REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-263/2024-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Eduardu Geberu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 2.023,62 eur sa zateznim kamatama, tekućim na iznos od:

- 318,85 eur od 1. listopada 2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 478,28 eur od 1. prosinca 2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 441,78 eur od 1. svibnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 662,66 eur od 1. lipnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 122,05 eur od 1. siječnja 2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u utuženom razdoblju kod tužene bio zaposlen kao djelatna vojna osoba u Vojnoj policiji HV-a, Satnija specijalne vojne policije. Pozitivnim propisima nije bilo određeno u kojoj visini njemu kao djelatnoj vojnoj osobi pripada uvećanje na plaću s osnove prekovremenog rada, već je određeno da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima koji su uređeni općim propisima. Tuženik mu nije isplaćivao plaću s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i državnim blagdanom, terenski dodatak i dnevnice. Ističe da je radio prekovremeno kada je bio u vojarni kroz tzv. "aktivna dežurstva" koja traju 24 sata neprekidno, a koja su bila radnim danom, ali i nedjeljom i državnim blagdanima u koje vrijeme je potrebno obračunati i isplatiti dodatak na prekovremene sate rada, kao i naknadu za rad nedjeljom i državnim blagdanom. Kraj navedenog, često je boravio na terenu slijedom čega mu je tužena osim redovnog rada od 8 sati dnevno trebala priznati još i prekovremeni rad za preostalih 16 sati svakog dana boravka na terenu, kao i terenski dodatak. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom predlaže sudu naložiti tuženoj isplatiti mu iznos od 36.461,41 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je nadležna postrojba u cijelosti postupala sukladno važećim propisima koji reguliraju radno vrijeme djelatnih vojnih osoba, sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09., 118/12.) i Odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14., 23/15. i 84/15.). Na tužitelja su se kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a koji su lex specialis za djelatne vojne osobe. Tužitelju je od lipnja 2014. isplaćivan dodatak za vojnu službu temeljem Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.) prema kojemu dodatak na vojnu službu ostvaruju sve osobe, te Odluci o rasporedu radnog vremena. Sukladno navedenim odlukama i pravilniku djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusu za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-4298/2018-67 od 1. ožujka 2023. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 11.248,75 eur s pripadajućim kamatama (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 25.212,66 eur sa zatraženim kamatama (toč. III. izreke), naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.677,21 eur s pripadajućim kamatama (toč. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 13.999,65 eur sa zatraženim kamatama (toč. V. izreke).

4. Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj GžR-158/2023-2 od 5. veljače 2024. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4298/2018-67 od 1. ožujka 2023. pod točkom II. i III. izreke. Rješenjem je ukinuta navedena presuda pod toč. I., IV. i V. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj za razdoblje od 1. srpnja 2014. pa do 1. prosinca 2017. nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, već ima pravo na dodatke za vojnu službu i za otežane uvjete rada propisane Pravilnikom/14, koji dodaci su u navedenom razdoblju i isplaćivani tužitelju. U odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom I. izreke nije jasno na temelju čega je utvrđeno radno vrijeme koje je tužitelj proveo na radu – da li na temelju evidencije prisutnosti na radu (koja je vođena na temelju operativnog dočasnika), ili u režimu koji je tužitelj opisivao u svom iskazu. Nalaz i mišljenje nisu jasni, jer iz istog nije bilo moguće utvrditi na temelju kojih podataka su utvrđeni pojedini oblici rada (prekovremeni rad, 24-satno dežurstvo, boravak na terenu i 8 sati odmora), niti je jasno na temelju kojih propisa je obračunata razlika plaće. Također, vještakinja nije uzela u obzir iskorištene slobodne dane, zbog pogrešnog stava da se isti ne trebaju uzeti u obzir u situaciji kada tužena nije dokazala preraspodjelu radnog vremena. Naime, u situaciji kada su u evidenciji vidljivi oblici rada tužitelja i da je tužitelj koristio slobodne dane na koje za te oblike rada ima pravo, to je na strani tužitelja teret dokazivanja da nije koristio slobodne dane. Sud je dužan utvrditi ima li tužitelj pravo na dodatke s osnova kojih potražuje razliku plaće, odnosno utvrditi u kojem obliku 24-satnog dežurstva je tužitelj radio (kao aktivno dežurstvo ili dežurstvo unutarnje službe) i da li tužitelj ima pravo na dodatak za prekovremeni rad uzimajući u obzir da se taj rad ne smatra prekovremenim radom nego da tužitelj ima pravo na dodatke za dežurstvo koji se obračunavaju ovisno o vrsti dežurstva, ili je radio na terenu na kojem može raditi najviše 12 sati dok se daljnje radno vrijeme računa kao aktivno dežurstvo s obzirom da je i nakon toga morao biti na raspolaganju poslodavcu.

5. Tužitelj je u ponovljenom postupku naveo da tuženik niti nakon višekratnih traženja i naloga nije dostavio evidenciju radnog vremena podobnu za vještačenje, slijedom čega je u pogledu svog rada u utuženom razdoblju ostao kod svojih navoda iz tužbe, iskaza i evidencije kojom raspolaže, a koju je dostavio 8. listopada 2020. Po provedenom vještačenju, specificiranim tužbenim zahtjevom podneskom od 15. listopada 2025. (list 473. -474. spisa) predložio je sudu naložiti tuženoj isplatiti mu sa osnove naknade plaće za rad na terenu (u varijanti plaće za osam sati prekovremenog rada za 1 dan terena) iznos od 1.901,57 eur bruto i na ime dodatka na plaću za dežurstvo unutarnje službe iznos od 122,05 eur bruto, odnosno ukupno iznos od 2.023,62 eur bruto s pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. Tužena je ostala kod odgovora na tužbu i kod svih navoda. Istaknula je da je u spis dostavila evidenciju radnog vremena, a koju evidenciju da je vještakinja zanemarila. Dostavljeni su i izvornici kartice djelatnika – isplatne liste, kao i knjigovodstvena kartica naknade za rad na terenu koja je tužitelju isplaćena i za koju je potrebno umanjiti potraživanje po osnovi rada na terenu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 3. listopada 2017., sudsku praksu, kartice djelatnika za razdoblje od prosinca 2012. do prosinca 2017., knjigovodstvenu karticu, dopis Pukovnije Vojne policije od 29. lipnja 2020., evidenciju radnog vremena, tablični prikaz propisa, karticu djelatnika, obračunske liste, provedeno je financijsko vještačenje te je saslušan tužitelj.

8. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-4298/2018-67 od 1. ožujka 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 25.212,66 eur sa zatraženim kamatama (toč. III. izreke), a koji zahtjev se odnosio na naknadu plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom za razdoblje od 1. srpnja 2014. pa do 1. prosinca 2017. Navedeni dio presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4298/2018-67 od 1. ožujka 2023. potvrđen je i presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj GžR-158/2023-2 od 5. veljače 2024. u kojoj je, između ostalog, navedeno kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj za razdoblje od 1. srpnja 2014. pa do 1. prosinca 2017. nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, već ima pravo na dodatke za vojnu službu i za otežane uvjete rada propisane Pravilnikom/14, koji dodaci su mu navedenom razdoblju i isplaćivani. Budući da je o zahtjevu tužitelja za naknadom plaće za razdoblje od 1. lipnja 2014. pa do 31. prosinca 2017. već odlučeno, na način da je isti pravomoćno odbijen, na ročištu 15. listopada 2025. je kao nepotreban odbijen prijedlog tužitelja da su u odnosu na taj dio provede dopunsko financijsko vještačenje

9. Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora (list 6-8 spisa) proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora isplate razlike plaće sa osnove prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i državnim blagdanom, terenskog dodatka i dnevnica za razdoblje od 2013. pa do kraja 2018., čime je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tužene na radnom mjestu Prvi dočasnik voda u Pukovniji Vojne policije, Satnija specijalne VP.

11. Sporno je pripada li tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada obavljenog na dežurstvima u trajanju od 24 sata, kao i na terenu, a koji prekovremeni rad je bio radnim danom, ali i nedjeljom i državnim blagdanima.

12. Na temelju objektivnog i uvjerljivog iskaza tužitelja utvrđeno je da je isti u utuženom razdoblju dežurao u Karlovcu 24 sata u razdoblju od 8,00-8,00 sati. Dežurao je sam i nije imao pomoćnika. Prije nego je preuzeo dežurstvo trebao je pregledati sva skladišta, nakon čega je do 16,00 sati radio intenzivno, sastavljao i slao sva potrebna izvješća, obilazio skladišta i slično, a nakon 16,00 sati je obilazio skladišta, izdavao opremu i naoružanje za pripadnike koji su dolazili na službu tijekom noći. Iako su nakon dežurstva trebali imati slobodan dan u trajanju od 24h, vrlo često je dužnost predavao do 10,00 sati, a nekad je znao ostajati do 16,00 sati, pa bi im tužena davala slobodan dan kad bi mogla. U prosjeku su imali 3-4 dežurstva mjesečno. Dežurao je i radnim i neradnim danima i na blagdan. U utuženom razdoblju u prosjeku je radio na terenu i to svaki drugi ili treći mjesec u trajanju od 10 dana, na području Slunja, Gašinaca i Udbine. Dok je radio na terenu bio je smješten u vojarni, i tamo su obavljali rad u razdoblju od 8,00-20,00 sati najčešće, s tim da su vrlo često imali noćnu obuku od 22,00-8,00 sati ujutro, jer su morali vježbati noćno pucanje. Tužena je osigurala obroke, međutim oni nisu imali vremena konzumirati nekada ništa, a nekad pojedini obrok. Iako su im po zakonu pripadali terenski dodatak i dnevnica Načelnik Glavnog stožera je u određenim razdobljima donosio odluku da im isti ne pripadaju. Dok je radio na terenu vrlo često nije imao odmor, nekad samo dva sata. Smisao rada ne terenu je bilo maksimalno iscrpljivanje čovjeka da se vidi kako se može raditi pod stresom. Dok je dežurao morao se javljati dežurnom kako bi otišao objedovati u vojni restoran, zbog čega je to mjesto zaključavao na 15-tak minuta. Ako je dežurao vikendima vojni restoran je radio samo za ručak, dok je za ostale obroke dobivao konzerve. Navodi kako evidencija radnog vremena koja prileži na listu 95-128 predstavlja realnu evidenciju radnog vremena koju je on vodio na temelju evidenciju operativno dočasnika.

13. Budući da iz Knjigovodstvene kartice tužitelja proizlazi da je isti ostvario terenski dodatak za rujan i studeni 2013. te travanj i svibanj 2014.; da je tužitelju prema podacima iz Obračunskih lista plaća obračunavana za redovni mjesečni fond sati utvrđen kao umnožak od 8 sati rada u dane od ponedjeljka do petka; da iz njegovog iskaza proizlazi da je na terenu u prosjeku radio svaki drugi ili treći mjesec u trajanju od 10 dana te da tužena nije dostavila podatke o radu tužitelja na terenu, za zaključiti je da je tužitelj na terenu odradio 10 dana 2013. godine i 15 dana 2014. godine, a kako je to u tužbi i naveo.

14. Tužena nije dostavila niti evidenciju rada o dežurstvima koje je tužitelj odradio, i nastavno iskorištenim slobodnim danima, slijedom čega je, a uzimajući u obzir prihvaćen iskaz tužitelja, i čl. 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 91/09.), utvrđeno da je tužitelj u 2013. godini odradio 14 dana, a u 2014. godini 15 dana na dežurstvu unutarnje službe, kako je to u tužbi i naveo.

15. Temeljem čl. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 82/09. i 124/09., dalje u tekstu: ZSOS-a) pripadnici Oružanih snaga su vojne osobe i državni službenici i namještenici, a prema čl. 4. st. 1. ZSOS-a vojne osobe su djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik.

16. Sukladno čl. 97. st. 1. ZSOS-a rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan je obavljati kad su zapovjeđene mjere pripravnosti; u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi; tijekom vojne vježbe; tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti. Na rad iz st. 1. ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima (st.2.). Prekovremeni rad djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezni su obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica (st. 3.). Rad iz stavka 3. može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine (st.4.). Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima (st.5.).

17. Člankom 14. ZSOS-a propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ZSOS, ili propisima donijetim na temelju navedenog Zakona, primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Upravo navedena odredba upućuje na supsidijarnu primjenu propisa o državnim službenicima i namještenicima i općih propisa o radu na odnose koji nisu regulirani ZSOS, neovisno od toga što je tužitelj djelatna vojna osoba, a ne državni službenik ili namještenik.

18. Člankom 168. ZSOS-a propisano je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama zakona, a odredbom čl. 169. st. 1. ZSOS-a da se plaća djelanih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

19. Plaće i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje (čl. 203. ZSOS-a).

20. Uredba Vlade RH o vrijednostima koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02.) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaća pripadnika oružanih snaga RH ("Narodne novine", broj: 50/08., 142/08.) nisu regulirali iznos i način isplate dodatka na plaću djelatnih vojnih osoba s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama pa se na predmetno pitanje, sukladno čl. 14. ZSOS-a, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

21. Zakon o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07. i 27/08.) nije regulirao pravo službenika i namještenika na uvećanje plaće s utuženih osnova, već je to pravo bilo utvrđeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 31. srpnja 2008. ("Narodne novine", broj: 93/08.)

22. Člankom 39. KU-a, propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%, za rad na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs 150%. Nadalje, propisano je da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

23. Slijedom navedenog, imajući u vidu da ZSOS-om i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima nije regulirano pravo na isplatu dodatka na plaću djelatne vojne osobe s osnova rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, odnosno nije određen iznos i način isplate dodatka za prekovremeni rad (pravo koje je izrijekom priznato čl. 97. st. 5. ZSOS-a), to pravo tužitelju na povećanje plaće pripada temeljem supsidijarne primjene citiranih odredaba KU-a.

24. Člankom čl. 97. st.7. ZSOS-a propisano je da dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

25. Tužena je, sukladno čl. 97. st. 7. ZSOS-a, dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom trebala urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena te je bila u obvezi donijeti poseban propis kojim se uređuju dodaci na plaću, a što je učinila tek Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14., 23/15. i 84/15.) i Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

26. Na tužitelja su se kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u razdoblju do lipnja 2014. primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi ZSOS-a, a koji su lex specialis za djelatne vojne osobe.

27. Tako Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj.118/09., 118/12., dalje u tekstu: Odluka o rasporedu) u čl. V. propisuje da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno i pasivno dežurstvo unutarnje službe (st.1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog dežurstva na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom mjestu, rad u operativnom dežurstvu i sl.) (st.2.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano čl. 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 91/09.) (st.3).

28. Člankom VI. je propisano da pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (st.1.).

29. Izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 118/09.) člankom 2. dodan je čl. 17a koji propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva a za vrijeme provedeno na dežurstvu unutarnje službe dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe.

30. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva rješenjem od 4. listopada 2024. određeno je financijsko vještačenja po Vještak Tkalec d.o.o. sa zadatkom da za razdoblje od 1. siječnja 2013. pa do 31. svibnja 2014. utvrdi razliku plaće tužitelja sa osnova prekovremenog rada na terenu, dodatke koje je tužena dužna platiti tužitelju s osnove prekovremenog rada na terenu te dodatke koje je tužena dužna platiti tužitelju s osnove dežurstva i stražarske službe sukladno čl. 97. ZSOS-a, Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13. i 33/14.), Odluci o rasporedu i čl. 12. Pravilnika o službi Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 91/09.) imajući u vidu da na terenu je tužitelj mogao raditi najviše 12 sati, dok se daljnje radno vrijeme računa kao aktivno dežurstvo (varijanta 1.); za rad na terenu obračun treba sačiniti tako da isplaćenih 8 sati rada radnim danom, 8 sati obračuna kao prekovremeni rad, a 8 sati kao dnevni odmor, dok u dane vikenda i praznika 16 sati treba obračunati kao prekovremeni rad, a preostalih 8 sati kao dnevni odmor (varijanta 2.); aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe ne smatra se prekovremenim radom, već tužitelj ima pravo na dodatke za dežurstvo koji se obračunavaju ovisno o vrsti dežurstva.

31. „Vještak Tkalec“ d.o.o. je dana 22. travnja 2025. sačinio nalaz i mišljenje na temelju evidencije dostavljene uz podnesak tužitelja od 8. listopada 2020., dokumentacije tuženika s lista 356-387 spisa, isplatnih listi tužitelja za utuženo razdoblje i knjigovodstvene kartice naknade za rad na terenu (list 388. spisa). Za razdoblje za koje spisu ne prileži evidencija rada, obračun je sačinjen na temelju evidencije tužitelja iz tužbe pod točkom 4. i na temelju iskaza tužitelja s ročišta 8. veljače 2021. Pod pretpostavkom da je tužitelj na terenu u 2013. godini proveo 10 dana, a 2014. godini 15 dana, kako je to u tužbi naveo, uzimajući u obzir da se sukladno čl. 17.b.Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću o načinu isplate („Narodne novine“, broj: 118/2009. i 99/2012) dodatak za aktivno dežurstvo određuje prema osobnom činu i koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva. Prema podacima iz obračunskih lista tužitelj je imao dočasnički čin (narednik), za kojeg sukladno čl. Pravilnika sat aktivnog dežurstva iznosi 0,0013 osnovice za izračun plaće, a što iznosi 6,64 kuna. Prema podacima iz Knjigovodstvene kartice tužitelj je ostvario terenski dodatak za rujan i studeni 2013. i travanj i svibanj 2014. Obzirom na plaćene iznose terenskog dodatka te navod tužitelja da su na terenu bili osigurani obroci, proizlazi da bi broj dana na terenu koji navodi tužitelj bili raspoređeni 4 dana u rujnu 2013., 6 dana u studenom 2013., 6 dana u travnju 2014. i 9 dana u svibnju 2014. Prema navodima iz tužbe tužitelj navodi da je 1 dan terena trajao 24 sata. Prema podacima iz Obračunskih listi plaća tužitelja je obračunavana uvijek za redovni mjesečni fond sati utvrđen kao umnožak od 8 sati rada u dane od ponedjeljka do petka. Osnovnu plaću i cijenu 1 sata osnovne plaće utvrđeni su prema podacima iz kartona djelatnika. Za navedeno razdoblje ne postoje evidencije rada, pa nije moguće utvrditi je li tužitelj koristio slobodne dane. U spisu nema evidencije rada za utuženo razdoblje, pa je uzet broj dežurstava koje je tužitelj naveo u tužbi: 14 dana u 2013. i 15 dana u 2014. Sporno razdoblje je 5 mjeseci, pa će se za to razdoblje obračunati 6 dežurstava kao razmjerni dio dežurstva za 5 mjeseci. Odredbama Pravilnika propisan je dodatak za 1 dan dežurstva u visini od 0,015 od osnovice za izračun plaće za radni dan i 0,030 od osnovice za izračun plaće za dežurstvo vikendom i blagdanom. Obzirom da tužitelj nije naveo datume odrađenog dežurstva, za sva dežurstva obračunat je dodatak za dežurstvo za radni dan, a što iznosi 76,63 kuna. Prema podacima iz kartona djelatnika, tužitelju je obračunat dodatak za dio dežurstva, a što je uzeto u obzir kod izrade nalaza. Mišljenja je da plaća tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2013. pa do 31. svibnja 2014. za rad na terenu, a za broj dana sukladno navodu iz tužbe, u varijanti (plaća za 4 sata redovnog rada (8 sati je plaćeno) + dodatak za 12 sati aktivnog dežurstva za 1 dan terena) iznosi 898,24 eur bruto (ako se treba konvertirati ukupan iznos), odnosno 898,25 eur bruto (ako se konvertiraju mjesečni iznosi). Varijanta plaće za 8 sati prekovremenog rada (8 sati redovnog rada je plaćeno) za 1 dan terena iznosi 1.901,57 eur bruto. Dodatak na plaću za odrađena dežurstva unutarnje službe, obračunat za broj dežurstva koji je tužitelj naveo u tužbi, a umanjen za podmireni dodatak u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. svibnja 2014. iznosi 122,05 eur bruto za 2013. Mjesečni iznosi ne mogu se iskazati, budući da tužitelj broj dežurstava nije specificirao po mjesecima, već ih je iskazao u godišnjim iznosima.

32. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale te ga je prihvatio i ovaj sud, jer je isti sačinjen stručno, objektivno, na temelju priložene dokumentacije i utvrđenih činjenica te primjenom relevantnih propisa.

33. Imajući u vidu da je tužitelj na terenu u 2013. godini odradio 10 dana, a u 2014. godini 15 dana; da mu je tužena za 8 sati rada na terenu plaću obračunavala za redovni mjesečni fond sati utvrđen kao umnožak od 8 sati rada u dane od ponedjeljka do petka; da mu sukladno čl. 97. st. 5. ZSOS-a i čl. 39. KU-a pripadaju uvećanja za prekovremeni rad, tužitelj je osnovano visinu tužbenog zahtjeva za rad na terenu postavio sukladno varijanti nalaza i mišljenja prema kojoj se plaća za 8 sati rada koji je odrađen nakon 8 sati redovnog rada obračunava kao prekovremeni rad, a što iznosi 1.901,57 eur bruto.

34. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj u 2013. godini odradio 14 dana, a u 2014. godini 15 dana na dežurstvu unutarnje službe, slijedom čega je na temelju čl. V. st. 3.Odluke o rasporedu, čl. 12. st. 3. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 91/09.) te čl. 2. Izmjena i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj: 118/09.) tužitelj visinu tužbenog zahtjeva za rad na dežurstvu osnovano postavio sukladno nalazu i mišljenju u iznosu od 122,05 eur bruto.

35. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i istome dosuditi ukupan bruto iznos od 2.023,62 eur bruto, kao pod točkom I. izreke presude.

36. Na dosuđene iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO) i čl. 90. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 137/04., pročišćeni tekst). Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaće (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

38. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Pritom je sud vodio računa da je tužitelj prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu za naknadom plaće za razdoblje od 1. siječnja 2013. pa do 31. svibnja 2014. u iznosu od 2.023,62 eur uspio u cijelosti, dok u dijelu zahtjeva za naknadom plaće za razdoblje 1. srpnja 2014. pa do 1. prosinca 2017. u iznosu od 25.212,66 eur, s kojim nije uspio, nisu nastali posebni troškovi. Stoga je sud primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

39. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tužene