreban učinak u pogledu specijalne prevencije niti generalne prevencije ove vrste kriminaliteta. Predlaže da nadležni županijski sud preinači presudu u pobijanom dijelu te okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba je osnovana.

6. S pravom se državni odvjetnik žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, jer je takvom svojom odlukom prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti okrivljeniku, a podcijenio, odnosno potpuno zanemario otegotne okolnosti. Naime, kao otegotno je okrivljeniku pravilno cijenjeno osuđivanost u prekršajnim postupcima iz domene sigurnosti prometa na cestama (toč. 13.1. obrazloženja), s tim da je toj utvrđenoj činjenici propustio dati odgovarajući značaj. Iz prekršajne evidencije za okrivljenika proizlazi kako je on nakon izvršenja predmetnog kaznenog djela osuđivan čak u osam navrata, od toga šest puta zbog prometnih delikata, koji se u četiri navrata odnose na vožnju u pijanom stanju s koncentracijama alkohola od 1,28 g/kg do 1,63 g/kg, a jednom zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojeg je također počinio u pijanom stanju. Stoga ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje gotovo minimalne zatvorske kazne koja je propisana za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 1. KZ/11, a još manje za primjenu uvjetne osude. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ/11, budući je okrivljenika nakon izvršenog djela propustio uskladiti svoje ponašanje s pozitivnim zakonskim propisima, nastavio je s identičnim obrascem ponašanja, dakle vožnjom u pijanom stanju samo su pukom srećom izostale neke teže posljedice.

6. 1. Naime, uvjetna osuda može se izreći samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Okrivljeni ĆN je, istina, priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio svoje žaljenje i kajanje, međutim očito nije stvarno mislio jer je nastavio s istovrsnim ponašanjem koje je i dovelo do predmetnog kaznenog djela. Zbog toga se izricanje uvjetne osude u njegovom slučaju ne može opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od predložene 1 (jedne) godine, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/08. Kod takvog stanja stvari trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i okrivljenika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora i to onu predloženu od strane ODO Split u trajanju od 1 (jedne) godine.

7. Posebno se upućuje prvostupanjski sud da je nedopustivo cijeniti alkoholiziranost okrivljenika kod ovakvih kaznenih djela kao otegotnu okolnost jer je riječ o okolnosti o kojoj ovisi bitno obilježje ovog kaznenog djela, postojanje neizravne namjere.

8. Kako ni ispitivanjem presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi u pobijanoj presudi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6. do 11. ZKP/08, odnosno da bi na štetu okrivljene bio povrijeđen kazneni zakon to je trebalo sukladno čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu, kako je odlučeno u izreci.

U Zadru, 10. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović