Povrv-2015/20

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o., Kralja Zvonimira 1, Vinkovci, OIB: 10215081461, zastupani po punomoćnici Branki Raić-Sudar, odvjetnici u Vinkovcima, Jurja Dalmatinca 5/c, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po ŽDO Zagreb, radi isplate 736,66 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja GJ, odvjetničke vježbenice i nazočnosti zakonske zastupnice tuženika PJ, zamjenice ŽDO, donio je i objavio 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, posl. broj Ovrv-1981/17 od 1. kolovoza 2017. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana da tužitelju plati iznos od 736,66 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 264,65 €, uvećan za zateznu kamatu koja teče od 1. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.087,50 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga. Javni bilježnik Branko

Stranica 1 od 7

Jakić iz Zagreba, Zelinska 3, izdao je na temelju navedenog prijedloga za ovrhu, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem posl. broj Ovrv-1981/17 od 1. kolovoza 2017.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, u kojem je naveo da osporava predmetno rješenje u cijelosti i da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare.

3. Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Kutini, donio je rješenje poslovni broj: Povrv- 1181/17-2, od 25. listopada 2017., kojim je stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se potom rješenjem od 27. travnja 2018. isti sud oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja, predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Podneskom od 23. travnja 2018. tužitelj je naveo da se utuženo potraživanje odnosi na dug s osnova isporučene toplinske energije za razdoblje od rujna do prosinca 2016. godine te za razdoblje od siječnja do lipnja 2017., u stanu u vlasništvu tuženika označenom kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. Nadalje navodi da je odredom čl. 12. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom propisano da se račun za toplinsku energiju formira na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom. Ističe da je Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastavoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih opterećenja priključka uključujući i mjerila toplinske energije. Ističe da budući da nema podatke o odobrenoj priključnoj snazi, da se snaga istoga obračunava primjenom faktora 50 W/m3, te da površina stambenog prostora tuženika iznosi 38,10 m2, što pomnoženo s visinom prostora od 2,54 m daje kubikažu od 96,77 m3, što pomnoženo sa 50 W daje iznos od 4.838,70 W snage za navedeni prostor. Tako dobiveni iznos snage se množi sa cijenom od 19,15 kn i dolazi se do fiksnog troška od 92,66 kn te se tako dobivenom fiksnom trošku dodaje PDV. Ukazuje da je cijena od 19,15 kn sukladno odredbama Zakona o tržištu toplinske energije određena kao tržišna o čemu je tužitelj donio posebnu odluku. Nadalje ističe da je Pravilnom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju propisani modeli raspodjele i obračuna troškova na zajedničkom mjerilu toplinske energije te ukazuje da je izračun za tuženika napravljen uz primjenu modela 2EG prema kojemu je iznos površine stambenog prostora tuženika (38,10 m2) podijeljen sa ukupnom površinom svih samostalnih uporabnih cjelina na zajedničkom mjerilu toplinske energije (210,50 m2) i dobiveni iznos od 0,1809976247030 (koji predstavlja udio tuženika u ukupnoj kvadraturi svih stanova na zajedničkom mjerilu) množi sa iznosom ukupno isporučene toplinske energije a koji je u predmetnom razdoblju iznosio 7,210 kWh i na taj način se dođe do iznosa od 829,15 kWh a koji iznos se tada množi sa 0,336 kn/kwh i dolazi se do iznosa od 278,59 na ime isporučene toplinske energije. Slijedom toga, kada se zbroje iznosi za snagu, 92,66 kn i iznos za energiju 278,59 kn i doda PDV, dolazi se do iznosa od 480,70 kn.

Stranica 2 od 7

6. Tuženik je na ročištu održanom 23. siječnja 2019. naveo da tužitelj nije dostavio ugovor o isporuci toplinske energije i da je tužitelj proizvoljno odredio ukupnu površinu u iznosu od 210,50 m2 te da iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da ima 30-tak stanova sa prosječno 60m2 po stanu pa da nije jasno kako je tužitelj došao do površine od 210,50 m2 te da je stan u vlasništvu tuženika površine 42,46 m2, a ne 38,10 m2 kako to navodi tužitelj.

7. Presudom ovog suda od 1. ožujka 2019. poslovni broj: Povrv-2114/18 usvojen je tužbeni zahtjev u pogledu glavnice i dijela ovršnih troškova te je potom rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3009/19-2 od 5. listopada 2020., ukinuta presuda ovog suda u točkama I. i III. njene izreke i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku, podneskom od 3. veljače 2021., tužitelj je naveo da se u predmetnoj zgradi nalaze osim predmetnog stana na koji se odnosi utuženo potraživanje, još tri stana tužene koji su upisani u [broj poduloška], 14. i 18. od kojih su tri stana površine 38,10 m2 a jedan 58,10 m2 te ističe da od svih stanova koji se nalaze u predmetnoj zgradi, navedena četiri stana tužene i još jedan stan treće osobe koji je upisan u [broj poduloška], nemaju ugrađene kalorimetre te da je ukupna površina ovih pet stanova bez ugrađenih kalorimetara iznosi 210,50 m2. Navodi da tužitelj vrši očitanje glavnog kalorimetra, te se subrojila svih kalorimetara po stanovima zbroje i oduzmu od glavnog kalorimetra, a ostatak energije se raspodjeljuje po kvadraturi na ostale korisnike koji nemaju ugrađene kalorimetre pa tako i za stan tužene. Ističe da se obračun vrši sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju odnos tako da se udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnih cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije (model 3EG).

9. Podneskom od 22. travnja 2024. tužitelj je naveo da ukupna površina stanova svih korisnika iznosi 968,70 m2, da ukupna površina stanova na razdjeljnicima iznosi 758,20 m2 a da ukupna površina stanova vez razdjelnika iznosi 210,50 m2.

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u karticu partnera (list 6. spisa), Račun broj 22812-118741 za razdoblje od 1.9.2016. do 30.9.2016. (list 21. spisa), Račun broj 22812-122135 za razdoblje od 1.11.2016. do 30.11.2016. (list 22. spisa), Račun beoj 22812-125529 za razdoblje od 1.1.2017. -31.1.2017. (list 23. spisa), Račun broj 22812- 128923 za razdoblje od 1.3.2017. -31.3.2017. (list 24. spisa), Račun broj 22812-132317 za razdoblje od 1.5.2018. -31.5.2017. (list 25. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 26. spisa), Odluka o novim cijenama toplinske energije (list 27. spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 79.-85. spisa), Račun broj 22810-204624 za razdoblje od 1.12.2020.-31.12.2020. (list 86. spisa).

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Stranica 3 od 7

12. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 736,66 € (5.550,39 kn) na ime ukupnih troškova snage i isporučene toplinske energije za stan u vlasništvu tuženika označenom kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]., površine 38,10 m2, za razdoblje od rujna 2016. godine do lipnja 2017.

13. Imajući u vidu tuženikove navode među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporna je pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li je utuženo potraživanje zastarjelo te je sporna površina stana u vlasništvu tuženika, sporna je ukupna površina svih stanova u predmetnoj zgradi, sporna je površina stanova sa razdjelnicima kao i površina stanova bez razdjelnika te je sporna količina isporučene energije svim stanovima pa i utuženom stanu u utuženom razdoblju.

14. Glede prigovora zastare koji je istaknuo tuženik, treba navesti da je ovaj sud navedeni prigovor ocijenio neosnovanim, budući se u konkretnom slučaju ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08,125/11 i 78/15- dalje u tekstu ZOO). S obzirom je najraniji utuženi račun dospio na plaćanje 15. listopada 2016, a postupak je pokrenut predajom prijedloga za ovrhu 28. srpnja 2017., jasno je da od dana dospijeća najranijeg računa pa do utuženja nije protekao zakonom predviđeni zastarni rok od jedne pa je sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim.

15. Nadalje, odredbom čl. 2. st. 2. alineja 4. Opći uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ br. 35/14 i 129/15 – dalje: Uvjeti za isporuku) je propisano da je krajnji kupac - pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Odredbom čl. 4. st. 1. Uvjeta za isporuku je propisano da Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

16. Prema čl. 3. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14 - dalje: Opći uvjeti za opskrbu), a koji uvjeti se primjenjuju u konkretnom slučaju, Ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije.

17. Imajući u vidu navedene odredbe, ovaj sud je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio osnovanim.

18. Naime, nije sporno da iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je tuženik vlasnik četiri stana u predmetnoj zgradi. Međutim, sukladno gore navedenim odredbama nije dovoljno da je tuženik vlasnik stana da bi bio pasivno legitimiran već je potrebno da su stranke i u ugovornom odnosu, odnosno sukladno odredbi čl. 2. st. 2. alineja 4. Uvjeta za isporuku i sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Uvjeta za isporuku.

19. Međutim, tužitelj nije dostavio predmetni ugovor iz kojeg bi ovaj sud mogao uopće utvrditi da je tužitelj aktivno legitimiran odnosno da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Pri tome sam navod tuženika sa ročišta održanog 23. siječnja 2019. da sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije, ukoliko ugovor o isporuci toplinske energije nije sklopljen, do sklapanja predmetnog Ugovora, kao opskrbljivač se određuje dosadašnji opskrbljivač, odnosno onaj koji faktički vrši isporuku, nije točna budući da to ne proizlazi iz odredbi Zakona o tržištu toplinske energije. Naime, odredbom čl. 11. st. 5. Zakona o tržištu toplinskom energijom („Narodne novine“ br. 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015 – dalje: ZTTE) je propisano

Stranica 4 od 7

je da na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

20. Odredbom čl. 37. st. 5. ZTTE-a je propisano da je svaki opskrbljivač obvezan zaključiti ugovor o opskrbi s kupcem u pisanom obliku, te je odredbom čl. 53. st. 11. ZTTE-a je propisano da su kupac toplinske energije i opskrbljivač toplinske energije dužni prvi put sklopiti ugovor o opskrbi kupca toplinske energije, sukladno odredbama ovoga Zakona, do 1. rujna 2014., za ogrjevnu sezonu 2014./2015. godina.

21. Nadalje, čak i da je tužitelj aktivno legitimiran kao i da je tuženik pasivno legitimiran, tužbeni zahtjev svakako nije osnovan.

22. Uvidom u nalaza i mišljenje sudskog vještaka Nevena Ereša ovaj sud je utvrdio da se prema izvatku iz zemljišne knjige na listovima 79-85 spisa predmetna zgrada sastoji od 30 stanova ukupne površine 1.743,43 m2. Ukupna površina stanova s razdjelnicima iznosi 1.511,10 m2 ili 86,67% ukupne površine zgrade, a ukupna površina stanova bez razdjelnika iznosi 232,33 m2 ili 13,33% ukupne površine zgrade. Nadalje, vještak je u nalazu i mišljenju naveo da na temelju stanja spisa i naknadno dostavljene dokumentacije od strane tužitelja nije moguće zaključivati koja je bila ukupna količina isporučene toplinske energije kao i količina isporučene toplinske energije po stanovima s ugrađenim kalorimetrom.

23. Naime, prvotno se ukazuje da je tužitelj u podnesku od 23. travnja 2018. naveo da je izračun za tuženika napravljen uz primjenu modela 2EG prema kojemu je iznos površine stambenog prostora tuženika (38,10 m2) podijeljen sa ukupnom površinom svih samostalnih uporabnih cjelina na zajedničkom mjerilu toplinske energije (210,50 m2) i dobiveni iznos od 0,1809976247030 (koji predstavlja udio tuženika u ukupnoj kvadraturi svih stanova na zajedničkom mjerilu) množi sa iznosom ukupno isporučene toplinske energije a koji je u predmetnom razdoblju iznosio 7,210 kWh i na taj način se dođe do iznosa od 829,15 kWh a koji iznos se tada množi sa 0,336 kn/kwh i dolazi se do iznosa od 278,59 na ime isporučene toplinske energije. Slijedom toga, kada se zbroje iznosi za snagu, 92,66 kn i iznos za energiju 278,59 kn i doda PDV, dolazi se do iznosa od 480,70 kn.

24. Međutim, naknadno odnosno nakon ukidne odluke VTS-a, tužitelj je u podnesku od 3. veljače 2021., naveo sada da se obračun vrši sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju odnosno tako da se udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnih cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije (model 3EG).

25. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj prvotno tvrdio da je obračun u odnosu na tuženika rađen prema modelu 2EG, a potom prema modelu 3EG, slijedom čega ovaj sud iz ovakvih kontradiktornih navoda tužitelja nije mogao utvrditi temeljem kojeg modela je tužitelj uopće obračunao tuženiku utuženo potraživanje.

26. Pri tome se dodatno ukazuje da je tužitelj u dijelu kada je navodio da je obračun napravljen sukladno modelu 2EG tvrdio da je površina stana na koji se utuženo

Stranica 5 od 7

potraživanje odnosi 38,10 m2 a da je ukupna površina svih samostalnih uporabnih cjelina na zajedničkom brojilu toplinske energije 210,50 m2. Prema modelu 2EG a koji je opisan u odredbi čl. 6. st. 1. alineja 2. Pravilnika je navedeno da model 2EG predstavlja model raspodjele isporučene toplinske energije u kojemu se uzima - udio površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

27. No, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupna površina svih samostalnih uporabnih cjelina 1.743,43 m2, a ne 210,50 m2, kako je to tvrdio tužitelj pa je već iz samih tih navoda razvidno da tužitelj nije pravilno obračunao utuženo potraživanje. Jednako tako, budući da je vještak naveo da na temelju stanja spisa i naknadno dostavljene dokumentacije od strane tužitelja nije moguće zaključivati koja je bila ukupna količina isporučene toplinske energije kao i količina isporučene toplinske energije po stanovima s ugrađenim kalorimetrom, to visinu tužbenog zahtjeva nije bilo moguće utvrditi čak niti primjenom pravilne kvadrature svih stanova.

28. Nadalje, nakon što je određeno vještačenje, te nakon ukidne odluke VTS-a, tužitelj je u podnesku od 3. veljače 2021., sada naveo da se predmetna površina od 210,50 m2 odnosi na površinu pet stanova koji nemaju ugrađene kalorimetre (četiri stana po 38,10 m2 i jedan stan od 58,10 m2), te je tom prilikom naveo da je obračun za tuženika pravljen sukladno modelu 3EG iz čl. 6. Pravilnika, slijedom čega je tužitelj promijenio obračunski model po kojemu je obračunao utuženo potraživanje tuženiku.

29. Člankom 6. st. 1. alineja 3., Pravilnika je navedeno da model 3EG predstavlja model raspodjele isporučene toplinske energije u kojemu se uzima - udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije.

30. No, tuženik nije dostavio podatke o predmetnom broju impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini na koji se odnosi utuženo potraživanje niti je dostavio podatak o ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije, slijedom čega nije bilo moguće niti utvrditi omjer koji je propisan predmetnom odredbom Pravilnika.

31. Nadalje, niti iz nalaza i mišljenja vještaka nije bilo moguće utvrditi navedeno, jer je i sam vještak naveo da na temelju stanja spisa i naknadno dostavljene dokumentacije od strane tužitelja nije moguće zaključivati koja je bila ukupna količina isporučene toplinske energije kao i količina isporučene toplinske energije po stanovima s ugrađenim kalorimetrom, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi visinu tužbenog zahtjeva niti primjenom ovog modela odnosno 3EG.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je odlučio kao u točki I. izreke.

33. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

34. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom (“Narodne novine: broj

Stranica 6 od 7

138/23, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročišta održana 23. siječnja 2019., 27. travnja 2021., 13. ožujka 2024., 23. svibnja 2024. i 29. listopada 2025. u iznosu od 150,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 23. srpnja 2017., u iznosu od 150,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te za sastav podneska od 4. ožujka 2019. (žalba) u iznosu od 187,50 € (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što sve ukupno iznosi 1.087,50 € (točka II. izreke).

Zagreb 10. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po ŽDO Zagreb

- kal. 30 dana

Stranica 7 od 7